Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-366/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Tei Valentić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Komljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika HZ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-234/2025-1 od 9. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru Valentine Sertić Hrebak, opunomoćenika oštećenice Krunoslava Markovinovića, odvjetnika u Bjelovaru i optuženika HZ, dana 20. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK HZ - zvani „ H“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TZ i ĆZ, rođene T, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, pismen, vlasnik automobila marke Golf 3, god. proizvodnje 1996. i auto prikolice marke Tehnika 560, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, prima mirovinu u iznosu od 154,00 eura, služio vojsku u Beogradu 1976., prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je dana 20. svibnja 2025. godine, oko 17,30 sati u dvorištu obiteljske kuće na adresi u [adresa], u cilju da ustraši svoju kćer ĐZ vrijeđao je riječima: „Đubre! Smeće!, nakon čega je u ruke uzeo jedno deblje, okruglo drvo dužine oko jednog metra i istim pokušao udariti svoju kćer koja se obranila uz pomoć trimera te joj je potom rekao da će je ubiti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24; dalje: KZ/11) pa se na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a

na temelju odredbe čl. 56. KZ/11

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je optuženik HZ osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik HZ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu ZKP/08), te isti padaju na teret proračunskih sredstava, ali je dužan platiti troškove oštećenice iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a, u iznosu od 312,50 eura (slovima: tristodvanaest eura i pedeset centi), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-234/2025-1 od 9. srpnja 2025. protiv optuženika HZ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Optuženik se tijekom cijelog postupka izjašnjavao da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. U tijeku dokaznog postupka na raspravi su ispitane svjedokinje RZ, VZ i oštećenica JZ (list 104-107). Pročitan je Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02428614 (list 14), pročitan je i reproduciran Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika s audio - video snimkom kod PP (list 22-25), Zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika s audio - video snimkom (list 38-41), Zapisnik o ispitivanju svjedoka - žrtve ĐZ s audio - video snimkom (list 58-60), te su razgledane slike koje je optuženik dostavio na spis (list 111-118). Pročitani su izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. Optuženik HZ je u obrani danoj na raspravi, kao i u ranijoj obrani pred policijom i državnim odvjetništvom, u bitnome naveo da već godinama trpi provokacije od ĐZ koja je neljubazna prema njemu i ne poštuje ga. Misli da je njezina majka RZ preokrenula ĐZ protiv njega, no ne zna zašto. Za konkretni događaj naveo je da je prišao ĐZ s lijeve strane s dvije kante u rukama jer je išao hraniti stoku. Ona je u tom trenutku odskočila kao da ju je zmija ugrizla, te je zaobišla krug kako ga ne bi susrela. Naveo je da je nesporno da su se međusobno vrijeđali, to su bile teške uvrede. Žao mu je što je izrekao sve ono što je ona sama navela, osim dijela da će ju ubiti. Rekao joj je da spusti trimer jer će inače biti problema, pa smatra da je to krivo shvatila. Naveo je da je istina da se vratio sa drvetom, nije trebao i došlo je do udarca u trimer, ali to nije bio zamah prema njoj, niti je to fizički bilo moguće, jer nije mogao biti jedan metar od nje. Prilikom ispitivanja u prethodnom postupku još je naveo da je ona prema njemu podigla trimer pa je on drvo digao da se obrani. Također je naveo da je imala slušalice na ušima prilikom košnje pa nije ni mogla čuti sve riječi koje joj je uputio. Rekao je da je kćer bezobrazna i ništa ne cijeni te se svađa po selu i nikoga ne poštuje.

5. U postupku nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica otac i kćer, dakle, bliske osobe. S obzirom na obranu optuženika, nije bilo sporno da je njihov odnos otprije narušen, te da su se kritičnog dana verbalno sukobili i izmijenili teške uvrede, te da je došlo do kontakta trimera koji je držala oštećenica i komada drveta koji je držao optuženik.

6. Bilo je sporno da li je optuženik spomenutim drvetom pokušao udariti svoju kćer i rekao da će je ubiti, odnosno da li je počinio kazneno djelo prijetnje kako mu je stavljeno na teret optužnicom.

7. Oštećenica je ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage, te ponovno na raspravi jer je htjela ponovno iskazivati da dodatno razjasni situaciju. Ponovila je da je kritičnog dana kosila trimerom dvorište. Na sebi je imala vizir i prsluk, no nije imala slušalice jer ih ni inače ne nosi, niti ih je ikada kupila. S lijeve strane joj je prišao optuženik i počeo joj se unositi u lice, govoriti joj „đubre, smeće“. I tada je imao dvije kante u rukama i onda je otišao po to drvo koje je bilo naslonjeno na bale. Zatim je zamahnuo prema njoj svom snagom, a ona je, da se obrani, podigla trimer, nakon čega se i zadimilo iz glave trimera. Tom prilikom kada je zamahnuo prema trimeru, odnosno prema njoj, rekao je: "Ubit ću te". Opet bi zamahnuo, ali je onda došla njezina majka, a kada je nju vidio i čuo, odbacio je to drvo i pobjegao prema štali. Kasnije kada je došla policija, s majkom je bila u kuhinji, a on kod terase i tada je rekao policajcu u smislu „što me je to đubre prijavilo“. Navela je da je te prijetnje shvatila ozbiljno, da se uplašila, pogledao ju je tim bijesnim očima. Već se to događalo i te prijetnje, pokušao ju je napasti sa trimerom 2024. godine, a jednom prilikom joj je prijetio nožićem i rekao: "Ja sam te napravio, ja ću te uništiti". Tada to nije prijavljivala jer je mislila da će se smiriti, ali je sada prešao granicu. Također je navela da nije ona provocirala oca, već je on stalno napadao i vrijeđao nju i majku. Nije dozvoljavao da ulazi u taj jedan dio kuće, već se povukla u stari dio kuće kako bi izbjegla sukobe sa njim. Na pitanje je li ju udario kada je ugasila trimer navela je da je ugasila trimer kada je on već otišao u štalu.

8. U dokaznom postupku ispitana je u svojstvu svjedoka majka oštećenice i bivša supruga optuženika RZ koja je navela da nije bila prisutna konkretnom događaju, ali je za to vrijeme bila u kući i čula glasove, unatoč tome što je radio i trimer. Kada je izašla van na dvorište, odnosno na stepenice vidjela je da optuženik drži drvo u ruci i kada je nju vidio odbacio je to drvo i pobjegao iza šupe, odakle je uzeo nekakve kante i pravio se da se nije ništa dogodilo i onda je otišao u štalu i više se nije pojavio van. ĐZ je došla i rekla što se dogodilo, da joj je prijetio da će ju ubiti i da se branila trimerom. Navela je da dobro poznaje optuženika, da je on u stanju to učiniti i praviti se da je to bilo slučajno ili da si je to ona učinila sama. Navela je da je i njoj znao prijetiti, a jedan do dva dana prije ovog događaja čula ga je da s nekim razgovara na telefon u smislu da se mora odseliti iz kuće jer će se tu nešto dogoditi. Navela je da je njihov razvod trajao oko pet godina i da su joj to bile paklene godine. Optuženik dolazi u situacije kada je bijesan i tada se ne može kontrolirati, iako mu nekada poslije bude žao. U vrijeme toga događaja živjeli su u istoj kući, on je spavao u dnevnom boravku i koristio taj dio kuće. Razveli su se u srpnju 2024. godine i ona ga je tražila da se iseli, ali su još godinu dana živjeli zajedno. Počeo ju je ucjenjivati da mu mora prepisati pola kuće i pola imovine, a kćer je istjerao iz kuće, iz tog dijela dnevnog boravka, te je prijetio i da će ih istjerati i iz kupaone, da ju ne mogu koristiti. To je stara kuća, na koju je nadograđen novi dio, pa se ĐZ tada preselila u taj stariji dio kuće, gdje živi i njezina baka. Svjedokinja je navela da dok su živjeli zajedno znao ju je vrijeđati, psovati majku, nazivati "smeće, đubre, smrade". Ona se s time mirila neko vrijeme i nije se htjela razvoditi zbog svoje kćeri, da odrasta u kompletnoj obitelji. Glede kritičnog događaja navela je da je u trenutku kad je izašla van oštećenica njoj bila okrenuta leđima, a optuženik licem prema njoj i bili su udaljeni jedan od drugog oko 1 metar, a ona od njih oko 10 metara. Optuženik je imao drvo u obje ruke podignute u zrak. Nije čula riječi koje su razmijenili, već samo njihove glasove, ali može reći da kada je policija kasnije došla, da je optuženik rekao: "Što je ono đubre mene prijavilo". Također je napomenula da ĐZ zasigurno nije imala slušalice na ušima, već samo vizir, jer ona ni inače slušalice ne nosi kada kosi. Poslije događaja oštećenica je rekla da je preplašena nakon tog događaja, a i odmah joj je sinuo onaj razgovor telefonom što je ranije čula, pa se uplašila da se ne bi dogodilo nešto gore. Kuća susjede VZ nalazi se sa južne strane, a s obzirom na poziciju optuženika i oštećenice, udaljena je negdje minimalno 10 metara. Kada je izišla na dvorište nije vidjela susjedu VZ nigdje vani.

9. Svjedokinja VZ navela je da je toga dana dolazila s posla, oko pola 4, 4 i parkirala auto, te je tada susrela susjeda HZ i sa njim razmijenila par riječi. Dalje je išla za svojim poslom jer ima domaće životinje i obveze. Kada je ušla u kuću, nakon 5-10 minuta zvala ju je telefonom druga susjeda i pitala je kakva je to buka, vika, da što se to događa sa HZ. Ona nije ništa čula, ali je onda pogledala kroz prozor. Vidjela je da ĐZ drži trimer prema HZ, a on prema njoj štap, te je izgledalo kao da se mačuju. Nije ništa čula što su si govorili, a ĐZ je ubrzo spustila trimer na tlo i krenula prema kući, a onda je njena majka izašla iz kuće. Uzela je mobitel i htjela slikati, ali je na kraju uslikala samo zavjesu. Navela je da nakon što je ĐZ spustila trimer da je optuženik otišao hraniti svoje životinje te je uskoro prošao opet s tačkama. Glede tog štapa navodi da je to bio kao štap od metle, tako nešto. Nije točno vidjela. Glede saznanja o prijašnjim događanjima u obitelji i odnosima optuženika s oštećenicom navela je da bi tu imala puno šta za reći, da se oštećenica loše odnosila ne samo prema HZ već i prema njoj. Nije u dobrim odnosima s oštećenicom, dok je s optuženikom u jako dobrim odnosima, te su si međusobno pomagali, a ona mu je čak nekada i kuhala.

10. Sud prihvaća kao istinitu obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da je izrekao uvrede na račun oštećenice i da su to bile teške uvrede, dok ne prihvaća iskaz u dijelu da nije zamahnuo prema njoj drvetom i rekao joj da će je ubiti. Naime, sam optuženik navodi da je prvi prišao oštećenici i upućivao joj uvrede, te da mu je žao što je kasnije uopće otišao po to drvo. Dakle, može se zaključiti da je po isto otišao u cilju da sa njim nešto napravi odnosno da zamahne prema njoj, a da je tako bilo opisuje oštećenica, a potvrđuju i iskaz svjedokinje RZ, koja je izašla na dvorište neposredno nakon događaja dok je optuženik još imao drvo u ruci i kojoj se oštećenica povjerila. U takvoj dinamici zbivanja, a s obzirom na iskaze oštećenice, majke oštećenice pa i samog optuženika sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim iskaz oštećenice kada navodi da joj je rekao da će je ubiti. Isto je utvrđeno i na temelju njihovih suglasnih svjedočenja o ranijim lošim odnosima koje potvrđuju svi sudionici u postupku, a kada se to poveže s iskazom oštećenice koja je sve prijavila jer je sada prešao granicu, sud isto smatra nedvojbeno utvrđenim. VZ nije čula riječi koje je optuženik uputio oštećenici, već je samo kroz prozor vidjela da izgleda kao da se mačuju. Svjedokinja je navela da je u dobrim odnosima s optuženikom, a u lošima s oštećenicom pa je sud ocijenio da je ista svojim svjedočenjem htjela umanjiti kaznenopravnu odgovornost optuženika, a to se može zaključiti i iz toga što je navela da je optuženik držao tanki štap, kao od metle, dok je sam optuženik na spis priložio sliku komada drveta koje je koristio te zgode (list 112, 116, 118) pa je vidljivo da se svakako radi o debljem komadu drveta, a ne o nekom štapu.

11. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u cilju da ustraši svoju kćer u ruke uzeo jedno deblje, okruglo drvo dužine oko jednog metra i istim pokušao udariti svoju kćer koja se obranila uz pomoć trimera te joj je potom rekao da će je ubiti, i time ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

12. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

13. Kazneno djelo prijetnje je kazneno djelo protiv osobne slobode. Kazneno djelo prijetnje koje se stavlja na teret optuženiku opisano je u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, a čini ga onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. Naime, nedvojbeno je da su optuženik i oštećenica otac i kćer, dakle, bliske osobe odnosno članovi obitelji u smislu čl. 87. st. 9. i st. 8. KZ/11. Riječima „ubit ću te“, za koje je sud utvrdio da je optuženik izrekao oštećenici, nedvojbeno se osobi prijeti smrću i te su riječi objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti ne samo kod oštećenice, nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Ozbiljnost te prijetnje proizlazi iz okolnosti u kojima je izrečena, odnosno iz ponašanja optuženika koje je prethodilo tim riječima, prvo vrijeđanje i psovanje oštećenice, a zatim odlazak po komad drveta, kojim je onda i zamahnuo prema oštećenici. Oštećenica je navela da je te prijetnje shvatila ozbiljno, da se uplašila, da ju je pogledao bijesnim očima, a i da joj je već ranije znao prijetiti.

14. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, svjestan obilježja kaznenog djela i htijući njegovo ostvarenje. Svijest o protupravnosti nije osporena te nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

15. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog HZ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Za terećeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Sud je optuženiku cijenio kao olakotno to što je starije životne dobi, a osobito olakotno što u svojih 69 godina života nije kazneno osuđivan ni prekršajno kažnjavan. Umirovljenik je s primanjima od 154,00 eura mjesečno. Posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga je sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

17. Budući da je optuženik starije životne dobi i dosad neosuđivan, te je ovo kazneno djelo očito eksces u njegovom dosad urednom životu, sud je ocijenio da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela pa je u konkretnom slučaju primijenio uvjetnu osudu, na način da se kazna zatvora koja je izrečena optuženiku neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se i primjenom uvjetne osude djelovati na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama i ne čini kaznena djela, odnosno da će se i na ovakav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

18. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik HZ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te isti padaju na teret proračunskih sredstava jer je sud našao da bi zbog lošeg imovnog stanja optuženika njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. No, budući da se optuženika ne može osloboditi troškova oštećenice i njezinog opunomoćenika, naloženo mu je platiti troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a, koji se sastoje od nagrade opunomoćenika za zastupanje oštećenice na ročištu i za dodatni sat rasprave, sukladno odredbi Tbr. 4.1. al. 2. (zapriječena kazna do 5 godina – 200 bodova; za dodatni sat rasprave – 50 bodova), Tbr. 4.8. (pravo na 50% nagrade za zastupanje oštećenika) i Tbr. 54. (vrijednost boda iznosi 2,00 eura) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), uz PDV 25% na iznos od 250,00 eura (62,50 eura). Dakle, naloženo mu je platiti troškove u ukupnom iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

19. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.