REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: Pn-328/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenoga 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČU, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura iz Splita i zakonske zastupnice tužene FU, na ročištu za objavu presude, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 3.750,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 6. XI. 2014. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove."

II Nalaže se tužitelju JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, trošak postupka u iznosu od 300,00 eura, dok se za više zatraženo odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. svibnja 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete u iznosu od 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. studenoga 2014. U tužbi se sadržajno navodi kako je tužitelj po zanimanju odvjetnik, kojeg je Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. oglasio krivim za kaznena djela te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uslijed čega je Hrvatska odvjetnička komora tužitelju rješenjem broj rješenjem broj 7070/2014 od 8. rujna 2014., obustavila obavljanje odvjetničke djelatnosti, nakon čega je odluku Županijskog suda ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odnosu na tužitelja odbio optužnicu, pa da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula svoju odluku od 8. rujna 2014., odnosno ukinula odluku kojom je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti. Konačno je istaknuo da za vrijeme trajanja izrečene mjere nije mogao obavljati odvjetničke poslove pa tako ni kao branitelj zastupati Maria Todorića u predmetu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Kov-27/2014 ročištu od 6. studenoga 2014., čime da mu je nastala šteta u vidu izmakle dobiti u iznosu od 3.750,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu, tužena je predložila sudu odbaciti predmetnu tužbu, navodeći da se tužitelj prethodno nije obratio tuženoj urednim zahtjevom za mirno rješenje spora, a podredno je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti i predložila istog odbiti kao neosnovanog, sadržajno ističući kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tužene za eventualnu štetu budući da u postupanju pravosudnih tijela u kaznenom postupku nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada. Jednako tako je istaknut i prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, uz obrazloženje kako tužitelj nije dostavio dokaz je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno ili u odvjetničkom društvu, odnosno iz razloga što zabranu obavljanja djelatnosti nije donijela tužena, već Hrvatska odvjetnička komora, koju je sud o presudi bio dužan obavijestiti temeljem Zakona o odvjetništvu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije sadržane u spisu i to: zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 25. listopada 2018., dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 3. prosinca 2018., spisa Županijskog suda u Splitu broj K-16/2001, presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017., spisa Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014.

3.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao parnične strane iz razloga što su prema stavu ovog suda u ovoj pravnoj stvari sve činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene pa pored postignutih činjeničnih utvrđenja, izvođenje tog dokazao sud je smatrao suvišnim. Jednako tako sud je odustao od saslušanja svjedoka VU, LU i PU, s obzirom na to da sudu nije izloženo niti konkretizirano na koju konkretnu okolnost se trebaju saslušati predloženi svjedoci, pa je sud smatrao da bi iskazi tih svjedoka bili bi suvišni, jer je potpuno jasan tijek i ishod kaznenog postupka koji je vođen protiv tužitelja, stoga su ti dokazni prijedlozi odbijeni kao suvišni i nesvrsishodni.

4. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti zastupanja UU kao branitelj na ročištu od 6. studenoga 2014. u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-27/14, a koja da mu je nastala zbog rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je u to vrijeme bio proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01, a koja je kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega mu je Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore (dalje HOK) broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela. Jednako tako nije bilo sporno da je Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 27. lipnja 2014. te odbijena optužba protiv ovdje tužitelja JU radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK od 8. rujna 2014. kojim je JU obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva. Konačno, nije bilo sporno kako je odvjetnik JU, ovdje tužitelj osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. i da je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva

7. U postupku među strankama sporno je li tužba dopuštena te podredno pitanje pasivne legitimacija tuženika i osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno jeli tužitelju nastala šteta kako činjenično opisuje u tužbi.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prije svega je za istaknuti da je tuženikov prigovor nedopuštenosti tužbe neosnovan budući da je tužitelj podnio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjev za mirnim rješenjem spora 25. listopada 2018. Čitanjem tog Zahtjeva utvrđeno je da je postavljen na veći iznos (15.170,00 kn) od iznosa postavljenog u predmetnom postupku, a odnosi se na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tužene po istom činjeničnom osnovu. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora biti istovjetan tužbi, već on treba sadržavati činjenice bitne za odlučivanje o zahtjevu te njegovu pravnu osnovu, što tužiteljev Zahtjev ispunjava, jer ima označenu naknadu štete kao pravnu osnovu i novčani iznos koji je veći od iznosa koji se potražuje ovom tužbom, stoga je tužitelj podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku ispunio procesne pretpostavke za vođenje parnice protiv tužene.

10. Nadalje je u odnosu na pasivnu legitimaciju za navesti kako je disciplinski postupak Hrvatske odvjetničke komore pokrenut po predmetu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01, što je i rezultiralo rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. Hrvatska odvjetnička komora je rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Dakle, postoji uzročno posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i donošenja rješenja HOK-a, što znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Odredbom je članka 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. dalje ZKP/08) propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Ovaj je postupak bio propisan i ranijim Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/08. dalje ZKP/97) u Glavi XXX a na temelju odredbe čl. 573.al. 3. ZKP/08 odredbe Glave XXX ZKP/97 su i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona. Tako je odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/97 (čl. 494.st.1.) propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kazanena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kako tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Stoga, nakon što je odlukom VSRH preinačena osuđujuća odluka Županijskog suda u Splitu tako što je prema tužitelju optužba odbijena, slijedilo bi kako tužitelj temeljem naprijed citiranih odredbi ZKP/97,/08 ima pravo na naknadu štete ukoliko se utvrdi da ju je pretrpio, a prema članku 478 stavku 3. ZKP/97 tužba se podnosi protiv RH.

11. Čitanjem spisa Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 utvrđeno je da je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 8. rujna 2014. odvjetniku JU obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela. Jednako tako da je tužitelj, odvjetnik JU osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d.. Prije osnivanja Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, JU, odvjetnik u [adresa], bio je jedan od članova- osnivača odvjetničkog društva Lubina i dr. u likvidaciji iz Splita (ranije Lubina i dr. j.t.d., odnosno Lubina i Petričić odvjetničko društvo).

12. Odredbom iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnih okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 3. ZOO. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

13. Dakle u postupku je tužitelj trebao dokazati kako mu je šteta nastala po osnovi izgubljene zarade, budući da za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva, kao branitelj UU u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-27/14, nije mogao zastupati optuženika. Međutim, tužitelj u ovom slučaju vezano za zastupanje optuženika UU nije dokazao da mu je postupanjem tuženika vezano za obustavu prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nastala bilo kakva šteta koju bi tuženik trebao naknaditi.

14. Prema odredbi članka 65. stavka 4. ZKP proizlazi da se za branitelja može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom u postupku pred općinskim sudom. Pred županijskim sudom branitelj može biti samo odvjetnik. U postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora branitelj može biti samo odvjetnik s najmanje deset godina prakse.

15. Iz ove odredbe jasno proizlazi da branitelj može biti isključivo odvjetnik, ali ne i više odvjetnika koji su zaposlenici jednog odvjetničkog društva, pa unatoč tome što je tužitelj u predmetnom razdoblju bio osnivač i član odvjetničkog društva u kojem su u to vrijeme bili zaposleni i drugi odvjetnici i odvjetnički vježbenici, prema stavu ovog suda isti doista nisu mogli preuzeti ulogu branitelja optuženika UU koju je imao tužitelj, budući da ZKP izričito navodi tko može biti branitelj.

16. Međutim, rješenjem Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 8. rujna 2014., uslijed obustavljanja obavljanja odvjetništva tužitelju JU, za vrijeme trajanja obustave, kao privremeni zamjenik imenovan je Branko Ćutura, odvjetnik u Splitu.

17. Kako je u spornom razdoblju tužitelju imenovan privremeni zamjenik u osobi odvjetnika Branka Čuture, upravo iz razloga da strankama čiji je tužitelj u vrijeme obustavljanja obnašanja odvjetništva, bio branitelj ili punomoćnik, ne bi nastala šteta, tužitelju, prema shvaćanju ovog suda nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja HOK-a. Naime, o izgubljenoj zaradi moglo bi se govoriti samo u slučaju da radi donošenja rješenja o obustavi obavljanja odvjetništva odvjetnik koji je imenovan privremenim zamjenikom tužitelja nije mogao zastupati optuženika kao branitelj u kaznenom postupku pa da bi radi toga tužitelj izgubio zaradu i to u vidu troška pristupa na ročište od 26. lipnja 2017.

18. U konkretnoj situaciji Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore je odredio osobu koja će tužitelja, za vrijeme trajanja obustave, mijenjati u poslovima koji se tiču obavljanja odvjetničke djelatnosti, a to je bio odvjetnik Branko Čutura. Čitanjem spisa Kov-27/2014 i zapisnika s ročišta održanog 6. studenoga 2014., dakle dana za koji tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta jer nije mogao zastupati optuženika, sud je utvrdio kako imenovani zamjenik Branko Čutura nije pristupio na to ročište, pa u situaciji kada nije pristupio imenovani zamjenik na predmetno ročište tada se ne bi mogla obistiniti radnja zastupanja na predmetnom ročištu imenovanom zamjeniku, a samim time niti tužitelju. Stoga je sud shvaćanja da bi nedolazak odvjetnika Branka Čuture na predmetno ročište bio razlog koji je doveo do toga da tužitelju nastane eventualna šteta u vidu izgubljene zarade, ali ne i ono na što se tužitelj u postupku poziva.

19. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u cijelosti, a kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

21. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

22. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 18. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 26. studenoga 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

23. Dakle tuženiku je trebalo priznati troškove postupka po osnovi zastupanja u iznosu od 300,00 eura, dok je u više zatraženom trebalo odbiti zahtjev tužene kao neosnovan, budući da mu za pojedinu radnju prema označenoj vrijednosti predmeta spora pripada 50 bodova, a ne zatraženih 75 bodova.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- zz tužene

- u spis