REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-9323/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB 02958272670), Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB 38922958547), Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 20. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 24,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.2.2021. godine do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ustaje tužbom dana 21.9.2023. godine radi naknade štete koju za njega predstavlja iznos od 24,56 eura na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja plaćenog na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja ĆR. Isti je zadobio tjelesne ozljede u nezgodi dana 15.1.2020. godine u nezgodi koju je prouzročio ČR, upravljajući vozilom stranih reg. oznaka.

1.1. Tužitelj plaćeni iznos potražuje od tuženika, koji odgovara za štete počinjene vozilima stranih reg. oznaka, i to sa kamatom od dana plaćanja, dakle od 5.2.2021. godine do isplate.

2. Za tuženika nije sporna visina zahtjeva tužitelja, ali ono što tuženik osporava jest osnov zahtjeva tužitelja, jer tuženik smatra da temeljem propisa nije o obvezi platiti troškove na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja. Uz to, tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrde o plaćanju, računalne izliste i potvrdu MUP-a.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Prema potvrdi MUP-a prometna se nezgoda desila dana 21.1.2021. godine i u istoj su sudjelovali vozač stranih reg. oznaka i ĆR, kao vozač drugog vozila.

4.1. Cijeneći da je tuženik tijekom ovog spora ispunio dio zahtjeva tužitelja, a koji se odnosio na troškove liječenja ĆR sa osnove obveznog zdravstvenog osiguranja, a imajući u vidu i navode tuženika tijekom postupka, nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika (sa osnove stranih reg. oznaka) nisu sporni.

4.2. Pasivna legitimacija tuženika za štete počinjene vozilima stranih reg. oznaka propisana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05), kao i odredbom čl. 141. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 – u daljnjem tekstu ZOZO), jer je propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.

5. Obveza tuženika na plaćanje za troškove liječenja plaćenih sa osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja proizlazi iz čl. 5 Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06, 150/08, 71/10 – nastavno: ZDZO) koji propisuje da je dopunsko zdravstveno osiguranje jeste osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja.

5.1. Dakle, tužitelj može tražiti naknadu od štetnika ili njegovog osiguranja za troškove liječenja koje je podmirio u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja prema članku 142. ZOZO, pri čemu je dio participacije osiguranika pokriven dopunskim zdravstvenim osiguranjem te je temeljni zahtjev usmjeren na povrat iznosa stvarno isplaćenih iz sredstava tužitelja, a obuhvaća i ona sredstva koje je tužitelj platio za svoga osiguranika uključujući i iznose s naslova dopunskog osiguranja. Osim toga i prema odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) tuženik kao osiguranik štetnika je dužan naknaditi oštećenom sve nužne troškove liječenja koje je morao snositi zbog nanesene ozljede. Stoga tužitelj kao isplatitelj sredstava, koristi svoje pravo subrogacije te od tuženika kao osiguranika štetnika naplaćuje iznose koje je sam isplatio za svog osiguranika.

5.2. Imajući u vidu utvrđeno pod 5. i 5.1. sud je utvrdio osnov zahtjeva tužitelja.

6. Tuženik nije posebno prigovorio visini zahtjeva, a sud je istu utvrdio i uvidom uvidom u cjelokupnu dokumentacije koja je priložena od tužitelja, pri čemu ta dokumentacija, iako nema snagu javne isprave, ima dokaznu snagu, jer je svaki izlist i račun cijenjen zasebno i u ukupnosti. Tako sud utvrđuje da se račini odnose na osiguranika tužitelja, da je vezan uz nesreću 2021. godine. obzirom je prvostupanjski sud svaki izvedeni dokaz cijenio zasebno te u njihovoj ukupnosti. U konkretnoj situaciji, imajući u vidu račune tužitelja s datumima izvršenog plaćanja, tuženik je tijekom postupka mogao dokazivati suprotno, ali tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužitelj nije podmirio troškove liječenja svoga osiguranika.

6.1. Tako je uvidom u računalne izliste utvrđeno da je isti dan 4.2.2021. godine, na ime troškova dopunskog osiguranja plaćeno 74,18 kn i 110,83 kn, odnosno sada ukupno 24,56 eura pa je tuženik obvezan sa kamatom od dana nakon dana plaćanja od strane tužitelja (5.2.2021. godine) isti iznos platiti tužitelju, uz kamatu po čl. 29. ZOO-a.

7. Prigovor zastare tuženika nije osnovan, jer zastarni rok ne može teči niti teče od dana nastanka štetnog događaja (prometne nezgode).

7.1. Zastarni rok počinje teči od dana kada je tužitelj izvršio plaćanja, jer je tek s tim danom za njega nastupila šteta. U konkretnom slučaju to je 4.2.2021. godine.

7.2. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi (Revx-899/11 od 6. lipnja 2012., Revx- 1045/13 od 8. siječnja 2014. i Revx-1227/13 od 31. kolovoza 2016.) ovakav zahtjev tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO-a.

7.3. Takvo pravno shvaćanje izneseno je i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3787/11, U-III-2571/2014), jer navedeno: da je u konkretnom slučaju tužitelj podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode umjesto ovdje tuženika ex lege, čime je učinio isplatu za drugoga pridržavajući si pritom pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od tuženog podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju) - što podrazumijeva i pokretanje postupka u okviru općeg zastarnog roka.

7.4. Čak i ako bi se primjenjivao trogodišnji zastarni rok, tada je od dana plaćanja od strane tužitelja do podnošenja ove tužbe prošlo nešto više od dvije godine pa ni u tom slučaju ne bi bio osnovan prigovor zastare izjavljen po tuženiku.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.