Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-430/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska (OIB: 52634238587 ) zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel, protiv tuženika ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 11. prosinca 2025., održane u nazočnosti zastupnice tužitelja ĆEAU a u nenazočnosti uredno pozvane tužene osobno, te nakon objave presude dana 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, na račun broj [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj: 7196-52645-799007051, plati ukupan iznos od iznos od 8.980,97 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1.135,83 € od 21. travnja 2023.,

- 92,91 € od 22. svibnja 2023.

- 113,89 € od 21. lipnja 2023.,

- 198,20 € od 20. srpnja 2023.,

- 314,67 € od 23. kolovoza 2023.,

- 371,62 € od 26. rujna 2023.,

- 371,62 € od 23. listopada 2023.,

- 650,33 € od 22. studenog 2023.,

- 371,62 € od 20. prosinca 2023.,

- 371,62 € od 22. siječnja 2024.,

- 420,00 € od 23. veljače 2024.,

- 585,44 € od 22. ožujka 2024.,

- 420,00 € od 23. travnja 2024.,

- 735,00 € od 22. svibnja 2024.,

- 420,00 € od 20. lipnja 2024.,

- 420,00 € od 24. srpnja 2024.,

- 735,00 € od 23. kolovoza 2024.,

- 420,00 € od 26. rujna 2024.,

- 420,00 € od 23. listopada 2024.,

- 413,22 € od 26. studenog 2024.,

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do isplate, kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog troška u iznosu od 700,00€ sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja 20. siječnja 2026. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do isplate na račun broj:

[broj bankovnog računa] s pozivom na broj 64 7129-4876-11725, a sve u roku od 15 dana.

II Tužiteljica Republika Hrvatska (OIB: 52634238587 ) je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbom od 17.7.2025. utužila tuženu radi isplate iznosa od 8.980,97€. U tužbi navodi da je tuženik kao korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu primio je neosnovano iznos od 8.980,97 € na ime naknade, a što je vidljivo iz potvrde Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Nova Gradiška broj: klasa: 550- 01/25-02/24, urbroj: 139-051-10-05/12-25-4 od 2. travnja 2025., a koja potvrda je izdana temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška, broj: klasa: UP/I-551-06/23-01/4, urbroj: 139-051-10-4-5-23-4 od 3. ožujka 2023. i rješenja broj: klasa: UP/I-551-06/24-01/278, urbroj: 139-051-10-04-24-24-4 od 5. studenog 2024.

Tuženiku je na temelju čl. 36. i 40. Zakona o socijalnoj skrbi prestalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu sa danom nastanka primijenjenih okolnosti (zaposlio se), radi čega je tuženik neosnovano ostvario prava iz sustava socijalne skrbi u ukupnom iznosu od 8.980,97 €. Sukladno čl. 35 Zakona o socijalnoj skrbi korisnik je dužan prijaviti svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava, a što tuženik nije učinio. Tuženik odgovara za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 251. Zakona o socijalnoj skrbi.

Za razdoblje od mjeseca travnja 2023. do mjeseca studenog 2024. godine tuženiku na ime priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu isplaćen je nepripadni iznos od 8.980,97 €. Tuženik je pozvana u Hrvatski zavod za socijalni rad sa svrhom postizanja dogovora o načinu povrata duga u obrocima i zaključenja nagodbe te je na zapisnik dana 12. veljače 2025. izjavila da priznaje dug i da će sklopiti nagodbu radi povrata istog na 60 rata no međutim ista se nije odazvala sklapanju nagodbe.

Kako je tuženik pravo na zajamčenu minimalnu naknadu koristio, a da nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad nije, unatoč obvezi, izvijestio o promjeni koja utječe na daljnje korištenje ili visinu naknade, suprotno načelima obveznog prava, posebno protivno načelu zabrane prouzročenja štete i zlouporabe prava, odnosno nesavjesno je postupio kada je od Republike Hrvatske primio nepripadni iznos od 8.980,97 €. Tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa od 8.980,97 € niti nakon podnesenog Zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno čl. 186a st.8. Zakona o parničnom postupku kojega je zaprimila dana 16. travnja 2025.

Kako je na strani tužiteljice Republike Hrvatske nastala šteta u iznosu od 8.980,97 € koji iznos je tuženik primio na ime nepripadajućeg iznosa zajamčene minimalne naknade, tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tužena u pismenom odgovoru na tužbu priznaje da je kućanstvu kojemu je bila nositelj priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 3.3.2023. te da su tada u evidenciji nezaposlenih bili tužena, suprug AE i kćerke ĐE i DE. Istu su primali cijelo vrijeme no nisu znali da se trebaju svaki mjesec prijaviti kod Zavoda za zapošljavanje. Kada im je u postupku preispitivanja rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 5.11.2024. i nadalje priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu mislili su da je sve u redu i da je i dalje primaju a rješenje nisu razumjeli niti im ga je tko pojasnio. Stručna suradnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška je u njihovoj obitelji bila samo kada im je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prvim rješenjem. Izvanbračni suprug je išao sakupljati žir i plastične boce te je imao dodatni prihod za obitelj jer nisu mogli podmiriti potrebe obitelji. Nitko se nije zaposlio od obitelji. U veljači 2025. da je bila pozvana u Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška i stručnoj suradnici rekla da nisu znali da trebaju prijaviti da netko nešto dodatno radi, da je nepismena, da zna samo napisati svoje ime i prezime a stručna suradnica je u zapisniku koji je dobila na uvid napisala da je znala da su primili više novca i da je znala da treba prijaviti da nisu na birou te ona isti zapisnik nije pročitala i na njemu nije njen potpis. Člankom 35 Zakona o socijalnoj skrbi da je propisana suradnja Zavoda za socijalni rad i službe za zapošljavanje koja je prema čl. 5 dužna obavijestiti Zavod za socijalni rad o prestanku i razlozima prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba, radno sposobnog i djelomično radno sposobnog samca ili člana kućanstva koje je korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu najkasnije u roku od 8 dana od dana prestanka vođenja u evidenciji. Da ista suradnja funkcionira tužena bi na vrijeme bila upozorena da više nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i što trebaju učiniti da bi to pravo imali i nadalje. Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u kućanstvu tužene da je prestalo tek sa 31.5.2025. rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 27.5.2025. no ni to rješenje tuženoj nije jasno niti ga je tko pojasnio i rečeno joj je od stručne suradnice da može podnijeti zahtjev za ponovno priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu po proteku 6 mjeseci. Ništa nije rečeno o vraćanju novca. Novac za naknadu štete za koju se terete nema niti ga može zaraditi i trenutno pokušava sakupljanjem plastičnih boca i starog željeza zaraditi za osnovne životne potrebe obitelji. Zbog nemogućnosti plaćanja isključena je voda u kući u kojoj tužena stanuje jer u obitelji ima njih šestero od kojih je troje djece koji pohađaju osnovnu školu. Niti jednokratnu naknadu ne mogu ostvariti zbog postojanja duga. Ponavlja da kao neuka stranka nije znala za propise koji joj nisu pojašnjeni te da propustom djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška nisu upućeni da se prijavljuju. Da jesu ne bi ih tužitelj sada teretio za naknadu štete i ukidanjem prava doveli obitelj tužene u stanje ugroženosti u pogledu zadovoljavanja životnih potreba.

3. Ročište zakazano za 11. prosinca 2025. održano je u nenazočnosti uredno pozvane tužene koja izostanak nije opravdala a tužena je upozorena da će se na ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka.

4. Zastupnica tužitelja je u očitovanju na odgovor na tužbu istakla da se protivi svim navodima koji su u suprotnosti sa navodima tužbe. Neznanje ne ispričava te tuženu nitko nije trebao posebno upozoravati da svaki dodatni prihod mora prijaviti Centru a obveza je decidirano navedena u rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 3.3.2023. a koje rješenje je uručeno tuženici.

5. Sud je proveo dokaze u smislu odredbe čl. 220 st. 2 ZPP-a proveo dokaze uvidom u dokaze priložene uz tužbu u zahtjev za mirno rješenje spora od 14. travnja 2025. sa preslikom dostavnice, u zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 12.2.2025. s potpisom tužene, u potvrdu istog zavoda od 2.4.2025., u rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 3.3.2023. i 5.11.2024., u odgovor na tužbu.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 3.3.2023. (sr. 15 spisa) vidljivo je da je kućanstvu tužene priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 490% osnovice počevši od 9.1.2023. U istom rješenju u stavku 4 izreke korisnik je upozoren da je dužan odmah a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjena prijaviti nadležnom područnom uredu svaku promjenu koja utječe na dalje korištenje ili opseg prava.

7. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 5.11.2024. (str. 17 spisa) vidljivo je da je da je kućanstvu tužene priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 280% osnovice počevši od 30.10.2024. te je pojedinačno za razdoblja koja su navedena u rješenju različito priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u postotku osnovice na koju se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade. U točki 18 izreke rješenja od 5.11.2024. ukinuto je rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 3.3.2023. te pravo na zajamčenu minimalnu naknadu kućanstvu prestaje sa 30.3.2023.

8. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja iz tužbe iz kojih proizlazi da je tužena neosnovano primila utuženi iznos od 8.980,97€ na ime zajamčene minimalne naknade a temeljem potvrde Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Nova Gradiška od 2. travnja 2025. (str. 17 spisa) a zbog promijenjenih okolnosti u prihodima tuženika. Tuženici je na temelju čl. 36. i 40. Zakona o socijalnoj skrbi prestalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu sa danom nastanka primijenjenih okolnosti (zaposlila se), radi čega je tužena neosnovano ostvarila prava iz sustava socijalne skrbi u ukupnom iznosu od 8.980,97 €.

Sukladno čl. 35 Zakona o socijalnoj skrbi korisnik je dužan prijaviti svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava, a što tužena nije učinila. Tužena odgovara za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 251. Zakona o socijalnoj skrbi pa je sud usvojio tužbeni zahtjev. Tuženoj je od mjeseca travnja do mjeseca studenog 2024. na ime priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu isplaćen nepripadni iznos od ukupno utuženih 8.980,98€ u mjesečnim iznosima kako je to precizirano u izreci tužbenog zahtjeva i na koje mjesečne iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana isplate.

Vezano za navode tužene u pismenom odgovoru na tužbu isti nisu od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu a obzirom da tužena iako neuka stranka nije u obvezi poznavati propise temeljem kojih joj je određeno pravo na zajamčenu minimalnu naknadu već samo ima obvezu da svaku promjenu o prihodima u kućanstvu prijavi a što ista nije učinila i tužiteljska strana je podnijela tužbu. Kao što se obratila pismenoj osobi prilikom sastava odgovora na tužbu, tužena strana je bila u obvezi razumjeti rješenje Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb kada joj se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu odobravalo i kada joj se isto djelomično ukinulo zbog prihoda člana kućanstva.

Slijedom gornjeg riješeno je kao u izreci presude.

9. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a te je sud tužitelju dosudio parnični trošak u ukupnom iznosu od 700,00€ a koji se sastoji od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00€, troška za sastav tužbe u iznosu od 200,00€, za zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2025. u iznos od 200,00€ te za dolazak na ročište za objavu presude iznos od 100,00€, koji trošak je tužena dužna naknaditi tužitelju.

10. Tužiteljica Republika Hrvatska (OIB: 52634238587 ) je po zakonu oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 st. 1 točka 1 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Novoj Gradiški 20. siječnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. ODO Slavonski Brod Građansko upravni odjel

2. ĆE, [adresa]