Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-62/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog EJ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 3. srpnja 2025. broj Kzd-61/2020-37, u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog EJ te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda optuženi EJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede dužnosti uzdržavanja, opisanog u članku 172. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te mu je, na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11., prethodno utvrđena (a pravilno bi bilo – izrečena) kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. te članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženom EJ izrečena je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ujedno, optuženom EJ je, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., izrečena posebna obveza da u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude, temeljem postavljenog (a pravilno bi bilo – temeljem dosuđenog) imovinskopravnog zahtjeva oštećene DJ, isplati novčani iznos od 8.361,54 eura. Optuženi EJ upozoren je, u skladu s odredbom članka 58. stavka 5. KZ/11., da izrečena uvjetna osuda može biti opozvana ako u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-a), time da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve službenih glasila u kojima je objavljen taj Zakon te njegove izmjene i dopune, odlučeno je da je optuženi EJ, na temelju postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećene LJ, dužan isplatiti novčani iznos od 8.361,54 eura. Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a., odlučeno je da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi EJ, po braniteljici, odvjetnici Ivanki Šamija, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda nezakonita, jer da iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da je šteta prouzročena DJ, a da je optuženiku naloženo plaćanje novčanog iznosa na ime naknade štete prouzročene kaznenim djelom na račun majke ĆJ, kojim žalbenim navodima optuženik očigledno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.

5.1. Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je optuženi EJ proglašen krivim, budući da je u pitanje okolnost koja čini obilježje predmetnog kaznenog djela, naveden je sadržaj ovršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 4. lipnja 2009. broj P-533/06, prema kojoj je optuženik dužan doprinositi za uzdržavanje kćeri DJ iznos od 500,00 kuna mjesečno počevši od 30. studenog 2006. nadalje, najkasnije do 10-tog u mjesecu, uplatom na račun majke i zakonske zastupnice malodobne DJ, ĆJ. Dalje u izreci pobijane presude, u dijelu u kojem je optuženiku izrečena posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. te u dijelu u kojem je dosuđen imovinskopravni zahtjev DJ, naloženo je optuženom EJ da isplati iznos od 8.361,54 eura, a da pri tom nije navedeno, kako se pogrešno ističe u žalbi, da je navedeni novčani iznos optuženik dužan isplatiti na račun ĆJ. Stoga, nema govora da bi zbog navedenog, ili zbog činjenice što se u navođenju ovršne isprave koja je donijeta 30. travnja 2009. iznos uzdržavanja navodi u kunama, pobi jana presuda bila nezakonita, odnosno da bi izreka presude bila nerazumljiva ili proturječna sama sebi.

6. Žalitelj dalje u žalbi tvrdi da u obrazloženju pobijane presude postoji niz nelogičnosti, koje pobliže ne obrazlaže. Međutim, iz žalbenih navoda u kojima tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je optuženi EJ ignorirao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, da je u pobijanoj presudi neistinito navedeno da svoju obvezu nije htio ispuniti te da uopće nije utvrđeno je li optuženik imao sredstava za život i da je upitno kakvog je zdravstvenog stanja, očigledno proizlazi da žalitelj u tom dijelu presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Međutim, kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a teži oblik tog kaznenog djela iz stavka 2. članka 172. KZ/11. ostvaren je ako se obveza, među ostalim, odnosi na uzdržavanje djeteta. Odredbom članka 172. KZ/11. stavkom 3. KZ/11. propisano je da nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje, pa proizlazi da je teret dokazivanja okolnosti zbog kojih nije bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje kćeri DJ u konkretnom slučaju na optuženiku.

8. Međutim, iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Splitu Kzd-61/2020 i zapisnika o raspravi provedenoj u tom kaznenom predmetu od 21. ožujka 2025. , 5. lipnja 2025. i 3. srpnja 2025. proizlazi da braniteljica po službenoj dužnosti koja je bila prisutna na raspravama i zastupala optuženog EJ kojem je, na temelju rješenja izvanraspravnog vijeća toga suda od 17. listopada 2024. broj Kvm-136/2024-36 (Kzd- 61/2020), suđeno u odsutnosti, nije predlagala dokaze na okolnosti imovnog ili zdravstvenog stanja optuženika, pribavu podataka o njegovom zaposlenju, prihodima ili imovini, tako da su tijekom postupka ispitane u svojstvu svjedoka ĆJ i oštećena DJ, pročitana je dokumentacija koju je državni odvjetnik priložio uz optužnicu, dok druge dokaze stranke nisu ni predlagale. Kraj takvog stanja stvari, neosnovane su i promašene žalbene tvrdnje optuženog EJ prema kojima je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer da prvostupanjski sud nije utvrdio ima li optuženik danas ikakve prihode i kakvog je zdravstvenog stanja.

9. Ujedno, s obzirom na sadržaj dokumentacije koja je pročitana na raspravi te prihvaćajući iskaze svjedokinje ĆJ i oštećene DJ, koje su suglasno iskazale da optuženi EJ tijekom inkriminiranog razdoblja nije doprinosio za uzdržavanje kćeri iznose koji su određeni ovršnom ispravom, dok iz iskaza oštećenice proizlazi da se redovno školovala do rujna 2024., to je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio da optuženi EJ u razdoblju od 25. veljače 2014. do 1. rujna 2024. nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima koji su određeni ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta i da je time počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

10. Žalbenu osnovu pogrešne primjene kaznenog zakona, koju uvodno navodi u žalbi, žalitelj nije obrazložio, a ovaj drugostupanjski sud je, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 2. ZKP -a, utvrdio da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

11. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog odluke o kazni, žalitelj u žalbi tvrdi da je izrečena kazna prestroga jer da je prvostupanjski sud precijenio otegotne, dok olakotne okolnosti na strani optuženog EJ nije našao.

11.1. Međutim, prvostupanjski je sud, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, u pretežitom dijelu pravilno utvrdio i ispravno ocijenio okolnosti koje, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne, pri čemu je optuženom EJ cijenio otegotnom činjenicu ranije osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela, kao i njegovu upornost u počinjenju kaznenog djela, a koja se ogleda u duljini vremenskog razdoblja kroz koje optuženik nije doprinosio za uzdržavanje svoje kćeri DJ. Pri tome je, s obzirom na to da nije u pitanju činjenica koja utječe na izbor vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud pogrešno otegotnom cijenio činjenicu zainteresiranosti oštećenice za kazneni progon optuženika, što međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije utjecalo na izbor vrste i mjere kazne s obzirom na to da se, kraj dvije naprijed navedene otegotne okolnosti i činjenice da optuženi EJ u razdoblju duljem od deset godina nije doprinosio za uzdržavanje svoje kćeri te u nedostatku olakotnih okolnosti na strani optuženika , izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i uz izricanje uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. s rokom provjere od tri godine, ukazuje primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i ličnosti počinitelja te stupnju njegove krivnje, pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11.2. Kraj takvog stanja stvari te kraj činjenice da se ni u žalbi ne ukazuje na okolnost koju bi trebalo cijeniti olakotnom, žalbene tvrdnje optuženika o precijenjenim otegotnim okolnostima i prestrogoj kazni, ukazuju se neosnovanima.

11.2. Odluke o imovinskopravnom zahtjevu i posebnoj obvezi iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. donesene su u skladu s pravilnim utvrđenjem prvostupanjskog suda da je optuženi FJ, počinjenjem kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., u razdoblju od 25. veljače 2014. do 1. rujna 2024. svoju kći DJ oštetio za iznos od 8.361,54 eura /63.000,00 kuna.

12. Stoga je, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo na temelju članka 482. ZKP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu optuženog EJ i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Varaždinu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic