Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-795/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Bosančić, kao predsjednice vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Vrkić Perak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika Imetak Plasman d.o.o., u likvidaciji, OIB 93364702620, Županja, J.J. Strossmayera 7, zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagić, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja ĆS i tuženika Imetak Plasman d.o.o. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-387/2019-60 od 26. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja ĆS i žalba tuženika Imetak Plasman d.o.o., u likvidaciji, kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-387/2019-60 od 26. studenog 2024., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-387/2019-72 od 22. srpnja 2025.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Imetak Plasman d.o.o., u likvidaciji za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-387/2019-60 od 26. studenog 2024. presuđeno je:

" 1. Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2862/2017 od 21. prosinca 2017. djelomično nije dopuštena za iznos od 5.474,38 eura/41.246,69 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 4. svibnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.294,47eur, u roku 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, određena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2862/2017 od 21. prosinca 2017. nije dopuštena i za daljnji iznos od 48.342,37 eura/364.235,63 kune sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 4. svibnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. "

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-387/2019-72 ispravljena je presuda u izreci na način da je umjesto poslovnog broja Ovrv-2862/2017 ima pravilno stajati poslovni broj Ovr-2862/2017.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu u dijelu pod točkom II. i III. izreke presude, primjenom članka 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), žalba tužitelja je razmatrana u navedenom dijelu.

4. Protiv točke I. izreke presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe broj Ovr-2862/2017 određene rješenjem o ovrsi od 21. prosinca 2017., pokrenute pred Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću na nekretninama ovršenika koji postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu od dana 18. prosinca 2017.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja, kao ovršenika, 18. prosinca 2017. temeljem ovršne isprave – solemniziranog Ugovora o zajmu broj 0010800143 od 15. rujna 2008. te da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću donio rješenje o ovrsi Ovr-2862/2017 dana 21. prosinca 2017.,

- da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj je istaknuo prigovor zastare potraživanja tuženika i prestanak tražbine tužitelja,

- da je ovršna isprava solemnizirani ugovor o zajmu broj 0010800143 od 15. rujna 2008., koji je postao izvršan 04. svibnja 2011.,

- da nije nastupila zastara novčane tražbine tuženika jer nije protekao desetogodišnji rok od izvršnosti ovršnog javnobilježničkog akta,

- da tužitelj nije potrošač u smislu članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03),

- da je ukupan dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 72.471,15 eur ( 546.033,91 kn) prije nego je tvrtka Juvenis d.o.o. uplatila tuženiku iznos od 5. 474,38 eur (41.246,69 kn),

- da je tužitelj priznao iznos duga od 18.654,40 eur ( 140.551,59 kn),

- da je ovrha dopuštena za iznos od 48.342,37 eur ( 364.235,63 kn ).

10. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.474,38 eur iz razloga što je tvrtka Juvenis d.o.o. uplatila tuženiku navedeni iznos temeljem ugovora o asignaciji. Također, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos od 48.342,37 eur iz razloga što nije protekao desetogodišnji rok od izvršnosti ovršne isprave javnobilježničkog akta- ugovora o zajmu od 15. rujna 2008., koji je postao izvršan 04. svibnja 2011.

11. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tužitelja i tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije nastupila zastara tražbine tuženika iz razloga što se primjenjuje zastarni rok iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO).

13. Odredbom članka 233. stavak 1. ZOO propisano je kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

14. U konkretnom slučaju, ovršna isprava je javnobilježnički akt- solemnizirani Ugovor o zajmu broj 0010800143 od 15. rujna 2008. koji po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta te ima snagu javnobilježničkog akta u skladu s odredbama članka 54. i 59. Zakona o javnom bilježništvu ( Narodne novine broj 78/93, 29/94 i 16/07).

15. Prema odredbi članka 23. točka 5. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) propisano je kako je ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, a u ovome slučaju, ovršna isprava je upravo javnobilježnička isprava koja zastarijeva u roku od deset godina u skladu s člankom 233. stavak 1. ZOO. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu kako je ovršna isprava- Ugovor o zajmu postao ovršan 04. svibnja 2011., a koji je postao ovršan otkazom ugovora o kreditu kada su dospjeli svi anuiteti na naplatu, te činjenicu kako do podnošenja prijedloga za ovrhu sudu 18. prosinca 2017., nije protekao desetogodišnji rok, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom za iznos od 48.342,37 eur ( točka 3. izreke pobijane presude).

16. Pri tome, nisu od odlučnog značaja za ovaj postupak žalbeni navodi tužitelja kako se, u konkretnom slučaju, radi o obvezama povremenih davanja koje zastarijevaju u roku od 3 godine iz razloga što je predmetni ugovor o zajmu otkazan pa je kao takav, cjelokupan dospio na naplatu 04. svibnja 2011. ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-846/15 od 07. studenoga 2018.).

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na prigovor ispunjenja ugovorne obveze valja istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, financije i devizno poslovanje FS. Sudski vještak je utvrdio kako je na dan 04. svibnja 2011. tužitelj ostao dužan tuženiku iznos od 546.033,91 kunu (72.471,15eur), a koji iznos se sastoji od neplaćenih anuiteta u iznosu od 514.017,27 kuna (glavnica + ugovorene kamate obračunate u skladu s člankom 26. ZOO-a po kamatnoj stopi od 13,20% godišnje) i zateznih kamata obračunatih do 04. svibnja 2011. u iznosu od 32.016,24 kuna. Kako je dakle, tužitelj uplatom, prema Ugovoru o asignaciji sklopljenom između Thermiatekstil d.o.o., Juvenis d.o.o. i tuženika ( list 14 spisa) zatvorio obvezu prema spornom ugovoru o zajmu na ime obračunate zatezne kamate u iznosu od 32.016,64 kune, preostao je još iznos od 9.230,05 kuna, odnosno iznos od 66.996,77 eur, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj ostao tuženiku dužan i iznos od 48.342,37 eura, osim iznosa od 18.654,40 eura koji iznos je tužitelj priznao, tijekom postupka.

18. Nasuprot tome, stav je ovoga drugostupanjskog suda kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje pravilo in favorem tužitelja već se primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja. Naime, u parničnom postupku osnovno pravilo je da svaka stranka mora dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev prema članku 219. stavak 1. ZPP. Također, odredbom članka 221. a. ZPP propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice, zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako, u konkretnom slučaju, tužitelj temeljem priloženih isprava kao i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja nije dokazao da je platio pretežni dio duga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prigovor ispunjenja, osim za iznos od 5. 474,38 eur, sve primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Osnovano ističe tužitelj u žalbi kako se u postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelj može pozivati na ništetnost ugovora o zajmu, jer prema članku 327. stavku 1. ZOO-a sud mora paziti na ništetnost po službenoj dužnosti.

20. Prema odredbi članka 329. stavak 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

21. Dakle, za utvrđenje zelenaškog ugovora moraju biti kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: očiti nerazmjer između ugovorene koristi i davanja u trenutku sklapanja ugovora, pristajanje oštećenika na taj nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti (nužda, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost), te znanje i namjera zelenaša da iskoristi te okolnosti u svoju korist. Međutim, iz provedenih dokaza, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne proizlazi da bi predmetni ugovor o zajmu predstavljao zelenaški ugovor jer tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 329. stavak 1. ZOO.

22. Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je utvrđeno kako je tužitelj podmirio iznos od 5.474,38 eura što je sudski vještak utvrdio, temeljem potvrde FINA-e od 21. kolovoza 2014. Naime, prema članku 259. stavak 1. ZPP sud rukovodi vještačenjem i prema potrebi daje objašnjenja u vezi s nalazom i mišljenjem. Osim toga, odredbom članka 259. stavak 2. ZPP propisan je izuzetak o izvođenju dokaza, jer se prilikom vještačenja (na zahtjev vještaka) mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. U konkretnom slučaju navedeni dokaz (potvrda FINA-e od 21. kolovoza 2014.) pribavljen je radi provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, odnosno radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Prema stavu ovoga suda, bez utjecaja su žalbeni navodi tuženika o tome kako se kao dokaz u postupku ne može koristiti navedena potvrda FINA-e iz razloga što je navedena potvrda korištena u smislu članka 259. stavak 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, potvrda FINA-e od 21. kolovoza 2014. se treba uzeti u obzir iz razloga što je ista u skladu sa ugovorom o asignaciji sklopljenog između Thermiatekstil d.o.o., Juvenisa d.o.o. i tuženika, a iz kojeg ugovora proizlazi kako se isti odnosi na potraživanje po ugovoru o zajmu broj 0010800143.

23. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 172. ZOO kada je zatvorio obvezu tužitelja prema tuženiku.

24. Slijedom svega navedenog, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku pa su temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijene žalbe tužitelja i tuženika te potvrđena prvostupanjska presuda.

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer u istom nije uspio (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Vukovar, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Bosančić