REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U ZABOKU
Matije Gupca 22, Zabok
Pp-2146/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. GŽ i 2. UŽ, oboje državljani RH, 1.okr. zastupanog po branitelju Odvj. Zdenku Gecaj iz Zagreba, radi prekršajnog djela iz članka 22. st.5. i st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 70/17, 126/19, 114/22, 36/24, dalje: ZZNUO), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj:
Klasa: 211-07/25-5/26172, Urbroj: 511-17-05-25 od 4.10.2025., u žurnom postupku nakon ispitivanja 1. 2. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, te Presude javno objavljene 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: 2. AŽ, bez nadimka, sin GŽ i G, rođ. **.**.2001. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], kod djevojke ĆŽ, ne zna točnu adresu, pismen, SSS, po zanimanju rukovatelj samohodnih građ. strojeva, strojar, nezaposlen, ne nalazi se u evid. nezaposlenih osoba, bez prihoda i imovine, uzdržava ga djevojka, neoženjen, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, neosuđivan, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak kod ovog suda pod brojem Pp-235/2025. zbog djela prekršaja iz čl. 51.st.5. uz primj.čl. 293.st.2. i dr. ZSPC-a, a ne vodi se kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
3. listopada 2025., petak oko 17,00 sati u mjestu [adresa], na dvorištu obiteljske kuće, u nazočnosti mlt. djece KŽ, rođ. 2014. i GŽ, rođ. 2017., počinio nasilje u obitelji prema svojem ocu GŽ na način da ga je vrijeđao riječima: "Ti si đubre, ti si glup!" nakon čega je pljunuo prema GŽ, te nastavio sa nasilničkim ponašanjem na način da je GŽ rekao "Ti si smeće!" i još je tri puta pljunuo prema njemu, a što je GŽ uznemirilo,
dakle, kao punoljetni član obitelji, sin, u nazočnosti djece, počinio je psihičko nasilje u obitelji prema ocu, koje je kod žrtve prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,
čime je počinio prekršaj iz članka 10.t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22.st.3. istog Zakona,
II. pa mu se na osnovu istog propisa,
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisuću sto eura).
III. Okrivljenik 2. je dužan novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti ove presude.
IV. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenik 2. u cjelini platio novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 733,33 eura novčane kazne, u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti.
V. Ukoliko okrivljenik 2. novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 90 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.
VI. Okrivljenik 2. je dužan, temeljem čl. 138.st.1. i 2. t.3. u svezi s čl. 139.st.1. i 3. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove ovog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, a koji se imaju uplatiti na državni proračun u roku od 90 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.
VII. Odbija se tužitelj PP Zabok sa zahtjevom da se 2. okr. UŽ
izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.
VIII.
Okrivljenik: 1. ČŽ, sin U i A rođ. Ć, rođen **.**.1979. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa],
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
(temeljem čl. 182. t.3. Prekršajnog zakona)
da bi:
3. listopada 2025., petak u 17,30 sati u mjestu [adresa], na dvorištu obiteljske kuće, u nazočnosti mlt. djece KŽ, rođ. 2014. i GŽ, rođ. 2017., počinio nasilje u obitelji,
- prema svojem mlt. sinu KŽ (2014.) na način da je, za vrijeme dok se njegov sin K nalazio na dvorištu obiteljske kuće, vikao na svojeg sina BŽ riječima: "Bježi u kuću, marš, ne provociraj me!", zatim je krenuo prema sinu BŽ što je BŽ uplašilo jer se boji tjelesnog kažnjavanja, a navedeno ponašanje uznemirilo je i uplašilo njegovog maloljetnog sina BŽ, zbog čega se on sakrio u kuću te se zbog navedenog događaja rasplakao, a događaju je bila prisutna Danielova maloljetna sestra GŽ (2017.) koju je također događaj uznemirio,
- te također počinio nasilje u obitelji prema osobi s invaliditetom (paraliza desne ruke), svojem sinu 2. okr. UŽ, na način da je oko 16,20 sati na dvorištu ispred obiteljske kuće bacio PVC bocu prema istome, što ga je uznemirilo,
čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
IX. Troškovi ovog postupka u odnosu na 1. okrivljenika padaju na teret
proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.
X. Protiv okrivljenika 1. GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj],
r i j e š i o j e
Na temelju članka 130. stavka 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) ukida se mjera opreza zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema žrtvama mlt. KŽ i UŽ, a koja je određena 1. okrivljeniku GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1979., s prebivalištem u [adresa], rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 4.10.2025., pravomoćno 24.10.2025., te Rješenjem o produljenju iste mjere istog broja od 11.12.2025., pravomoćno 16.12.2025.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Zabok, pod brojem Klasa:211-07/25-5/26172, Urbroj:511- 17-05-25 od 4.10.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik 1. ČŽ, uhićen i doveden na sud odmah je ispitan na navode optuženja, a očitujući se o krivnji očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da činjenice koje se navode u Optužnom prijedlogu uopće nisu točno navedene. Iskazao je da nije počinio nasilje na štetu mlt. djece, a niti prema UŽ, koji je osoba s invaliditetom, istaknuvši da je cijeli činjenični opis instrukcija da se njega lažno optuži za nasilje u obitelji, jer ga CŽ, njegova bračna družica optužuje, s kojom je u tijeku razvod braka, pokrenut na inicijativu G u mjesecu veljači 2025. godine. Dodao je da je vidljivo iz njegove evidencije da do sada nije osuđivan za nikakva djela, a najmanje da bi bio osuđivan za nasilje u obitelji prema svojoj djeci, njih šestero, od koje je troje maloljetno, a troje punoljetno u zajedničkom braku sa ženom G od 25 godina. Iskazao je da ni sam ne zna razlog za pokretanje razvoda braka, G mu je samo kratko odgovorila da ga više ne voli i da više ne želi sa njim živjeti. Misli da ga želi udaljiti iz njihove kuće u [adresa], kbr.42 u kojoj živi sa svojom obitelji, a radi u Njemačkoj i kući dolazi vikendom. Dodao je da nije kriv i ne smatra se krivim za takve radnje za kakve ga se optužuje. U odnosu na sina Č misli da je kao roditelj postupio ispravno jer mu nije dao da bez nadzora i obavijesti kamo ide, napusti njihovo dvorište, a ima 11 godina, a nije točno da bi mu govorio riječi "marš u kuću, bježi u kuću" a niti mu je prijetio tjelesnim kažnjavanjem i ne zna iz kojeg razloga bi se sin B njega bojao radi tjelesnog kažnjavanja, jer doista nikad nije udario niti jedno dijete. Nadalje je iskazao da GŽ u to vrijeme nije bila prisutna na dvorištu, bila je u kući sve do dolaska njene majke, koja je došla 20 minuta nakon što je otišla policija koju je zvao radi postupanja sina UŽ. Iskazao je da nije istina niti da bi prema sinu UŽ, koji je osoba s invaliditetom, ima paralizu desne ruke, počinio bilo kakvo nasilje u vidu da bi ga gađao pvc bocom, to nije istina. Opisao je da je došao kući za vikend i želio je parkirati vozilo u garažu, ali je AŽ stao pred vrata i nije mu dao da vozilom uđe u garažu, te je UŽ samo rekao da zna da ima zabranu približavanja, ukoliko ne otiđe iz dvorišta, da će pozvati policiju, a ima mjeru opreza u kaznenom postupku zbog prijetnji i uništavanja materijalne imovine. AŽ nije odustao, počeo ga je vrijeđati riječima da je "đubre", da je "smeće", da je "govno", pa je i pljunuo prema njemu u roku pet minuta pet-šest puta. To ga je jako povrijedilo, jer je njegov sin AŽ imao prometnu nesreću motorom, vratio je sve njegove dugove i kazne, uvijek pokušao biti pri ruci, a doista ga jako uznemiruje i povređuje takvo njegovo ponašanje prema njemu, nije to ničim zaslužio. Posebno je iskazao da žena G nije bila na dvorištu u cijelom tom događaju, došla je kasnije nakon što je otišla sa dvorišta prva policijska patrola, a drugu je pozvala ona.
U nastavku svoje obrane 20.1.2025. u nazočnosti branitelja, dodao je i dopunio svoju obranu da nije istina da 2. okr. nije znao da će on doći taj petak u obiteljsku kuću, jer znaju svi članovi obitelji da dolazi petkom. Također je istakao da je mjera opreza u kaznenom postupku određena UŽ tri mjeseca ranije od tog događaja, bila je udaljenost oko 200 metara, ali u tom dijelu mjeru nisu izvršavali zbog toga jer su živjeli u istoj kući, nisu mogli u tom dijelu provoditi mjeru, pa su se sretali na dvorištu, ali nisu jedan s drugim kontaktirali. Dalje je dodao da nije točan navod obrane 2. okr. da se 2. okr. šetao u garaži već je točno da je sjeo pred garažu i nije dao da parkira vozilo u tu garažu na taj način. Izašao je iz vozila i rekao je UŽ normalnim tonom "ti znaš da imaš mjeru opreza, ako se ne makneš zvat ću policiju", na što najprije 2. okr. nije reagirao, a kada je vidio da stvarno ima namjeru pozvati policiju jer je uzeo mobitel, nazvao je policiju u 16,22 sati, još uvijek ima u mobitelu taj poziv na kojeg se i poziva kao dokaz da govori istinu, može ga odmah i predočiti, a 2. okr. se onda digao i pozvao je djecu na dvorište. Posebno je iskazao da dok je vodio razgovor sa policijom AŽ mu se nije obraćao, a kada je prekinuo vezu, počeo mu je govoriti agresivnim tonom, već uobičajene riječi da je "govno", da je "đubre, smeće", što je u stvari izbor njegovih riječi kada se njemu obraća. Posebno je iskazao da nije točno da bi 2. okr. zbog potrebe pljuvao, jer može reći da je on krenuo prema autu da ga parkira u garažu, kada se maknuo bili su na udaljenosti on i 2. okr. oko 3 metara i tada je pljunuo u njegovu stranu 3-4 puta.
Na poseban upit branitelja iskazao je da doista posjeduju dvije garaže, u jednu od tih garaža majka parkira vozilo, a u tu drugu garažu on parkira svoje vozilu, a 2. okr. ju koriti jer mu odgovara zbog veličine i u trenutku tog događaja ta druga garaža je bila prazna. Posebno je još istakao da u trenutku dolaska vozilom na dvorište, djece nije bilo na dvorištu, nije ih vidio, 2. okr. ih je pozvao iz kuće i tada ih je vidio i tada je prema mlt. djeci govorio "vidite kako je otac glup, da tako glupa čovjeka još nije vidio u životu", te i druge grube riječi koje nije sve niti upamtio. Osporio je također da nije istina da bi 2. okrivljenika plastičnom flašom, polupraznom, pogodio u pleća, to je doista bedastoća. Također je naveo da nije istina da 2. okr. nije zaposlen, zaposlen je na crno i radi posao koji ne bi smio, a zaposlen je radi toga jer koristi droge, redovno puši marihuanu. Dodao je u obranu da je BŽ govorio da ne ide iz dvorišta, to nije činio niti vikom, jer je policija sa službenim vozilom okretala se na raskrižju u odlasku u Policijsku postaju sa 2. okrivljenikom. Posebno je još istakao da su djeca GŽ i K sa njim bila na zimovanju i na ljetovanju, stalno su išli na izlete, a dogodilo mu se to da mu je u 9 mjesecu prošle godine sin K stao ispred njega i rekao da mu se ne obraća, jer da ne želi imati posla sa njim, na ljetovanje i zimovanje su išli djeca i on, za što posjeduje fotografije i videa, da se vidi kako su djeca uživala, a ne da su bila u strahu. Na poseban upit branitelja iskazao je da je susjed ĐŽ bio prisutan i mogao je vidjeti događaj u njihovom dvorištu, u vrijeme događaja nikakva živica niti drveće susjedu nije ometala pogled i vidik na dvorište, te je susjed vidio oba događaja i prvi kada je policiju pozvao on i drugi kada je policiju pozvala supruga.
3. Okrivljenik 2. AŽ očitujući se na navode optuženja, očitovao se da se ne smatra krivim i ne priznaje djelo prekršaja kako mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da bi događaj mogao smjestiti oko 17,00 sati, dan zna da je bio petak, ali datum ne može točno reći. Iskazao je da nije znao da će u to vrijeme doći 1. okr. ČŽ jer ga ne bi pričekao na dvorištu, odnosno ne bi bio na dvorištu, zbog toga jer je imao mjeru opreza zabrane približavanja u kaznenom postupku prema 1. okrivljenom, a upozoren da zbog kršenja mjere može završiti u zatvoru. Iskazao je da je vidio da 1. okr. ima namjeru parkirati svoje vozilo u garažu, nije se 1. okrivljeniku obraćao nikakvim riječima, nije mu ništa ružno rekao niti ga je na bilo koji način povrijedio, jedino je u toj garaži skupljao svoje alate i svoje naljepnice u košaru da mu ih ne uzme, te samom njegovom prisutnošću u toj garaži nije 1. okrivljeniku dao parkirati vozilo u garažu, tada ga je pogodio plastičnom flašom dijelom napunjeno u leđa. Posebno je iskazao da imaju dvije garaže, ali je 1. okr. baš želio parkirati u tu garažu, a on ne zna da li je druga garaža bila slobodna ili ne. Nadalje je iskazao da mu se 1. okr. obratio povišenim tonom izvan vozila na dvorištu, dok je on prao svoj auto, govoreći mu da se iseli iz kuće, a on njemu nije ništa govorio. Dodao je da je svoje dvoje braće, BŽ i GŽ, pozvao kada je izašao iz garaže i na dvorištu prao auto, da budu na dvorištu upravo zbog toga da budu uz njega i da mogu vidjeti da ništa nije govorio 1. okrivljenom. Nakon toga su bili na dvorištu on, 1. okrivljeni, GŽ i K i nitko drugi. Posebno je iskazao da je policiju za taj događaj pozvao 1. okrivljeni, iako mu on nije ništa govorio da bi ga povrijedio, a nije niti pljuvao prema njemu, pljuvao je na kontra stranu i to zbog potrebe jer je bio prehlađen. Dodao je da nije čuo da bi 1. okr. što govorio BŽ i GŽ. Nadalje je iskazao da njegova majka CŽ nije bila na dvorištu, niti ju je vidio kada je došla, jer ga je policija uhitila i odvela prije nego što je došla majka na dvorište.
Na poseban upit branitelja 1. okr. koliko je bilo sati otprilike kada je uhićen po policijskoj ophodnji, 2. okrivljenik je iskazao da je bilo negdje oko 18,00 sati, te nastavno na potpitanje branitelja iskazao da mu je u to vrijeme bila na snazi mjera opreza zabrane približavanja, uhođenja i kontaktiranja sa 1. okrivljenim, te još pojasnio na pitanje branitelja da mu je policija prilikom uhićenja kao razlog uhićenja navela "kršenje mjere opreza", u kaznenom postupku. Na poseban upit branitelja 1. okr. kada se vratio kući, 2. okr. iskazao je da se vratio drugog dana oko 12,00 sati. Na poseban upit branitelja 1. okr. zbog čega se vodio kazneni postupak protiv njega, 2. okr. je iskazao da misli da se radilo o prijetnji koju je napisao 1. okrivljeniku Whatsapp porukom, a kazneni postupak nije dovršen, ali su ukinute mjere opreza. Na poseban upit branitelja iskazao je da poznaje osobu pozvanu kao svjedok, da je to susjed koji živi preko puta obiteljske kuće, preko ceste, udaljenosti 5-10 metara.
4. U dokaznom postupku dovršenom 20. siječnja 2026., proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka CŽ i ĐŽ, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-3), Obavijest počinitelju prekršaja prema čl. 109.a st.1. PZ-a za 1. i 2. okr. (list spisa br. 4-5), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 7-9), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje CŽ (list spisa br. 14-15) Izvješće o uhićenju 1. okr. (list spisa br. 16-17), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji sa Obrascima o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrascima rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list spisa br. 18-29), Punomoć ovl. tužitelja (list spisa br. 30), Potvrda iz prekršajne evidencije MP za 1. i 2. okr. (list spisa br. 31-34), Zapisnik o ispitivanju 1. okr. GŽ u žurnom postupku od 4.10.2025. (list spisa br. 35-38), Rješenje o mjeri opreza zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilje od 4.10.2025. (list spisa br. 39-42), Rješenje o puštanju na slobodu 1. okr. od 4.10.2025. (list spisa br. 43-44), Rješenje VPS-a RH broj IR-128/2025 od 24.10.2025. (list spisa br. 55-58), Dopis PP Zabok o provjeri opravdanosti mjere opreza od 10.12.2025. (list spisa br. 62), Rješenje o produljenju mjere opreza od 11.12.2025. (list spisa br. 63-65) i Zapisnik o ispitivanju okrivljenika u žurnom postupku od 20.1.2026. (list spisa br. 68- 80).
5. Svjedokinja CŽ iskazala je da nije sigurna, ali događaj može smjestiti na dan 3.10.2025., došla je kući oko 17,45 sati, bila je na radnom mjestu, te je dobila poruku od BŽ da se boji, da tata radi gluposti, da ne zna što se bude dogodilo. Kako je bila na radnom mjestu, poruke je vidjela, ali nije ništa poduzimala. Dalje je dobila poruku da je otac gađao UŽ flašicom i da je nogom udario u kantu vode. U kući je još bio stariji sin C, punoljetna osoba, te joj je sin K rekao da je i AŽ rekao C da "nek nešto veli ocu", jer mu se nije želio obraćati. Nakon toga je dobila poruku BŽ da je tata pozvao policiju, te još da ga tata grdo gleda, da se boji, kao i da je tata krenuo prema njemu pa se on prestrašio i zaključao u kuću, a GŽ je bila na balkonu kuće. Posebno je iskazala da je odlučila otići na kraju radnog vremena kući, jer je dobila poruku BŽ "brzo, brzo dođi kući, bojim se". Kad je došla kući zatekla je Benjaminovu djevojku koja je izašla iz kuće, kao i BŽ koji je bio u plaću, ustrašen, a GŽ isto. Nakon toga kad je još jedanput čula priču što se događalo, odlučila je pozvati policiju.
Nadalje je iskazala, a nakon pročitanog njenog iskaza danog na Zapisniku o ispitivanju svjedokinje u predsudskom postupku od 3.10.2025., da kod istog ostaje, dodajući posebno da sin K ide kod psihologa u Bedekovčini u ambulantu zbog tog događaja.
Na poseban upit suda zbog čega nije navela u Zapisniku kao što je danas iskazala, da je bila prisutna djevojka AŽ, iskazuje da "nije imala zapisano", zanemarila je, a nastavno na upit suda da li je prije tog događaja bilo fizičkog nasilja u obitelji prema mlt. djeci, svjedokinja je iskazala da ne, te na upit suda da li su djeca bila na zimovanju i ljetovanju sa ocem, svjedokinja je iskazala da da, a da je K promijenio mišljenje nakon događaja u 9. mjesecu kada je vidio što otac radi, a na poseban upit suda kada je K u 9 mjesecu promijenio mišljenje u odnosu na oca, da li je javila događaj ili policiji ili socijalnoj službi zbog očevog ponašanja, svjedokinja je iskazala da ne zna koji je to događaj, nije u 9. mjesecu nego sada u 10 mjesecu, a na poseban upit suda ako je K toliko prestrašen i boji se oca zbog čega je sa ocem i sa sestrom bio na ljetovanju, svjedokinja je iskazala da je zbog straha od oca K išao s njim i sestrom na ljetovanje, a bili su na ljetovanju u 8. mjesecu. Na poseban upit branitelja 1. okr., od kada se je počeo K bojati oca, svjedokinja je odgovorila da otprilike od 9. mjeseca 2023. kada je odnos između nje i supruga bio gotov i kada je suprug počeo otuđivati stvari iz kućanstva, krasti djeci, a nastavno na poseban upit branitelja 1. okr. da li je poduzela kakvu mjeru od tog događaja 2023. da bi zaštitila djecu, svjedokinja je iskazala da ne, da je K govorio da se boji oca, ali je svejedno imao kontakt redovan s ocem sve do 3.10. prošle godine kada je ocu izrečena mjera opreza, te na poseban upit branitelja 1. okr. da li se kćerka GŽ boji oca, svjedokinja je odgovorila da da, da je već duže vrijeme sama odlučila da ne želi sa ocem kontaktirati ni na koji način.
Nadalje je iskazala da unatrag 2-3 mjeseca, 1. okr. plaća za uzdržavanje troje mlt. djece, BŽ, Đ i GŽ u iznosu od 750,00 eura.
Posebno je na upit branitelja 1. okr. iskazala, da je razgovor sa 1. okrivljenikom vodila ona i sin Ž koji ima 20 godina, da je tražila na uvid od 1. okrivljenika potvrdu o uplati na ime uzdržavanja djece tog 3.10., između dolaska dvije policijske ophodnje, a na potpitanje branitelja 1. okr. zbog čega nije rekla da je događaju utužene zgode prisustvovao sin C u predsudskom postupku na Zapisnik policije, svjedokinja je iskazala da ona nije znala taj podatak, nego da je taj podatak pronašla čitajući poruke Č na mobitel. Na poseban upit branitelja 1. okr. da li je mlt. GŽ bila na ljetovanju sa 1. okr., svjedokinja je iskazala da da, a na poseban upit branitelja 1. okr. kog je zatekla na dvorištu kad je došla doma, svjedokinja je iskazala da je dvorište bilo prazno, kad je ušla u kuću da je zatekla ĆŽ, djevojku UŽ, zatekla je BŽ i GŽ, a kada je pitala gdje je otac, djeca su rekla da je kod susjeda N, a ne zna gdje su bili C i Ž, C je ranije otišao, a Ž je došao naknadno. Na poseban upit branitelja 1. okr., gdje se nalazila dok je dolazila policija i dok je vršila razgovor sa 1. okr. ocem u vezi uzdržavanja, svjedokinja je iskazala da je najprije u kući čekala policiju prema uputi policije, a prije dolaska policije izašla je na dvorište, bio je i Ž kada je razgovarala o uzdržavanju sa 1. okr., te nastavno na pitanje branitelja 1. okr. da li je 1. okr. rekla da će ga odvesti policija, svjedokinja je iskazala da ne, da mu je rekla da je pozvana policija. Na poseban upit branitelja 1. okr. da li je prijavila 1. okrivljenika državnom odvjetništvu, da li vodi još koje druge postupke, svjedokinja je iskazala da je podnijela prijavu zbog toga jer je stavio hipoteku na obiteljsku kuću i podjelu bračne imovine, dva postupka, a podredno na pitanje branitelja 1. okr. kada je podnijela tužbu zbog "založnog prava" na obiteljskoj kući, da li prije pokretanja prekršajnog postupka za utuženi događaj ili poslije, svjedokinja je odgovorila da ga je podnijela prije. Na poseban upit branitelja 1. okr. da li je zainteresirana za pozitivan ishod postupka u svoju korist po podnijetim tužbama protiv 1. okr. i danas kao svjedok, svjedokinja je odlučno odgovorila da.
5.1. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje CŽ od 3.10.2025., list spisa br. 14-15, u prethodnom postupku, koji je uzet kao zakonit dokaz jer sadrži sva upozorenja svjedokinji, i u odnosu da ima pravo blagodat uskrate svjedočenja, da je dužna govoriti istinu i da je njen iskaz na zapisniku u prethodnom postupku dokaz bez obzira na njenu kasniju odluku, a iskazala je da je " dana 3.10.2025. oko 17,30 sati na dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], njezin suprug ČŽ (1979.) vikao je njihovog maloljetnog sina BŽ (2014.) riječima "Bježi u kuću, marš, ne provociraj me" potom je suprug ČŽ krenuo prema sinu BŽ zbog čega se K uplašio tjelesnog kažnjavanja, otrčao je u kuću gdje se sakrio od oca GŽ i o navedenome putem poruke na mobilnom telefonskom uređaju obavijestio je nju dok je radila. Događaju je prisustvovala maloljetna kćerka GŽ (2017.) koja se nalazila na balkonu kuće. Zbog događaja u 17,40 sati došla je sa posla kući i zatekla je oboje djece GŽ i BŽ u hodniku uplašene i uplakane, bili su vidno uznemireni kod BŽ događaj je prouzročio osjećaj straha.
6. Svjedok ŽŽ iskazao je da ne može točno reći koji je to bio dan, a događaj se odvio popodne oko 16-17 sati pred večer, i to nije siguran, bio je na dvorištu svoje kuće, a živi preko puta obiteljske kuće GŽ, na udaljenosti oko 20 metara, odmah kod ograde popravljao je rastavljeni traktor. Čuo je iz dvorišta GŽ neku gužvu, prepoznao je Benjaminov glas da prijeti ocu da će ga istjerati iz kuće. Nije čuo da bi ČŽ što odgovorio UŽ, iako je ta prepirka po njegovom mišljenju trajala dugo, ne može točno reći vremenski. Iskazao je da je AŽ zaključao kuću, što zna od GŽ, jer je ČŽ došao do njega, pozvao je policiju i rekao da je došao jer ne može u kuću, da nema ključa. Nakon toga je došla policija. Nakon policije je došla majka CŽ, trajala je vika i galama na dvorištu između G i GŽ, a onda je čuo da je G zvala policiju. Čuo je galamu iz dvorišta pa je onda došao do svoje ograde i viknuo je "šta se svađate", zbog toga jer je ocijenio da su dobri susjedi i bio je veseo kad su se doselili pa mu je žao da je to najedanput prestalo. Nadalje je iskazao da je k njemu došla mama G, on nije niti izašao na ulicu, došao je do ulice, a G bliže njemu pa mu je rekla što se miješa, što ga briga, da neka si pita dijete BŽ, da ga je tukao. Istakao je da je on vidio BŽ na terasi kuće, a nije vidio GŽ. Iskazao je da ne vjeruje kao susjed da bi ČŽ tukao svoju djecu, jer već niz godina zna da petkom dolazi kući kasno, a subotom sa djecom ide na izlet, dok je u obitelji bilo sve u redu znao ih je vidjeti da sređeni, lijepo obučeni, kao cijela obitelj idu na izlet, nije nikada čuo ni vidio da bi ČŽ kao otac tukao ili vikao na djecu. Dodao je da je čuo da su se G i ČŽ svađali na dvorištu, čuo je galamu, a nije vidio drugih osoba, GŽ uopće nije vidio na dvorištu, kao niti jednu drugu osobu. Iskazao je da mu je žao što su najedanput prestali biti složna obitelj, jer je sve bilo uredno, ne zna što se dogodilo. Na poseban upit branitelja 1. okr. kada je AŽ odveden i kada se vratio u obiteljsku kuću, svjedok je odgovorio da je policija odvela UŽ isti dan po zvanju policije GŽ, a vidio ga je drugi dan u obiteljskoj kući. Na poseban upit branitelja 1. okr. da li je AŽ govorio ocu da ne smije ući u kuću, svjedok je odgovorio da je taj put čuo da je AŽ govorio ocu da će ga istjerati iz kuće, to prije tog događaja nije čuo, iako je policija dolazila puno puta, a nastavno na upit branitelja 1. okr. da li je vidio mlt. BŽ na cesti dok je policija odvozila UŽ, svjedok je iskazao da nije, te i da nije čuo da bi se ČŽ "derao" na mlt. djecu BŽ i GŽ. Na poseban upit branitelja 1. okr., svjedok je iskazao da je već imao neugodan događaj sa 2. okr. UŽ, prilikom čega je i ozlijeđen, ne zna točno datum, ali nije zvao policiju zbog toga jer ne želi imati sa susjedima posla preko policije. Na poseban upit branitelja 1. okr. kako bi ocijenio stanje mlt. BŽ kada ga je vidio, svjedok je opisao da ga je vidio na terasi kuće, koja gleda na dvorište i da ga je vidio da gleda na dvorište zbog toga, jer je G rekla da neka vidi BŽ i da ga pita da li ga otac tuče.
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka ĐŽ kojemu je iskazu Sud poklonio svoju vjeru jer je svjedok nezainteresirana stranka u postupku, a iskazivao je logično, uvjerljivo, temeljeno na neposrednom zapažanju, te cijeneće materijalne dokaze u spisu, analizirajući brižljivo svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, sve ocjenjujući u smislu odredbe članka 88. PZ-a, ovaj Sud uzeo je dokazanim prekršajno djelo 2. okrivljenika kako mu se stavlja na teret, našavši u tom utvrđenom djelu sva bitna obilježja djela prekršaja članka 22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.1. Iskaz svjedokinje CŽ u analizi izvedenih dokaza, Sud je ocijenio pristranim, nelogičnim, nedosljednim i neživotnim, prije svega iz razloga što nije bila prisutna tijeku događaja između 1. i 2. okrivljenika, cijeli iskaz temeljen je na prepričavanju mlt. djece i 2. okrivljenika, te prilagođen da se 1. okrivljenika okrivi radi ostvarivanja vlastite koristi, a posebno zbog uhićenja sina 2. okr. UŽ. Iskaz svjedokinje nije ni točan niti u navodu vremena, prisutnih osoba jer navodi u iskazu da su bili prisutni u obiteljskoj kući ĆŽ, djevojka 2. okr., sin C te naknadno da je došao i sin Ž, za koje osobe niti 1. niti 2. okrivljeni ne navode da su bili u obiteljskoj kući u vrijeme događaja, niti svjedok ŽŽ, a niti opisa dinamike događaja u vremenskom razdoblju, dijelom iz razloga jer je pristrana u korist 2. okr., a dijelom iz razloga što je u vrijeme događaja još bila na radnom mjestu, te iz narušenih odnosa u obitelji kroz duži vremenski period, stoga iskaz nije prihvaćen. U odnosu na nazočne osobe iskaz svjedokinje kontradiktoran jer je i sam 2. okrivljeni iz kuće pozvao na dvorište dvoje mlt. djece, a po iskazu svjedokinje mogao je pozvati punoljetne osobe, što iskaz čini neuvjerljivim i nelogičnim.
8. Ocjenjujući i analizirajući izvedene dokaze, Sud je našao odgovornim za počinjenje djela 2. okr. AŽ, našavši u njegovom djelu ostvarenim i ispunjenim sva bitna obilježja djela psihičkog nasilja u obitelji prema bliskoj osobi ocu, jer riječi koje je uputio i pljuvanje oca doista jesu uznemirujuće, te su logično i životno izazvale posljedicu na strani 1. okrivljenika u vidu uznemirenosti a i povredu dostojanstva, što je nesporno utvrđeno i stoga je Sud 2. okrivljenika proglasio krivim.
8.1. Pri izboru vrste i visine kazne za počinjeno prekršajno djelo, u odnosu na 2. okrivljenika, izabrana je i izrečena novčana kazna u najmanjem iznosu propisanom Zakonom, jer okrivljenik do sada nije osuđivan za nasilje u obitelji, a s obzirom na njegovu osobnost i da je djelo počinio prema 1. okrivljenom u izvršavanju mjere opreza u kaznenom postupku zbog kaznenog djela, pri čemu je pokazao doista upornost u omalovažavanju, agresivnost, neprijateljski stav prema 1. okrivljenom koji mu je otac i kojem je kao žrtvi obiteljskog nasilja pružena zaštita izrečenom mjerom opreza u kaznenom postupku i ista na 2. okrivljenika nije djelovala, pa za novčanu kaznu, kao u izreci, uzima da je razmjerna težini počinjenog djela i stupanj ugroženosti zaštićenog dobra, načinu počinjenja djela, kao i okolnosti počinjenja djela, ocijenivši da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te djelovati na 2. okrivljenika da probleme u obitelji ne rješava na nasilan način.
8.2. Nadalje, nije sporno da je 2. okr. djelo počinio u kvalificiranom obliku u nazočnosti mlt. djece, jer je 1. okrivljeni potvrdio isto, a 2. okrivljeni je i sam iskazao da je mlt. djecu pozvao na dvorište iskazavši ..."da sam dvoje braće BŽ i GŽ pozvao kada sam izašao iz garaže i na dvorištu prao auto da budu na dvorištu, upravo zbog toga da budu uz mene i da mogu vidjeti da ništa nisam govorio 1. okrivljenom"…, također nije sporno da se događaj odvio na dvorištu obiteljske kuće, što je 2. okrivljenik opetovano potvrdio, a i 1. okrivljenik koji je iznio da je …"2.okr. ih je pozvao iz kuće i tad ih je vidio i tada je prema mlt. djeci govorio …"vidite kako je otac glup, da tako glupa čovjeka još nije vidio u životu" te i druge grube riječi koje nisam sve niti upamtio"…, a kako se radi o djeci u dobi od 11. god. odnosno 17. godina, opisani događaj u izreci nesporno negativno djeluje na psihofizički razvoj djece u okruženju obitelji koja bi im moralo biti najsigurnije, a ne da se uvlače u sukob između bliskih članova obitelji roditelja i braće, zbog čega je Sud prihvatio da je djelo nasilja 2. okrivljenika počinjeno u nazočnosti djece, čime je ostvarena kvalifikacija težeg djela prekršaja prema st. 3.čl.22. Zakona.
9. U konkretnom slučaju, nesporno je iz obrane 1. okr. GŽ, koji je u dijelu obrane decidirano ponovio u nekoliko navrata riječi koje mu je uputio 2. okrivljenik, uvjerljivo je i logično i detaljno opisao dinamiku i tijek događaja, vremenski označio radnje 1. okrivljenika, te utvrđujući da je 2. okrivljeni vičući vrijeđao 1. okrivljenika riječima: "Ti si đubre, ti si glup!, Ti si smeće!" sa ciljem da ga povrijedi i ponizi u nazočnosti mlt. djece, što jest nesporno psihičko nasilje, jer su iste vikane riječi izgovorene na način da uznemire i omalovaže člana obitelji, kao i po svom sadržaju i značaju jesu grube i uznemirujuće, povrjeđuju osobe po načinu i cilju kojem su upućene, ciljano da se člana obitelji povrijedi, da ga se uznemiri, što je izrijekom potvrdio i 1. okrivljeni navodeći koliko je bio jako povrijeđen i jako uznemiren, da to nije ničim zaslužio od svog sina kojem je u biti pomagao, a posebno kada je opisao da je sin 2. okrivljeni u više navrata pljunuo prema njemu, što životno na najgrublji način povrjeđuje i umanjuje dostojanstvo osobe člana obitelji, zbog čega je djelo 2. okrivljenika u cijelosti nađeno dokazanim.
9.1. Nadalje, iako sam 2. okrivljeni ne osporava radnju pljuvanja prema 1. okrivljenom, navodeći da je pljuvao na kontra stranu zbog potrebe jer je bio prehlađen, Sud je cijenio tu obranu nedosljednom i neuvjerljivom u analizi iskaza 1. okrivljenika, koji je iskazao da je "2. okr. na udaljenosti oko 3 metra od njega pljunuo u njegovu stranu 3-4 puta na dvorište", kao i nesporno narušenih odnosa između 1. i 2. okrivljenika, a cijeneći pri tome i iskaz svjedoka ĐŽ koji je izrekom potvrdio da je "…čuo iz dvorišta GŽ neku gužvu, prepoznajući glas 2. okrivljenika da prijeti ocu da će ga istjerati iz kuće, te da je ta prepirka trajala dugo"…, da je siguran da 1. okrivljeni nije imao ključa od kuće, jer je 1. okr. policiju pozvao iz njegove kuće, pa u opisanoj dinamici događaja nije sporno niti da je 2. okrivljeni pljuvao prema 1. okrivljenom baš radi poniženja, umanjivanjem dostojanstva i još u prisustvu djece, zbog čega su radnje 2. okrivljenika u ukupnosti prema utvrđenoj dinamici i tijeku događaja utužene zgode prepoznate sa svim bitnim obilježjima djela nasilja –psihičko nasilje prema odredbi čl. 10.t.3. ZZNUO-a, a djelo prekršaja prouzročenjem osjećaja uznemirenosti i povređivanjem dostojanstva, te mu je isto djelo u potpunosti dokazano i utvrđena krivnja za što mu je izrečena kazna kao u izreci.
9.2. U bitnom obilježju djela kako se 2. okr. stavlja na teret nije sporno da je 2. okr. AŽ počinio psihičko nasilje u obitelji prema članu obitelji, svome ocu 1. okr. GŽ, (prema odredbi članka 8.st.1. ZZNUO-a).
10. Obrana 2. okrivljenika koja je u biti paušalna, nekritična prema vlastitom ponašanju utužene zgode, svedena na puko poricanje djela, umanjenje vlastite odgovornosti za počinjeno, pokušava opravdati svoje ponašanje prema 1. okr., svom ocu prebacujući odgovornost na 1. okrivljenika, a pri tome sve počinjeno u izvršavanju mjere opreza iz kaznenog postupka kako sam potvrđuje, ocijenjena je neuvjerljivom, nelogičnom, nedosljednom, nasuprot utvrđenom činjeničnom stanju provedenim dokaznim postupkom, te nije prihvaćena niti u jednom dijelu.
11. Pri odmjeravanju vrste i visine kazne 2. okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, prema članku 36. Prekršajnog zakona, posebno stupanj krivnje, upornost u činjenju djela nasilja u obitelji, usprkos procesuiranja u kaznenom postupku, u kojem mu je izrečena mjera opreza prema žrtvi nasilja, bliskoj osobi, ocu, težina djela koje se očituje u kvalifikaciji počinjenja u nazočnosti mlt. braće, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja i doprinos teško narušenih odnosa u obitelji što je rezultiralo i vođenjem kaznenog postupka, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu prekršaja, od olakotnih okolnosti nađena neosuđivanost, otegotne okolnosti nisu nađene, pa sud nalazi da će se tako izrečenom kaznom, postići svrha kažnjavanja.
12. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko 2. okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 90 dana od dana primitka ove Presude.
13. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Odluci Vlade RH o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka, a 2. okr. AŽ ih je dužan platiti jer je proglašen krivim za prekršaj, dok u odnosu na 1. okr. GŽ troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, jer se 1. okr. oslobađa od optužbe, a temeljem citirane odredbe kao u izreci.
14. Razmatrajući prijedlog tužitelja u odnosu na izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana za 2. okrivljenika, Sud je ocijenio da nema svrhe niti uvjeta za izricanje predložene zaštitne mjere, jer 2. okrivljenik do sada nije osuđivan, vodi se i kazneni postupak, a 2. okr. je iselio iz obiteljske kuće, slijedom čega predložena mjera nije svrsishodna.
15. U odnosu na točku pod VIII. izreke u odnosu na 1. okrivljenika GŽ, kojom se 1. okr. oslobađa optužbe temeljem odredbe čl. 182.t.3. Prekršajnog zakona uslijed nedostatka dokaza, prije svega valja reći da analizom provedenih dokaza Sud je došao do zaključka da je iskaz svjedokinje CŽ pristran u korist 2. okrivljenika i posredan jer je do saznanja došla iz razgovora sa djecom, kako je to obrazloženo pod točkom 7.1. Obrazloženja. Nadalje, svjedok ŽŽ koji je bio prisutan događaju na udaljenosti oko 20 metara u svom dvorištu, bez ometanja vidika i čujnosti, čuo je viku iz dvorišta CŽ i prepoznao Benjaminov glas orijentirajući se u vremenu od 16,00-17,00 sati, odlučno pobija navode CŽ da bi 1. okrivljeni bio ikada grub ili da bi tukao svoju djecu, a kako susjed obitelj poznaje godinama, opisujući je prije narušavanja odnosa kao skladnu obitelj, odlučno poriče da bi čuo da bi se 1. okrivljeni "derao na mlt. djecu Č i GŽ", koji iskaz svjedoka potvrđuje i 2. okrivljenik navodeći da "nije čuo da bi 1. okr. što govorio BŽ i GŽ", kako to tvrdi svjedokinja CŽ, a u to vrijeme prije odvođenja 2. okrivljenika po policijskim službenicima kada je sama došla na dvorište oko 17,45 sati na dvorištu nije zatekla nikoga, djecu mlt. GŽ i BŽ je zatekla u kući pa nije doista jasno od kuda joj insinuacija o nasilju prema mlt. BŽ po 1. okrivljenom na način kako je opisala riječima "bježi u kuću, marš, ne provociraj me, pri čemu da je 1. okr. krenuo prema sinu BŽ koji se uplašio tjelesnog kažnjavanja trčanjem u kuću" kada iz dokaza proizlazi da 1. okr. nikad nije bio niti psihički niti fizički nasilan prema djeci i da su djeca s 1. okrivljenikom bila redovno na godišnjem odmoru sve do 9 mjesece prošle godine, pa se očito radi o zloupotrebi opisa događaja da bi se 1. okrivljenog teretilo za djelo nasilja prema mlt. BŽ za što nema nikakvog osnova. Naime, navod u činjeničnom opisu djela za 1. okrivljenika da je tom svojom radnjom uznemirio i uplašio mlt. sina BŽ zbog čega se sakrio u kuću te zbog navedenog događaja rasplakao, izmišljeno je jer se dijete u dobi 11 godina moglo rasplakati ne zbog radnje 1. okrivljenika već zbog cjelokupno narušenih odnosa u obitelji i radnje 2. okrivljenika, posebno kada je nazočilo omalovažavanju, vrijeđanju i pljuvanju na oca, a tada je bio pozvan sa sestrom GŽ od strane 2. okrivljenika na dvorište, pa je logično da je tome nazočio i 2. okrivljenik, a nije, jer je iskazao 1. okrivljenik da je K govorio da ne ide iz dvorišta, da nije činio vikom jer je policija sa službenim vozilom okretala se na raskrižju u odlasku sa 2. okr. u policijsku postaju, a niti svjedok ŽŽ to nije čuo. U odnosu na optuženje 1. okrivljenika da je "2. okr. kao osobu s invaliditetom u 16,20 sati na dvorištu ispred obiteljske kuće bacio PVC bocu prema istome što ga je uznemirilo", 1. okrivljeni odlučno i dosljedno poriče da bi počinio to djelo, te za to djelo nema nespornih dokaza.
15.1. Zaključno, Sud je zaključio da nema nedvojbenih dokaza da bi 1. okr. počinio nasilje prema sinu mlt. KŽ, rođ. 2014., da bi na istoga vikao riječi: "Bježi u kuću, marš, ne provociraj me!", zatim da bi krenuo prema sinu BŽ što je BŽ uplašilo jer se boji tjelesnog kažnjavanja, a navedeno ponašanje da bi uznemirilo i uplašilo njegovog maloljetnog sina BŽ, a događaju da bi bila prisutna Danielova maloljetna sestra GŽ (2017.) koju da je također događaj uznemirio, te također počinio nasilje u obitelji prema osobi s invaliditetom (paraliza desne ruke), svojem sinu 2. okr. UŽ, da bi na istoga bacio PVC bocu , što da ga je uznemirilo, u ukupnosti Sud je poklonio svoju vjeru 1. okrivljeniku na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući iskaz svjedoka ŽŽ, materijalnih dokaza u spisu sa utvrđenom dinamikom i tijekom odvijanja događaja, osobnosti okrivljenika koji nije osuđivan ni za jedno djelo prekršaja, odnos prema članovima obitelji i djeci, pa tako utvrđenog činjeničnog stanja po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona, u nedostatku drugih dokaza, Sud nalazi da nije dokazano da bi 1. okrivljeni počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist 1. okrivljenika, odnosno presuđenja u korist 1. okrivljenika.
16. U odnosu na točku pod X. izreke ukidanje mjere opreza zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema žrtvama mlt. KŽ i UŽ, Sud je na temelju čl. 130.st.5. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti 1. okrivljeniku GŽ ukinuo mjeru opreza zabrane približavanja prema žrtvama nasilja, budući da za istom nema potrebe u vidu zaštite žrtve nasilja u obitelji, ne postoji opasnost od nastavka ili ponovnog počinjenja djela obzirom da 1. okrivljenik do sada nije evidentiran kao počinitelj niti osuđivan za nasilje u obitelji, nije utvrđena odgovornost u odnosu na optuženje u ovosudnom predmetu, pa je Sud utvrdio da nema zakonskog osnova za istom mjerom, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zaboku 20. siječnja 2026.
Zapisničar:
Sutkinja
Ivanka Vinković,v.r.
Marija Bračun,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Presudu dostaviti:
1. Okrivljeniku 1. i 2.,
2. Branitelju 1. okr.,
3. Svjedoku- žrtvi mlt. BŽ, putem roditelja,
4. Ovlaštenom tužitelju,
5. Pismohrana, ovdje
Po pravomoćnosti:
1. Ovlaštenom tužitelju,
2. Referadi za izvršenje ovog Suda.-
