Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-543/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-439/2024-6 od 17. rujna 2024., dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija u cijelosti, dok se žalba tuženika djelomično odbija, a djelomično uvažava, pa se presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-439/2024-6 od 17. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke za dosuđujući iznos od 62,51 eur s pripadajućim kamatama kao i u odnosu na način isplate tog iznosa, te u odbijajućem dijelu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška preko iznosa od 78,13 eura potvrđuje, dok se preinačava u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija i za daljnji iznos od 15,62 eura s pripadajućim kamatama (dakle, preko iznosa od 62,51 eur do iznosa od 78,13 eura).

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 29. veljače 2024. u ukupnom iznosu od 324,29 EUR-a neto sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I. izreke) te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 78,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i to na račun punomoćnice tužiteljice (toč. II. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku ukoliko je odbijen njen zahtjev žali se tužiteljica i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, te istoj obistini trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Prema odredbi članka 331. stavka 1. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

7. Priznanje tužbenog zahtjeva uvijek je jednostrana parnična radnja tuženika, kojom radnjom tuženik pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje zaštite određenog sadržaja osnovan. Priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja materijalnu procesnu dispoziciju, obzirom da se raspolaganje tuženika odnosi na sam predmet spora. Tužbeni zahtjev, čiju je osnovanost tuženik priznao, time determinira i sadržaj presude koju, nakon priznanja, donosi sud.

8. Nadalje, priznanje tužbenog zahtjeva, da bi bilo relevantno, mora biti izjavljeno od strane tuženika, odnosno njegovog punomoćnika ili osobe ovlaštene za njegovo zastupanje i mora biti izričito i nedvojbeno. Kod donošenja presude na temelju priznanja sud je dužan ispitati samo postojanje općih i posebnih procesnih pretpostavki za donošenje presude na temelju priznanja, dakle, utvrditi je li priznanje dano od osobe koja je ovlaštena na poduzimanje parnične radnje priznanja tužbenog zahtjeva, da li je priznanje izričito i da li izvršena dispozicija nije u suprotnosti sa prisilnim propisima ili sa javnim moralom.

9. Prema podacima iz podneska od 31. srpnja 2024. (str. 126 spisa) slijedi da je tuženik izričito priznao osnov i visinu tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi, time da sadržaj zahtjeva s tim trenutkom nije određeno sadržavao i obvezu tuženika da trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice, a kakva obveza inače proizlazi iz sadržaja same punomoći priložene uz tužbu, pa nije bilo potrebe da se u tom dijelu nastavi kontradiktorno raspravljanje.

10. Kako ova materijalna procesna dispozicija tuženika nije u sukobu s prisilnim pravom ili moralom, pravilno je sud prvog stupnja istu uvažio donoseći pobijanu presudu na osnovi priznanja, kojom je tužiteljici pružena dopuštena pravna zaštita iste kvalitete koju bi dobila i na osnovi kontradiktorne presude.

11. S druge strane, tuženik žalbenim navodima i ne ističe da učinjeno priznanje nije rezultat njegove prave volje.

12. Međutim, opravdano tuženik osporava da trošak podneska od 6. kolovoza 2024. u iznosu od 15,62 eura tužiteljici nije trebalo obistiniti. Naime, tužiteljica je već u tužbi mogla tražiti isplatu parničnog troška na račun njene punomoćnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), čime je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o trošku i za taj iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbiti.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno sud prvog stupnja istoj nije obistinio trošak sastava zahtjeva za dostavom dokumentacije jer se ne radi o nužnom trošku za vođenje predmetne parnice s obzirom da se radi o ispravama s kojima je raspolagala i tužiteljica.

14. Slijedom iznesenog, žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke (članak 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP-a).

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti jer nije uspjela sa svojom žalbom, dok trošak odgovora na žalbu nije bio nužan.

U Splitu 20. siječnja 2026.

SUTKINJA

Vedrana Perkušić