Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-508/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana član vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BI, OlB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OlB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2176/2020-34 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2176/2020- 34 od 18. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka.

ObrazIoženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2176/2020-34 od 18. travnja 2024. presuđeno je:

"l Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d, isplatiti tužiteljici BI iznos od 3.708,75 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 510,52 EUR od 5. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 739,45 EUR od 30. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 1.861,45 EUR od 4. rujna 2020. do isplate, a na iznos od 597,25 EUR od 4. veljače 2022. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.545,42 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana,

Il Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 739,45 EUR za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 29. kolovoza 2020, na dosuđeni iznos od 1,86145 EUR za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 3. rujna 2020., odnosno na dosuđeni iznos od 597,25 EUR za razdoblje od 5. ožujka 2020. do 3. veljače 2020.

Ill Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka”.

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik, a iz sadržaja žalbe razvidno je da tuženik navedenu presudu pobija samo u odnosu na točku l. i Ill. izreke tj. u dijelu u kojem nije uspio u postupku zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92, 112/99., 88/01., 17/03., 88/05.,

2/07., 84/08., 96/08, 123/08., 57/11. 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. lspitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi činjenično upire tuženik. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom štete. Tužiteljica tužbom prvotno potražuje isplatu štete u ukupnom iznosu od 22.646 58 kuna tj. 3.005,72 eura.

6.1. Podneskom od 26. listopada 2020. (list 80 - 83 spisa) tužiteljica vrši preinaku tužbe te potražuje isplatu sveukupne štete u visini od 24.518,58 kuna tj. 3.254,17 eura da bi podneskom od 1. veljače 2022. (list 134 136 spisa) tužiteljica ponovno izvršila preinaku tužbe te potražuje isplatu sveukupne štete u visini od 27.943,58 kuna tj. 3.708,75 eura.

6.2. Rješenjem od 4. ožujka 2024. prvostupanjski sud dopustio je preinaku tužbe.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu štete u iznosu od 3.708,75 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 510,52 eura počevši od 5. ožujka 2020. do isplate na iznos od 739,45 eura počevši od 30. kolovoza 2020. do isplate na iznos od 1.861,45 eura počevši od 4. rujna 2020. do isplate, na iznos od 597,25 eura počevši od 4. veljače 2022. do isplate te obvezuje tuženika naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.545,42 eura sa zateznom kamatom od 18. travnja 2024. do isplate.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da se 21. listopada 2019. dogodio štetni događaj u kojem je stradala tužiteljica;

- da je tužiteljica u štetnom događaju sudjelovala kao pješakinja;

- da je nesporna pasivna legitimacija stranaka;

- da je osiguranik tuženika kao vozač odgovoran za nastanak štetnog događaja;

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne ozljede te provodila liječenje;

- da je zbog štetnog događaja kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je ista imala i troškove liječenja kao i izgubljenu zaradu;

- da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 4. ožujka 2020;

- da je tuženik 19. kolovoza 2020. isplatio tužiteljici ukupan iznos od 1.221,05 eura na me naknade štete;

- da je tužiteljica tijekom liječenja vršila različite vrste snimanja, provodila fizikalnu terapiju, nosila ovratnik;

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede u vidu natučenja desnog lakta i desnog koljena, ogrebotinu desnog takta i koljena, istegnuće mišića vrata, nepotpuno puknuće stražnjeg roga unutarnjeg meniska desnog koljena i akutnu reakciju na stres;

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela jake bolove trajnog karaktera 2 dana, bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera 8 dana, te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera 45 dana;

- da je kod tužiteljice došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 4% zbog ozljede vratne kralježnice i desnog koljena;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno te u trajanju od 7 dana po 1 sat dnevno;

- da je zbog štetnog događaja tužiteljica trpjela kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta, a potom umjereni do jaki oscilirajući strah 3 dana, umjereni oscilirajući strah 2 tjedna, te slabiji oscilirajući strah 8 tjedana;

- da se tužiteljica aktivno bavila igranjem nogometa;

- da je ozljeda koljena odnosno meniska kod tužiteljice isključivo povezana sa štetnim događajem;

- da tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada novčani iznos u visini od 3.517,16 eura;

- da tužiteljici s osnova pružene pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 122,77 eura obzirom na cijenu jednog sata u iznosu od 3,32 eura;

- da je tužiteljica trpjela štetu u vidu izgubljene zarade za mjesec listopada u iznosu od 63,71 eura, a za mjesec studeni 107,81 eura;

- da tužiteljici na ime putnih troškova pripada iznos od 63,21 eura, a s naslova troškova liječenja pripada iznos od 1.051,16 eura.

9. Pobijajući odluku suda prvog stupnja žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepravilno i nezakonito dopustio preinaku tužbe tužiteljice obzirom je ista izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka, a takva preinaka nije dopuštena pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-665/2018. Nadalje tuženik osporava visinu dosuđene novčane naknade neimovinske štete tužiteljici obzirom je prvostupanjski sud uzeo u obzir i "nove” orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji se ne mogu retroaktivno primijeniti u ovom slučaju. Također prvostupanjski sud pogrešno je tužiteljici dosudio i naknadu zateznih kamata na neimovinsku štetu obzirom iste mogu teći samo od dana presuđenja pri čemu se poziva na različitu sudsku praksu. Tuženik osporava i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka navodeći da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine” broj 138/23 — nastavno: Tarifa) već je trebao primijeniti onu tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. Dakle, prvostupanjski sud nije mogao retroaktivno primijeniti tarifu prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 15,00 kuna pri čemu dostavlja i relevantnu sudsku praksu.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu tijeka zatezne kamate na neimovinsku štetu odnosno da bi u konkretnom slučaju zatezne kamate na neimovinsku štetu trebale teći od trenutka presuđenja. Naime, tužiteljica je 4. ožujka 2020. podnijela tuženiku odštetni zahtjev, a koja činjenica je medu strankama nesporna. Člankom 12. stavak 1. alineja 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 751/09., 76/13., 152/14. nastavno: ZOOP) propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. navedenog članka, oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga sukladno navedenoj odredbi tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana presuđenja. Navedeno shvaćanje tuženika prema kojem zatezne kamate teku od dana presuđenja protivan je kako odredbi članka 12. točka 4. ZOOP-a tako i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev558/2021. od 25. svibnja 2021. i dr. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka kako je to navedeno u izreci ove presude.

10.1. Dakle, kada se radi o potraživanju naknade štete od osiguravatelja temeljem obveznog osiguranja za štete počinjene trećim osobama, za pričinjenu štetu trećim osobama primjenjuje se ZOOP kao lex specialis. Obzirom je u ovom postupku tužiteljici dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana završetka liječenja (tužiteljica nije izjavljivala žalbu na prvostupanjsku presudu u kojoj je odbijen dio zahtjeva na ime zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana početka tijeka zateznih kamata), a temeljem odredbe članka 12. stavak 1. i 4. ZOOP pripada joj zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to je u navedenom dijelu neosnovana žalba tuženika kao i pozivanje tuženika na dostavljenu sudsku praksu.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je rješenje kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe nepravilno i nezakonito. Naime, prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe pozivom na odredbu članka 190. stavak 3. ZPP-a, te iako je do preinake tužbe došlo nakon zaključenja prethodnog postupka, sud cijeni da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

11.1. Prema članku 70. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), svatko ima pravo na zdrav život te je svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja Ijudi, prirode i Ijudskog okoliša.

11.2. Odredba članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 351/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje u tekstu: ZOO) određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 11.3. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO). Dakle, upravo je na sudu odgovornost da svojim odlukama osigura otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti, primjereno okolnostima pojedinog slučaja.

11.4. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe cijeneći da je ista svrsishodna za konačno uređenje odnosa između stranaka. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-665/2018 od 10. studenog 2021. na koju se poziva tuženik, a u kojoj se navodi da nije dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog medicinskog vještačenja, navedena odluka donesena je u odnosu na primjenu odredbe članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP/14), dok je stavak 2., kojim je propisana iznimka od zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i koji se prema odredbi članka 117. stavak 2. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) primjenjuje u svim pa tako i u ovom postupku, dodan člankom 39. ZID ZPP. Ovo stoga jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka obzirom je tek nakon provedenog medicinskog vještačenja saznala ukupnu visinu svoje štete. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Naime, na navedenoj sjednici doneseno je pravno shvaćanje koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-Vl/02 i 1372-1 1/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim

"

odnosima ("Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05”

12.1. U obrazloženju pravnog shvaćanja navedeno je:

"Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. lz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u %

odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9 .

Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)".

12.2. Navedena izmjena Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete primjenjuje se na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. te na sve postupke koji su u tijeku nakon te izmjene (u tom smislu i Rev 660/2021-2 od 14. rujna 2021.).

12.3. Sud odlučujući o iznosu pravične novčane naknade neimovinske štete, dužan je primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojima se Orijentacijski kriteriji određeni 29. studenog 2002. povećavaju za 50%, a ne i rukovoditi se isključivo ranijim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, pritom se kod određivanja pravične novčane naknade neimovinske štete u svakom pojedinom predmetu uzima u obzir utvrđeno činjenično stanje, posebice utvrđene kvalifikatorne okolnosti pri čemu se posebno naglašava da navedeni kriteriji ne predstavljaju puku matematičku formu za izračunavanje visine pravične novčane naknade. Ovdje se posebno navodi da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade imao u vidu životnu dob tužiteljice tj. da je ista rođena 1998., vrstu i narav ozljeda koje je ista zadobila u štetnom događaju, jačinu duševnih bolova zbog smanjenja opće životne sposobnosti, intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha koje je tužiteljica trpjela, nelagode koje je tužiteljica prolazila kroz cjelokupan tijek liječenja, da je ista bila povrgnuta pregledima i snimanjima, da je nosila ovratnik, provodila terapije, a što je sve u znatnoj mjeri narušilo njezinu kvalitetu života jer se ista više ne može baviti nogometom. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a koji utječu na određivanje visine pravične novčane naknade kao i svrhe kojoj joj služi pravična novčana naknada. Sve okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski sud je imao u vidu, sigurno i uvjerljivo obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

13. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju za sve radnje dosudio naknadu u visini od 2,00 eura za jedan bod. Naime, tarifnim brojem 52. stavak 3. Tarife propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. te je stoga i neosnovano pozivanje tuženika na praksu Visokog trgovačkog suda RH i odluku broj Pž-3390/2023 te druge odluke. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. navedene Tarife.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom tuženik nije uspio u prvostupanjskom postupku.

15. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena je prvostupanjska odluka u pobijanom dijetu pod točkom l. i Ill. izreke, a kako je to navedeno pod točkom l. izreke ove presude.

16. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku to je isti sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

17. U preostalom nepobijanom dijelu (pod točkom Il. izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 20. siječnja 2026

Predsjednica vijeća

Irena Lenić