Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-862/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-412/2023-9 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-412/2023-9 od 29. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5 Zagreb da tužitelju ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 3.626,91 eura /27.326,94 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.12.2013.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, do konačne isplate sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvo financija OIB: 18683136487, Katančićeva 5 Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura (slovima: sedamstoeura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.626,91 eura s pripadajućim kamatama na ime stjecanja bez osnove.

5. Neosnovan je žalbeni navod da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je koje je činjenice sud smatrao nespornima, koje je dokaze izveo i na kojima je temeljio svoje zaključke, te iz kojih je razloga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je dao jasne razloge u pogledu pitanja urednosti dostave poreznog rješenja iz 2017. godine, kao i u pogledu nastupa zastare tužiteljeva zahtjeva za povrat prisilno naplaćenih iznosa. Činjenica da žalitelj s tim razlozima nije suglasan ne znači da presuda nema razloga ili da je nerazumljiva. Stoga u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem Ministarstva financija – Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 27. lipnja 2016. poništeno prvostupanjsko porezno rješenje od 26. rujna 2014. (kojim je poreznom obvezniku, ovdje tužitelju uvažen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza na promet nekretnina) i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je u ponovnom postupku Porezna uprava, Ispostava Supetar, donijela novo rješenje od 30. siječnja 2017. kojim je u cijelosti utvrđena zastara prava na naplatu poreza i pripadajućih kamata,

- da je tužitelj u ovom parničnom postupku zatražio povrat novčanih sredstava prisilno naplaćenih 2013. godine, pozivajući se na tvrdnju da mu navedeno rješenje iz 2017. nije bilo uredno dostavljeno,

- da je dostava poreznog rješenja od 30. siječnja 2017. punomoćnici tužitelju pokušana u dva navrata, i to 3. veljače 2017. i 10. veljače 2017., no ona nije zatečena na mjestu dostave,

- da je stoga na mjestu dostave ostavljena obavijest o datumu i vremenu pokušane dostave i pravnim posljedicama neuspjele dostave,

- da je punomoćnici tužitelja izvršena dostava rješenja iz 2017. godine s danom 27. veljače 2017.,

- da je od dana dostave rješenja iz 2017. protekao zakonom propisani zastarni rok.

8. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da je prigovor zastare tuženice osnovan slijedom čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

10. Tužitelj u žalbi ustraje na tvrdnji da mu rješenje Porezne uprave od 30. siječnja 2017. nije uredno dostavljeno jer, prema njegovu tumačenju, u spisu ne postoje tri obavijesti o pokušaju dostave.

11. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Na dostavu predmetnog poreznog akta primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24 - dalje: OPZ).

12. Odredbom čl. 59. st. 3. OPZ propisano je da se osobnom dostavom iz ovoga članka smatra dostava koja je izvršena osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku. Ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave određenom stavkom 2. ovoga članka, dostavljač će ostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu pokušane osobne dostave i o vremenu sljedeće osobne dostave, koja se ne može izvršiti prije isteka roka od 24 sata od prvog pokušaja. (čl. 59. st. 4. OPZ). Nadalje, stavkom 5. istoga članka propisano je da se porezni akt vraća poreznom tijelu ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili ako sudionik odbije primiti porezni akt, dok je stavkom 6. propisano da se u slučajevima iz stavka 5. ovoga članka na mjestu dostave ostavlja potpisana pisana obavijest sudioniku u kojoj se naznačuje datum i vrijeme pokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt.

13. Prema tome, citirane odredbe propisuju osobnu dostavu poreznog akta, uključujući, u slučaju neuspjele osobne dostave:

- prvi pokušaj dostave uz ostavljanje obavijesti o sljedećem pokušaju,

- drugi pokušaj dostave,

- te ostavljanje obavijesti da se porezni akt može preuzeti kod poreznog tijela, uz upozorenje na pravne posljedice nepreuzimanja. Nakon toga, protekom zakonom propisanog roka, nastupa zakonska presumpcija uredne dostave, osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao preuzeti porezni akt.

14. Suprotno žalbenim tvrdnjama, mjerodavne zakonske odredbe ne propisuju obvezu ostavljanja tri obavijesti o dostavi, niti postojanje „trećeg pokušaja dostave“. Dostava se smatra izvršenom sukladno zakonu već protekom roka od petnaest dana od ostavljanja obavijesti o mogućnosti preuzimanja poreznog akta.

15. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje opravdanih razloga zbog kojih ne bi mogao preuzeti porezni akt, pa je pravilno zaključeno da je dostava rješenja iz 2017. izvršena sukladno zakonu, s posljedicom nastupa zakonske presumpcije uredne dostave.

16. Kako je rješenje Porezne uprave od 30. siječnja 2017. uredno dostavljeno punomoćnici tužitelja 27. veljače 2017., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je najkasnije tog dana tužitelj stekao saznanje o činjenici da je u poreznom postupku utvrđena zastara prava na naplatu porezne obveze, čime je nastupila pretpostavka za ostvarivanje zahtjeva za povrat prisilno naplaćenih iznosa.

17. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena nakon proteka zakonom propisanog roka od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) računajući od dostave navedenog rješenja, kojim je u poreznom postupku u cijelosti odlučeno u korist tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prigovor zastare tuženice i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Tužitelj neosnovano osporava tuženici, koju zastupa državno odvjetništvo, pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Naime, prema odredbi čl. 163. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku, kao da je tu stranku zastupao odvjetnik. To znači da je u konkretnom slučaju tuženici pravilno odmjeren trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) i odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

19. Neosnovan je žalbeni navod kojim se tuženici osporava priznanje troška pristupa na ročište za objavu presude, budući da iz stanja spisa proizlazi da je zastupnik tuženice na tom ročištu bio prisutan, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno priznao navedeni trošak. Pravno shvaćanje da stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude, a uspjela je u sporu, pripada pravo na trošak pristupa na to ročište zauzeto je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice u odlukama broj Revr-580/05 od 14. prosinca 2005., Rev-1121/2022-2 od 12. rujna 2023. i dr.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina