Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1414/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić – Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1369/2025-19 od 9. srpnja 2025 te protiv rješenja istog suda poslovni broj P-1369/2025-23 od 21. srpnja 2025., 23.siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tuženika te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1369/2025-19 od 9. srpnja 2025. u dijelu stavka 3. izreke kojim je naloženo tuženiku uplatiti predujam za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću u iznosu od 100,00 eur, te rješenje istog suda poslovni broj P-1369/2025-3 od 21. srpnja 2025. i predmet vraća tom sudu radi nastavka postupka.

II. Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 9. srpnja 2025. prvostupanjski sud je u stavku 1. izreke odredio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, stavkom 2. izreke određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. na okolnosti pobliže opisane u podnesku tužitelja od 4. srpnja 2024. kao i na okolnost tzv. negativne razlike po pitanju kamatne stope i valutne klauzule.

2. Stavkom 3. izreke pozvan je tužitelj u roku od 30 dana uplatiti predujam za izvođenje navedenog dokaza u iznosu od 450,00 eur a tuženik u iznosu od 100,00 eur uz upozorenje u smislu čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP) na žiroračun prvostupanjskog suda pobliže naveden u izreci rješenja.

3. Rješenjem prvostupanjskog suda od 21. srpnja 2025. odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda od 9. srpnja 2025., a koja žalba je podnesena 17. srpnja 2025.

4. Protiv oba navedena rješenja žalbe je podnio tuženik u kojima se poziva na žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje od 9. srpnja 2025., u dijelu stavka 3. izreke kojom je tuženiku naloženo uplatiti predujam za provođenje dokaza vještačenjem po navedenom vještaku u iznosu od 100,00 eur, ukine, dok u odnosu na rješenje od 21. srpnja 2025. tuženik predlaže da se to rješenje također ukine, smatrajući da je žalba tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda od 9. srpnja 2025. dopuštena i pravovremena, sve uz naknadu žalbenog troška.

5. Tužiteljica je odgovorila na žalbe tuženika, sve opisane žalbene navode smatra neosnovanima, te posebno navodi da se radi o obijesnom postupanju tužene banke, ističe prigovor povrede argumenata "zdravog razuma", te ukazuje na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-357/2016. od 1. veljače 2018. i na obrazloženje te odluke u kojoj se navodi da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma". Ukazuje da parnični trošak koji je tuženik uzrokovao podnošenjem navedene dvije žalbe radi iznosa predujma od 100,00 eur je protivan argumentu zdravog razuma, te stoga tužiteljica predlaže da se žalbe tuženika odbiju kao neosnovane i pobijana rješenja prvostupanjskog suda, potvrde uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje od 9. srpnja 2025. na pripremnom ročištu koje je održano u ovoj pravnoj stvari, pri čemu iz sadržaja zapisnika s tog ročišta proizlazi da je sud na istom dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužiteljice od 4. srpnja 2024., s time da tužiteljica tužbom traži da se utvrde ništetnim ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15.svibnja 2007. kao i Dodatak broj 1. ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 22. siječnja 2016., restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, s time da je tužiteljica podnijela i eventualni tužbeni zahtjev.

8. Sud je dalje u zapisniku s navedenog ročišta konstatirao da tužitelj predlaže da sud ovlasti vještaka da potrebnu dokumentaciju u vezi "nuzgrednih troškova" pobliže navedeno u točki 17. podneska od 4. srpnja 2024. pribavi od tuženika, zatim da stranke, tužiteljica i tuženik nisu imale primjedbi na izbor osobe vještaka uz daljnju konstataciju kako stranke neke nove prijedloge ne ističu s time da tuženik predlaže da vještak utvrdi tzv. negativne razlike po pitanju kamatne stope i valutne klauzule čemu se tužitelj protivi, nakon čega je sud donio i objavio spomenuto rješenje kojim je u stavku 3. izreke pozvao tužitelja u roku od 30 dana uplatiti predujam za provođenje vještačenja u iznosu od 450,00 eur a tuženika u iznosu od 100,00 eur uz upozorenje u smislu čl. 153. st. 3. ZPP-a.

9. Sud je nadalje pobijanim rješenjem od 21. srpnja 2025. žalbu tuženika od 17. srpnja 2025. podnesenu protiv stavka 3. izreke citiranog rješenja od 9. srpnja 2025. odbacio kao nedopuštenu, pri čemu se sud u obrazloženju tog rješenja pozvao na odredbe čl. 278. st. 2. i čl. 288. ZPP-a, očito smatrajući da je prvostupanjsko rješenje od 9. srpnja 2025. kojim su stranke pozvane na uplatu predujma za provođenje vještačenja, rješenje o upravljanju postupkom.

10. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da rješenje tog suda od 9. srpnja 2025. kojim su stranke pozvane na uplatu predujma za provođenje knjigovodstvenog vještačenja jest rješenje o upravljanju postupkom protiv kojeg žalba nije dopuštena, jer prema shvaćanju ovoga suda, radi se o rješenju protiv kojeg je dopuštena posebna (samostalna) žalba.

11. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbi čl. 278. st., 2. i čl. 288. ZPP-a žalbu tuženika od 17. srpnja 2025. protiv rješenja od 9. srpnja 2025. odbacio kao nedopuštenu, pa je zbog tih razloga pobijano prvostupanjsko rješenje od 21. srpnja 2025. trebalo ukinuti, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak.

12. U takvim okolnostima ispunili su se pretpostavke za odlučivanje o žalbi tuženika od 17. srpnja 2025. protiv rješenja od 9. srpnja 2025. , a ta žalba je osnovana na što tuženik osnovano u žalbi ukazuje. Naime, prema stanju u spisu tužitelj je u tužbi predložio radi dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva između ostalog i provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Iz stanja u spisu proizlazi da se tuženik u pisanom odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući zahtjeve tužitelja neosnovanima. Također iz stanja u spisu proizlazi da tuženik nije predložio provođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, već da je tuženik jedino na održanom pripremnom ročištu predložio sudu da vještak utvrdi i tzv. negativne razlike po pitanju kamatne stope i valutne klauzule čemu se tužitelj usprotivio.

13. U opisanim okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom mjerodavnih odredbi ZPP-a donio pobijano rješenje od 9. srpnja 2025. u stavku 3. izreke u dijelu kojim je pozvao tuženika na uplatu predujma za provođenje knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 100,00 eur.

14. Odredba čl. 152. ZPP-a propisuje da svaka stranaka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama dok je čl. 153. st. 1. ZPP-a propisano da kada stranka predloži izvođenje dokaza dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u pogledu izvođenja dokaza.

15. U konkretnom slučaju kao što je to već istaknuto tužiteljica je u tužbi i kasnijim podnescima predložila izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem pa ona mora snositi troškove predujma za vještačenje. Okolnost da je tuženik na pripremnom ročištu naveo kako bi vještak trebao utvrditi i tzv. negativne razlike ne znači, niti opravdava nalog suda kojim je pozvao i tuženika da uplati predujam za provođenje knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 100,00 eur, jer će vještak u nalazu i mišljenju za cijelo utuženo razdoblje morati utvrditi visinu preplaćenog iznosa uzimajući u obzir početnu ugovorenu kamatnu stopu pri čemu bi iz nalaz i mišljenja vještaka trebale biti vidljive i tzv. negativne razlike bez da se vještaku o tome daje poseban zadatak. Stoga se prijedlog tuženika radi utvrđivanja tzv. negativni tečajnih razlika ne može smatrati niti kao poseban dokaz pa da bi on bio u obvezi snositi troškove predujma za vještačenje u iznosu od 100,00 eur. Ti će troškovi u konačnici teretiti onu stranku koja izgubi spor, ali u ovoj fazi postupka kada se taj dokaz provodi po prijedlogu tužiteljice, tada je jedino tužiteljica temeljem odredbe čl. 153. st. 1. ZPP- a dužna predujmiti troškove za provođenje knjigovodstvenog vještačenja.

16. Zbog tih razloga je primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja, s time da će sud, u nastavku postupka provesti dokaze čije izvođenje je odredio na održanom pripremnom ročištu a dokaz knjigovodstvenim vještačenjem ako tužiteljica uplati predujam za provođenje vještačenja.

17. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 23. siječnja 2026.

Sudac

Duško Abramović