Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-316/2025-5

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika JHH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1905/2025-5 od 2. srpnja 2025., dana 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika JHH kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1905/2025-5 od 2. srpnja 2025. u dijelu kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.380,73 eura.

II Uvažava se žalba ovršenika JHH kao djelomično osnovana i preinačuje navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate zateznih kamata tekućih na iznos od 5.380,73 eura te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, a na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-430/2013 od 23. prosinca 2013., određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 5.380,73 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2025.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći zakonom određene žalbene razloge. U bitnom ističe da nigdje nema računa za plaćeni popravak počinjene štete te da je po knjižici vozila vlasnik treća osoba (IH). Traži da se provede parnični postupak i da se dokaže tko ima pravo potraživati naknadu štete.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, ali je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno.

5. Ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-430/2013 od 23. prosinca 2013., kao ovršne sudske odluke iz čl. 23. toč. 1. OZ-a, a kojom je ovrhovoditelju dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 40.541,13 kuna. S obzirom na to da ovršenik svoju obvezu nije izvršio, to ovrhovoditelj u ovršnom postupku zahtjeva namirenje tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika.

6. Ovršenik u žalbi nije naveo niti jedan žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ- a koji bi sprječavao predmetnu ovrhu odnosno utjecao na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o ovrsi. Naime, svrha je ovršnog postupka da se prisilno provede tražbina ovrhovoditelja onako kako je ista određena u ovršnoj ispravi. Stoga je ovršenik navod da ne postoji račun za plaćenu štetu odnosno navod da vlasnik vozila nije ovrhovoditelj nego treća osoba, mogao isticati u postupku u kojem je donesena ovršna isprava (postupak poslovni broj KO-430/2013).

7. Međutim, donoseći pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je odredio ovrhu na ime zateznih kamata tekućih na iznos od 5.380,73 eura, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prijedlog za ovrhu u tom dijelu nije u skladu s ovršnom ispravom. Naime, ovršnom ispravom na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi nisu obuhvaćene te zatezne kamate čiju naplatu ovrhovoditelj traži. Sud koji određuje ovrhu kod odlučivanja o prijedlogu za ovrhu vezan je sadržajem ovršne isprave (načelo formalnog legaliteta) što znači da ne može odrediti naplatu tražbine koja nije utvrđena tom ovršnom ispravom. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev ovrhovoditelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

8. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja), dok je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo istu uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje o ovrsi djelomično preinačiti (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 20. siječnja 2026.

Sudac

Goran Škugor