REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-160/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DNN zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. i 4. Kaznenoga zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-745/2025. od 27. svibnja 2025. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-449/2025-3 od 15. srpnja 2025., u sjednici Vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog DNN za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda U Zagrebu broj K-745/2025. od 27. svibnja 2025. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-449/2025-3 od 15. srpnja 2025. proglašen je krivim osuđeni DNN da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11. Na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11. osuđeni DNN osuđen je na kaznu zatvora šest mjeseci.
2. Osuđeni DNN je po branitelju, odvjetniku Ivi Matiću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude „na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, u vezi s čl. 468. st. 2. ZKP/08“. Smatra da je pobijana presuda donesena „na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda … zajamčenih odredbom čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1 i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske … čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“. Predložio je „ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te osloboditi [osuđenika] optužbe, a podredno vratiti predmet na ponovno postupanje uz uputu da se usvoje gore navedeni dokazni prijedlozi radi potpunog utvrđenog činjeničnog stanja“.
3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 80/22. i 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP)
bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku (putem e-oglasne ploče) i branitelju (13. listopada 2025. putem e-spisa).
4. Osuđenik u zahtjevu navodi da smatra da mu je „povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pristup sudu i pravno na jednakost oružja u postupku, s obzirom na arbitrarno izražen stav sudova u odnosu na odbiće prijedloga obrane da se zatraži očitovanje izdatnika sporne međunarodne vozačke dozvole“. Zbog tog odbijanja dokaznog prijedloga činjenično je stanje, smatra osuđenik, „ostalo nepotpuno, a posljedično tome i pogrešno“.
4.1. Nadalje, osuđenik navodi da je „povreda načela jednakosti oružja nastupila i u činjenici da je provedenim vještačenjem utvrđeno nešto što nema nikakve veze sa kaznenim djelom krivotvorenja isprave. Dakle, nije se ulazilo u pitanje je li okrivljenik uopće izdatnik dokumenta, već je zauzet stav da je riječ o izmišljenom dokumentu, dok se pojam 'izmišljen' uopće dodatno ne obrazlaže niti je isti u pravnom sustavu RH poznat.“
4.2. Osuđenik zahtjev podnosi i zbog „istoga činjeničnog i pravnog stanja (iz istog događaja!) u pravomoćnom predmetu okrivljenika KN u pravomoćnom predmetu OKS Zg, poslovni broj K-772/2025 (drugi stupanj ŽS Varaždin Kž-441/2025) koji je pravomoćno oslobođen identične optužbe“. Osuđeni je priložio navedene odluke te navodi da su u tom predmetu iskazi okrivljenika „gotovo identični kao u spornom predmetu“ koji se pobija zahtjevom. Smatra da je u dva predmeta riječ o „identičnim činjeničnim okolnostima – način počinjenja djela, subjektivni elementi, status stranaka i slično“. S obzirom na to da je u dvjema pravomoćnim odlukama donesena različita odluka, u jednom oslobađajuća, a u pobijanoj odluci osuđujuća, osuđenik smatra da se „time ozbiljno dovodi u pitanje njezina zakonitost i pravednost“.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Prigovor „arbitrarnosti“ (odlomak 4.) u odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga, a zbog kojeg osuđenik smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost oružja, nije osnovan. Samovoljno (arbitrarno) odbijanje dokaznog prijedloga postojalo bi ako sud uopće ne bi dao razloge odbijanja dokaznog prijedloga ili ako bi ti razlozi bili potpuno nerazumni. Međutim, o tomu ovdje nije riječ jer su nižestupanjski sudovi dali razloge za odbijanje dokaznog prijedloga. Prvostupanjski je sud dokazni prijedlog odbio jer nije bilo sporno (sam okrivljenik je to naveo u iskazu), da je spornu međunarodnu vozačku dozvolu nabavio putem mrežne stranice, a to nije pravilan postupak pribavljana međunarodne vozačke dozvole i suprotan je međunarodno propisanom obrascu takve dozvole (odlomak 10. prvostupanjske presude). Drugostupanjski sud je u povodu žalbe osuđenika detaljno raščlanio sastavnice kaznenog djela i po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje te dao dodatne razloge zbog kojih je odbijanje dokaznog prijedloga bilo pravilno (odlomak 7. drugostupanjske odluke). Obrazloženja nisu samovoljna jer su detaljna i razumna, a osuđenikovo nezadovoljstvo takvim obrazloženjima ne predstavlja niti jedan od zakonskih razloga zbog kojih je osuđenik podnio zahtjev. Stoga pravilnim odbijanjem dokaznog prijedloga nije narušeno načelo jednakosti oružja koje je sastavnica stožernog načela kaznenog postupka - načela pravičnosti.
6.1. Načelo jednakosti oružja nije povrijeđeno niti u prigovoru koji osuđenik iznosi u odnosu na provedeno vještačenje sporne dozvole (odlomak 4.1.), a ti prigovori su činjenične naravi. Takvi prigovori ne mogu biti osnova za podnošenje ovoga izvanrednoga pravnoga lijeka. Treba dodati i da su prigovori neosnovani jer je utvrđeno tko je izdao spornu međunarodnu vozačku dozvolu, a i sam osuđenik je u iskazu naveo kako je do nje došao, iz čega jasno slijedi da on nije „izdatnik dokumenta“. Nadalje, iz nalaza i mišljenja jasno je što se podrazumijeva pod pojmom „izmišljeni dokument“, a nižestupanjski su sudovi dali razloga zašto to vještačenje prihvaćaju.
6.2. U odnosu na prigovor da je u jednakoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u drugom predmetu donesena drukčija (oslobađajuća) presuda (odlomak 4.2.) treba navesti sljedeće. Točno je da je u dva kaznena predmeta riječ o istom događaju jer je riječ o dvojici različitih okrivljenika koji su istom prilikom policijskim službenicima predali, svaki svoju, „međunarodnu vozačku dozvolu“ kao identifikacijski dokument te da je u odnosu na oba dokumenta provedeno jedno vještačenje s istovjetnim zaključkom. No, je li riječ o jednakoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prosuđuje se prema činjeničnim opisima i utvrđenjima, a ne prema tomu je li riječ o jednom ili više događaja te jednom ili više dokaza koji su korišteni u dva (ili više) kaznenih postupaka. Drugim riječima, ocjena o tome je li djelo za koje je optuženik osuđen kazneno djelo ili to nije, ovisi o činjeničnom opisu optuženja.
6.2.1. Prema činjeničnom opisu pobijane presude osuđenik je proglašen krivim jer je „… u cilju da policijskim službenicima prikaže kao valjanju neistinitu vozačku dozvolu International driving permit … u kojoj su upisani njegovi osobni podaci i fotografija, a koju je prethodno na neutvrđeni pribavio kako bi se njome koristio u prometu, znajući da je neistinita, istu predočio policijskim službenicima pri provođenju mjera suzbijanja nezakonitih migracija“. Djelo je pravno označeno kao nabavljanje lažne javne isprave radi uporabe.
6.2.2. Činjeničnim opisom iz drugog predmeta (odlomak 4.2.) drugom je okrivljeniku stavljeno na teret da je „…neistinitu međunarodnu vozačku dozvolu … koju je prethodno na neutvrđen način pribavio kako bi se njome koristio u prometu, predočio policijskim službenicima pri provođenju mjera suzbijanja nezakonitih migracija“. Djelo je također pravno označeno kao nabavljanje lažne javne isprave radi uporabe. U tome je predmetu okrivljenik pravomoćno oslobođen optužbe jer djelo za koje je optužen po zakonu nije kazneno djelo.
6.2.3. Najprije treba navesti da moguća pogrešna primjena prava u nekoj prijašnjoj pravomoćnoj odluci ne obvezuje Vrhovni sud Republike Hrvatske kada odlučuje u povodu pravnih lijekova. U ovom predmetu Sud ne ulazi u pravilnost razloga za donošenje oslobađajuće presude u drugom predmetu jer to nije predmet ocjenjivanja u povodu zahtjeva.
6.2.4. Nadalje, treba odmah uočiti da u činjeničnim opisima dvije presude postoje bitne razlike. U pobijanoj je presudi osuđenik proglašen krivim jer je nabavio dokument za koji je znao da je lažan, odnosno da predstavlja dokument koji tvrdi da je nešto što u stvari nije (međunarodna vozačka dozvola). Takvog opisa okrivljenikove svijesti u činjeničnom opisu druge presude nema. Dakle, osuđenik je u pobijanoj presudi proglašen krivim jer je dokument za koji je znao da nije međunarodna vozačka dozvola nabavio kao takvu dozvolu i kao identifikacijski dokument. Riječ je o neistinitom dokumentu jer se njime želi prikazati da je riječ o međunarodnoj vozačkoj dozvoli koja to nije. Pritom treba napomenuti da je svaki neistiniti dokument ujedno i lažni dokument, a okolnost što se rabi naziv „izmišljeni dokument“ nije odlučna jer je riječ o stručnom nazivu (terminus technicus) takve vrste dokumenta koji je u biti lažni dokument (lažna javna isprava kojom se tvrdi da je riječ o međunarodnoj vozačkoj dozvoli koja to nije jer je izdana od neovlaštenog tijela na obrascu koji nije propisan kao obrazac međunarodne vozačke dozvole).
6.2.5. Stoga niti u tom dijelu zahtjev nije osnovan jer u dva promatrana predmeta nije riječ o jednako činjeničnoj situaciji s obzirom na razlike u činjeničnim opisima. U pobijanoj je presudi pravilno utvrđena da je sporna međunarodna vozačka dozvola lažna javna isprava, a osuđenik je proglašen krivim da je takvu dozvolu koristio znajući da je lažna.
7. Slijedom svega navedenoga, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je osuđenikov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 20. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
