Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-440/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenice ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-176/2025- 2 od 25. rujna 2025., dana 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba ovrhovoditelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-176/2025-2 od 25. rujna 2025. i rješava:

Nalaže se ovršenici ZP naknaditi ovrhovoditelju HEP Elektra d.o.o. s osnova troškova izvansudske ovrhe iznos od 109,38 EUR (slovima: sto devet eura i trideset osam centa) sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se odbija žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-176/2025-2 od 25. rujna 2025., u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 27. veljače 2025. (kao dana podnošenja zahtjeva) do 19. siječnja 2026.

III. Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak sastavljanja žalbu u iznosu od 62,50 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 12,50 EUR) zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe podnesen 27. veljače 2025. kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog/ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti rješenje, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz dodjelu predmeta u rad „drugom sudskom savjetniku“.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, osim glede tijeka zatezne kamate.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj zatražio naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 109,38 EUR, i to troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog sudskog rješenja na naplatu, troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i troška sastava zahtjeva za naknadu troškova u ovom postupku, a koji se odnose na naknadu troškova koji su mu nastali prilikom dostave Financijskoj agenciji rješenja o trošku Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-223/2024 od 13. studenog 2024., kojim je ovrhovoditelju dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 28,13 EUR. Polazeći od toga da ovrhovoditelj podneskom od 27. veljače 2025. potražuje naknadu troška radnji iste naravi, kao što je radnja za koju mu je rješenjem o trošku od 13. studenog 2024. već priznat trošak (dostave FINI osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi javnog bilježnika), kao i da ovrhovoditelj radi naknade troška prisilne naplate glavnice koja iznosi 28,13 EUR potražuje gotovo četiri puta veći iznos - 109,38 EUR, te da isti na ovakav način može postupati u nedogled, pri čemu takav „zatvoreni krug naplate“ predstavlja ozbiljnu povredu dostojanstva ovršenice, te je protivan načelu zaštite dostojanstva ovršenice izraženom u čl. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) i čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje: Povelja EU), a osim toga da je popunjavanje obrasca kojim se pokreće izravna naplata vrlo jednostavna pravna radnja koju može izvršiti i pravna služba ovrhovoditelja, pa je upitno je li takav trošak potreban za vođenje ovrhe u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a i je li mu ga ovršenica dužna naknaditi, prvostupanjski sud zaključuje da je postupanje koje potražuje ovrhovoditelj protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenice, slijedom čega je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova podnesen 27. veljače 2025. odbio kao neosnovan.

5. Ovrhovoditelj u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu načela ekonomičnosti postupka, načela zaštite dostojanstva ovršenika, načela razmjernosti između interesa stranaka i javnog morala, te načela zaštite javnog morala, kao i na pogrešnu primjenu akata europskog pravnog sustava, navodeći da je tumačenje prvostupanjskog suda u izričitoj suprotnosti sa ratio i uopće smislom odredaba o daljnjem trošku Ovršnog zakona i ovršnog prava uopće. Ukazuje da se smisao odredbe o daljnjim troškovima i njihovoj potrebi traženja i određivanja sastoji u tome da ovršenik nije dragovoljno postupio po pravomoćnom i ovršnom rješenju suda, u roku kojeg je sud odredio, čime sam sebe dovodi u situaciju da mu se stvaraju daljnji troškovi ovršnog postupka. Stoga da je jedini zakoniti pravni put za naplatu dospjelog potraživanja koje ovršenik nije ispunio, provedba ovršnog postupka pred Financijskom agencijom, pa osporava stajalište prvostupanjskog suda da njegovo postupanje predstavlja zlouporabu prava.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda ovrhovoditelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog/ovršnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) i čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje ovrhovoditelj, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razumljivo je i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nije počinjena niti neka druga bitna povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koju ovrhovoditelj u žalbi ni ne konkretizira.

7. Međutim, pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova izvansudske ovrhe.

7.1. Postupak ovrhe izravnom naplatom propisan je čl. 209. OZ-a kao vrsta ovrhe na novčanoj tražbini po računu koja se provodi izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost.

7.2. Prema čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Pogrešno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da iniciranjem postupka izravne naplate, koji je na strani ovrhovoditelja doveo do ovršnih troškova, ovrhovoditelj zloupotrebljava pravo i da postupa protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika. Točno je da odredba čl. 6. OZ-a nalaže da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika na način da ista po njega bude što manje nepovoljna, ali to prije svega polazeći od cilja i svrhe ovršnog postupka kao postupka prisilne naplate, a u konkretnom slučaju i od prava ovrhovoditelja za namirenje pravomoćno dosuđene tražbine rješenjem poslovni broj: Ovr-223/2024-2 od 13. studenog 2024. koju ovršenica u paricijskom roku nije dobrovoljno namirila.

9. Stoga, obzirom je izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke u konkretnom slučaju specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova od ovršenice koji su bili nužno potrebni za takvu ovrhu.

10. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ovaj sud je djelomično prihvatio žalbu ovrhovoditelja i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačio rješenje i naložio ovršenici naknaditi ovrhovoditelju s osnova troškova izvansudske ovrhe iznos od 109,38 EUR.

10.1. Dosuđeni trošak se odnosi na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (kojeg je ovrhovoditelj dokumentirao) primjenom Tbr. 36. toč. 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 62,50 EUR, trošak dostave ovršne isprave drugom sudioniku u provođenju ovrhe u zatraženom iznosu od 31,25 EUR primjenom Tbr. 11. toč. 6. i Tbr. 46. Tarife i trošak nagrade za sastavljanje prijedloga radi naknade troškova postupka primjenom Tbr. 11. toč. 10. i Tbr. 46. Tarife u zatraženom iznosu od 15,63 EUR, što ukupno iznosi 109,38 EUR sa zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) u vezi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a od dana kada je donesena odluka kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, dakle od 20. siječnja 2026. do isplate, obzirom da ovrhovoditelj nije dokazao kada su zahtijevani troškovi plaćeni, zbog čega mu ne pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, pa je u tom dijelu žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi odluku o odbijanju zahtjeva ovrhovoditelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 27. veljače 2025. do 19. siječnja 2026.

11. Ovrhovoditelj sa žalbom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, pa mu pripada pravo na trošak sastavljanja žalbe primjenom Tbr. 13. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,50 EUR, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 12,50 EUR) zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe ukazuje neosnovanim, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Varaždin, 20. siječnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško