K-19/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VC zbog kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KO-DO-6/2024 od 4. siječnja 2024., nakon javno provedene rasprave održane u prisutnosti okrivljene VC, branitelja Ice Škarpe i zamjenika Općinske državne odvjetnice u Splitu RC, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 dalje ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-19/2024 od 17. siječnja 2024. u odnosu na okrivljenu VC stavlja se izvan snage.

II. Okrivljena: VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kći pok. CC i pok. PC, rođene V, rođena **.**.1952. u [adresa], Srbija, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republika Hrvatska, umirovljenica, sa završenom osnovnom školom, udata, majke dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, vlasnica dvije nekretnine u [adresa] i [adresa], kazneno neosuđivana,

k r i v a j e

što je 19. lipnja 2020. godine u Splitu, u nakani da onemogući Republiku Hrvatsku kao vjerovnika da naplati svoje potraživanje u iznosu od 82.662,81 eura, namirenje koje tražbine je kao vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] ZU 3172 KO [katastarska općina] i dužnik bila prisiljena trpjeti temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj: P-466/2019. od 26. travnja 2019., pravomoćne od 23. travnja 2020., kao prodavatelj, s KC, kao kupcem, zaključila ugovor o kupoprodaji naprijed navedene nekretnine i time svjesno onemogućila Republiku Hrvatsku da u kasnijem ovršnom postupku naplati svoje potraživanje na toj nekretnini, na koji način je Republiku Hrvatsku oštetila za iznos od 82.662,81 euro,

dakle, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika, prije ovršnog postupka otuđila dijelove svoje imovine,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - povredom tuđih prava - djelo opisano u članku 241. stavak 2. u svezi stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 241. stavak 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 okrivljena VC se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Potom se temeljem odredbe članka 56. KZ/11 prema okrivljenoj izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljena osuđena, neće izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećeniku Republici Hrvatskoj dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 82.662,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 74.475,09 eura teku od 3. listopada 2010. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja stopa se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se od 1. siječnja 2023. do isplate stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se okrivljenoj VC da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke plati oštećeniku Republici Hrvatskoj dosuđeni imovinskopravni zahtjev.

S preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 2.189,92 eura oštećenik Republika Hrvatska upućuje se u parnicu.

V. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 nalaže se okrivljenoj VC izvršiti

posebnu obvezu

na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove odluke oštećeniku Republici Hrvatskoj popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, u iznosu od 82.662,81 eura.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako okrivljena VC u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11 koja joj je izrečena.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenoj VC da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.400,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 4. siječnja 2024. optužnicu, broj: KO-DO-6/2024 protiv okrivljene VC zbog kaznenog djela povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. U optužnici je bilo predloženo da se temeljem članka 540. KZ/11 presudom izda kazneni nalog protiv okrivljene.

2. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 17. siječnja 2024., broj: K- 19/2024 izdao kazneni nalog protiv okrivljene VC.

3. Okrivljena VC je putem svog branitelja Ice Škarpe 1. veljače 2024. podnijela prigovor protiv presude kojom je izdan kazneni nalog, a slijedom čega je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 trebalo staviti izvan snage presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljene VC.

3. Očitujući se o optužbi okrivljena VC izjavila je kako se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku na raspravi održanoj 11. rujna 2025. u smislu članka 430. ZKP/08 pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu č. zgr. [katastarska čestica] ZU 3172 KO [katastarska općina] (list 1-2, 17-18), presuda Općinskog suda u Splitu P-466/2019 (list 3-7, 106-110), presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2289/2019 (list 8-10, 111-113), brisovno očitovanje Partner Banke d.d. (list 13-15), prijedlog za uknjižbu prava vlasništva (list 19), ugovor o kupoprodaji (list 22-25, 86-89), medicinska dokumentacija LC (list 29-76), ugovor o darovanju (list 77-78), SMS poruka od 9.6.2020. (list 85), rješenje ZK Odjela Općinskog suda u Splitu broj Z-18221/2020 (list 92), ugovor o prijenosu ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 93-95), imovinsko-pravni zahtjev oštećenika Republike Hrvatske (list 132), zemljišno knjižni izvadak, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 174-175 spisa), zemljišno knjižni izvadak, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 176 spisa), zemljišno knjižni izvadak, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška:

4492 (list 177 spisa), zemljišno knjižni izvadak, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 178-182 spisa), zemljišno knjižni izvadak, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 183- 187 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Damira Karadže od 20. ožujka 2025. (list 206-240 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Damira Karadže od 11. lipnja 2025. s elaboratima vještačenja (list 250-492 spisa), brisovno očitovanje Credo banke d.d. u stečaju od 15. listopada 2019. Na raspravi održanoj 11. rujna 2025. proveden je dokaz saslušanjem vještaka Damira Karadže (list 495-496). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu.

5. Potom se pristupilo uzimanju obrane okrivljene.

5.1 U svojoj obrani na raspravi održanoj 10. prosinca 2025. (list 499) okrivljena VC kazala je kako nema što za iskazati u obrani osim toga da u cijelosti ostaje kod obrane koju je već iznosila. Ona da nikome nije ostala dužna. Tijekom 2020. da je bila vlasnica tri nekretnine, vlasnica kuće koja je prodana u [adresa] te dvije kuće na Čiovu.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je VC kao prodavatelj zaključila s MC ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao č zgr. 360/2 ZU 3172 KO [katastarska općina].

Sporno je, je li okrivljena VC prodajom nekretnine označene kao č zgr. 360/2 ZU 3172 KO [katastarska općina] onemogućila Republiku Hrvatsku kao vjerovnika da naplati svoje potraživanje u iznosu od 82.662,81 eura te je li okrivljena bila prisiljena trpjeti namirenje Republike Hrvatske temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj: P-466/2019. od 26. travnja 2019., pravomoćne od 23. travnja 2020.

7. Iz presude Općinskog suda u Splitu P-466/2019 (list 3-7, 106-110) proizlazi da ugovori o darovanju koje je LC, porezni obveznik kao darovatelj zaključio sa svojim bračnim drugom AC **.**.2013. i 4. rujna 2013. kojima je otuđio nekretnine označene kao čest. zgr [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 200/8511 dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] gube učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine Republike Hrvatske u iznosu od 622.822,99 kuna. Nadalje, iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je LC u tijeku ovršnog postupka na VC otuđio nekretnine te na taj način nanio štetu Republici Hrvatskoj budući da zbog darovanja nekretnina nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine Republike Hrvatske, a tijekom parničnog postupka nije dokazao da bi imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine Republike Hrvatske.

Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2289/2019 (list 8-10, 111-113), proizlazi da su odbijene žalbe I i II tuženika kao neosnovane i da je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 26. travnja 2019., broj :P-466/2019, odnosno da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 23. travnja 2020.

Iz ugovora o kupoprodaji (list 22-25, 86-89), proizlazi da je VC prodala MC dana 19. lipnja 2020. nekretninu označenu kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Iz ugovora o darovanju (list 77-78) proizlazi da je LC darovao VC **.**.2013. nekretninu oznake ZU 3172, KO [katastarska općina], čest. zgr [katastarska čestica].

Iz SMS poruke od 9. lipnja 2020. (list 85) proizlazi da se JC obraća VC radi kupnje kuće u [adresa] i da mu je broj njezinog telefona dao upravo suprug od VC.

Iz zemljišno knjižnih izvadaka, Općinskog suda u Splitu, zemljišno knjižni odjel Trogir broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 174-187) proizlazi da je VC vlasnica navedenih nekretnina i da nekretnine nisu opterećene teretima.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Karadže od 20. ožujka 2025. (list 206-240 spisa) u bitnome proizlazi da je vještak procijenio vrijednost nekretnine oznake zk uložak broj: [broj ZK uloška], kat. čestice [katastarska čestica] upisanu kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir na iznos od 2.556.843,00 eura.

Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Damira Karadže od 11. lipnja 2025. s elaboratima vještačenja (list 250-492 spisa) proizlazi da je vještak utvrđivao vrijednost nekretnina u vlasništvu VC i to nekretnina oznake ZK uloška: [broj ZK uloška]. i to na dan izrade vještačenja kao i na dan 19. lipnja 2020. Tako je vještak procjembenim elaboratom broj 05/2025 utvrdio da turističko apartmanski objekt vila [adresa] upisana kao čest. zem [katastarska čestica] k.o. [adresa] 20. veljače 2025. vrijedi 2.556.843,00 eura, procjembenim elaboratom broj: 04/2025 stan oznake S2 koji je upisan u zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da vrijedi na dan 20. veljače 2025. 153.799,00 eura, procjembenim elaboratom broj: 06/2025 nekretnina izgrađena na zk uložak broj [broj ZK uloška] da je na dan 19. lipnja 2020. vrijedila 87.221,00 eura, elaboratom broj: 11/2025 nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je na dan 19. lipnja 2020. vrijedila 248.947,00 eura, elaboratom broj: 10/2025 nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je na dan 27. ožujka 2025. vrijedila 385.633,00 eura, elaboratom broj: 09/2025 nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je na dan 19. lipnja 2020. vrijedila 1.429.754,00 eura, elaboratom broj: 08/2025 nekretnina 392/4 k. o. [katastarska općina] da je vrijedila na dan 27. ožujka 2025. 1.689.121,28 eura, elaboratom broj: 07/2025 da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 19. lipnja 2020. vrijedila 1.671.825,00 eura.

Prilikom ispitivanja na raspravi 11. rujna 2025. vještak Damir Karadža u bitnome je kazao da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Procjenu vrijednosti da je odradio temeljem poredbene metode koja u konkretnom slučaju je bila jedina moguća. VC da je na dan 20. veljače 2025. i na dan 19. lipnja 2020. bila vlasnica nekretnina. Na dan 19. lipnja 2020. da nije postojala nikakva prepreka koja bi onemogućila prodaju nekretnina.

Iz brisovnog očitovanja Credo banke d.d. u stečaju od 15. listopada 2019. (list 497) proizlazi da Credo banka d.d. u stečaju dopušta brisanje prava zaloga upisanog u njezinu korist na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], ZKUL [broj ZK uloška], KO [katastarska općina].

8. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu sud je utvrdio kako je okrivljena VC počinila kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i to na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

Kazneno djelo povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ili tijekom ovršnog postupka otuđi, uništi, ošteti ili sakrije dijelove svoje imovine ili imovine osobe čije interese zastupa.

Dakle, da bi se radilo o kaznenom djelu povrede tuđih prava iz članka 241. stavak 2. KZ/11 bitno je da imovina koja se otuđuje, uništava, oštećuje ili sakriva služi za namirenje duga, a da okrivljenik svjesno čini radnju kako se vjerovnik ne bi mogao naplatiti jer dužnik više nema imovine iz koje se može naplatiti.

Branitelj okrivljenika u završnom govoru navodi kako je okrivljena tijekom postupka dokazala da je u vrijeme počinjenja radnje odnosno 2020, pa sve do danas imala u vlasništvu imovinu koja je po vrijednosti znatno veća od tražbine koju ima vjerovnik te na kojoj imovini je moguća provedba ovrhe, zbog čega da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela.

Iz presude Općinskog suda u Splitu P-466/2019 (list 3-7, 106-110), kao i iz presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2289/2019 (list 8-10, 111-113), sud utvrđuje da je LC stvarni dužnik prema Republici Hrvatskoj kao porezni obveznik. Nadalje iz navedenih presuda utvrđeno je kako je LC u tijeku ovršnog postupka na tuženu VC otuđio nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i 200/8511 dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je te nekretnine darovao VC i zbog toga nije imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine Republike Hrvatske. Upravo zbog navedenog presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-466/2019 ugovori o darovanju nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i 200/8511 dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je LC zaključio sa VC gube učinak prema Republici Hrvatskoj u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine u iznosu od 622.822,99 kuna, zajedno sa zateznom kamatom. Navedena presuda postala je pravomoćna 23. travnja 2020. obzirom da su odlukom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-2289/2019 odbijene žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Dakle, iz navedenih presuda utvrđeno je da Republika Hrvatska ima potraživanje prema LC kao poreznom obvezniku u iznosu od 622.822,99 kuna (u protuvrijednosti od 82.662,81 euro) zajedno sa zateznim kamatama. Protivno navodima branitelja, činjenica da VC ima u vlasništvu drugu imovinu koja je znatno veća od tražbine nije relevantna za ovaj predmet budući je to imovina koja pripada okrivljenoj, a ne LC, a vjerovnik Republika Hrvatska svoj dug može naplaćivati isključivo iz imovine svog dužnika, dakle imovine LC. Upravo zbog navedenog, a kako je LC otuđio nekretnine tijekom ovršnog postupka je i pokrenut postupak radi pobijanja pravnih radnji dužnika. Presudom Općinskog suda u Splitu P-466/2019 sud je utvrdio kako je prijenos nekretnina na VC bio na štetu Republike Hrvatske i da ugovori o darovanju nekretnina gube učinak prema Republici Hrvatskoj. Stoga, Republika Hrvatska svoju tražbinu prema LC mogla je namiriti prodajom nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i 200/8511 dijela čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Međutim, okrivljena VC premda svjesna da je Općinski sud u Splitu 26. travnja 2019. u predmetu broj: P-466/2019 donio odluku kojom ugovori o darovanju gube učinak (svijest utvrđena budući je protiv navedene presude okrivljena VC izjavila žalbu) te unatoč tome što je ta presuda 23. travnja 2020. postala pravomoćna, dana 19. lipnja 2020. prodaje nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] MC za iznos od 180.000,00 eura te na taj način prije pokretanja ovršnog postupka onemogućava Republiku Hrvatsku da se naplati iz imovine LC koja je sudskom odlukom "vraćena" u smislu da se vjerovnik može naplatiti iz nje. Imajući u vidu navedeno, Republici Hrvatskoj kao vjerovniku ostala je jedina mogućnost da svoju tražbinu naplati od LC iz nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. i to u dijelu 200/8511 koji ugovor o darovanju je također izgubio učinak prema Republici Hrvatskoj.

Iz provedenog nalaza i mišljenja vještaka i to procjembenog elaborata za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 347-372) proizlazi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 19. lipnja 2020. vrijedila 248.947,00 eura. Nadalje, iz zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu (list 368) proizlazi da je okrivljena VC na toj nekretnini imala suvlasnički udio u iznosu od 200/8511, što zapravo iznosi 2,3 posto udjela u nekretnini (kada se podijeli njezin suvlasnički udio), pa kada se navedeni iznos pomnoži s utvrđenom vrijednosti nekretnine od 248.947,00 eura, to se dobije da vrijednost suvlasničkog dijela okrivljene VC u nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dan 19. lipnja 2020. je iznosila 5.725,78 eura, a koji iznos nije bio dostatan za namirenje tražbine Republike Hrvatske.

Dakle, prodajom nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koju je sud u parničnom postupku proglasio dostupnom za namirenje duga LC, okrivljena je svjesno poništila učinak sudske presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-466/2019 na način da je vjerovniku Republici Hrvatskoj praktički oduzela jedinu dostupnu imovinu iz koje je mogla naplatiti svoje potraživanje prema LC.

9. Nakon što je utvrđeno da je okrivljena VC počinila kazneno djelo iz izreke presude trebalo je odlučiti i o krivnji okrivljene.

Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Ubrojivost okrivljene nije bila upitna, pa ju je sud smatrao ubrojivim počiniteljem. Prilikom počinjenja kaznenog djela okrivljena je postupala s izravnom namjerom, pri čemu je bila svjesna svojih radnji i postupaka i htjela je štetnu posljedicu, a do navedenog utvrđenja sud je došao nakon prosudbe cjelokupnog dokaznog materijala. Stoga, sud okrivljenika drži krivim za počinjenje kaznenog djela.

10. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika.

Olakotnim je sud okrivljenoj cijenio njezin prijašnji život, odnosno činjenicu da je riječ o kazneno neosuđivanoj osobi, kao i korektno držanje pred sudom pri čemu se misli na uredno odazivanje sudskim pozivima, kao i općenito držanje tijekom sudskih rasprava.

Otegotne okolnosti nisu pronađene.

11. Kaznenopravnu sankciju je potrebno odmjeriti tako da se njome izrazi društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a istovremeno da se ostvari i retribucija prema počinitelju. Isto tako bitno je da se izrečenom kaznom ostvari i generalna i specijalna prevencija.

Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kao i stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra te svrhu kažnjavanja, sud je okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a potom je temeljem članka 56. KZ/11 prema istoj izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od 4 godine.

Osim toga, sud je temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 naložio okrivljenoj VC izvršiti posebnu obvezu na način da u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke, oštećeniku Republici Hrvatskoj popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 82.662,81 euro.

Sud smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići ovako odmjerenom kaznom i posebnom obvezom. Po stavu suda postići će se cilj specijalne prevencije na način da se utječe na okrivljenu da uskladi svoje ponašanje s pravnim poretkom i kloni se od ponovnog činjenja kaznenih djela. Osim, toga, ovakva sankcija jača društveni moral i odvraćat će buduće moguće počinitelje kaznenih djela.

12. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je oštećeniku Republici Hrvatskoj dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 82.662,81 euro, kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 82.662,81 euro, na način da kamate teku za iznos od 74.475,09 eura od 3. listopada 2010. nadalje.

Sud je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva od 2.189,92 eura uputio Republiku Hrvatsku u parnicu obzirom da navedeni iznosi iz imovinskopravnog zahtjeva (list 132) iz točke II., III. i IV. nisu sadržani u činjeničnom opisu djela za koje je okrivljena osuđena.

13. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je okrivljenoj naložio podmiriti troškove postupka u iznosu od 1.400,00 eura. Troškovi postupka sastoje se od troška izrade vještačenja u iznosu od 1.061,78 eura, dok preostali iznos od 338,22 eura predstavlja paušalni trošak primjeren duljini i složenosti postupka.

U Splitu 15. prosinca 2025.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split,

- okrivljena,

- branitelj.