Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-900/2024-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Koloman Vrane, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženica AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik iz Rijeke, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maje Tuhtan Grgurić, odvjetnice iz Opatije, i punomoćnika tuženice, po objavi od 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici AF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 51 000 RIJEKA isplatiti tužitelju OF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.150,01 Eura sa zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi;

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26.11.2021. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 31.12.2021. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 27.01.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 24.02.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 22.03.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 23.04.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26.05.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28.06.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 21.07.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 27.09.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28.10.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26.11.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28.12.2022. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 31.01.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 03.03.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28.03.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25.04.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 26.05.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 23.11.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 28.12.2023. godine pa sve do isplate

– iznos od 79,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 01.02.2024. godine pa sve do isplate

sve po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 20. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 07. listopada 2015. godine mlljt. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj] i SF, OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupne po majci i zz AF podnijele putem Općinskog suda, Financijskoj agenciji, Rješenje o ovrsi Ovr-2506/15 radi naplate neplaćenih, a dospjelih iznosa uzdržavanja. Naime, tužitelju/ovršeniku RF naloženo je Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-345/12 od dana 27. lipnja 2012. godine plaćati mjesečno iznos od 145,45 Eur/900,00 kn za mlljt. SF te iznos od 79,63 Eur/600,00 kn za mlljt. ČF na ime uzdržavanja. Tužitelj je do travnja 2013. godine uredno podmirivao svoje obveze no zbog gubitaka posla do travnja 2015. godine nije mogao podmirivati uzdržavanje, stoga je tuženica ishodila Rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2506/15 kojim je tužitelj dužan podmiriti dospjele, a neisplaćene iznose na ime uzdržavanja i to 900,00 kn za travanj 2013. g, te iznos od 1.500,00 kn od svibnja 2013. godine do srpnja 2014. godine kao i buduće iznose na ime uzdržavanja sve dok postoje zakonski uvjeti za isto. Nadalje, tužitelj ističe kako je dobrovoljno uplaćivao mjesečne iznose uzdržavanja za mlljt. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj] i SF, OIB [osobni identifikacijski broj], u ukupnom iznosu od 199,084 Eur/1.500,00 kn i to od travnja 2015. godine pa do zaključno studenog 2015. godine iznos od 145,45 Eur/900,00 kn za mlljt. SF te iznos od 79,63 Eur/600,00 kn za mlljt. ČF, a od prosinca 2015. godine pa sve do travnja 2020. godine iznos od 225,17 Eura, odnosno 132,72 Eur/1.000,00 kn za mlljt. SF, a 119,45/900,00 kn za mlljt. ČF. Tužitelj pojašnjava kako je uplate u iznosu od 1.900,00 kn vršio dobrovoljno temeljem Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-287/15 od dana 16. lipnja 2015. godine kojom su povećani mjesečni iznosi na ime uzdržavanja, odnosno iznos i to 132,72 Eur/1.000,00 kn za mlljt. SF i 119,45/900,00 kn za mlljt. ČF. Dobrovoljne uplate su vršene na način da je poslodavac tužitelja društvo AGS Reproprint j.d.o.o. vršilo svaki mjesec isplatu izravno s plaće tužitelja na račun majke i zz AF, ovdje tužene. Obzirom da je Financijska agencija postupila po Rješenju o ovrsi, novčana sredstva se mjesečno prisilno naplaćuju s računa tužitelja i pritom mu nastaje šteta obzirom Financijska agencija prilikom zaplijene i prijenosa sredstava obračunava troškove transakcije. Nadalje, tužitelj ističe kako je ovršni postupak u odnosu na sada punoljetnu SF obustavljen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr 2506/2015 od dana 08.03.2023. g., pravomoćno dana 23.03.2023. godine stoga tužitelj ovom tužbom traži isplatu dvostruko plaćenih iznosa na ime uzdržavanja u skladu s čl. 1111 i 1113 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) samo u odnosu na mlt. ČF za razdoblje od ožujka 2015. godine pa do travnja 2020. godine i to za svaki mjesec iznos od 79,63 Eura uvećano za zakonske zatezne kamate, a koji iznosi su se ustezali po nalogu Financijske agencije nakon što je tužitelj izvršio dobrovoljne uplate na račun tužene, a tužena nije htjela obustaviti naplatu putem Financijske agencije. Tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od posljednjeg dana kada je svaki mjesečni iznos u potpunosti ustegnut(npr. dana 25.11.2021.g. je do kraja ustegnut iznos na ime uzdržavanja koje je dospjelo dana 15.03.2015.g.) što je razvidno iz Očevidnika Financijske agencije. Stoga predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor zastare. Nadalje, tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, smatrajući iste neosnovanim te smatra spornim i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, suprotno navodima tužitelja, ističe se kako tuženica nije stekla predmetne iznose bez osnove, obzirom da se u predmetnom slučaju radi o obvezi uzdržavanja mlt. djece, koje uzdržavanje je utvrđeno najprije presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P2-345/12 od 27. lipnja 2012, i to na ukupni iznos od 1500,00 kuna/199,08 eura počevši od 28. lipnja 2012. pa nadalje do svakog 15-tog u mjesecu, dok su presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-287/15 od 16. lipnja 2015. iznosi uzdržavanja povećani na ukupni iznos od 1900,00 kn/252,17eura počevši od 2. veljače 2015. do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Ističe se kako tužitelj nije na vrijeme podmirivao svoje dospjele obveze po osnovi uzdržavanja sukladno gornjim presudama, stoga je tuženica bila primorana na prisilnu naplatu putem Financijske agencije, obzirom da tuženik nije ispunio svoje obveze uzdržavanja i to za godinu 2013. (osim iznosa od 600,00 kuna/79.63 eura uplaćenog za travanj 2013.) godinu 2014. (osim uplaćenog iznosa od 1500 kn/199,08 eura za srpanj i uplaćnog iznosa od 1.000,00 kn/132.72 eur u listopadu 2014.) U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev kojim se naprije zahtjeva isplata iznosa od 79,63 eura, a koji se odnosi na uzdržavanje za mjesec ožujak 2015., tužitelj navodi da je dobrovoljno uplatio isti iznos u travnju 2015., međutim sukladno prethodno navedenim presudama, isti iznos se ima smatrati ispunjenjem obveze za travanj 2015., a ne za ožujak 2015., s time da tuženica nije uopće primila uplatu za mjesec ožujak 2015., stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan. Nadalje, ističe se da je tuženica od 01.01.2013. pa do kraja kolovoza 2024. na ime uzdržavanja primila sveukupni iznos od otprilike 224.325,00 kn/29.773,04 eur, međutim da je tužitelj ispunjavao redovito svoju obvezu uzdržavanja, sukladno prethodno navedenim presudama, ista je trebala primiti do kraja kolovoza 2024. ukupni iznos od 256.000,00 kn/33.977,04 eur i to samo glavnice potraživanja, stoga su poptuno neosnovani navodi tužitelja da je tuženica stekla iznose bez osnove, jer je tužitelj i dalje u obvezi uzdržavanja prema mlt. ČF, s time da se posebno naglašava da u gore navedene iznose nije uračunata u potpunosti i zatezna zakonska kamata koju tuženica ima pravo potraživati, stoga se nameće zaključak da tužitelj nije preplatio svoje uzdržavanja, već je upravo suprotno isti i dalje u zakašnjenju i obvezi namirenja dospjelih, a nenaplaćenih iznosa uzdržavanja. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Na pripremnom ročištu tuženica je istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije ističući kako sva ustegnuća u postupku izravne naplate vršena u korist maloljetne djece parničnih stranaka, a kako je u ovom predmetu sporno plaćanje za korist tada maloljetne ČF, ona bi bila pasivno legitimirana za povrat eventualno dvostruko plaćenih iznosa.

4. Tužitelj je u podnesku od 11. studenoga 2025. naveo kako je neosnovan prigovor pasivne legitimacije tužene, i to iz razloga što je tužena postupala prijevarno na način da je redovno svaki mjesec primala uplate od poslodavca tužitelja za uzdržavanje mlt. ČF te je tužena unatoč tome također FINI podnijela zahtjev za prisilnu naplatu uslijed čega je na račun tužene uplaćen dvostruki iznos - iznos uplaćen dobrovoljno od strane poslodavca tuženika koji je stekla tada mlt. ČF jer je isti iskorišten za njeno uzdržavanje te također iznos koji je prisilno ustegnut putem FINE na račun AF, ovdje tužene, a koji nije stekla ČF obzirom da isti nije korišten za uzdržavanje tada mlt. ČF, već je isti stekla upravo tužena obzirom da se na taj način neosnovano povećala njena imovina.

5. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove, a koji zahtjev isti temelji na tvrdnji da je uplatio dvostruki iznos uzdržavanja za maloljetno dijete parničnih stranaka.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-287/15-8 od 16. lipnja 2015., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja Ovr-2056/15-5 od 16. rujna 2015., Očevidnik Financijske agencije i uplatnice poslodavca tužitelja AGS reproprint j.d.o.o. Zagreb, dok ostale predložene dokaze sud nije provodio jer su na temelju ovako provedenog dokaznog postupka utvrđene sve činjenice odlučne za presuđenje.

7. Naime, na temelju navedenih dokaza utvrđeno je da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-287/15-8 od 16. lipnja 2015. ovdje tužitelju naloženo tužitelju plaćati na ime uzdržavanja za mlt. kći SF iznos od 1.000,00 kn mjesečno, a za mlt. kći ČF iznos od 900,00 kn mjesečno, počam od 2. veljače 2015. nadalje, i to dospijevajuće iznose na tekući račun majke i z.z. AF, ovdje tuženice.

8. Nadalje, mlt. SF i mlt. ČF, zastupane po majci i z.z. AF podnijele su prijedlog za ovrhu radi naplate dospjelih iznosa uzdržavanja na temelju ovršne isprave -presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-345/12 od dana 27. lipnja 2012. te je Općinski sud u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2056/2015-5 od 16. rujna 2015. prihvatio taj prijedlog i donio rješenje o ovrsi. Financijska agencija je postupila po navedenom rješenju o ovrsi i zaplijenjene iznose prenijela na račun majke i z.z. ovrhovoditeljica AF.

9. Također je i poslodavac tužitelja AGS reproprint j.d.o.o. Zagreb iznose uzdržavanja uplaćivao na račun majke i z.z. ovrhovoditeljica AF (s opisom plaćanja " ĆFuzdržavanje").

10. Dakle, nedvojbeno je da se prisilna naplata na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-2056/2015-5 od 16. rujna 2015. vršila u korist maloljetne djece parničnih stranaka, koje su i pokrenule ovršni postupak i koje su na to bile ovlaštene ovršnom ispravom. Nedvojbeno je i da je poslodavac tužitelja uplaćivao iznose uzdržavanja u korist ovlaštenika prava na uzdržavanje – mlt. SF i ČF. Prema priloženoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P2-287/15-8 od 16. lipnja 2015. tužitelj je bio obvezan plaćati uzdržavanje zajedničke djece stranaka na račun tuženice - njihove majke, pri čemu iz prvog odlomka obrazloženja te presude proizlazi da je na taj način bio plaćati njihovo uzdržavanje i prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-345/12 od dana 27. lipnja 2012., što među strankama nije ni sporno.

11. Člankom 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) je propisano da tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima ZOO-a o stjecanju bez osnove, no jasno, od osobe na koju je bez osnove prešao dio njegove imovine (članak 1111. ZOO- a).

12. U konkretnom slučaju tuženica nije stjecatelj imovine jer je ona iznose uzdržavanja na svoj račun primila kao zakonska zastupnica zajedničke mljt. djece stranaka i to u njihovo ime i za njihov račun, a koja obveza tuženika je i bila određena pravomoćnom sudskom presudom temeljem koje je (kao ovršne isprave) i provedena ovrha. Stoga tuženica nije pasivno legitimirana u parnici u kojoj tužitelj potražuje više naplaćene iznose s osnove uzdržavanja mlt. djece od tuženice kao njihove majke i zakonske zastupnice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev- 1178/2022-2 od 20. rujna 2023., u presudi Rev 1375/1999-2 od 3. srpnja 2002. i Rev 542/2022-2 od 11. listopada 2022.)

13. Kako je, slijedom navedenog, osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti bez daljnje rasprave o osnovanosti i visini tužiteljevog potraživanja.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a)u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tuženici naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 2.150,01 eura. Sud je priznao tuženici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištima održanim 27. listopada 2025. i 15. siječnja 2026. 200,00 eura po ranji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sveukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 750,00 eura. Tuženici nisu dosuđene pristojbe jer kod potpunog uspjeha u sporu nije dužna snositi pristojbu za odgovor na tužbu. Na priznati parnični trošak tuženicu je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte