REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ovr-158/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, kao sucu pojedincu, u ovršenom predmetu ovrhovoditelja EOS Relatum d.o.o., OIB: 62630566206, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar iz Zagreba, protiv ovršenika ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hinko Žerjav, odvj. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr- 108/2021-59., 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika ŽP se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr-108/2021-59.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"Upućuje se ovršenik ŽP da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu i to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno čl. 46. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10; dalje: OZ)."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja ovršenik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je protiv rješenja o ovrsi od 7. rujna 2023. pravodobno podnio žalbu, ističući da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, da ista nije stekla svojstvo ovršnosti, da je protekao zakonski rok u kojem se može zahtijevati ovrha, da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu na temelju predmetne isprave, da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice nastale u vrijeme kada ovršenik tu činjenicu više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, kao i da je nastupila zastara tražbine.

2.1. Nadalje, ovršenik u žalbi ističe da ga je prvostupanjski sud uputio na parnicu isključivo zbog žalbenih razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice nastale u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, te zbog nastupa zastare tražbine, dok o ostalim istaknutim žalbenim razlozima sud nije odlučio.

2.2. Ovršenik posebno naglašava da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak nakon proteka roka od deset godina od dana ovršnosti isprave, zbog čega smatra da je protekao rok za pokretanje ovrhe propisan člankom 233. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, drži da je pobijano rješenje preuranjeno.

2.3. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o svim istaknutim žalbenim razlozima, odnosno podredno da se rješenje ukine i da se ovršenik uputi na parnicu i u odnosu na žalbeni razlog proteka roka za pokretanje predmetne ovrhe.

3. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju jasno naveo da ovršenika, povodom izjavljene žalbe, upućuje na parnicu iz žalbenih razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točkama 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10 – dalje: OZ), budući je ovršenik žalbu protiv rješenja o ovrsi, između ostaloga, izjavio upravo iz navedenih žalbenih razloga za koje je zakonom propisano upućivanje na parnicu.

5.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja jasno naveo da je o ostalim žalbenim razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi već odlučeno pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr- 1972/2023-8 od 14. siječnja 2025., kojim je žalba ovršenika u tom dijelu odbijena.

6. Uvidom u prvostupanjski spis ovaj sud je utvrdio da je Županijski sud u Zagrebu doista rješenjem poslovni broj: Gž Ovr-1972/2023 odbio žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi iz svih preostalih žalbenih razloga.

7. Slijedom navedenoga proizlazi da prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22 – dalje: ZPP), u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, na koju se ukazuje žalbenim navodima, niti su počinjene druge bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a.

8. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno postupio.

9. Slijedom svega navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a.

Slavonski Brod, 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić