REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž Ovr-11/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], A[adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Čepo Veraja, odvjetnici iz Metkovića, protiv ovršenika KONSTRUKTOR – INŽENJERING d.d. u stečaju, OIB: 81356391287, Split, Svačićeva 4, zastupan po Josipu Hrgi, stečajnom upravitelju, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2588/2025-6 od 1. prosinca 2025., 20. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika Konstruktor-Inženjering dd u stečaju iz Splita, djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomice se prihvaća, te rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2588/2025-6 od 1. prosinca 2025.
- potvrđuje u točki I
- ukida u točki II izreke i vraća na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2588/2025-6 od 1. prosinca 2025. odlučeno je:
"I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 3. listopada 2025. na temelju osnove za plaćanje – presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-2374/16 od 12. rujna 2017., kao neosnovan.
II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka od 22. listopada 2025. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).".
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je pravovremeno uložio ovršenik. Navodi da je ovršenik odmah po saznanju da je zatražena izravna naplata, istog dana odnosno dana 22. listopada 2025. godine, nadležnom sudu podnio prijedlog (žalbu) na Zahtjev za izravnu naplatu kojeg je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji tražeći donošenje rješenja kojim će se odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a što je uostalom razvidno uvidom u spis. Iz gornjih utvrđenja nesporno proizlazi da je žalba ovršenika podnijeta u roku sukladno odredbama Ovršnog zakona. U žalbi navodi da je nesporno je da je presuda na temelju koje je tražena izravna naplata tražbine odnosno ovršna isprava bez učinka pa je neprijeporno da je predmetna ovrha u svakom slučaju nedopuštena jer je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost odnosno tražbina ovrhovoditelja je prestala postojati. Nadalje ukazuje zašto trpi nenadoknadivu štetu. Predlaže Sudu da usvoji ovu žalbu budući je ista nesporno osnovana i da pobijano rješenje u cijelosti ukine i ovršni prijedlog odbaci odnosno da pobijano rješenje preinači i prijedlog ovrhovoditelja odbije, te ukine sve provedene radnje, uz obvezu ovrhovoditelja da ovršeniku naknadi trošak ovog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomice osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da donošenjem rješenja o ovrsi nije počinjena bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
6. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a odredbom članka 65. stavka 1. OZ-a da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, pri čemu mora biti kumulativno ispunjena i jedna od pretpostavki iz točke 1. do 11. stavka 1. istog zakonskog članka.
7. Nesporno je da je ovršenik ispunio pretpostavku za odgodu ovrhe prema odredbi članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a jer je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji predstavlja pravni lijek, dakle pravno sredstvo ovršenika u postupku izravne ovrhe kod Financijske agencije (u povodu kojeg ga je sud zaključkom pravilno uputio u parnični postupak). Međutim, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ovršenik nije ispunio drugu procesnu pretpostavku za odgodu ovrhe jer nije učinio vjerojatnom opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se vjerojatnost bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Stoga vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja pa je ovršenik prvenstveno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Pri procjeni postojanja ovih pretpostavki sud odlučuje u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Osim toga, kad sud odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe treba cijeniti i činjenicu da se postupak izravne naplate vodi na temelju ovršne isprave pa je odgoda prijenosa novčanih sredstava iznimka i to samo u slučajevima kad je pravno zaštitni interes za odgodom ovrhe veći od interesa za nastavkom postupka.
8. U konkretnoj pravnoj stvari, protivno žalbi ovršenika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete te je pravilno odlučio o prijedlogu za odgodu ovrhe pa je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje u točki I potvrđeno na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
9. Međutim, sud zaključuje da je ovršenik podnio žalbu nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53.st.1. Ovršnog zakona za razloge iz čl. 50.st.1.točka 2. i 3. Iz obrazloženja rješenja ne proizlazi kako je sud utvrdio navedene činjenice, a u žalbi ovršenik navodi da je istu podnio u roku te prilaže dokaze.
10. Kako nije jasno temeljem čega je sud odlučio o nepravovremenosti žalbe, sud je sukladno odredbi čl. 380.st.3. Ovršnog zakona ukinuo osporenu točku i vratio sudu na ponovno odlučivanje i postupanje u skladu sa zakonom i odredbom čl. 210. Ovršnog zakona.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Požegi, 20. siječnja 2026.
Sudac
Renata Marić
