REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-610/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srb, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2025., poslovni broj P-1317/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ZP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 14. travnja 2025., poslovni broj: P-1317/2023-14, u pobijanim točkama II. i III. izreke.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-270/2020 kojim se osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011., radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji se odnose na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna (četrdesetšesttisućaiosamdeset kuna), odnosno 6.115,87 EUR (šesttisućastopetnaesteuraiosamdesetsedam centi)/fiksni tečaj konverzije 7,53450, u roku od 15 dana.
II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Ovr-270/2020 kojim se osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11058/10 od 14. srpnja 2011., radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u iznosu od 280.498,84 kn, odnosno 37.228,59 EUR /fiksni tečaj konverzije 7,53450, sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. do isplate po stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB-a uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, te troškova ovršnog postupka određena ovrha na nekretnini tužitelja ZP, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] kuće, zgrada, dvor, oranica, [adresa], ukupne površine 1715 m2, k. o. [katastarska općina], utvrđenjem njezine vrijednosti, njezinom prodajom i namirenjem tuženika iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.“. P-1317/2023-14 2
III. Nalaže se tužitelju ZP naknaditi parnični trošak tuženiku Republika Hrvatska, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u iznosu od 1.692,21 EUR (tisućušestodevedesetdvaeuraidvadesetjedancent), u roku 15 dana.
IV. Djelomično se odbija zahtjev tuženika Republika Hrvatska, za Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, za naknadnom parničnog troška u iznosu od 298,63 EUR-a (dvjestodevedesetosameuraišezdesettricenta), kao neosnovan."
2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, izostavljeni su razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara, a osim toga navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio prigovor zastare zatezne kamate. Nadalje, smatra kako bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji, jer je prvostupanjski sud odbio odlučiti o meritumu prava tužitelja na zaštitu doma čime je povrijedio članak 5. i 7. Zakona o parničnom postupku, odnosno načelo slobodnog sudskog uvjerenja i načelo materijalne istine. Osim toga, navodi kako je rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretnini tužitelja posljedica povrede članka 5. Ovršnog zakona, jer je tuženica temeljem iste ovršne isprave već ranije pokrenula sudski ovršni postupka po odredbama ranijeg Ovršnog zakona i to na novčanim sredstvima tužitelja, te je provedba dana FINI, a postupak se vodio pod poslovnim brojem: Ovr-2789/14 i tužitelju se godinama usteže novčani iznos s njegove mirovine. Tuženica bez da je dokazala da je ovrha na prvotno predloženom predmetu i sredstvu postala objektivno nemoguća, podnosi novi prijedlog za ovrhu na novom predmetu, iako je ranija ovrha obustavljena jer je prijedlog tuženice odbačen kao nepotpun, što ne znači da je provedba te ovrhe postala objektivno nemoguća. Takav ovršni prijedlog je prema navodima žalbe, trebalo odbaciti. Zbog svega navedenog predlaže da se njegova žalba uvaži i da se pobijana presuda ukine, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje u žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
5.2. Neosnovano se u žalbi upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 5. i 7. ZPP-a jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju dao mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i da se izjasni o pravnim pitanjima spora, tužitelj je iznio činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve, a izvedeni su i svi dokazi predloženi od strane tužitelja. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je prilikom odlučivanja o nedopuštenosti ovrhe ovlašten ispitivati razloge za nedopustivost ovrhe samo u okviru razloga zbog kojih je ovršenik, odnosno tužitelj upućen u parnicu, a da je o istaknutom prigovoru u smislu članka 75. stavak 5. Ovršnog zakona ovlašten odlučivati ovršni sud u okviru istaknutih žalbenih razloga kojima je ovršenik, odnosno ovdje tužitelj pobijao rješenje o ovrsi, a koji razlozi su različiti od onih zbog kojih je upućen na pokretanje parnice. Stoga dakle, prvostupanjski sud, time što nije odlučio o istaknutom prigovoru prava na dom u okviru ovog postupka, nije počinio ni relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se ukazuje žalbom.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:
- da tuženica ima tražbinu prema tužitelju na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2011., poslovni broj: P- 11058/10-31 u iznosu od 280.498,84 kune sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. do isplate, te radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna;
- da je tuženica, radi osiguranja tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja izvršila uknjižbu založnog prava u visini dugovanja;
- da je ovrhovoditelj odnosno ovdje tuženica, radi naplate tražbine pokretala tri zasebna ovršna postupka u kojima su donesena rješenja o ovrsi i to pod poslovnim brojem: Ovr-1361/2013-2 od 29. travnja 2013., Ovr-2789/2014-3 od 15. prosinca 2014. (oba postupka na novčanim sredstvima) i postupak pod poslovnim brojem: Ovr- 270/2020-4 od 5. lipnja 2020. na nekretnini tužitelja;
- da je u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-1361/2013 određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčanog iznosa od 46.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2011. do isplate;
- da je u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-2789/2014 određena ovrha na novčanim sredstvima radi naplate novčanog iznosa od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2005., te radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna;
- da je u ovršnom postupku poslovni broj: Ovr-270/2020 određena ovrha na nekretnini ovdje tužitelja, a radi naplate novčanog iznosa od 280.498,84 kune sa zateznim kamatama i troškova parničnog postupka u iznosu od 46.080,00 kuna.
7. Prvostupanjski sud, iz dokumentacije koja je priložena u sudskom spisu, zaključuje kako je u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-1361/2013 i to samo radi naplate troškova parničnog postupka, ovrha provedena u cijelosti. Također zaključuje da u postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-2789/2014, radi naplate glavnog duga od 280.498,84 sa zateznim kamatama kako su iste određene u ovršnoj ispravi i radi naplate troškova postupka u iznosu od 46.080,00 kuna, nije bilo naplate, te je ovršni postupak obustavljen temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to 4. kolovoza 2018. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je ovrha u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem: Ovr-270/2020, a iz kojega je ovršenik i upućen u parnicu, nedopuštena u dijelu koji se odnosi na naplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.115,87 eura (46.080,00 kuna), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo proglašenje ovrhe nedopuštenom u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje u visini od 37.228,59 eura (280.498,84 kune) njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. Utvrđeno činjenično stanje, u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio presude, a koji se pobija žalbom, ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti, jer iz izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu proizlazi da u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-1361/2013 predmet ovršnog postupka nije bio glavni dug ovrhovoditelja već samo trošak parničnog postupka, dok u drugom ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem: Ovr-2789/2014 u kojem se potraživala naplata glavnog duga i troškova parničnog postupka, nije bilo naplate, zbog čega je taj postupak obustavljen. Neosnovano se stoga u žalbi navodi kako se tužitelju godinama usteže novčani iznos s njegove mirovine temeljem rješenja o ovrsi koje je doneseno u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Ovr-2789/2014.
9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i prigovor zastare. Naime, prema članku 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. U konkretnom se slučaju radi upravo o potraživanju koje je utemeljeno na pravomoćnoj sudskoj odluci presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-11058/2010-31 od 14. srpnja 2011. koja je postala pravomoćna 31. srpnja 2012. (strana 35. i 36. spisa). Prijedlog za ovrhu u predmetu poslovni broj: Ovr-270/2020 podnesen je 8. svibnja 2020. (strana 53. spisa), pa je evidentno da i bez obzira na ranije vođene ovršne postupke, zastara nije nastupila jer nije protekao rok zastare od 10 godina.
9.1. Neosnovan je i žalbeni navod da je zastarjelo i potraživanje zateznih kamata, budući da prema članku 223. ZOO-a kad zastari glavna tražbina zastarjele su i sporedne tražbine, međutim kako u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu sudu glavna tražbina nije zastarjela jer nije protekao rok predviđen za zastaru, to nisu zastarjele ni kamate kao sporedno potraživanje.
10. Kako je dakle prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u odnosu na odbijajući dio presude, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a, a žalbenim navodima tužitelja utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u pitanje, to je žalbu tužitelja, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II. izreke.
11. Tužitelj određeno ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, zbog čega je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke, potvrđena.
12. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.
13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, jer sa žalbom nije uspio. Ova se odluka temelji na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
