Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, protiv protivnice osiguranja MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici ĆP, dipl. iur iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, iz Splita, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob–518/2025-12 od 2. prosinca 2025., dana 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob–518/2025-12 od 2. prosinca 2025, kao neosnovana.

II Odbija se zahtjev protivnice osiguranja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob–518/2025- 12 od 2. prosinca 2025., riješeno je:

„I Maloljetna PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2023., stanovat će s majkom MP na adresi Đ, [adresa].

II. Maloljetna PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2023., osobne odnose s ocem ĐP, ostvarivat će svako drugi vikend, subotom i nedjeljom, od 10:00 do 20:00 sati te svako drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10:00 do 20:00 sati. U tjednu kada ne provodi vikend s ocem osobne odnose ostvarivat će tri puta tjedno i to ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16.00 do 20.00, a u tjednu kada provodi vikend s ocem osobne odnose ostvarivat će utorkom i četvrtkom od 16.00 do 20.00 sati. Otac će dijete preuzimati na adresi stanovanja majke, a majka po isteku susreta na adresi stanovanja oca.

III. Nalaže se ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na ime uzdržavanja djeteta maloljetne PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2023. mjesečno isplaćuje iznos od 224,00 eura i to do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju neispunjavanja obveza dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa sve do isplate po stopi određenoj u ostalim odnosima čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), sve to na račun majke i zakonske zastupnice MP ili na ruke istoj uz potvrdu o plaćanju.

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.“

2. Protiv pobijanog rješenja protivnica osiguranja podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), posebno ističući povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o tome je li sud donoseći isto vodio računa o zaštiti prava i interesa malodobnog djeteta. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da se osobni odnosi mldb djeteta s ocem odrede utorkom i četvrtkom od 16,00 do 19,00 sati i svake druge nedjelje od 13,00 do 19,00 sati, a u tjednu kada nije vikendom s ocem, utorkom i četvrtkom od 16,00 do 20,00 sati, odnosno u drugim terminima primjerenim potrebama i zaštiti dobrobiti i najboljeg interesa djeteta uz obvezivanje oca na preuzimanje djeteta na adresi stanovanja majke i djeteta te njezino vraćanje po završetku susreta na istu adresu. Podredno predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Predlagatelj osiguranja u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe protustranke.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Predmet postupka je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranjem nenovčane tražbine radi određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te uzdržavanja.

6. Žalbenim razlozima protivnika osiguranja, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjere, nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

7. Razmatrajući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, u svezi s odredbom članka 381. ZPP i odredbom članka 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023. - dalje: ObZ). Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Člankom 536. stavak 1. ObZ propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koja se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i po ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

9. Člankom 529. stavak 2. ObZ propisano je kako privremene mjere o tomu s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom sud može odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za trajanja tih postupaka.

10. Člankom 531. stavkom 1. i 2. ObZ propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja. Smatra se da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

11. Iz stanja spisa proizlazi :

- da je pred istim sudom predlagatelj osiguranja (kao tužitelj) ĐP **.**.2025.podnio tužbu za razvod braka protiv protivnice osiguranja (kao tužene) MP u kojoj se traži da njihovo zajedničko maloljetno dijete PP, rođeno **.**.2023., stanuje s ocem ĐP te se predlaže ostvarivanje osobnih odnosa s majkom kao i da majka plaća uzdržavanje, čemu se ista protivila,

- da je mišljenjem stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: Zavod) zaključeno da je slijedom utvrđenih okolnosti, a posebno uzevši u obzir nisku kronološku dob djeteta, činjenicu da majka dijete doji, da je u interesu djeteta da se donese privremena mjera kojom bi bilo određeno da dijete stanuje s majkom MP, a da s ocem ĐP ostvaruje osobne odnose na sljedeći način: svaki drugi vikend subotom i nedjeljom od 10,00-20,00 sati, u tjednu kada vikend ne provodi s ocem tri puta tjedno od 16,00 – 20,00 satu, u tjednu kada vikend provodi s ocem dva puta tjedno od 16,00 – 20,00 sati te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10,00 – 20,00 sati, na način da otac preuzme dijete na adresi stanovanja majke, a da majka dijete po isteku susreta preuzme na adresi stanovanja oca. Točan dan i susret druženja da trebaju dogovoriti roditelji, a u slučaju izostanka dogovora, osobni odnosi trebali bi se održavati ponedjeljkom, srijedom i petkom u tjednu kada dijete vikend ne provodi s ocem ili utorkom i četvrtkom u tjednu kada vikend provodi s ocem.

- da je tužitelj na ročištu 25. studenog 2025. predložio određivanje privremene mjere na način kako je predložio stručni tim bez odgode, dok je tužena navela da se ne protivi odrediti fiksno kako i na koji način će se ostvarivati kontakti i druženja oca i djeteta, ali da je raspon viđanja vikendom prevelik s obzirom na to da dijete još doji te da viđanja preko tjedna, neovisno o tome s kim dijete provodi vikend budu određena fiksno utorkom i četvrtkom,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužena cijelo vrijeme imala narativ da dijete ide s njom i da dijete može viđati bilo kada, što je i bilo u početku, ali kasnije ne. Izjavio je kako puno vremena gubi u vožnji (protivnica osiguranja je iz [adresa] s djetetom preselila u [adresa] kod roditelja) te da je u zadnjem mjesecu s djetetom proveo oko 25 sati od čega su tri sata bila na rođendanskoj proslavi, jedan sat kod pedijatra, dok je oko 15 sati proveo u kvalitetnom vremenu s djetetom, a preostalo vrijeme da su proveli u vožnji, a što nije kvalitetan način provođenja vremena s djetetom te da dijete nije nikada prespavalo kod njega. Navodi da mjesečno uplaćuje 200,00 EUR na ime uzdržavanja djeteta te mu povremeno prema potrebi kupi obuću. Radi u javnoj ustanovi s fleksibilnim radnim vremenom na način da može doći na posao od 7,00-9,00 sati i otići od 15,00 – 17,00 sati, a ostvaruje mjesečni prihod oko 1.800,00 EUR. Suglasan je s prijedlogom Zavoda u odnosu na privremenu mjeru. Ističe da je s tuženom jako teško uspostaviti komunikaciju te da prilikom primopredaje djeteta zbunjuje dijete, kao i da osjeća da se gubi odnos njega i djeteta zbog nedovoljnog viđanja te je bio u cijelosti uključen u brigu oko djeteta,

- da iz iskaza tužene proizlazi da je na traženje tužitelja uvijek bila prisutna s njim i djetetom, a u odnosu na prijedlog Zavoda izjavljuje da se djelomično slaže s prijedlogom te predlaže da viđanja uvijek budu utorkom i četvrtkom, a da se vikendom prilagode sati viđanja s obzirom na to da dijete još doji te ne želi to naglo prestajati dojiti. Ističe da su joj mjesečna primanja 1.200,00 EUR, ima i obrt.

12. Ocjenom izvedenih dokaza utvrđenje prvostupanjskog suda je:

- da roditelji maloljetnog djeteta ne stanuju zajedno te da dijete stanuje s majkom u [adresa],

- da je komunikacija između roditelja djeteta otežana, ali da su isti suglasni da je u interesu djeteta odrediti točno vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa za vrijeme trajanja ovog postupka,

- da stranke nisu postigle suglasnost u odnosu na trajanje susreta, tužena- protivnica osiguranja prvenstveno ističući činjenicu dojenja i udaljenosti.,

- da okolnost da majka doji dijete koje u trenutku donošenja ove odluke ima dvije godine stručni tim je uzeo u obzir, kao i udaljenost mjesta stanovanja majke i oca,

- da je sud prihvatio mišljenje stručnog tima,

- da upravo radi dojenja djeteta ovom privremenom mjerom nije određeno da dijete vikendom koji provodi kod oca kod njega i prespava.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, a radi zaštite dobrobiti i interesa djeteta prvostupanjski sud je temeljem članka 537. stavak 1. i članka 538. stavak 2. ObZ usvojio predloženu privremenu mjeru na način da će maloljetno dijete stanovati s majkom na adresi [adresa], a da će osobne odnose s ocem ostvarivati svako drugi vikend, subotom i nedjeljom, od 10,00 do 20,00 sati te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10,00 do 20,00 sati. U tjednu kada ne provodi vikend s ocem osobne odnose ostvarivat će tri puta tjedno ponedjeljkom, srijedom i petkom od 16,00 do 20,00, a u tjednu kada provodi vikend s ocem osobne odnose ostvarivat će utorkom i četvrtkom od 16,00 do 20,00 sati. Otac će dijete preuzimati na adresi stanovanja majke, a majka po isteku susreta na adresi stanovanja oca te je određeno da je ista mjera određena u trajanju do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda. Isto tako je prvostupanjski sud odredio visinu mjesečnog uzdržavanja djeteta u iznosu od 224,00 EUR, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/2025.) uzevši u obzir dob djeteta.

14. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je određivanje privremene mjere u skladu s najboljim interesom djeteta pa su stoga po ocjeni ovog suda neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

15.1. Naime, prilikom odnošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda na jedan kritički i obrazloženi način prihvatio mišljenje stručnog tima temeljem kojeg je između ostalog i donio pobijano rješenje, a što nedvojbeno proizlazi iz točke 10. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga se suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud konstantno u istom rješenju poziva da se prilikom donošenja istog prvenstveno rukovodio interesima maloljetnog djeteta, a što nedvojbeno proizlazi iz činjenice kada isti sud utvrđuje da je prilikom donošenja rješenja cijenio okolnost da majka doji dijete, a što je stručni tim uzeo u obzir, kao i udaljenost mjesta stanovanja majke i oca, te da upravo radi dojenja djeteta pobijanim rješenjem nije određeno da dijete vikendom koji provodi kod oca kod njega i prespava.

15.2. Za navesti je i to da je dojenje svakako u interesu djeteta kako zbog nutritivne vrijednosti, tako i zbog emocionalnog razvoja djeteta. Međutim, žaliteljica zanemaruje činjenicu da je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja malodobno dijete bilo starosne dobi nešto više od dvije godine kada više niti po medicinskoj literaturi ne spada u kategoriju starijeg dojenčeta, te da u korelaciji prava i dobrobiti djeteta između dojenja (cijeneći njegovu kronološku dob) i interesa djeteta da uspostavi emocionalno roditeljsku vezu s ocem, po stavu ovog suda svakako je prevagnulo pravo djeteta da razvija odnos sa svojim ocem, s kojim ne stanuje kao s drugim ravnopravnim roditeljem uz majku s kojom dijete stanuje.

16. Stoga po ocjeni ovog suda, neosnovani su i proizvoljni navodi žalitelja da pobijano rješenje ne sadrži razloge o tome je li sud donoseći pobijano rješenje vodio računa o zaštiti prava i interesa malodobnog djeteta, jer upravo suprotno pobijano rješenje je donijeto temeljem nalaza i mišljenja stručnog tima, a uz pravilnu primjenu članka 5. stavak 1. i 2. ObZ., Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014.) i Međunarodnih konvencija koja uređuju prava djece na koje propise se žaliteljica poziva u žalbi.

17. Nadalje, neosnovano žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti i analizirati mišljenje stručnog tima Zavoda, kao i ostale dokaze, budući da je po ocjeni ovog suda sukladno članku 8. ZPP prvostupanjski sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka cijenio sve dokaze na temelju kojih je donio pobijano rješenje.

18. Isto tako, neosnovano žalitelj u žalbi pobija visinu dosuđenog iznosa uzdržavanja malodobnog djeteta u iznosu od 224,00 EUR, koji iznos je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pravilno dosudio temeljem članka 538. stavak 1. ObZ, uzevši u obzir dob djeteta, a sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/2025.). Isto tako za navesti je da je pobijana odluka privremenog karaktera i ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka ili do drugačije odluke suda u kojem postupku će se utvrđivati svi oni parametri koji utječu na visinu iznosa uzdržavanja malodobnog djeteta, a na koje žalitelj ukazuje u žalbi.

19. Ovdje je za istaknuti kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi članka 3. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93. i 20/97. - dalje: Konvencija) te istovjetna odredba članka 24. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavak 3. Konvencije jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/97. i 4/02., dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13., Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine broj 108/14.) broj: U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine broj 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“

20. Slijedom navedenog, žalbu protivnice osiguranja valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, sukladno članku 380. stavak 2. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka protivnice osiguranja temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

22. Odluka o troškovima predlagatelja osiguranja glede sastava odgovora na žalbu temelji na članku 155. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ovog rješenja.

U Karlovcu 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić