REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-657/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o .o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od ukupno 10.385,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.10.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 da tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 20. ožujka 2022. dogodila prometna nezgoda s imovinskom štetom kojom je prilikom na kolniku DC 75, 120 metara južno od raskrižja s kružnim tokom ulica Vukovarska, DC 302 i DC 75, grad Poreč došlo do naleta vozilom na divljač na način da je IC upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] krećući se kolnikom DC 75 iz smjera Vrsara u smjeru Novigrada (jug u smjeru sjevera). Dolaskom do 120 metara od kružnog toka ulica Vukovarska, DC 302 i DC 75, odnosno dolaskom do 15. km 3. dionice + 970 metara, s desne strane ceste (istočne) iz niskog raslinja koje se nalazi ispod razine ceste za cca 5 metara istrčala je srneća divljač pri čemu je došlo do udara prednje desne strane spomenutog vozila u srneću divljač koja je uginula na kolniku i koju je potom preuzeo lovočuvar lovačkog društva "Zec" iz Poreča. Vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Kako je Lovačko društvo Zec kod tužitelja imalo zaključenu policu osiguranja od odgovornosti, tužitelju se obratio kasko osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka] (Adriatic osiguranje d.d.) te je tužitelj s istim kompenzirao iznos od 10.358,82 EUR dana 18. listopada 2023. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) prema kojoj pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko ista, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom. Upire i na odredbu čl. 17. istog Zakona navodeći da je tuženik obvezan omogućiti sigurno prometovanje cestama. Prema odredbi članka 82. Zakona o cestama tuženik obavlja poslove održavanja cesta i upravljanja cestama, a u ove poslove ulaze poslovi postavljanja prometnih znakova, signalizacije i opreme na cestama upravo u svrhu ispunjenja temeljne obveze iz članka 17. Zakona . Slijedom navedenog, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 10.385,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu, odgovornost za štetu, visinu štete, ističe prigovor nerazumljivosti tužbe, prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zlouporabe prava i zlouporabe procesnih ovlaštenja te osporava mjesto nastanka štetnog događaja i tijek zakonskih zateznih kamata. Navodi da je nerazumljivo zbog čega tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika ako je već kao osiguratelj Lovačkog društva "Zec" priznao i na temelju priznanja ispunio izvanugovornu obvezu naknade štete za koju je, s obzirom na iznos koji je isplatio, odgovoran isključivo osiguranik tužitelja. Stoga je nejasno zašto tužitelj od tuženika potražuje ispunjenje obveze koju je isti bio dužan ispuniti i koju je kao dužnik i ispunio, pogotovo što predmetna obveze nije solidarna obveza, što između tužitelja i tuženika na postoji obvezni odnos, niti ugovor kojim se tuženik obvezao ispuniti obvezu prema Adriatic osiguranju d.d. odnosno ugovor o pristupanju dugu, preuzimanja duga ili preuzimanju ispunjenja. Navodi da nije moguća uzastopna subrogacija, već je moguć samo jedan obvezni odnos subrogacije, i to onaj između Adriatic osiguranja i Agram leasinaga d.o.o. iz razloga što stečeno potraživanje od oštećenika Agram leasinga d.o.o. osiguratelj Adriatic osiguranje d.d. može naplat iti samo od odgovorne osobe kako je to i propisano čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Stoga tužitelj nije mogao uzastopnom subrogacijom steći potraživanje Agrama leasinga d.o.o. Nadalje navodi da obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti pa je odlučna činjenica u ovom postupku je li isplatom novčanog iznosa između Euroherc osiguranja d.d. i Adriatic osiguranja nastao obvezni odnos subrogacije iz čl. 963. st. 1. ZOO. Nadalje, kako je tužitelj vjerovniku izvršilo isplatu na temelju ugovora o osiguranju od odgovornosti, a obveza osiguratelja za isplatu naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, to proizlazi da isplatom naknade temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti ne može nastati obvezni odnos suborgacije između tužitelja i vjerovnika pa stoga ne može doći ni do prijenosa vjerovnikova prava zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika (štetnika) na tužitelja, pri čemu je irelevantno tko je štetnik (dužnik – odgovorna osoba). Ako tužitelj i dokaže da je tuženik prouzročio štetu Adriatic osiguranju d.d., to bi značilo da je isplatom naknade iz osiguranje nastao izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove, a tuženik nije subjekt tog obveznog odnosa. Zaključno tuženik navodi da lovačko društvo nije izvršilo svoju obvezu iz čl. 80. st. 7. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.) zbog čega postoji isključiva odgovornost lovačkog društava za štetu.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju u spisu te je pribavio od MUP-a, PU Istarske, PP Poreč spis pod brojem 511-08-27-22-2 (list 184.- 193. spisa). Također su saslušani svjedoci IC (list 212.-213. spisa), FC (list 243.-244. spisa) i UC (list 244. -245. spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz Zagreba (list 252.-259. spisa). Ostale predložene, a neprovedene dokaze sud je odbio kao nesvrsishodne jer je ocijenio da isti nisu potrebni za donošenje odluke.

4. Na temelju ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.358,81 EUR koji je on platio kao osiguratelj Lovačkog društva "Zec" iz Poreča društvu Adriatic osiguranje d.d. na temelju regresnog zahtjeva tog društva koje je, kao kasko osiguratelj Agram leasing d.o.o., vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka], nadoknadilo štetu koja je na tom vozilu nastala u štetnom događaju koji se dogodio 20. ožujka 2022. naletom vozila na divljač koja je istrčala na cestu.

6. Između stranaka su sporni mjesto nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetni događaj, osnov i visina tužbenog zahtjeva, činjenica plaćanja naknade štete osiguratelju oštećenika te pitanje tijeka zateznih kamata.

7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj osiguratelj svih lovoovlaštenika u RH temeljem Ugovora EBN: 95/2021/VV od 31. svibnja 2021. (list 11. -15. spisa), a predmet kojeg osiguranja je izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama sukladno Prilogu 1 Ugovora (list 16.-19 spisa). Uvjeti tužitelja za osiguranje izvanugovorne odgovornosti spisu prileže na listu 20.-28. spisa prema čijem čl. 23. isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (istovjetan sadržaj odredbi čl. 963. st. 1. ZOO).

8. Nadalje je iz dokumentacije u spisu razvidno da je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] u vezi nezgode koja se dogodila 20. ožujka 2022. podnio društvu Adriatic osiguranje d.d. temeljem police kasko osiguranja broj 03068600009534 (list 85. -86. spisa) odštetni zahtjev 24. ožujka 2022. (list 80. -81. spisa) povodom kojeg je sačinjen izvid štete i dopunski izvid štete (list 111. -117. spisa) te je kasko osiguratelj utvrdio postojanje obveze (ponuda od 12. srpnja 2022.) i nadoknadio vlasniku vozila štetu koja mu je nastala u ovom štetnom događaju na osnovu računa o popravku vozila od 13. srpnja 2022. (izjava o prijeboju od 29. srpnja 2022. na listu 88. spisa, ispis proknjiženih temeljnica na listu 89.-90. spisa).

9. Kasko osiguratelj oštećenog vozila se 12. rujna 2022. obratio tužitelju kao osiguratelju osobe odgovorne za štetu sa regresnim zahtjevom za isplatu navedenog iznosa (u visini troškova popravka vozila) (list 79. spisa) te je između njega i tužitelja sklopljen Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 31. srpnja 2023. (list 82. spisa) kojim se tužitelj obvezao isplatiti regresnom vjerovniku iznos naknade od 10.358,81 EUR, a koje potraživanje je prestalo prijebojem 18. listopada 2023. (list 83., 84. spisa).

10. Iz potvrde MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 5. travnja 2022. (list 69.-70. spisa) proizlazi da je 20. ožujka 2022. oko 19,40 sati na kolniku DC 75 kod 15 km stupa , 3. dionica + 970 metara došlo do naleta vozila na srneću divljač na način da je IC upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te se kretao kolnikom DC 75 iz smjera Vrsara u smjeru Poreča (jug-sjever), a dolaskom kod 15 km stupa, 3. dionice + 970 metara po izjavi vozača, s desne (istočne) strane ceste, sa travnate površine koja se nalazi ispod razine ceste za cca 5 metara, na kolnik je istrčala srneća divljač, pri čemu je došlo do udara prednje strane osobnog automobila u srnu koja je odbačena na kolniku D75 gdje je i uginula. Na mjesto događaja izašao je lovočuvar Lovačkog društva Zec iz Poreča koji je preuzeo uginulu divljač. U predmetnoj je Potvrdi također navedeno da su u štetnom događaju nastala oštećenja na vozilu, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola te da je mjesto štetnog događaja skicirano i fotografirano.

11. Citirana je Potvrda izdana na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način i na mjestu kako to tužitelj opisuje u tužbi.

12. Tuženik je, kao dokaz osporavanja mjesta nastanka štetnog događaja koji se navodi u Potvrdi PP Poreč pa time i u tužbi, dostavio u spis dopis tuženika od 3. svibnja 2024. (list 181. spisa) u kojem je navedeno da ne postoji stacionaža (km) 15+970 na DC75, dionica 003 te da DC75, dionica 003, završava na stacionaži (km) 15+564.

13. U vezi navedene sporne činjenice, sud je dopisom od 14. listopada 2024. zatražio od PP Poreč pojašnjenje te se PP Poreč dopisom od 28. listopada 2024. (list 184. spisa) očitovala navodeći da je iz skice mjesta događaja i izjave policijskog službenika koji je vršio očevid utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na kolniku DC75, 30-ak metara sjeverno od 0.0 km stupa dionice D75, grad Poreč.

14. Iz Zapisnika o očevidu MUP-a, PU Istarske, PP Poreč od 5. travnja 2022. (list 187.-189. spisa) proizlazi da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici 40 km/h, da iz smjera nailaska vozača nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti" te da u događaju nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača.

15. Saslušan kao svjedok, IC je naveo da na fotografijama na listu 194. i 197. spisa nije vidljivo mjesto događaja jer se ono nalazi oko 200 m udaljeno od kružnog toga u smjeru juga. Naveo je da je predmetne zgode vozio desnim prometnim trakom prema rotoru u smjeru sjevera, a nezgoda se dogodila 200 m prije rotora. Bio je sumrak ili mrak, preko bankine sa njegove desne strane je iskočila srna na koju je njegovo vozilo naletjelo dok je još bila u zraku, odnosno u skoku. Srna je od siline udara odbačena te je uginula. Naveo je da je srnu ugledao sekundu prije samog udara u nju, odnosno dok je ona već bila u skoku. Svjedok se ne sjeća kojom je brzinom vozio, misli da je na toj dionici ograničenje brzine 80 km/h. Dodao je da je na vozilu nastala materijalna šteta.

15.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka IC kao istinit, uvjerljiv i životno logičan, osim u dijelu u kojem je svjedok iskazivao o ograničenju brzine na predmetnoj dionici ceste budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa sadržajem Zapisnika o očevidu.

16. Svjedok FC u svom je iskazu naveo da je u zapisniku kao početnu točku mjerenja i fiksnu točku mjerenja uzeo 0,0 km četvrte dionice DC75 te je od te točke krenuo mjeriti mjesto nastanka štetnog događaja u smjeru sjevera (Tara), udaljio se 30 m od FTM i PTM te je u zapisnik unio da se radi o 15 km 3. dionice kolika D75 + 970 m jer je smatrao da udaljenost 15 km 3. dionice i nulti km 4. dionice imaju udaljenost od 1 km. Nakon upita koji je PP dobila da se očituje na kojem se mjestu dogodio štetni događaj s obzirom da 15 km 3. dionice + 970 m ne postoji, svjedok je otišao na lice mjesta i provjerio navedeni podatak te je utvrdio da se mjesto štetnog događaja zapravo nalazi na 30 m od FTM i PTM. Naveo je da tragovi koji su utvrđeni na skici prilikom provođenja očevida počinju na 30 m od FTM i PTM te se protežu sjeverno dalje od toga. Ujedno je tom naknadnom provjerom utvrdio da udaljenost 3. i 4. dionice nije 1 km. Naveo je da ne zna ništa o dinamici nastanka štetnog događaja. Iskazao je da se udar u srnu dogodio prednjim dijelom automobila, srna je pronađena nešto dalje od mjesta nastanka štetnog događaja, kraj kružnog toka. Dodao je da se na toj dionici događaju naleti vozila na divljač, ali ne zna koliko često. Također misli da na toj dionici gledano u smjeru kretanja vozila postoji znak "divljač na cesti" što je unijeto u zapisnik, dok uz kolnik nema žice koja bi sprječavala da divljač stupi na kolnik.

16.1. Sud je iskaz svjedoka FC ocijenio kao uvjerljiv i logičan osim u dijelu u kojem je iskazivao o postojanju znaka opasnosti "divljač na cesti" (iako u odnosu na tu činjenicu niti nije iskazivao sa sigurnošću), a budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa sadržajem Zapisnika o očevidu.

17. Lovočuvar UC, koji je također saslušan kao svjedok, naveo je da na očevid došao na poziv policije te je preuzeo divljač. Radilo se o srnjaku starom 3-4 godine koji je bio težak 25-30 kg. U smjeru kretanja oštećenog vozila nekad je bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", međutim sada se tamo nalazi samo stup, dok je znak skinut. Naveo je da njihovo lovačko društvo svake godine dostavlja zahtjeve trgovačkim društvima koja upravljaju cestama za postavljanje prometnih znakova na kritične točke i to neovisno o tome jesu li na tim mjestima već postavljeni znakovi, a dopise priprema i šalje tajnik lovačkog društva.

17.1. Iskaz svjedoka UC sud je također prihvatio kao istinit i uvjerljiv te u suglasju s materijalnim dokazima u spisu.

18. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću iz čijeg nalaza i mišljenja koji je podnesen u pisanoj formi 18. kolovoza 2025. te je usmeno dan na ročištu 9. prosinca 2025. (list 269. -270. spisa) proizlazi da je vozilo sudionika sredinom prednjeg dijela naletjelo na lijevi bočni dio srneće divljači koja je prelazila kolnik, dolazeći vozaču s desne strane, s time da se mjesto naleta nalazilo u desnoj prometnoj traci istočnog kolnika D75 oko 1,6 m do 1,8 m od desnog ruba kolnika gledano u smjeru kretanja vozila i 3 m do 5 m prije pojave prvih tragova plastike i stakla od vozila na kolniku. Vještak je s obzirom na opseg i intenzitet oštećenja na vozilu procijenio da je brzina kretanja vozila iznosila oko 80 do 100 km/h. Vještak je mišljenja da, s obzirom na noćne uvjete i neosvijetljenost kolnika, vozač nije mogao vidjeti srneću divljač prije nego je ista bila u preskakanju metalne zaštitne ograde s njegove desne strane neovisno o tome pod kojim je svjetlima vozio pa je stoga vozač srneću divljač mogao prvi put ugledati kad je ona bila udaljena 2,8 m od mjesta naleta, odnosno vremenski 0,5 s prije naleta, kad je njegovo vozilo bilo udaljeno 12,5 m od mjesta naleta. Vještak je naveo da bi do štetnog događaja došlo i da je vozač u trenutku ulaska divljači u njegovo vidno polje poduzeo radnju intenzivnog kočenja jer ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta. Uzimajući u obzir vrijeme reagiranja prosječnog vozača od 0,6 s, vozač od uočavanja srneće divljač nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao štetni događaj. To bi mogao da se kretao brzinom od 33,9 km/h. Dodao je da se srneća divljač kreće u skokovima tako da je vozač vozila i mogao vidjeti divljač kako je neposredno prije štetnog događaja bila u skoku. Vještak je također naveo da na dijelu kolnika na kojem je došlo do naleta nema postavljenog znaka "divljač na cesti", dok je brzina ograničena prometnim znakom na 40 km/h. U odnos na visinu štete vještak je utvrdio da ista iznosi 10.358,82 EUR.

18.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Vještak je u argumentirano odgovorio na primjedbe i prigovore stranaka koje nakon usmenog saslušanja vještaka nisu imale daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje.

19. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj, kao osiguratelj Lovačkog društva "Zec" iz Poreča, po regresnom zahtjevu Adriatic osiguranje d.d., nadoknadio štetu tom društvu na koje su prešla prava oštećenika (vlasnika vozila – Agram Leasing d.o.o.) iz štetnog događaja za koji je odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem iz kojeg je istrčala divljač.

20. Naime, prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

20.1. Iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je uzrok nastanka štetnog događaja na strani vozača, a zbog činjenice što je, prema izračunu vještaka, vozio brzinom od 80- 100 km/h na mjestu gdje je brzina ograničena na 40 km/h. Navedeno s obzirom na zaključak vještaka da bi nalet na srneću divljač vozač izbjegao tek pod pretpostavkom da je vozio brzinom od 33,9 km/h. Prema tome, u postupku nije utvrđeno da bi vozač bio odgovoran ili suodgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu jer bi nalet bio neizbježan čak i da je vozio unutar propisanog ograničenja.

20.2. Iz utvrđenih činjenica ne proizlazi niti da se nezgoda dogodila u vrijeme kad su se provodile lovne aktivnosti. Navedeno stranke tijekom postupka niti nisu tvrdile pa samim time niti dokazivale.

21. Prema prevladavajućoj sudskoj praksi odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog Zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari budući da je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.

21.1. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar. Šteta se dogodila na cesti, prema tome, izvan granica lovišta, međutim odgovornost lovoovlaštenika se proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

22. Lovoovlaštenik se može osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako, u smislu čl. 1067. ZOO, dokaže da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije pos ljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (ekskulpacijski razlozi).

23. Prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

24. Dakle, odgovornost po načelu krivnje iz čl. 50. st. 1. Zakona o cestama isključivo se odnosi na odštetnu odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

25. Nije sporno da u konkretnom slučaju takav znak nije bio postavljen (navedeno je izrijekom navedeno u Zapisniku o očevidu, istu je činjenicu temeljem stanja spisa predmeta i dokumentacije pribavljene od PP Poreč utvrdio i sudski vještak, navedeno je potvrdio u svom iskazu svjedok UC, a niti tuženik navedeno nije dovodio u pitanje).

26. Iz dopisa Lovačke udruge "Zec" iz Poreča od 29. listopada 2011. (list 203. spisa) proizlazi da je navedena udruga od tuženika zatražila označavanje prometnom signalizacijom i opremom cesta na području njihovog lovišta XVIII/119 i to u cijeloj duljini cesta kojima tuženika upravlja u granicama lovišta navedene udruge . Sud nije posebno cijenio Izvješća o migracijama divljači od 25. travnja 2022. (list 74.-78. spisa) koja je tužitelj priložio uz tužbu, a čiju je valjanost tuženik osporio, budući da se ista odnose na period nakon nastanka štetnog događaja.

27. Iz dopisa PP Poreč od 29. svibnja 2024. (list 173. spisa) proizlazi da su se na kolniku D75 na području grada Poreča od 1. siječnja 2021. do 16. svibnja 2024. dogodila 126 naleta na divljač gdje su policijski službenici obavljali očevide.

27. Da bi postojala odgovornost tuženika, potrebno je dokazati da je upravo činjenica da nije bio postavljen prometni znak koji bi vozače upozoravao na opasnost od divljači na cesti uzrok nastanka štetnog događaja. Dakle, lovoovlaštenik bi bio oslobođen od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko bi nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom u smislu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju bilo dokazano da je šteta djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju lovoovlaštenik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO.

28. Tužitelj, prema uvjerenju suda, nije s uspjehom dokazao postojanje krivnje na strani tuženika za nastanak štetnog događaja s obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da, iako je vozač vozilom upravljao brzinom znatno većom od propisane te iako nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti", do nezgode bi svakako došlo jer vozač nije imao dovoljno vremena za reakciju intenzivnim kočenjem od uočavanja srneće divljači u skoku do trenutka naleta. Okolnost da je na D75 u razdoblju od tri godine bilo 126 naleta na divljač nije odlučna jer je u ovom postupku, u odnosu na konkretan nalet, dokazano da se isti ne bi mogao izbjeći niti da je sporni prometni znak bio postavljen. Prema tome, kako je u postupku utvrđeno da (uz to što ne postoji odgovornost vozača za nalet na divlju životinju) ne postoji odgovornost tuženika kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama, to je, za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika Adriatic osiguranje d.d. odgovoran tuženik kao osiguratelj osobe koja se dužna brinuti za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svojim lovnim područjima. Stoga tužitelj, koji je kao osiguratelj štetnika isplatio štetu kasko osiguratelju vlasnika oštećenog vozila, u smislu čl. 963. st. 1. ZOO, neosnovano potražuje od tuženika, temeljem te iste zakonske odredbe, po osnovi regresa, isplatu utuženog iznosa.

29. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).