REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1568/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Jurovicki, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri d.o.o, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćniku Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.141,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
1,2 EUR od 11. svibnja 2006. do isplate
0,36 EUR od 11. lipnja 2006. do isplate
0,64 EUR od 11. listopada 2006. do isplate
8,41 EUR od 11. studenog 2008. do isplate
18,52 EUR od 11. siječnja 2009. do isplate
21,7 EUR od 11. veljače 2009. do isplate
32,17 EUR od 11. ožujka 2009. do isplate
16,95 EUR od 11. travnja 2009. do isplate
16,69 EUR od 11. svibnja 2009. do isplate
13,99 EUR od 11. lipnja 2009. do isplate
15,54 EUR od 11. srpnja 2009. do isplate
12,23 EUR od 11. kolovoza 2009. do isplate
15,09 EUR od 11. rujna 2009. do isplate
10,53 EUR od 11. listopada 2009. do isplate
13,29 EUR od 11. studenog 2009. do isplate
13,8 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate
22,33 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate
28,02 EUR od 11. veljače 2010. do isplate
25,86 EUR od 11. ožujka 2010. do isplate
34,35 EUR od 11. travnja 2010. do isplate
38,45 EUR od 11. svibnja 2010. do isplate
49,61 EUR od 11. lipnja 2010. do isplate
58,15 EUR od 11. srpnja 2010. do isplate
47,09 EUR od 11. kolovoza 2010. do isplate
79,32 EUR od 11. rujna 2010. do isplate
65,34 EUR od 11. listopada 2010. do isplate
67,59 EUR od 11. studenog 2010. do isplate
76,36 EUR od 11. prosinca 2010. do isplate
95,97 EUR od 11. siječnja 2011. do isplate
74,69 EUR od 11. veljače 2011. do isplate
81,05 EUR od 11. ožujka 2011. do isplate
72,93 EUR od 11. travnja 2011. do isplate
90,6 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate
107,03 EUR od 11. lipnja 2011. do isplate
111,36 EUR od 11. srpnja 2011. do isplate
177,84 EUR od 11. kolovoza 2011. do isplate
112,91 EUR od 11. rujna 2011. do isplate
104,86 EUR od 11. listopada 2011. do isplate
105,39 EUR od 11. studenog 2011. do isplate
105,42 EUR od 11. prosinca 2011. do isplate
114,4 EUR od 11. siječnja 2012. do isplate
119,65 EUR od 11. veljače 2011. do isplate
120,31 EUR od 11. ožujka 2012. do isplate
116,76 EUR od 11. travnja 2012. do isplate
118,57 EUR od 11. svibnja 2012. do isplate
122,46 EUR od 11. lipnja 2012. do isplate
117,94 EUR od 11. srpnja 2012. do isplate
118,32 EUR od 11. kolovoza 2012. do isplate
110,56 EUR od 11. rujna 2012. do isplate
113,11 EUR od 11. listopada 2012. do isplate
118,66 EUR od 11. studenog 2012. do isplate
116,95 EUR od 11. prosinca 2012. do isplate
119,71 EUR od 11. siječnja 2013. do isplate
112,54 EUR od 11. veljače 2013. do isplate
110,49 EUR od 11. ožujka 2013. do isplate
117,89 EUR od 11. travnja 2013. do isplate
111,94 EUR od 11. svibnja 2013. do isplate
109,01 EUR od 11. lipnja 2013. do isplate
101,59 EUR od 11. srpnja 2013. do isplate
106,79 EUR od 11. kolovoza 2013. do isplate
110,17 EUR od 11. rujna 2013. do isplate
114,54 EUR od 11. listopada 2013. do isplate
114,92 EUR od 11. studenog 2013. do isplate
117,53 EUR od 11. prosinca 2013. do isplate
112,55 EUR od 11. siječnja 2014. do isplate
97,58 EUR od 11. veljače 2014. do isplate
99,19 EUR od 11. ožujka 2014. do isplate
97,98 EUR od 11. travnja 2014. do isplate
95,75 EUR od 11. svibnja 2014. do isplate
95,31 EUR od 11. lipnja 2014. do isplate
97,1 EUR od 11. srpnja 2014. do isplate
100,4 EUR od 11. kolovoza 2014. do isplate
101,61 EUR od 11. rujna 2014. do isplate
100,66 EUR od 11. listopada 2014. do isplate
104,31 EUR od 11. studenog 2014. do isplate
105,28 EUR od 11. prosinca 2014. do isplate
105,66 EUR od 11. siječnja 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. veljače 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. ožujka 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. travnja 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. svibnja 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. lipnja 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. srpnja 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. kolovoza 2015. do isplate
105,89 EUR od 11. rujna 2015. do isplate
5.182,23 EUR od 1. listopada 2015. do isplate
sve po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.750,00 € u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 3.327,41 € kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je korisnik kredita 21. ožujka 2006. zaključio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 3206367363 te Dodatak ugovora o konverziji od 10. veljače 2016.
Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem Ugovor o cesiji, broj: OV-3547/2023 od 30. svibnja 2023. kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF. Tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 100.00,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.
Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta.
Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018.
Citiranom drugostupanjskom odlukom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koji glasi. „Utvrđuje se da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.04.2005. do 31. prosinca 2008. g. .... povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.... .“
Na str. 5. obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018. g. stoji: „Ukratko, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.“
Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti iznose koji je prednik tužitelja preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da potraživanje tužitelja nije postavljeno određeno, kako to nalaže odredba članka 186. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer unatoč sklopljenom ugovoru o cesiji između tužitelja kao Primatelj i korisnika kredita kao Ustupitelj od 1. lipnja 2023. tražbina koju tužitelj potražuje nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita jer prava koja bi eventualno proizlazila iz potrošačkog ugovora, u ovom konkretnom slučaju iz Ugovora o kreditu sklopljenog između korisnika kredita i tuženika su strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, dok je tužitelj istovremeno pravna osoba, trgovačko društvo registrirano za naplatu potraživanja te stoga nije niti može biti potrošač u smislu članka 3. stavka 1. ZZP/07, odnosno u smislu članka 5. stavka 1. ZZP/14.
Tuženik ističe kako promjena u osobi vjerovnika (u ovom slučaju potrošača) utječe na identitet tražbine jer je upravo osoba vjerovnika (potrošača) utjecala na određivanje sadržaja ili kvalitete tražbine pri sklapanju ugovora iz kojeg tražbina potječe. Naime, tuženik je kao kreditor sklopio predmetni Ugovor o kreditu s korisnikom kredita, i to na temelju osobnog zahtjeva korisnika kredita kao klijenta tuženika. Tuženik je prilikom odobravanja predmetnog Ugovora o kreditu sukladno prisilnim zakonskim propisima morao provjeriti brojne činjenice u odnosu na korisnika kredita te je tuženik u kreditni odnos ušao na temelju kreditnog zahtjeva korisnika kredita i s ciljem odobravanja predmetnog kredita upravo korisniku kredita.
Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti jer je svojstvo potrošača osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač.
Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari jer se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), a predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.
Tuženik smatra da je odlučna činjenica da su korisnik kredita i tuženik 10. veljače 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15)
Tim Dodatkom su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je kredit korisnika kredita koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj korisnika kredita je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pa Tužitelj kao pravni slijednik korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove jer je korisnik kredita prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita pa predlaže odbiti sve tužbene zahtjeve tužitelja.
3. Sud je u dokaznom postupku temeljem čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 ,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to u obavijest o ustupu tražbine (list 6 spisa), u dodatak ugovoru o kreditu (list 7 do 12 spisa), u zk izvadak (list 13 spisa) u ugovor o namjenskom kreditu (list 17 do 22 spisa), u obavijest o preuzimanju tražbine (list 27 spisa), u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 28 do 33 spisa), u efektivnu kamatnu stopu (list 256 do 267 spisa), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 268 i 269 spisa), u promet po kreditu (list 270 do 286 spisa), saslušao svjedoka RE i proveo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o.
Sud je izvršio uvid i u sudske presude kao i u stručne članke koje su stranke uložile u spis.
4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet postupka je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.141,17 € s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu koji se odnosi na više plaćene mjesečne anuitete koji su se povećavali zbog povećanja kamatne stope u razdoblju od kolovoza 2007. do 30. rujna 2015. odnosno razlika na ime preplaćenih anuiteta nastala uslijed aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK, a koji iznos je utvrđen vještačenjem po vještaku mr.sc Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o.
6. Među strankama nije sporno da su tuženik i korisnik kredita, kao pravni prednik tužitelja 21. ožujka 2026. zaključili Ugovor o kreditu broj 3206367363 (dalje: Ugovor), kojim se pravni prednik tužitelja kao korisnik kredita (potrošač) kod tuženice kao banke (trgovca) zadužio u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF na razdoblje otplate od 30 godina u skladu s odredbama sklopljenog Ugovora, uz ugovaranje plaćanja kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50% godišnje, a koja kamata je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženice o kamatnim stopama(članak 2. Ugovora).
7. Među strankama je nesporno da su tuženik i korisnik kredita, PE, kao pravni prednik tužitelja zaključili 10. veljače 2016. Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15 dalje ZID ZPK/15).
8. Među stranaka nije sporno da su tužitelj i PE, zaključili ugovor o ustupu tražbine 30. svibnja 2023. kojim je ĆE prenio na tužitelja svoju tražbinu koja bi postojala prema tuženiku a koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu.
9. Među strankama je sporno da li tužitelj koji je izvršio konverziju kredita sukladno odredbama ZID ZPK/15 ima pravo na povrat pretplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koji je sud utvrdio ništetnim.
10. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu sud je utvrdio da su ga zaključili prednik tužitelja PE i tuženik.
11. Sud je nadalje utvrdio da su stranke Dodatkom ugovora o kreditu ugovorile da, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika se regulira konverzija kredita denominirano u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominirano u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nadalje ugovorne strane su utvrdile da, prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015., zbroj uplaćenih iznosa je manji od zbroja anuiteta po kreditu u Eurima, odnosno uplaćeno 1.975,94 € manje.
12. Sud je utvrdio da je prednik tužitelja, PE, svojim potpisom na Dodatak ugovoru o kreditu od 10. veljače 2016. prihvatio izračun konverzije radi promjene valute, koje je prednik tuženika izvršio sukladno odredbama 19.a do 19.i ZPKa, a koji joj je dostavljen i koji je preduvjet za sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu.
13. Iz saslušanja svjedoka RE utvrđeno je da je on sklopio ugovor o kreditu s tuženikom 2006. u iznosu od 100.000,00 CHF za kupnju stana, u kojem i danas živi. Pojašnjava kako je, obzirom na tadašnju plaću mogao dobiti više novca ukoliko je kredit u CHF jer je kamata bila niža i rata je bila manja tako da je stambenim kreditom u CHF mogao kupiti stan kojeg je izabrao. U jednom trenutku je tečaj CHF jako narastao tako da je i rata kredita jako narasla i kada se otvorila mogućnost konverzije kredita iz CHF u EUR on je konvertirao taj kredit u EUR
14. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr.sc Zrinka Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.618,88 CHF, odnosno 3.466,71 € (samo pozitivni iznosi), razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 6.958,94 € (samo pozitivni iznosi). Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 14.853,14 € (10.425,63 € glavnice i 4.427,51 € dospjelih nepodmirenih zateznih kamata).
Ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.755,48 CHF, odnosno 2.934,11 € (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).
Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 6.707,70 € (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika).
Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja efekata konverzije, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 13.764,26 € (9.641,67 € glavnice i 4.122,59 € dospjelih nepodmirenih zateznih kamata).
Iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivala kamatna stopa od 4,50 %, te da se od početka otplate do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF prema HRK na dan isplate kredita, iznosi 5.182,23 €. Tuženik je u konkretnom slučaju prilikom konverzije uzeo u obzir sve odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su regulirale način konverzije kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Kao i sve uplate korisnika kredita do zaključno 30. rujna 2015., pa tako i oni dijelovi uplata koji su predmet ovog sudskog postupka, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.
15. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pa je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenje vještaka i specificirao ga podneskom od 17. ožujka 2025.
16. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka jer smatra kako predmetni nalaz nije relevantan za odluku u postupku jer tužitelj uopće nema pravo na bilo kakvu restituciju.
17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a ni stranke nisu imale prigovora jer je vještak u zaključku naveo da su sve uplate korisnika kredita do zaključno 30. rujna 2015., pa tako i oni dijelovi uplata koji su predmet ovog sudskog postupka, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.
18. Između stranaka nije sporno da su prednik tužitelja, PE i tuženik **.**.2016. sklopili Dodatak na temelju ZIDZPK, koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
19. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske taj sud je, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor:" Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. "Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. Poslovni broj Gž-606/2025-2 12
20. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
21. Odredbom Dodatka je izrijekom propisano da se sklapa na temelju odredaba ZID ZPK i pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnice kredita, tužiteljice, ugovaraju se uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u euro te izričito utvrđuju kako se ne radi o obnovi ugovora kao niti bilo kojem drugom načinu prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu.
22. Odredbom čl. 4. Dodatka , ugovorne strane su utvrdile nespornim stanje preostalog neotplaćenog dugovanja tužitelja a odredbom čl. 2. stranke Dodatka su izjavile suglasnost da je na temelju izračuna konverzije kojeg je tuženik sačinio sukladno odredbi čl. 19. c ZPK tužiteljica prihvatila početno odobrenu glavnicu kredita, ukupno utvrđenu svotu anuiteta, uplaćeni iznos u valutnoj klauzuli u euro, tražbinu tužitelja na temelju konverzije te preostalu neotplaćenu glavnicu kredita u kunama s valutnom klauzulom u Eur nakon provedbe konverzije na dan 30. rujna 2015.
23. Potom je utvrđena i razlika između preostale neotplaćene glavnice te su stranke izrazile suglasnost nakon provedbe konverzije o visini dijela glavnice kredita koja prestaje te dug tužitelja na dan 30. rujna 2015. kao i utvrđenje redovne kamate te je, uz označene suglasnosti detaljno opisane u Dodatku, tužitelj je potpisom Dodatka potvrdio kako je prije njegova potpisa tuženik pružio odgovarajuće objašnjenje te pravovremeno pojasnio sve informacije sukladno odredbama ZPK, dodatno upozorio na rizik promjene tečaja koji može nastati iako se radi o euru a tužiteljica je potvrdila izračun konverzije sačinjen na dan 30. rujna 2015.
24. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi članka 19. c ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018.,126/21, 114/22, 156/23, 43/24, dalje u tekstu: ZOO).
25. Primjena odredaba ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
26. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Ti su iznosi međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valuti Eur utvrđenih po novom otplatnom planu, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s u Eur.
27. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Dodatka , sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
28. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
29. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom, pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
30. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK st. 1. uključuje i te uplate.
31. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u Eur a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19. b ZIDZPK.
32. Tako je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 19. c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
33. Kada su dakle, iznosi koje je prednik tužitelja platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištene u novom otplatnom planu, prihvaćenom po predniku tužitelja, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema predniku tužitelja kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.
34. Budući da je prednik tužitelja kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK sklapanjem Dodatka s tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u Eur odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1. ZID ZPK uključuje i te uplate kao i suglasno utvrđenu glavnicu nakon provedene konverzije.
35. Slijedom navedeno budući da je sklapanjem predmetnog Dodatka na način propisanog odredbom članka 19c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora odnosno ovdje tuženika koju je isti ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe i da je tuženik vratio tužitelju sve na ime pretplate, tada tužitelj nema pravo na na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u toč. I izreke.
36. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i 2. i 164. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 dalje u tekstu: OT)
37. Tuženiku koji je uspio u sporu priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7.1 Tarife), trošak sastava podneska od 24. travnja 2024.,19. veljače 2025. i 27. ožujka u iznosu od po 200,00 € (Tbr.8.1), trošak za pristupa na ročišta 13. svibnja 2024., 21. listopada 2024. i 5. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 € (Tbr 9.1.), dakle ukupno 1.400,00 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 350,00 € (Tbr.46), dakle sveukupno 1.750,00 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.
38. Tužitelj nije uspio u sporu slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 3.327,41 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč III izreke.
U Zagrebu, 20. siječnja 2026.
SUDAC
Maja Jurovicki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
kal 30 dana
