Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-252/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željka Radoš Radičević, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Hrvoje Matić iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika u zamjeni, dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 7. stavak 1. Ugovora o hipotekarnom kreditu br. 5140130268-63000120717/2007, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod brojem OU-46/07 dana 7.2.2007., sklopljenog dana 31.1.2007. između tužitelja i prednika tuženika, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% (dva posto) jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek) da tužitelju SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.400,00 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama, računajući od 9.2.2007. do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.235,58 eura sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 7. svibnja 2025. tužiteljica je podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek i Hypo Alpe Adia Bank d.d. Dana 31.1.2007. stranke su sklopile ugovor o hipotekarnom kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik je u čl. 7. st. 1. ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezao tuženiku platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 2% od iznosa kredita jednokratno unaprijed. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer je nejasna, općenita i ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita, te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom. U nijednom dijelu ugovora se ne spominje što je u stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Poziva se na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP). Tvrdi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i da je takva odredba ništetna. Razvidno je da je tuženik obvezivanjem tužitelja na snošenje naknade za obradu zahtjeva postupao nepošteno i time tužitelja kao sudionika u obveznom odnosu doveo u neravnopravan položaj protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj smatra kako je ništetan dio ugovornih odredbi koji se odnose na ugovaranje naplate troškova obrade kredita, stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je na temelju takvog ugovornog odnosa primio. Tvrdi da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita postupao nepošteno i time tužitelja kao sudionika u obvezno – pravnom odnosu doveo u neravnopravan položaj. Od tuženika je tužitelj pribavio dokumentaciju iz koje je razvidan iznos naplaćene naknade. Predlaže da sud donese presudu kao i dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ne spori da je 31. siječnja 2007. s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu. Predmetna naknada ispunjava uvjete ugovorne i tržišne transparentnosti. Tvrdi da je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i predstavlja cijenu usluge, stoga se i ne provodi test nepoštenja, a sporna odredba je valjana i zakonita. Tuženik je prilikom odobravanja kredita imao troškove koji su određeni kroz paušalnu naknadu. Nesporno je da se u predmetnom slučaju radi o tipskom ugovoru, ali smatra da to samo po sebi ne dovodi do zaključka kako se u vezi s ugovornim odredbama nije moglo pregovarati. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, te je izvršio uvid u: otplatni plan, ugovor o hipotekarnom kreditu, izvadak iz matice rođenih, isplatni nalog, dopis.

4. Tužiteljica SE navela je u svom iskazu da negdje 2007. htjela je renovirati i urediti kuću, pa je išla u banku kako bi podigla kredit. U kritično vrijeme bila je to Hypo banka i tamo su joj rekli da može podići kredit, međutim, s bankom nije bilo nikakvih pregovora, već je ugovor bio tipski unaprijed otiskan. U vezi ulazne naknade nisu joj u banci ništa posebno govorili. Ne sjeća se točno što su joj u banci govorili u vezi ulazne naknade, međutim, što se tiče te ulazne naknade to je već bilo unaprijed otiskano, a banka joj ništa nije govorila na što se to točno odnosi i koliko će ta ulazna naknada iznositi u novčanom ekvivalentu. Koliko se sjeća ulaznu naknadu nije posebno plaćala, već su joj za određeni iznos umanjili isplatu kredita. Kredit je utrošila za uređenje i renoviranje kuće, a kredit je bio s promjenjivom kamatnom stopom i u kunskoj protuvrijednosti u eurima. U banci je pristala na sve njihove uvjete jer joj je trebao novac za proširenje kuće. Ne sjeća se točno tko joj je radio obradu kredita. Po zanimanju je trgovac, a ne sjeća se točno 2007. je li radila ili ne. Prije potpisivanja ugovora u banci su joj ugovor pročitali. Sporni ugovor joj je bio prvi ugovor o kreditu. Prije sklapanja ugovora s tuženikom išla se raspitivati i u druge banke, međutim, ipak se odlučila da sklopi ugovor o kreditu kod tuženika, jer i njen pokojni suprug, a i njena mati, imali su otvorene račune kod tuženika. Ne sjeća se točno koliko je iznosila sporna naknada. Koliko se sjeća imala je obrt otvoren prije podizanja kredita, međutim, u vrijeme kad je podigla kredit nije imala svoj obrt, a dionice nije imala.

5. Iz ugovora o hipotekarnom kreditu utvrđeno je da je sklopljen između Slavonske banke kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita dana 31.1.2007., a kojim je banka odobrila korisniku kredita hipotekarni kreditu u iznosu od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja od 10 godina. Člankom 7. ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, a koja iznosi 2% jednokratno unaprijed.

6. Iz otplatnog plana, isplatnog naloga i dopisa od 13.3.2025. proizlazi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) za predmetni ugovor o kreditu naplaćena dana 9.2.2007. i iznosi 10.336,78 HRK.

7. Iz izvatka iz matice rođenih Matičnog ureda Slatina utvrđeno je da je tužiteljica rođena kao SE **.**.1955.

8. Tuženik ne spori da su stranke sklopile ugovor o hipotekarnom kreditu dana 31.1.2007. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 7. st. 1. ugovora o hipotekarnom kreditu. Iz ugovora o hipotekarnom kreditu, te iz iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica podigla kredit kao fizička osoba i da je isti utrošila u uređenje i renoviranje kuće. Iz ugovora o hipotekarnom kreditu, te iz iskaza same tužiteljice, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da joj banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na naknadu za obradu i odobrenje kreditnog zahtjeva, tzv. ulazna naknada, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da je naknada određena u postotku, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarske usluge i da se isplaćuje jednokratno unaprijed. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužiteljici banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da je naknada određena u postotku, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarske usluge, a ne u nominalnom iznosu, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za odobrenje kredita utvrđena je iz otplatnog plana, isplatnog naloga i dopisa od 13.3.2025., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

10. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužiteljica sklopila kao fizička osoba, a iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da u kritično vrijeme nije imala obrt i da je novac dobiven od banke utrošila za uređenje i renoviranje kuće. Stoga je nedvojbeno da tužiteljica ima svojstvo potrošača.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je osobno banci platila spornu naknadu, odnosno da je ustvari nije posebno platila, već joj je banka za taj iznos umanjila isplatu kredita, tako da aktivna legitimacija tužiteljice nije upitna.

12. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.

13. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

14. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.235,58 eura i to za: sastav tužbe s PDV-om 250,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu 36,86 eura, zastupanje na ročištu 6.10.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu 16.12.2025. s PDV-om 250,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV- om 125,00 eura, sastav podneska od 23.7.2025. s PDV-om 250,00 eura i sudsku pristojbu na presudu 73,72 eura.

U Slatini 20. siječnja 2026.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica: po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetniku iz Osijeka, Trg Ante Starčevića 12,

2. Tuženik: po Odvjetničkom uredu Hrvoje Matić, Maksimirska 81, Zagreb.