Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3119/2019-41

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (prije Hypo Alpe Adria bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu br. 396-48/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenom između parničnih stranaka 14. veljače 2007. ništetne odredbe:

A) u članku 6 st. 1 i 2 Ugovora, u dijelu u kojem glasi:

"Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria bank d.d. ili drugog akta banke.

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

B) u članku 17 st. 1 Ugovora, rečenica 2 i 3, a koje odredbe glase:

"Ukoliko korisnik kredita u roku od 60 (šezdeset) dana od dana isplate kredita ne preusmjeri svoja primanja na račun otvoren u Hypo Alpe Adria bank d.d. banka je ovlaštena kamatnu stopu promijeniti u komercijalnu i naplatiti jednokratnu naknadu u iznosu od 0,5% (nulacijelihpetposto) na iznos glavnice kredita maksimalno 5.500,00 kn (pettisućapetstokuna). Ukoliko korisnik kredita prestane primati primanja na račun otvoren u Hypo Ape Adria bank d.d. banka je ovlaštena kamatnu stopu promijeniti u komercijalnu."

C) u članku 21 st. 3 Ugovora, odredba koja glasi:

"Potpisom na ovom Ugovoru korisnik kredita, založi dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe Adria Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria bank d.d., te druge opće akte banke Hypo Alpe Adria bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje bude donesene za vrijeme postojanja tražbina banke iz ovog Ugovora."

D) u članku 3. i 4. u dijelu u kojima se povrat obveza iz kredita vezuje uz valutu švicarski franak sadržane u čl. 3 st. 2 u dijelu u kojem stoji:

"Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria bank d.d. na dan plaćanja.",

te u čl. 4 st. 3, u dijelu u kojem stoji:

"... u kunskoj protuvrijednost 999,66 CHF (devestodevedesetšvicarskih franaka i 66/100) obračunatih po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria bank d.d. na dan plaćanja."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐO koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐO iz [adresa] Đ 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od ukupno 27.334,78 EUR/ 205.953,90 kuna (tj. 10.540,44 EUR s osnova preplaćenih kamata te još 13.861,22 EUR preplaćenog iznosa na ime tečajnih razlika po ništetnoj odredbi o zaštitnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF, te 2.933,12 EUR na ime razlike između dodatnog zaduženja glavnice pri provedbi konverzije i priznate preplate), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to na iznos od:

3,50 EUR/ 26,35 kuna počev od 01.04.2007. (pozitivna tečajna razlika anuiteta umanjena za tečajnu razliku više plaćene kamate),

37,63 EUR/ 283,54 kune počev od 01.11.2007.g. (preplata kamate),

37,56 EUR/ 283,03 kune počev od 02.12.2007.g. (preplata kamate),

37,80 EUR/ 284,80 kuna počev od 07.12.2007.g. (preplata kamate),

37,81 EUR/ 284,87 kuna počev od 01.01.2008.g. (preplata kamate),

38,49 EUR/ 290,00 kuna počev od 01.02.2008.g. (preplata kamate),

41,41 EUR/ 312,05 kune počev od 01.03.2008.g. (tj. 2,55 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 38,86 EUR preplaćene kamate),

148,54 EUR/ 1.119,19 kuna počev od 01.04.2008.g. (tj. 11,90 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 136,64 EUR preplaćene kamate),

133,27 EUR/ 1.004,13 kuna počev od 01.05.2008.g. (preplata kamate), 131,93 EUR/ 994,02 kune počev od 01.06.2008.g. (preplata kamate),

133,55 EUR/ 1.006,27 kuna počev od 01.07.2008.g. (preplata kamate), 131,14 EUR/ 988,05 kuna počev od 01.08.2008.g. (preplata kamate),

131,24 EUR/ 988,86 kuna počev od 02.09.2008.g. (preplata kamate),

132,19 EUR/ 996,01 kuna počev od 01.10.2008.g. (preplata kamate),

184,46 EUR/ 1.389,80 kuna počev od 01.11.2008.g. (tj. 41,02 EUR/ 309,04 kn s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 143,44 EUR preplaćene kamate),

157,81 EUR/ 1.189,03 kune počev od 06.12.2008.g. (tj. 19,48 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 138,33 EUR preplaćene kamate),

218,46 EUR/ 1.645,96 kuna počev od 27.01.2009.g. (tj. 50,83 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 167,63 EUR preplaćene kamate),

221,33 EUR/ 1.667,63 kune počev od 05.02.2009.g. (tj. 53,10 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 168,23 EUR preplaćene kamate),

230,06 EUR/ 1.733,38 kuna počev od 04.03.2009.g. (tj. 59,96 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 170,10 EUR preplaćene kamate),

215,54 EUR/ 1.623,93 kune počev od 11.04.2009.g. (tj. 48,58 EUR/ 365,99 kn s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 166,96 EUR preplaćene kamate),

210,86 EUR/ 1.588,68 kuna počev od 12.05.2009.g. (tj. 44,92 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 165,94 EUR preplaćene kamate),

204,89 EUR1.543,68 kune počev od 02.06.2009.g. (tj. 40,25 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 164,64 EUR preplaćene kamate),

194,06 EUR/ 1.462,15 kuna počev od 02.07.2009.g. (tj. 31,77 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 162,29 EUR preplaćene kamate),,

197,15 EUR/ 1.485,37 kuna počev od 02.08.2009.g. (tj. 34,21 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 162,94 EUR preplaćene kamate),

203,55 EUR/ 1.533,61 kune počev od 04.09.2009.g. (tj. 39,25 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 164,30 EUR preplaćene kamate),

202,13 EUR/ 1.522,93 kune počev od 01.10.2009.g. (tj. 38,15 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 163,98 EUR preplaćene kamate),

196,46 EUR/ 1.480,23 kune počev od 03.11.2009.g. (tj. 33,72 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 162,74 EUR preplaćene kamate),

207,02 EUR/ 1.559,80 kuna počev od 01.12.2009.g. (tj. 42,03 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 164,99 EUR preplaćene kamate),

215,48 EUR/ 1.623,56 kuna počev od 01.01.2010.g. (tj. 48,70 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 166,78 EUR preplaćene kamate),

224,44 EUR/ 1.691,02 kune počev od 03.02.2010.g. (tj. 55,76 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 168,68 EUR preplaćene kamate),

225,27 EUR/ 1.697,30 kuna počev od 17.03.2010.g. (tj. 56,43 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 168,84 EUR preplaćene kamate),

240,67 EUR/ 1.813,34 kuna počev od 09.04.2010.g. (tj. 68,55 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene

kamate + 172,12 EUR preplaćene kamate),

237,97 EUR/ 1.792,94 kune počev od 04.05.2010.g. (tj. 66,45 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 171,52 EUR preplaćene kamate),

243,99 EUR/ 1.838,33 kune počev od 01.06.2010.g. (tj. 71,21 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 172,78 EUR preplaćene kamate),

296,36 EUR/ 2.232,93 kune počev od 07.07.2010.g. (tj. 112,37 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 183,99 EUR preplaćene kamate),

285,57 EUR/ 2.151,64 kune počev od 01.08.2010.g. (tj. 103,93 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 181,64 EUR preplaćene kamate),

318,53 EUR/ 2.399,92 kuna počev od 01.09.2010.g. (tj. 129,85 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 188,68 EUR preplaćene kamate),

307,12 EUR/ 2.313,93 kune počev od 06.10.2010.g. (tj. 120,92 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 186,20 EUR preplaćene kamate),

286,25 EUR/ 2.156,77 kuna počev od 05.11.2010.g. (tj. 104,56 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 181,69 EUR preplaćene kamate),

326,62 EUR/ 2.460,93 kune počev od 04.12.2010.g. (tj. 136,32 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 190,30 EUR preplaćene kamate),

348,01 EUR/ 2.622,04 kune počev od 05.01.2011.g. (tj. 177,41 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 170,60 EUR preplaćene kamate),

313,97 EUR/ 2.365,60 kuna počev od 01.02.2011.g. (tj. 149,76 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 164,21 EUR preplaćene kamate),

326,35 EUR/ 2.458,83 kune počev od 02.03.2011.g. (tj. 159,87 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 166,48 EUR preplaćene kamate),

311,79 EUR/ 2.349,17 kuna počev od 01.04.2011.g. (tj. 148,07 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 163,72 EUR preplaćene kamate),

314,52 EUR/ 2.369,72 kune počev od 01.05.2011.g. (tj. 150,33 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 164,19 EUR preplaćene kamate),

378,71 EUR/ 2.853,46 kune počev od 01.06.2011.g. (tj. 202,63 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 176,08 EUR preplaćene kamate),

384,93 EUR/ 2.900,29 kuna počev od 01.07.2011.g. (tj. 207,74 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 177,19 EUR preplaćene kamate),

438,58 EUR/ 3.304,44 kune počev od 02.08.2011.g. (tj. 251,46 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku viš plaćene kamate + 187,12 EUR preplaćene kamate),

410,96 EUR/ 3.096,36 kuna počev od 01.09.2011.g. (tj. 229,03 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 181,93 EUR preplaćene kamate),

380,72 EUR/ 2.868,56 kune počev od 01.10.2011.g. (tj. 204,47 EUR/ 1.540,58 kn s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 176,25 EUR preplaćene kamate),

320,02 EUR/ 2.411,17 kuna počev od 01.11.2011.g. (tj. 206,29 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više

plaćene kamate + 113,73 EUR preplaćene kamate),

317,76 EUR/ 2.394,17 kuna počev od 01.12.2011.g. (tj. 204,37 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,39 EUR preplaćene kamate),

331,43 EUR/ 2.497,17 kuna počev od 01.01.2012.g. (tj. 216,36 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,07 EUR preplaćene kamate),

341,69 EUR/ 2.574,45 kuna počev od 11.02.2012.g. (tj. 225,38 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 116,31 EUR preplaćene kamate),

344,90 EUR/ 2.598,69 kuna počev od 01.03.2012.g. (tj. 228,24 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 116,66 EUR preplaćene kamate),

336,57 EUR/ 2.535,84 kune počev od 05.04.2012.g. (tj. 221,01 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,56 EUR preplaćene kamate),

338,82 EUR/ 2.552,86 kune počev od 02.05.2012.g. (tj. 223,03 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,79 EUR preplaćene kamate),

345,91 EUR/ 2.606,28 kuna počev od 01.06.2012.g. (tj. 229,28 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 116,63 EUR preplaćene kamate),

339,43 EUR/ 2.557,44 kune počev od 01.07.2012.g. (tj. 223,69 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,74 EUR preplaćene kamate),

341,08 EUR/ 2.569,86 kuna počev od 01.08.2012.g. (tj. 225,18 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,90 EUR preplaćene kamate),

336,21 EUR/ 2.533,19 kuna počev od 01.09.2012.g. (tj. 220,98 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,23 EUR preplaćene kamate),

325,9 EUR/ 2.455,48 kuna počev od 02.10.2012.g. (tj. 212,03 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,87 EUR preplaćene kamate),

336,95 EUR/ 2.538,75 kuna počev od 01.11.2012.g. (tj. 221,75 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,20 EUR preplaćene kamate),

338,85 EUR/ 2.553,08 kuna počev od 08.12.2012.g. (tj. 223,47 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,38 EUR preplaćene kamate),,

338,25 EUR/ 2.548,55 kuna počev od 03.01.2013.g. (tj. 223,02 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 115,23 EUR preplaćene kamate),

317,31 EUR/ 2.390,75 kuna počev od 01.02.2013.g. (tj. 204,76 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate +112,55 EUR preplaćene kamate),

328,93 EUR/ 2.478,30 kuna počev od 06.03.2013.g. (tj. 214,98 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,95 EUR preplaćene kamate),

336,59 EUR/ 2.536,02 kune počev od 05.04.2013.g. (tj. 221,76 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 114,83 EUR preplaćene kamate),

329,81 EUR/ 2.485,00 kuna počev od 03.05.2013.g. (tj. 215,89 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,92 EUR preplaćene kamate),

312,22 EUR/ 2.352,37 kune počev od 11.06.2013.g. (tj. 200,57 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 111,65 EUR preplaćene kamate),

307,18 EUR/ 2.314,42 kuna počev od 02.07.2013.g. (tj. 196,22 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 110,96 EUR preplaćene kamate),

312,53 EUR/ 2.354,80 kuna počev od 02.08.2013.g. (tj. 200,97 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 111,56 EUR preplaćene kamate),

320,93 EUR/ 2.418,03 kune počev od 01.09.2013.g. (tj. 208,39 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 112,54 EUR preplaćene kamate),

333,14 EUR/ 2.510,06 kuna počev od 04.10.2013 g. (tj. 219,15 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,99 EUR preplaćene kamate),

326,5 EUR/ 2.460,01 kunu počev od 05.11.2013.g. (tj. 213,41 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene

kamate + 113,09 EUR preplaćene kamate),

330,8 EUR/ 2.492,41 kuna počev od 03.12.2013.g. (tj. 217,25 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 113,55 EUR preplaćene kamate),

335,64 EUR/ 2.528,88 kuna počev od 01.01.2014.g. (tj. 221,56 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate +114,08 EUR preplaćene kamate),

211,46 EUR/ 1.593,20 kuna počev od 09.02.2014.g. (tj. 203,33 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,13 EUR preplaćene kamate),

217,58 EUR/ 1.639,35 kuna počev od 01.03.2014.g. (tj. 209,41 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,17 EUR preplaćene kamate),

215,86 EUR/ 1.626,46 kuna počev od 01.04.2014.g. (tj. 207,73 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,13 EUR preplaćene kamate),

210,1 EUR/ 1.582,98 kuna počev od 01.05.2014.g. (tj. 202,06 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,04 EUR preplaćene kamate),

205,82 EUR/ 1.550,79 kuna počev od 06.06.2014.g. (tj. 197,84 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,98 EUR preplaćene kamate),

209,07 EUR/ 1.575,19 kuna počev od 01.07.2014.g. (tj. 201,07 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,00 EUR preplaćene kamate),

215,58 EUR/ 1.624,24 kune počev od 01.08.2014.g. (tj. 207,53 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,05 EUR preplaćene kamate),

218,45 EUR/ 1.645,92 kuna počev od 03.09.2014.g. (tj. 210,40 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,05 EUR preplaćene kamate),

219,89 EUR/ 1.656,81 kunu počev od 01.10.2014.g. (tj. 211,84 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,05 EUR preplaćene kamate),

224,63 EUR/ 1.692,44 kune počev od 01.11.2014.g. (tj. 216,55 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,08 EUR preplaćene kamate),

227,84 EUR/ 1.716,66 kuna počev od 01.12.2014.g. (tj. 219,74 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,10 EUR preplaćene kamate),

225,93 EUR/ 1.702,26 kuna počev od 01.01.2015.g. (tj. 217,87 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,06 EUR preplaćene kamate),

226,45 EUR/ 1.706,15 kuna počev od 01.02.2015.g. (tj. 218,40 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,05 EUR preplaćene kamate),

226,43 EUR/ 1.706,04 kune počev od 06.03.2015.g. (tj. 218,41 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,02 EUR preplaćene kamate),

226,42 EUR/ 1.705,92 kune počev od 02.04.2015.g. (tj. 218,41 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 8,01 EUR preplaćene kamate),

226,39 EUR/ 1.705,74 kuna počev od 01.05.2015.g. (tj. 218,42 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,97 EUR preplaćene kamate),

226,38 EUR/ 1.705,64 kuna počev od 09.06.2015.g. (tj. 218,42 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,96 EUR preplaćene kamate),

226,37 EUR/ 1.705,56 kuna počev od 09.07.2015.g. (tj. 218,43 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,94 EUR preplaćene kamate),

226,35 EUR/ 1.705,43 kuna počev od 01.08.2015.g. (tj. 218,44 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,91 EUR preplaćene kamate),

226,34 EUR/ 1.705,33 kuna počev od 01.09.2015.g. (tj. 218,44 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,90 EUR preplaćene kamate),

226,32 EUR/ 1.705,20 kuna počev od 01.10.2015.g. (tj. 218,45 EUR s osnova pozitivne tečajne razlike anuiteta umanjene za tečajnu razliku više plaćene kamate + 7,87 EUR preplaćene kamate),

2.933,12 EUR/ 22.099,56 kuna počev od 01.02.2016.g. (kao datuma koji slijedi datum dospijeća prvog narednog anuiteta nakon izvršene konverzije, a na ime dodatnog zaduženja glavnice pri provedbi konverzije, umanjeno za priznati iznos preplate), sve do isplate.“

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐO iz [adresa] Đ 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 6.002,34 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od dana podnošenja tužbe (12.06.2019.), po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupnog iznosa od 10.713,39 EUR

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (prije Hypo Alpe Adria bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 468,54 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima tj. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počev od dana donošenja odluke tj. 20. siječnja 2026. pa do dana isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da su on i tuženik 14. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 396-48/2007, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos od 195.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženog važeće na dan korištenja kredita (čl. 2 Ugovora). U čl. 3 st. 1 Ugovora da stoji da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 4,60% dekurzivno godišnje, mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. U čl. 4 st. 3 istog Ugovora da stoji da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 999,66 CHF obračunati po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Anuiteti da dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Citira dijelove odredbi čl. 6, 17, 21, 3 i 4 predmetnog Ugovora. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

1.1. Dana 27. siječnja 2016. parnične stranke da su sklopile Aneks predmetnom Ugovoru o kreditu, u kojem se tuženik pozvao na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2105 – dalje ZIDZPK) predmnijevajući da je kredit 14. veljače 2007. sklopljen s valutnom klauzulom u CHF. U istom aneksu koji je sastavio tuženik sa istovjetnim tekstom u bitnom za sve svoje korisnike kredita s kojima je sklopio anekse radi konverzije u kredite s valutnom klauzulom EUR, tuženik da je utvrdio nedospjelu glavnicu u iznosu od 105.443,17 EUR na dan 30. rujna 2015. Istim Aneksom tužitelju da je priznata preplata u iznosu od 35.495,44 kn. Nakon što je sklopljen navedeni Aneks donesena da je presuda Visokog trgovačkog suda pod posl.br. Pž-6632/17-10 14. lipnja 2018. na koju se poziva tužitelj i navodi da je istom utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima u potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Smatra tužitelj da se zbog toga izračun konverzije po predmetnom kreditu nije smio vršiti na način kako je to predviđeno ZIDZPK, jer je valutna klauzula u predmetnom ugovoru ništetna pa da je zbog svega pogrešan izračun konverzije. Tuženik da je trebao utvrditi iznos svih anuiteta kredita prema tečaju na dan isplate kredita u skladu s inicijalnom kamatnom stopom, a od 1. siječnja 2014. s kamatnom stopom od 3,23% sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13), budući se radi o kreditu kod kojeg je tečaj, u odnosu na tečaj prilikom korištenja kredita aprecirao za više od 20%. Sumnja se da postoji razlika u naplaćenim anuitetima. Uvažavajući sve navedeno tuženik da je trebao utvrditi ostatak glavnice na dan provedbe konverzije u iznosu manjem nego što ga je utvrdio, radi čega da je tužitelju nezakonito uvećana nedospjela glavnica prilikom konverzije. Navodi da nije u posjedu tužitelj dokumentacije koja mu je potreba da bi izračunao preplaćene iznose. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. u predmetu Rev-2245/17-2. Također i na odluku iz predmeta Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Traži da se utvrde ništetnim ugovorne odredbe koje je citirao u tužbi, te da se tuženiku naloži isplata za iznose koje je nezakonito terećen od tuženika skupa sa zateznim zakonskim kamatama počev od dana svakog neosnovanog terećenja za svaki pojedinačni nezakoniti oduzeti novčani iznos do dana isplate. Citira i dijelove presude VSRH od 13. lipnja 2014. br. Pž- 7129/13-4, broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

1.2. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu da je bila određena promjenjiva kamatna stopa o kojoj odredbi tužitelj nije posebno pregovarao s tuženikom, kao što je bila ugovorena zaštitna klauzula o vraćanju kredita u valuti CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja, bez da je prije sklapanja ugovora o kreditu realno bio upoznat o povećanom riziku promjene vrijednosti valute CHF u odnosu na kunu kako bi uopće mogao donijeti valjanu odluku o sklapanju ugovora o kreditu. Citira odredbe čl. 6, 17 i 21 predmetnog Ugovora, te smatra da su i te odredbe ugovora ništetne, nerazumljive, nepoštene, te nejasne, da tužitelju nije bila također pojašnjenja komercijalna kamatna stopa, niti parametri određenja te stope, da su tužitelju nametnute obveze prihvaćanja općih akata tuženika koje nikada nije vidio i s njima bio upoznat. Smatra da odredba čl. 3 st. 2 i čl. 4. st. 3 Ugovora koje uređuju valutnu klauzulu prilikom otplate kredita su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana budući je rizik promjene vrijednosti valute CHF u cijelosti prebačen na tužitelja kao potrošača kojeg tuženik nije informirao o istome. Poziva se i na odredbe čl. 49 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., te čl. 53 istog propisa. Predmetni Ugovor o kreditu tužitelj da je sklopio radi dovršenja kuće – svog doma. Kod tuženika da je došao s velikim povjerenjem, nije imao iskustva predvidjeti mogućnost rizika promjene vrijednosti CHF, kao niti varijable budućih promjena kamatne stope od strane tuženika. Aprecijacijom tečaja CHF i povišenjem kamatne stope korisnik kredita da je naglo stavljen u tešku situaciju, odlukama tuženika da je došlo do promjene kamatnih stopa. Predlaže u konačnici prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a koji da će precizirati nakon dostavljenih financijskih podataka. Potražuje i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osnovi i visini. Ističe da ne postoji pravna osnova za isplatu nakon provedene konverzije. Konverzija da je rađena na način kao da je tužitelj od prvog dana imao sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR kako su odredbe čl. 19 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK) i nalagale, pa da stoga primjena fiksnog tečaja u CHF (početni tečaj) na temelju čega bi preplata bila, više ovdje nije primjenjiv jer je bio suprotan odredbama ZID ZPK. Očito je da se ugovorne odredbe aneksa primjenjuju retroaktivno. Smatra tuženik da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to čl. 3 Aneksa ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza o promjenjivoj kamatnoj stopi odrediva jer se mijenjala sukladno objektivnom pokazatelju tj. promjeni EURIBOR-a na tržištu. Smatra tuženik da budući je morao postupiti u skladu s ZID ZPK on da je predložio tužitelju sklapanje aneksa kojim se mijenjaju odredbe Ugovora, a što uključuje i odredbu o kamatnim stopama. Tuženik da ističe da predmetnim aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe, već da je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Budući da je zakonodavac naložio predmetnu promjenu s retroaktivnim učinkom tužitelj da je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja ugovora iznos kredita i povrat vezan za EUR valutu, stoga da ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti. Nadalje navodi da budući se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., ista da nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga smatra tuženik da tužitelj neosnovano drži da je odluka iz kolektivnog spora bila ona s kojom bi sud bio vezan prilikom donošenja odluke. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja prilikom sklapanja ugovora i upozorio na rizike valutnih klauzula. Predmetnim ugovorom da je ugovoren rok otplate 30 godina, pa da je jasno da je u trenutku sklapanja ugovora bilo neizvjesno kretanje kune i CHF. Tuženik da nije mogao predmetnu valutu koristiti radi stjecanja dobiti. Tužitelj da sklapanjem aneksa u situaciji kada je konverzija provedena u skladu sa ZPK nema više pravni interes, niti pravo potraživati daljnje iznose na ime obeštećenja. Tužitelj da na ni koji način nije obrazložio u tužbi kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, već da istu samo paušalno određuje kao početnu ugovorenu kamatnu stopu. Smatra čak da se utvrdi ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne pretplate da bi se mogao računati u odnosu na prosječnu kamatnu na tržištu u utuženom razdoblju. Smatra da se samo u postupcima za naknadu štete mogu parnične stranke pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu i da tužitelj je dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji zahtjev, a to a ne čini. Tuženik da ističe i prigovor zastare. Smatra da ne postoji ni jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštiti kolektivnih interesa i prava. Zaključno predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se u podnesku od 13. kolovoza 2020. očituje na odgovor na tužbu, osporava navode tuženika, poziva se na odluke viših sudova kao i presude suda Europske unije. Tuženik se u podnesku od 26. kolovoza 2020. očituje na tužiteljev podnesak, poziva se na odluku Vrhovnog suda RH od 4. ožujka 2020. u postupku Gos-1/2019, u bitnome osporava navode tužitelja, ističe da je tužitelju priznata preplata sklapanjem aneksa i da je istom u cijelosti obeštećen. Uz podnesak od 9. rujna 2020. tuženik dostavlja financijsku dokumentaciju potrebnu za vještačenje. U podnesku od 26. listopada 2020. tužitelj zahtjeva dostavu dokumentaciju i za period nakon 30. rujna 2015., te se očituje na dosadašnje navode tuženika. Uz podnesak od 19. siječnja 2021. tuženik dostavlja i preostalu financijsku dokumentaciju. Tužitelj se u podnesku od 10. svibnja 2021. očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te ujedno precizira i točku II. tužbenog zahtjeva i to u dvije varijante sukladno varijantama iz nalaza. Tuženik se u podnesku od 27. svibnja 2021. očituje na nalaz i mišljenje vještaka, smatra da je izračun razlike anuiteta pogrešan i nepotpun jer je vještak u izračun uvrstio samo anuitete kad su bili više plaćeni iznosi, a ne kad je tužitelj platio manje od početnog. Smatra da je izračun vještaka i pogrešan jer vještak kao datum uplate koristi datum kad je anuitet u cijelosti podmiren, a ne kad je uplata izvršena, dostavlja svoj izračun, prigovara da vještak nije oduzeo od dobivenog iznosa iznos preplate u konverziji. Tužitelj se u podnesku od 30. srpnja 20021. (6. ruja 2021.) očituje na navode tuženika i na očitovanje vještaka, ističe da on nije preinačio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 7. svibnja 2021. i nadalje prihvaća nalaz vještaka za kojeg smatra da je otklonio primjedbe tuženika. U podnesku od 22. svibnja 2023. tužitelj je suglasan sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića koji je iznose iskazao u valuti EUR, te ukupan iznos zakonskih zateznih kamata na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose, počev od dana pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije, te precizira točku II. tužbenog zahtjeva u dvije varijante.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 396- 48/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. veljače 2007., otplatnog plana predmetnog kredita, Obavijesti o dospijeću prvog anuiteta, Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 396-48/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. siječnja 2016., Obavijesti o provedenoj konverziji, otplatnog plana sa kamatnom stopom 3,23% promjenjivom, zahtjeva za dostavu dokumentacije, odgovora na zahtjev za dostavu dokumentacije, mišljenja Rukčević vještačenja d.o.o. Zagreb, Tablice G1 kamatne stope banka na kunske kredite bez valutne klauzule, podneska iz predmeta P-1401/12 kod TS u Zagrebu od 1. prosinca 2012., izračuna konverzije za predmetni kredit, pregleda prometa za klijenta za predmetni Ugovor o kreditu, specifikaciju uplata po predmetnom kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, dopisa sa izračunom konverzije uz pripadajući otplatni plan, prihvata konverzije, početnog otplatnog plana, obročnog otplatnog plana, specifikacije uplata, obavijesti o promjenama kamatnih stopa i pregleda prometa za klijenta sve do zatvaranja kredita 1. srpnja 2016., Izjave ĐOJ, obavijesti o provedenoj konverziji, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec., te je pročitan nalaz i mišljenje od 3. travnja 2021., čitanjem očitovanja vještaka na podnesak tuženika od 27. svibnja 2021., saslušan je tužitelj, pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 25. travnja 2023. Sud nije saslušao svjedoka ŠO obzirom da je isti u dopisu koji je dostavio sudu naveo da nema nikakvih posebnih saznanja o navedenom slučaju, a tuženik je odustao od prijedloga da se sasluša svjedokinja ŠOJ.

5. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu za iznos od 195.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 2), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke (čl. 6). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,60% (čl. 3). Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF (čl. 4). Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita. U tom Ugovoru je konstatiran iznos preplate u visini od 35.495,44 kn i koristi se za namirenje budućih anuiteta.

6. Sporna je tvrdnja tužitelja da li su u dijelovima odredbe čl. 3., 4., 6., 17. i 21. Ugovora ništetne, da li tužitelj ima pravni interes isto tvrditi, te pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Aneks ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.

7. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

8.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

8.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

8.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

8.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

8.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

8.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezano vraćanje glavnice u CHF, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.

10. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjev tužitelja iz točke I. izreke u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu i na promjene kamatne stope je osnovan.

11. O predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije se pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

11.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope, objavio Opće uvjete poslovanja. To ne utječe na sadržaj spornih odredbi ugovora, a niti su se one promijenile na način da je njihov sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ove predmetne odredbe ugovora su nejasne i nerazumljive. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

11.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.

12. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke, tj. prihvatiti tužbeni zahtjev da su djelomično ništetne odredbe predmetnog Ugovora u čl. 6 st. 1 i 2, čl. 17 st. 1, čl. 21 st. 3, čl. 3 i 4 gdje se vezuje glavnica, odnosno povrat obveza uz valutu švicarski franak na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnima anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, važećem na dan plaćanja, te gdje je promjena kamata određena odlukom banke.

13. Tužitelj u svom iskazu naveo je 2007. kod tuženika tražio kredit za rekonstrukciju stambene kuće kako bi riješio svoje i svoje obitelji stambeno pitanje. Sjeća se da mu je referent ŠO rekao da je najpovoljnija kamatna stopa za kredit u valuti CHF, misli da je bila 4,60 promjenjiva i da mu je rata bila oko 4.500,00 kn. Ugovor je pročitao, a očekivao je i bio svjestan da je moguća neka manja promjena kamatne stope i nije bio upozoren da bi moglo doći do veće kamatne stope, a kad se dizala kamatna stopa njemu i nije bilo objašnjeno zbog čega. Nakon nekog vremena je došlo i do velike promjene tečaja što također nije očekivao, niti na tu mogućnost bio upozoren, misli da mu je čak rata bila povišena za duplo. Nikada se ne bi upustio u takav kredit da je mogao očekivati takvu visoku ratu, njegova primanja nisu bila tako velika, to je bio kredit na 30 godina. Misli da ima još otplatiti neke tri godine tog kredita, a pristao je na konverziju 2016. Još 2014. se obratio u banci te pitao i tražio da mu se na neki način smanji rata, ali je dobio odbijenicu. Prije potpisivanja aneksa ugovora zbog konverzije dobio je pripremljen ugovor i potpisan po banci bez ikakvih pregovora, da bude iskren, gledao je kolika će mu biti rata i vidio da će mu biti nešto niža, te je zato i potpisao. Kad je sklapao glavni ugovor nije mu bilo ponuđeno da može mijenjati bilo koju odredbu ugovora. Kasnije je konvertirani kredit zatvorio i uzeo novi kredit sa kojim je zatvorio ovaj konvertirani kredit i ustvari plaća po novom kreditu, uvijek je tražio najpovoljniju opciju. Nakon što je pročitao ugovor misli da nije tražio da mu se objasni kako će se mijenjati kamatna stopa, obzirom da je pisalo da je promjenjiva. Nije bankarski stručnjak, ali je očekivao da će promjena biti manja. Nije pokušao mijenjati neku odredbu ugovora jer je jednostavno bilo ponuđeno da li pristaje ili ne pristaje na već pripremljene uvjete, odnosno uzmi ili ostavi. Ova nekretnina koju je rekonstruirao nije nikada bila iznajmljivana ili korištena u neke druge svrhe.

14. Iskaz tužitelja sud cijeni kao uvjerljiv, logičan i životan. Iz njega proizlazi da tužitelj nije bio upozoren na rizike predmetnog kredita, nisu mu bili objašnjeni parametri na temelju kojih se mijenja kamatna stopa, a niti je dobio obrazloženje vezano za valutu CHF.

15. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao da bi tužitelj bio potrošač. Iz iskaza tužitelja upravo je potvrđeno ono što je sud već ranije naveo u odluci, tj. da se o spornim odredbama nije pregovaralo, da tužitelj nije mogao utjecati na odredbe ugovora, da nije imao saznanja kako se mijenja kamatna stopa, da nije bio upozoren na specifičnosti i opasnosti promjene valute CHF u periodu koji je slijedio nakon zaključenja ugovora.

16. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

17. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

18. Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da u valuti HRK utvrdi i iskaže preplaćenu razliku s osnove promjena kamatnih stopa, plaćenih prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete obračunate primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,6 % godišnje do 31.12.2013. a od 01.01.2014.g. do konverzije primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje; da u valuti HRK utvrdi i iskažu sve više plaćene razlike, a u odnosu na anuitete obračunate primjenom tečaja po kojem je isplaćen kredit (27.02.2007.g.; 1 CHF = 4,525 kn), sve do konverzije; da u valuti CHF i HRK utvrdi i iskaže razlika preostale glavnice na dan konverzije, uzimajući u obzir otpis pri provedbi konverzije, na način: da utvrdi i iskaže razlika preostale, više zadužene, glavnice prema obračunu banke a u odnosu na ostatak glavnice koji treba utvrditi primjenom početnog otplatnog plana i redovno ugovorene kamatne stope koja teče u visini od 4,6 % godišnje do 31.12.2013. a nakon tog datuma primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje, te uz primjenu tečaja po kojem je isplaćen kredit (27.02.2007.g.; 1 CHF = 4,525 kn), da utvrdi i iskaže u kojem dijelu je otpisana glavnica od strane banke prilikom konverzije, da se utvrdi i iskaže koliko iznosi više zadužena razlika ostatka glavnice na dan konverzije; da utvrdi i iskaže ukupna preplaćena razlika s osnove promjena kamatne stope, s osnove valutne klauzule, te s osnove razlike više zadužene glavnice na dan konverzije; da sačini nalaz i u varijanti po kojoj će se preplaćene/više zadužene razlike po predmetnom kreditu obračunati primjenom redovno ugovorene kamatne stope koja teče u visini od 4,6 % godišnje za svo vrijeme trajanja kredita, sve do konverzije, dakle bez primjene kamatne stope od 3,23% godišnje, te uz primjenu tečaja po kojem je isplaćen kredit. Zadaća vještaka je bila i da se vještak očituje i na okolnost je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu s CHF valutom obveze, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.

18.1. Vještak u nalazu i mišljenju 3. travnja 2021. navodi:

1. Pod pretpostavkom da je u periodu do 31.12.2013. bila primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa u visini 3,23%, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 79.416,90 HRK (zadaća a).

2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita, i primijenjenom početnom kamatnom stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa u visini 3,23%, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 104.436,87 HRK (zadaća b).

3. Pod pretpostavkom da je u periodu do 30.09.2015. bila primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez primjene zakonske kamatne stopa u visini 3,23% nakon 01.01.2014, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 78.147,58 HRK (zadaća d).

4. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF jednak tečaju na dan isplate kredita, i primjenom ugovorne kamatne stope cijelo vrijeme do dana konverzije, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 104.800,73 HRK (zadaća d).

5. Prema dodatku Ugovora, uzimajući u obzir otpis pri provedbi konverzije, tuženik je u konvertiranom kreditu odredio novu glavnicu na dan 30.09.2015 veću za 57.595,00 HRK (zadaća c), odnosno dodatno zadužio za navedeni iznos tužitelja u odnosu na stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati, a prema CHF/HRK tečaju na dan isplate.

6. Prilikom procesa konverzije sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR (zadaća e).

18.2.Vještak u svom očitovanju od 20. srpnja 2021. navodi da je izradio nalaz i mišljenje sukladno zadaći, koja je u cijelosti navedena na strani 3 vještačenja, a točke koje se odnose na navedeni prigovor glase:

"a) da u valuti HRK utvrdi i iskaže preplaćenu razliku s osnove promjena kamatnih stopa, plaćenih prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete obračunate primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,6 % godišnje do 31.12.2013. a od 01.01.2014.g. do konverzije primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje;

b) da u valuti HRK utvrdi i iskažu sve više plaćene razlike, a u odnosu na anuitete obračunate primjenom tečaja po kojem je isplaćen kredit (27.02.2007.g.; 1 CHF = 4,525 kn), sve do konverzije; „

Iz zadaće je nesporno da se upravo tražila preplaćena razlika, odnosno više plaćena po svakom pojedinom anuitetu, dakle iznos koji je više uplaćen u odnosu na ono što je trebalo biti uplaćeno, prikazano po svakom pojedinom anuitetu, te se ne može tumačiti drukčije. U istom anuitetu ne može biti više i manje plaćeno. Da je zadatak glasio da se uz preplatu po svakom anuitetu traži i potplata, ili manje uplaćeni iznosi. onda bi tako bilo i prikazano kroz i nalaz i mišljenje. Dakle bez sumnje je da je vještak postupio prema zadaći, te da je tuženik eventualno ovakav prigovor mogao dati samoj zadaći, a ne vještaku koji je po njoj postupao.

Tuženik dalje navodi: "No, čak i kad bi bilo opravdano u obzir uzeti samo pozitivne razlike, tuženik ističe da su u mišljenju vještaka utvrđeni iznosi razlike pogrešni, budući da vještak kao datum uplate koristi datum kad je anuitet u cijelosti podmiren, a ne datum kad je uplata izvršena (npr. uplata za anuitet od 31.03.2007. je izvršena 30.03.2007. i treba primijeniti tečaj važeći 30.03.2007., a ne 31.03.2007.)“ Vještak na stranici 11 iznad tablice 5 u pojašnjenju izračuna jasno navodi da je prilikom izračuna razlika koristio ugovoreni tečaj, odnosno prosječni tečaj prema stvarnim uplatama, te prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno. Prikazane da su dakle stvarne uplate koje je tužitelj vršio, a tečaj je prikazan kao prosjek stvarno uplaćenog. Naznačeni datum je samo datum dospijeća, i to u slučajevima kada je uplata vršena prije samoga dospijeća, te je stoga tvrdnja tuženika pogrešna. Tuženik dalje navodi: „U odnosu na dio kojim se iskazuje razlika u glavnici (točka 5. mišljenja), tuženik osporava nalaz i mišljenje budući da vještak od dobivenog iznosa nije oduzeo iznos preplate priznate u konverziji. Stoga tuženik predlaže da vještak dopuni nalaz u tom smislu. Osim toga, tuženik naglašava da konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije iznosi 35.771,31 kn, a što nesporno proizlazi iz Obavijesti o provedenoj konverziji dostavljenoj na ročištu održanom 16. ožujka 2021. Slijedom navedenoga, eventualno preostali iznos razlike u glavnici bio bi 21.823,69 kn (a ne 57.595,00 kn).“ vještak se očituje kako slijedi:

Što se tiče efekata konverzije, dio čega je navedene preplata na koju se tuženik poziva, vještak je imao vrlo jasno definiranu zadaću oko konverzije u točkama c) i e),

„ c) da u valuti CHF i HRK utvrdi i iskaže razlika preostale glavnice na dan konverzije, uzimajući u obzir otpis pri provedbi konverzije, na način: da utvrdi i iskaže razlika preostale, više zadužene, glavnice prema obračunu banke a u odnosu na ostatak glavnice koji treba utvrditi primjenom početnog otplatnog plana i redovno ugovorene kamatne stope koja teče u visini od 4,6 % godišnje do 31.12.2013. a nakon tog datuma primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje, te uz primjenu tečaja po kojem je isplaćen kredit (27.02.2007.g.; 1 CHF = 4,525 kn);

e) da se vještak očituje i na okolnost je li tuženik sve uplate koje je tužitelj izvršio na temelju Ugovora o kreditu s CHF valutom obveze, dakle uključujući i plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu.”, te nije mogao postupati na način da uzima u obzir preplatu koju tuženik navodi, budući da bi to automatski i značilo da je vještak svojevoljno proširio mišljenje van okvira zadanih mu zadaćom. Svi efekti konverzije prikazani su kroz nalaz informativno, ali kroz mišljenje, vještak se mora držati zadanih okvira. Stoga je i ovdje riječ o prigovoru koji se eventualno mogao dati samoj zadaći, a ne vještaku koji je po njoj postupao. Dakle, vještak je izradio nalaz i mišljenje po nalogu suda, postupajući po zadaći naloženoj od strane suda, te je iskazao tužiteljevu preplatu po svakom pojedinom anuitetu, kada je preplata temeljem kamate ili valute kao takva postojala, te dao mišljenje o efektima konverzije na način koji mu je u potpunosti definiran zadaćom. Vještak ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja, koja obuhvaćaju ostale tuženikove navode, a ukoliko sud smatra da je potrebno još nešto iskazati ili izračunati, isto će učiniti u eventualnoj nadopuni.

18.3.Vještak je izradio i dopunu nalaz sa zadaćom da konvertira u valutu EUR sve iznose koje je utvrđivao u kunama, te da vještak u valuti EUR obračuna i zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose, počev od dana svake pojedine uplate, pa do dana izvršene konverzije.

18.4.U dopuni nalaza i mišljenja od 25. travnja 2023. vještak navodi da je izvršen uvid u dokumentaciju koja je stavljena na raspolaganje vještaku, te nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna više uplaćenog na ime kamata i valute, te analize konverzije po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje: 1. Pod pretpostavkom da je u periodu do 31.12.2013. bila primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa u visini 3,23%, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 10.540,44 € / 79.416,90 kn (zadaća a).

5. Prema dodatku Ugovora, uzimajući u obzir otpis pri provedbi konverzije, tuženik je u konvertiranom kreditu odredio novu glavnicu na dan 30.09.2015 veću za 7.644,17 € / 57.595,00 HRK (zadaća c), odnosno dodatno zadužio za navedeni iznos tužitelja u odnosu na stanje CHF glavnice prema realiziranoj otplati, a prema CHF/HRK tečaju na dan isplate.

7. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koji su utvrđeni kao preplata po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i ništetnosti primjene valutne klauzule (primijenjena početna kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, a od 01.01.2014. do 30.09.2015. zakonska kamatna stopa u visini 3,23%) na dan provedbe konverzije 30.09.2015. jest 10.713,39 € / 80.720,01 kn.

8. Iznos isključivo zatezne kamate na više plaćene iznose koji su utvrđeni kao preplata po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i ništetnosti primjene valutne klauzule (bez primjene zakonske kamatne stopa u visini 3,23% nakon 01.01.2014) na dan provedbe konverzije 30.09.2015. jest 10.702,04 € / 80.634,52 kn.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano. Niti stranke nisu prigovarale u konačnici izračunu vještaka, već je tuženik imao prigovore na zadaću, odnosno prigovore pravne prirode. Nakon očitovanja vještaka niti tuženik nije više imao prigovore.

20. Tužitelj nije imao potrebnu financijsku dokumentaciju pri podnošenju tužbe da bi mogao odrediti točan novčani iznos koji potražuje. Tužitelj je pravo specifikacije zadržao kod podnošenja tužbe predloživši i financijsko vještačenje. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16, Š protiv RH, Odluka br. 3240/05, G protiv RH), a i u suprotnosti praksi sudova RH (npr. ŽS Zagreb Gž-4830/23 od 16. siječnja 2024.).

21. Sud je prihvatio kao osnovan djelomično tužbeni zahtjev tužitelja po njegovoj "drugoj" varijanti, odnosno umanjen za iznos preplate koja je izračunata kod konverzije i koja se koristila za plaćanje budućih anuiteta. Naime, Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem Zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže Zakon. Glavni motiv i svrha navedenog Zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

21.1.Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa ugovoru o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. veljače 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim Aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR (čl.2 Aneksa ugovoru o kreditu).

21.2.Sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu tužitelj se nije odrekao prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2007. Ta činjenica je neodlučna i to stoga što na strani tužitelja sklapanjem Aneksa uz ugovor, čija valjanost nije dovedena u pitanje, nije došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. (obračuna konverzije) platio na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi. Naime, i ti iznosi su iskorišteni za njegov račun (i u njegovu korist) za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Aneksom. Zbog toga ne postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 14. veljače 2007. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

21.3. Zaključak je ovog suda da je sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF 14. veljače 2007. jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorišteni za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Aneksom uz ugovor o kreditu. Stoga mu prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju iznosi koje potražuje u prvom tužbenom zahtjevu.

21.4.To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 26.

21.5.Iako je tuženik na temelju sklopljenog Aneksa uz ugovor o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. veljače 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.). Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužitelja držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje-ZOO-a) nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14.veljače 2007. na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužitelju i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. veljače 2007. tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja preuzete valjanim Aneksom tom ugovoru. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje tužiteljeve obveze prema Aneksu sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Aneks ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. veljače 2007. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO-a tužitelju, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. veljače 2007. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje njegove obveze preuzete valjanim Aneksom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

21.6.To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32.

21.7. Slijedom navedenog je valjalo naložiti tuženiku da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015. kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Tužitelj je uglavničio zahtjev za pripadajuću isplatu zakonskih zateznih kamata. Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 2. ZOO-a). Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

21.8. Također od pripadajućih zakonskih zateznih kamata valja odbiti iznos preplate od 4.711,05 Eur izračunat konverzijom koji se koristio za buduće obveze tužitelja pa je na taj način vraćen u njegovu imovinu. Stoga je odlučeno kao u točkama III i IV izreke.

22. Kada je vještak u nalazu uzeo u obzir efekte konverzije uračunao je i nastalu razliku u preostaloj glavnici u visini od 7.644,17 Eur, koja je nastala zbog toga što nije korišten tečaj koji je bio na dan isplate kredita. Izračunata razlika glavnice ne pripada tužitelju. Ovo stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Aneksa, kada bi mu se i ona uračunala, radilo bi se o dvostrukom obeštećenju.

23. Tuženik nema pravo na povrat razlike manje plaćenih iznosa od početnog tečaja i početne kamatne stope, nije postavio takav zahtjev u postupku. Tužitelj je plaćao tuženiku ono što je tražio, pa nije bilo nikakvog stjecanja na strani tužitelja bez osnove. Nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanje. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. U periodu kada je kamatna stopa bila niža od početne (31. prosinca 2013. do 1. listopada 2015.) ista je bila određena neovisno o volji stranaka.

24. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu sa zahtjevima za utvrđenjem, a djelomično i zahtjevom za kamatu na kondikcijske zahtjeve koju je uglavničio u jednom od tužbenih zahtjeva, dok u odnosu na glavne kondikcijske zahtjeve i dijelom na sporedne zahtjeve za kamatu nije uspio, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima. Stoga je uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove koji se odnose na zastupanje punomoćnika iz reda odvjetnika. No, obvezan je tuženik da plati trošak financijskog vještačenja koje je bilo nužno obzirom da tuženik nije tužitelju dostavio niti financijsku dokumentaciju prije podnošenja tužbe, pa nije mogao postaviti niti određeni zahtjev za isplatu. Trošak vještačenja za koji potražuje nadoknadu tužitelj je u iznosu od 415,45 Eur, pa mu se i dosuđuje. Kao nužni trošak mu se dosuđuje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 Eur. Ovaj trošak se dosuđuje temeljem odredbe čl. 154 st. 3 i 6 ZPP-a.

U Opatiji 20. siječnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte