Poslovni broj P-1144/2021-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Buić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika BB, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić iz Rijeke, radi nedopuštenosti ovrhe, na (prvom) pripremnom ročištu, održanom 20. siječnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Smatra se da je tužitelj AB povukao tužbu u uvodno opisanoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tužitelju AB da tuženiku BB naknadi troškove postupka, u iznosu od 375,00 eura (slovima: tristo sedamdeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 625,00 eura, zahtjev tuženika BB za naknadu troškova postupka odbija se.

Obrazloženje

1. S (prvog) pripremnog ročišta, određenog u opisanoj parnici za 20. siječanj 2026. godine, izostao je tužitelj AB, točnije njegova punomoćnica (u daljnjem tekstu: tužiteljica).

2. Na istom (prvom) pripremnom ročištu tuženik i zamjenica punomoćnika tuženika BB (u daljnjem tekstu: tuženik) istaknuli su da se neće upustiti u raspravljanje.

3. Zbog netom opisanih okolnosti, sud prvog stupnja zaključio je da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 291. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), za donošenje odluke kakva je ona iz t. I. dispozitiva rješenja.

4. Pri tome je potrebno pojasniti nekoliko okolnosti.

5. Prije svega, za navesti je da je odredba čl. 291. st. 4. ZPP-a izmijenjena kroz čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, od 11. srpnja 2022. godine (Narodne novine broj 80/22; u daljnjem tekstu ZID ZPP/22), i to tako da je predviđeno da se, ako s pripremnog ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatra da je tužitelj povukao tužbu.

6. Zbog svih upravo objašnjenih okolnosti, sud je bio u mogućnosti na (prvom) pripremnom ročištu od 20. siječnja 2026. godine donijeti odluku o presumiranom povlačenju tužbe, i to, konkretno, na temelju pravila iz odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a.

7. Uz takvu okolnost, sud mora pojasniti i razlog zbog kojega drži da je izostanak tužitelja, odnosno njegove punomoćnice s pripremnog ročišta, određenog za 20. siječanj 2026. godine, bio neopravdan, u smislu pravila iz odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a.

8. Naime, poziv za ročište, određeno za 20. siječanj 2026. godine, za tužitelja je uredno dostavljen njegovoj punomoćnici, navedenoj u uvodu predmetnog rješenja, s tim da je ona taj poziv primila e-komunikacijom 15. listopada 2025. godine, nakon čega, sve do pripremnog ročišta koje je određeno za 20. siječanj 2026. godine, sudu nije dostavila ispriku za izostanak s tog ročišta.

9. Iz toga je za zaključiti da punomoćnica tužitelja, na kojoj je u tom pravcu bio teret dokaza, u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. st. 1. ZPP-a, nije dokazala da je njezin izostanak s pripremnog ročišta od 20. siječnja 2026. godine bio opravdan, a time (vice versa) i da je takav njezin izostanak sa spomenutog (prvog) pripremnog ročišta bio neopravdan.

10. Zbog navedenog je sud prvog stupnja ocijenio da je za pripremno ročište od 20. siječnja 2026. godine tužitelj bio uredno pozvan (po svojoj punomoćnici) i da je s tog ročišta neopravdano izostao.

11. Što se tiče procesnog držanja pasivno legitimirane strane u sporu na istom pripremnom ročištu, valja ponoviti da su tuženik i zamjenica punomoćnika tuženika na tom ročištu decidirano izjavili da se neće upustiti u raspravljanje.

12. Dakle, sumarno, u trenutku održavanja (prvog) pripremnog ročišta od 20. siječnja 2026. godine dostava poziva za tužitelja za to je pripremno ročište bila uredno iskazana te je neopravdanim izostankom njegove punomoćnice s tog pripremnog ročišta i izjašnjavanjem tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika da se neće upustiti u raspravljanje, u kontekstu pravila iz odredbe čl. 291. st. 4. ZPP-a, u potpunosti bilo udovoljeno uvjetima za donošenje odluke o presumiranom povlačenju tužbe.

13. Stoga je, pozivom na procesnu odredbu citiranu u t. 12., odlučeno kao u t. I. dispozitiva rješenja.

14. Tek uzgredno je za primijetiti da je pravno motrište, izraženo u konkretnom pravorijeku, o mogućnosti donošenja odluke o presumiranom povlačenju tužbe, u potpunosti u skladu sa stajalištem recentne sudske prakse (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 3838/2018-2, od 09. siječnja 2019. godine; zaključak br. 3. sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 27. studenog 2019, Su-IV-245/2019-3).

15. Na (prvom) pripremnom ročištu od 20. siječnja 2026. godine tuženik je zatražio naknadu troškova postupka na teret tužitelja.

16. Po mišljenju suda prvog stupnja, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka ukazuje se pravno utemeljenim po pitanju njegove osnovanosti (o visini takvog zahtjeva sud će obrazloženje iznijeti u nastavku ovog rješenja).

17. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da je tužitelj, koji povuče tužbu (…), dužan protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, s tim da je, iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka tužitelju dužan naknaditi tuženik.

18. Pri tome je tek uzgredno bitno napomenuti da je kod odluke o troškovima postupka sud primijenio odredbu čl. 158. ZPP-a prema njezinoj stilizaciji nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 24. srpnja 2019. godine (Narodne novine broj 70/19; u daljnjem tekstu: ZID ZPP-a/19) budući da je odredba čl. 158. ZPP-a izmijenjena kroz članak 29. ZID ZPP-a/19, a iz odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP-a/19 slijedi da se odredba čl. 29. ZID ZPP-a/19 primjenjuje i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP-a/19 nije donesena prvostupanjska odluka.

19. Kako u konkretnoj parnici prije predmetnog rješenja prvostupanjska odluka nije bila donesena, tako treba spoznati da kod donošenja odluke o troškovima postupka u povodu povlačenja tužbe sud mora primijeniti čl. 158. ZPP-a nakon njegove izmjene iz čl. 29. ZID ZPP-a/19.

20. Prema odredbi čl. 158. ZPP-a osnovno pravilo je ono na temelju kojega je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka za slučaj povlačenja tužbe, dok korekciju toga pravila predstavlja situacija u kojoj je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili u kojoj je do povlačenja tužbe došlo uslijed drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

21. Iz takvog utanačenja slijedi dalje da je kod povlačenja tužbe tužitelj dužan dokazati da do povlačenja tužbe dolazi odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, odnosno da do povlačenja tužbe dolazi iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. To je, pak, posljedica već naznačenog načela stranačke istine iz odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

22. Povlačeći (presumirano) tužbu u predmetnom sporu tužitelj niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazao da do povlačenja tužbe dolazi zbog toga što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, tj. zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

23. Zbog toga je potpuno opravdano zaključiti da kod donošenja odluke o troškovima postupka koji su nastali u svezi s (presumiranim) povlačenjem tužbe u primjenu dolazi osnovno pravilo iz odredbe čl. 158. ZPP-a, ono prema kojemu je troškove postupka tuženiku dužan naknaditi tužitelj, a posljedično se i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka ukazuje (djelomično) prihvatljivim.

24. Što se, pak, tiče visine troškova na koje tuženik ima pravo zbog povlačenja tužbe, za pojasniti je da se ti troškovi odnose na odvjetničku nagradu za sastavljanje odgovora na tužbu, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za zastupanje na jednom ročištu, od 20. siječnja 2026. godine, na kojem se raspravljalo samo o procesnom pitanju pa nagrada za zastupanje na tom ročištu iznosi 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 2. Tarife/23 (a ne 200,00 eura, koliko je tuženik zahtijevao za to ročište, imajući evidentno na umu ona ročišta na kojima se raspravlja o glavnoj stvari, odnosno na kojima se izvode dokazi).

25. Na naznačene radnje tuženiku je priznat i zatraženi trošak PDV-a, u iznosu od 75,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/12.

26. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku pisanog redigiranja konkretnog rješenja, točnije 28. siječnja 2026. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

U Rijeci 20. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja, donesenog u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsko rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da rješenje postane pravomoćno u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).