Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2421/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice HF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 21. listopada 2025. poslovni broj P-334/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. listopada 2025. poslovni broj P-334/2025-8.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 8. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sklopljenog dana 30.05.2012.god. između tužitelja HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, a koja glasi: „Za obradu kreditnog zahtjeva obračunava i naplaćuje naknadu u visini 1.60% (jedan cijela šezdeset posto) od iznosa odobrenog kredita sukladno Uvjetima kao i dio čl. 9. Predmetnog ugovora o kreditu koji glasi : UKUPAN TROŠAK KREDITA: …i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.“.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, da tužitelju HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 320,00 EUR (tristodvadeseteura) na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama tekućom od 30.svibnja 2012.g. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217 da tužiteljici HF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR ,sa zateznim kamatama počev od dana 21.listopada 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužba odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 30. svibnja 2012. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] 30. svibnja 2012. kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 20.000,00 EURA u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju EURA na dan korištenja kredita s rokom otplate 84 mjeseca,

- da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da za obradu kreditnog zahtjeva banka obračunava i naplaćuje naknadu 1,60% od iznosa odobrenog kredita i da je u čl. 9. navedeno da trošak kredita uključuje redovnu kamatu, interkalarnu kamatu i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva,

- da je tužiteljici naplaćena administrativna naknada za obradu kredita u iznosu 320,00 EURA,

- da se prema iskazu tužiteljice u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo o odredbama Ugovora niti je iste bilo moguće mijenjati te da joj nije pojašnjeno na što se odnosi naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna ugovorna odredba kojom je predviđena naknada za obradu kredita nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i tužiteljica nije mogla utjecati na njen sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) pa je posljedično riječ o ništetnoj odredbi u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, i prema ocjeni ovog suda sporna odredba je nepoštena te u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetna. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužiteljica, kao potrošač, nije imala utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te da tužiteljici nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita). Tužiteljici je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi (ništetnosti) ulazne naknade zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama (Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.).

12. Suprotno žalbenim navodima u smislu odredbe čl. 93. ZZP/07 na tuženiku je teret dokaza da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita te visini i svrsi te naknade, a tuženik tijekom postupka navedeno nije dokazao.

13. Na daljnje žalbene navode valja odgovoriti da je tužiteljica bila informirana o obvezi plaćanja naknade i koliko ona iznosi (1,60% od iznosa kredita) ali ne o razlozima koji opravdavaju njezino plaćanje odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze u tu naknadu i u kojoj visini, pa se zbog toga ne može smatrati da je ta odredba jasna i lako razumljiva i da ne bi bilo dopušteno ocjenjivati je li ta odredba poštena (čl. 96. st. 1. ZZP/07).

14. Iz navedenih razloga, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude ni žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje da u vrijeme zaključenja Ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade, s obzirom da se radi o subjektivnom i neutemeljenom tumačenju materijalnog prava od strane tuženika. Naprotiv, prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu), te okolnost da tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade.

15. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio kako se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je zbog toga ništetna prema čl. 102. st. 1. ZZP/07, a posljedica je ništetnosti vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetnih odredaba propisana u čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).

16. Nije sporno da tužiteljica u deklaratornom dijelu zahtjeva pogrešno citira sadržaj dijela odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu tako da navodi "Ugovora o kreditu" umjesto "kreditnog zahtjeva" te pravilno obrazlaže prvostupanjski sud (toč. 15.) da se radi o očitoj omašci u pisanju.

17. Stoga je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi istu omašku ispravio sukladno Ugovoru o kreditu te su neosnovani žalbeni navodi da je time prekoračen tužbeni zahtjev pa da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.

18. Ostali opširni žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke.

19. Kako je na temelju nepoštene ugovorne odredbe tuženiku isplaćen iznos od 320,00 EURA po osnovi naknade za obradu kredita, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja pa do isplate sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO.

20. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe bez mogućnosti pregovaranja s tužiteljicom te je nepošteni stjecatelj zbog čega je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica imala pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja naknade (Rev-1051/23).

21. Tuženik neosnovano i dalje tvrdi da je nastupila zastara, jer se radi o restitucijskom zahtjevu zbog ništetnosti ugovorne odredbe a pravo se na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05) pa nije odlučno ni to koliko je vremena prošlo od stjecanja, tako da nije nastupila zastara koja i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (poslovni broj Su-IV-47/2020-2) počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Iz svega prethodno navedenoga proizlazi da je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari s pripadajućim zateznim kamatama zakonita i pravilna pa slijedom toga tuženikova žalba neosnovana.

23. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao i troškove plaćenih sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 EURA.

24. Naime, žalitelju valja ukazati da su temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni samo tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača što se ne odnosi na konkretni slučaj.

25. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša