Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-24/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kozini, odvjetniku iz Splita, protiv 1. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, 2. tužene Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 40781519492, Domovinskog rata 2/V, Split, zastupane po punomoćniku Mladenu Oštro, odvjetniku iz Splita, 3. tuženika Vodovod d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, OIB: 77317840351, Četvrt Vrilo br. 6, Omiš, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordana Vuković i Krešimir Vuković iz Omiša, 4. tuženika Grada Omiša, OIB: 49299622160, Trg Kralja Tomislava 5, Omiš, zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku iz Splita, 5. tužene Općine Dugi Rat, OIB: 70748151333, Poljička cesta 133, Dugi Rat i 6. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Ruđera Boškovića 22, Split, Ispostava Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i žalbi 4. tuženika Grada Omiša protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3562/2021-75 od 11. rujna 2024., 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja DT i žalba 4. tuženika Grada Omiša uvažavaju se kao osnovane i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3562/2021- 75 od 11. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II.O troškovima žalbenog postupka 4. tuženika Grada Omiša odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

I. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 1.Republici Hrvatskoj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.500,00 EUR (slovima: šest tisuća pet stotina eura).

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 2.Splitskodalmatisnkoj županiji parnični trošak ovog postupka u iznosu od 60.707,50 EUR (slovima: šezdeset tisuća sedam stotina sedam eura pedeset centi).

III. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 3.Vodovodu d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 45.717,50 EUR (slovima: četrdeset pet tisuća sedam stotina sedamnaest eura pedeset centi).

IV. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 4.Gradu Omišu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 74.320,00 EUR (slovima: sedamdeset četiri tisuće tri stotine dvadeset eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 5. Općini Dugi Rat parnični trošak ovog postupka u iznosu od 69.700,00 EUR (slovima: šezdeset devet tisuća sedam stotina eura).

VI. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku pod 6. Hrvatske ceste d.o.o., Ispostava Split, parnični trošak ovog postupka u iznosu od 14.987,50 EUR (slovima: četrnaest tisuća devet stotina osamdeset sedam eura pedeset centi).“

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga, dakle zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), ističe povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst, 15/14.) i čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 6/99. i 8/99. – dalje u tekstu Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.), da je povrijeđeno načelo razmjernosti i jednakosti stranaka u postupku. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odluku o troškovima postupka, u dijelu odluke o troškovima, toč. IV. izreke, preko iznosa od 74.320,00 Eur-a, o kojima sud prvog stupnja nije odlučio, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik Grad Omiš zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači odluku u pobijanom dijelu u toč. IV. izreke na način da pored dosuđenog iznosa naloži tužitelju isplatiti tuženiku i daljnji trošak postupka u iznosu od 4.796,00 Eur-a zajedno sa zateznim kamatama. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom rješenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, odluka suda prvog stupnja opterećena je bitnom povredom ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12., na što pravilno žalbenim navodima upiru tužitelj i 4. tuženik, jer ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije ju moguće ispitati, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika, slijedom čega se ista ne može ispitati i jer je sud prvog stupnja protivno zahtjevu 1. tužene, 2. tužene, 3. i 6. tuženika prekoračio zahtjev dosuđujući istima više od onoga što su zahtjevom za naknadu troškova tražili.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom i iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj 28. srpnja 2004. podnio tužbu radi naknade štete,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-3562/2021-49 od 11. rujna 2023. (str. 592-594 spisa) odlučeno da se tužba smatra povučenom u ovoj pravnoj stvari,

- da je spomenuta odluka postala pravomoćna 13. lipnja 2023.,

- da su tuženici pravovremeno podnijeli zahtjev za naknadom parničnog troška.

9. Odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, te visinu odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pravilno utvrdivši vrijednost predmeta spora (koju je naznačio sam tužitelj u tužbi) sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a u iznosu od 159.267,37 Eur-a.

10. Budući je predmetni postupak okončan povlačenjem tužbe, takva radnja tužitelja u odnosu na parnični trošak znači da zahtjev za naknadu troškova u konkretnom slučaju valja ispitati kroz odredbu čl. 158. ZPP-a, kojom odredbom je određeno tko je i pod kojim pretpostavkama, dužan naknaditi parnični trošak. Predmetna relevantna odredba čl. 158. st. 1. i 2. ZPP glasi: „Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (st. 1.). Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik (st. 2.)“.

10.1. Dakle, za odluku o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška u smislu spomenute zakonske odredbe odlučne su samo dvije činjenice: da je tužba povučena i da to povlačenje nije uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od strane tuženika ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. U ovom slučaju obje ove činjenice nisu sporne, pa je prvostupanjski sud na pravilan način primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a kada je tužitelju naložio snošenje troškova.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja za istaći je da u smislu citirane odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a ovaj sud i u ovoj fazi žalbenog postupka nije ovlašten ocjenjivati eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva i je li njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan da nije došlo do presumiranog povlačenja tužbe (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu), dužan je protivnoj stranci nakaditi trošak (tako u svojoj odluci VSRH Rev 873/2009-2 od 18. svibnja 2011.).

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe da primjena odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a u konkretnom slučaju nije razmjerna legitimnom cilju koji ta odredba želi postići te da bi time došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja istaći da odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a ima legitiman cilj - osigurati naknadu troškova stranci koja je, ne svojom krivnjom, uključena u parnicu i time snosila troškove, a postupak je okončan povlačenjem tužbe. Dakle, takva odredba ima i preventivnu i kompenzacijsku funkciju, te se primjenjuje jednako na sve stranke u postupku, čime se osigurava načelo jednakosti oružja i procesne discipline.

12.1. Pravo na pristup sudu nije apsolutno, te ga države mogu podvrgnuti određenim ograničenjima koja služe legitimnom cilju i koja su razmjerna. U konkretnom slučaju primjena čl. 158. st. 1. ZPP-a ne predstavlja nikakvo ograničenja prava na pristup sudu, jer je tužitelj imao mogućnost pokretanja i vođenja postupka te aktivnog sudjelovanja u istom. Sama obveza nadoknade troškova postupka koja proizlazi iz takve odluke ne može se smatrati nerazmjernim ograničenjem prava na pristup sudu, jer se temelji na jasno propisanoj zakonskoj normi koja je predvidiva te se ujednačeno primjenjuje u sudskoj praksi, a razmjerna je mjeri usmjerenoj na zaštitu legitimnog cilja naknade troškova stranci koja nije prouzročila vođenje postupka.

13. Tužitelj sadržajno u žalbi neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, jer mu je, kako je već u tom kontekstu ranije rečeno, u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze, poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijana odluka donesena kršenjem načela i jednakosti procesnih sredstava stranaka (koja načela strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama).

14. Prema odredbi čl. 6. Konvencije, koja uređuje pravo na pošteno suđenje, svatko ima pravo od suda zatražiti i dobiti djelotvornu sudsku zaštitu radi utvrđivanja svojih prava i obveza. Navedena odredba odnosi se na „pravo na sud“, a pravo na pristup sudu predstavlja važan aspekt toga prava.

15. Europski sud za ljudska prava je u nizu odluka (Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.; Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.; Marić protiv Hrvatske, zahtjev br. 37333/17, odluka od 10. studenoga 2020.; Derbuc i drugi protiv Hrvatske, zahtjevi broj 53977/14 i 41902/15, odluka od 15. ožujka 2022.; Horvat protiv Hrvatske, zahtjev br. 27702/16, odluka od 12. veljače 2022. i dr.) analizirao pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva kroz primjenu odredaba o troškovima postupka.

15.1. Europski sud za ljudska prava ističe da načelo prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici, teži legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih. Navedeno pravilo prema kojem „gubitnik plaća“ samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 1.

Protokola br. 1. uz Konvenciju.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja o stavljanju prekomjernog tereta nalaganjem plaćanja troškova postupka, valja odgovoriti da se prema praksi Europskog suda za ljudska prava (Derbuc i drugi protiv Hrvatske zahtjev broj 53977/14 i 41902/15 od 15. ožujka 2022.) u situaciji isticanja prekomjernog tereta moraju dostaviti dokazi koji bi pokazali da im je obvezom plaćanja troškova postupka nametnut prekomjerni financijski teret, a kako tužitelj navedene dokaze nije dostavio, isti dakle nije niti dokazao da bi mu plaćanje troškova postupka predstavljalo prekomjeran financijski teret.

17. Ovaj sud uvažava okolnosti koje su dovele do pokretanja ovog postupka, međutim navedene okolnosti ne mogu utjecati na drugačiju primjenu odredbe čl. 158. st. 1 ZPP- a, koji se mora primijeniti jednako na sve stranke.

18. Pravilima mjerodavnim za odluku o parničnim troškovima je propisano:

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

- da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (članak 158. stavak 1. ZPP-a);

- da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i odmjeriti troškove prema propisanim tarifama (članak 155. stavak 2. ZPP-a),

- i da sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife).

19. Ispitujući odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda te spomenutih mjerodavnih odredaba, utvrđeno je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima počinio bitnu povredu odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a te troškove nije odmjerio i ocijenio sukladno odredbi čl. 155. st. 1. i. 2. ZPP-a.

20. Naime, odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

21. Uvidom u spis i troškovnike podnesene od strane tuženika utvrđeno je između ostalog:

- da je sud prvog stupnja protivno odredbama Tarife i odredbe Tbr. 9/5 svim tuženicima za ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja dosudio iznos sukladno odredbi Tbr. 9/2 Tarife (15. ožujka 2016., 14. lipnja 2017….),

- da je 1. tužena sukladno troškovniku (str. 587 spisa) zahtijevala naknadu prema vrijednosti boda 1,99 Eur-a, iako je Tbr. 54. Tarife propisano da vrijednost boda iznosi 2 eura dok je prvostupanjski sud, a protivno zahtjevu 1. tužene, dosudio trošak obračunavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a. Dakle, 1. tužena je potraživala naknadu troška prema vrijednosti jednog boda u iznosu manjem od propisanog, te imajući u vidu činjenicu da je sud vezan granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, to je nepravilan pravni stav prvostupanjskog suda kada je tuženiku dosudio naknadu prema vrijednosti boda u visini od 2 eura, a koju vrijednost boda 1. tužena nije niti tražila;

- da je 2. tuženik u svom zahtjevu za naknadu troškova (str. 603 spisa) zahtijevao naknadu troškova u ukupnom iznosu od 52.135,19 Eur ukupno sa PDV, a prvostupanjski sud mu dosudio ukupno 60.707,50 Eur-a, a nastavno utvrđuje da istome nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 17. ožujka 2021., trošak za sastav neobrazloženog podneska od 10. veljače 2022., a u kojem dijelu je odluka nerazumljiva jer je 2. tuženik odbijen s dijelom zahtjeva, a zahtijevao je manje nego što mu je sud dosudio, stoga nije jasno s kojim dijelom zahtjeva je isti odbijen;

- da je sukladno troškovniku 3. tuženika (str. 601 spisa) isti zahtijevao ukupan iznos sa PDV od 33.122,64 Eur-a a istome je pobijanom odlukom dosuđen trošak u iznosu od 45.717,50 Eur-a dok mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2016., što odluku čini nerazumljivom jer je 3. tuženik odbijen s dijelom zahtjeva, a zahtijevao je manje nego što mu je sud dosudio, stoga nije jasno s kojim dijelom zahtjeva je isti odbijen jer o tome prvostupanjski sud nije donio odluku;

- da je odlučujući o troškovima postupka 4. tuženika iz raspravnog zapisnika od 27. siječnja 2022. (str. 370-373 spisa) protivno utvrđenju prvostupanjskog suda utvrđeno da je istome bio nazočan zamjenik punomoćnika CT, te da je 4. tuženik u troškovniku (str. 589-590) zahtijevao naknadu troškova za sastav podneska od 13. listopada 2022., a o kojemu prvostupanjski sud nije odlučio,

- da iz stanja spisa nije razvidno da je 6. tuženik bio zastupan po odvjetniku, pa da bi se na troškove koje je isti imao i zahtijevao primijenila odredba čl. 155. st. 2. ZPP-a i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, o čemu sud prvog stupnja nije dao niti naveo bilo kakve razloge, time da prema troškovniku koji je u spis predao 6. tuženik (str. 591 spisa) isti je zahtijevao iznos od 9.755,13 Eur-a sa PDV, a odlukom prvostupanjskog suda dosuđeno mu je 14.987,50 Eur-a sa PDV, dakle više od traženog, dok mu nije priznat trošak sastava drugog popisanog troška za podnesak od 17. lipnja 2008., kao ni trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu od 26. lipnja 2008., a što sve navedeno pobijanu odluku čini nerazumljivom jer je 6. tuženik odbijen s dijelom zahtjeva, a zahtijevao je manje nego što mu je sud dosudio, stoga nije jasno s kojim dijelom zahtjeva je isti odbijen jer o tome prvostupanjski sud također nije odlučio.

22. Sukladno odredbi čl. 369. st. 5. ZPP-a ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev, no kako je pobijana odluka prvostupanjskog suda opterećena bitnom povredom ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11., jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije je moguće ispitati, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbe tužitelja i 4. tuženika uvažiti i pobijano rješenje ukinuti.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrditi bitne činjenice odlučne za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tuženika za naknadu troškova, utvrditi odlučne činjenice za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, pri čemu će prilikom donošenja odluke o troškovima koji se dosuđuju imati u vidu sadržaj odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj se stranci određuju samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka, odnosno donijeti odluku koju će valjano obrazložiti u odnosu na sve odlučne činjenice bitne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja.

24. O troškovima žalbenog postupka 4. tuženika, sud prvog stupnja će na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučiti u konačnoj odluci.

Osijek, 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasna Bratek