Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1667/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2022-30 od 16. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-384/2022-30 od 16. svibnja 2024.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.250,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 14,51 EUR od 31. listopada 2008.,

- na iznos od 0,37 EUR od 10. prosinca 2008.,

- na iznos od 18,56 EUR od 16. siječnja 2009.,

- na iznos od 16,89 EUR od 12. veljače 2009.,

- na iznos od 12,62 EUR od 19. ožujka 2009.,

- na iznos od 14,56 EUR od 6. svibnja 2009.,

- na iznos od 14,80 EUR od 16. svibnja 2009.,

- na iznos od 9,71 EUR od 6. srpnja 2009.,

- na iznos od 10,82 EUR od 24. kolovoza 2009.,

- na iznos od 8,58 EUR od 12. listopada 2009.,

- na iznos od 8,64 EUR od 24. listopada 2009.,

- na iznos od 8,64 EUR od 24. listopada 2009.,

- na iznos od 9,36 EUR od 3. studenog 2009.,

- na iznos od 11,98 EUR od 27. studenog 2009.,

- na iznos od 12,65 EUR od 21. prosinca 2009.,

- na iznos od 17,13 EUR od 26. siječnja 2010.,

- na iznos od 18,05 EUR od 22. veljače 2010.,

- na iznos od 19,99 EUR od 19. ožujka 2010.,

- na iznos od 22,46 EUR od 30. travnja 2010.,

- na iznos od 24,45 EUR od 1. lipnja 2010.,

- na iznos od 39,80 EUR od 1. srpnja 2010.,

- na iznos od 37,38 EUR od 31. srpnja 2010.,

- na iznos od 47,95 EUR od 30. kolovoza 2010.,

- na iznos od 43,61 EUR od 30. rujna 2010.,

- na iznos od 37,62 EUR od 29. listopada 2010.,

- na iznos od 44,10 EUR od 16. studenog 2010.,

- na iznos od 44,10 EUR od 16. studenog 2010.,

- na iznos od 54,13 EUR od 31. siječnja 2011.,

- na iznos od 57,89 EUR od 28. veljače 2011.,

- na iznos od 53,19 EUR od 15. ožujka 2011.,

- na iznos od 52,88 EUR od 26. travnja 2011.,

- na iznos od 66,87 EUR od 24. svibnja 2011.,

- na iznos od 77,73 EUR od 28. lipnja 2011.,

- na iznos od 87,84 EUR od 28. srpnja 2011.,

- na iznos od 74,51 EUR od 10. rujna 2011.,

- na iznos od 74,73 EUR od 30. rujna 2011.,

- na iznos od 73,57 EUR od 31. listopada 2011.,

- na iznos od 72,75 EUR od 30. studenog 2011.,

- na iznos od 76,10 EUR od 30. prosinca 2011.,

- na iznos od 81,11 EUR od 31. siječnja 2012.,

- na iznos od 81,44 EUR od 29. veljače 2012.,

- na iznos od 78,56 EUR od 31. ožujka 2012.,

- na iznos od 79,27 EUR od 4. svibnja 2012.,

- na iznos od 81,71 EUR od 1. lipnja 2012.,

- na iznos od 79,19 EUR od 30. lipnja 2012.,

- na iznos od 79,91 EUR od 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 78,71 EUR od 31. kolovoza 2012.,

- na iznos od 75,65 EUR od 1. listopada 2012.,

- na iznos od 78,88 EUR od 31. listopada 2012.,

- na iznos od 80,01 EUR od 1. prosinca 2012.,

- na iznos od 79,97 EUR od 2. siječnja 2013.,

- na iznos od 73,13 EUR od 31. siječnja 2013.,

- na iznos od 79,02 EUR od 28. veljače 2013.,

- na iznos od 79,30 EUR od 30. ožujka 2013.,

- na iznos od 76,83 EUR od 30. travnja 2013.,

- na iznos od 70,24 EUR od 31. svibnja 2013.,

- na iznos od 70,06 EUR od 29. lipnja 2013.,

- na iznos od 71,48 EUR od 31. srpnja 2013.,

- na iznos od 74,15 EUR od 2. rujna 2013.,

- na iznos od 78,22 EUR od 30. rujna 2013.,

- na iznos od 76,74 EUR od 8. studenog 2013.,

- na iznos od 78,50 EUR od 6. prosinca 2013.,

- na iznos od 75,44 EUR od 8. siječnja 2014.,

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.179,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012167921 od 14. prosinca 2006. o vezivanju otplate kredita uz promjenu tečaja (valutna klauzula) valute švicarski franak (CHF) za vrijeme otplate kredita.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti pozivajući se na utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na temelju odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da je sud vezan za utvrđenja iz odluka donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u parnici u kojoj se potrošač poziva na ta utvrđenja, kao i na odredbe čl. 106. st. 1. i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekst: ZZP/14.).

8.1. Osim toga, sud prvog stupnja saslušao je tužiteljicu i njezin iskaz ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a (toč. 20. obrazloženja) a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svojeg zaposlenika koji je osobno sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu sa tužiteljicom, tako da nije opovrgnuo navode tužiteljice da pregovaranja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bilo, da joj je djelatnik tuženika ponudio kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji za kupnju osobnog vozila i da je vozilo kupila za osobne svrhe.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VTS RH) u odluci poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbio je žalbu tuženih banaka, između ostalih i tuženika te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke između kojih i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja, tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, s tim da su banke znale za rizičnost valute utočišta (CHF). Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje VTS RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi.

9.1. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske (u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) izrazio je jasno pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, postoji na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14, vezanost za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim postupcima koje pokrenu potrošači.

10. Osim toga i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući sukladno svojoj ustavnoj ulozi definiranoj čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa, pritom dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c ZPP-a s okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača. Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo neobrazloženo ili na bilo koji način proizvoljno (arbitrarno), a važeće je za sve sudove prvog i drugog stupnja.

11. Prema tome, potpuno su neosnovani žalbeni navodi tuženika suprotni stavu suda prvog stupnja, koji stav je u skladu sa recentnim pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

12. Nadalje, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, što propisuje odredba čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) pa okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja, jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost, upravo prema citiranoj zakonskoj odredbi. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika o tome da se tužiteljica ne može pozivati na ništetnost navedenih odredbi zbog ispunjenja Ugovora o kreditu.

13. Sud prvog stupnja pravilno je odbio prigovor zastare pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14. Dakle, u konkretnom slučaju zastara je počela ponovno teći 14. lipnja 2018. pa je tužba podnesena prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a (24. siječnja 2022.).

15. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je na temelju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petre Blašković utvrdio preplaćeni iznos kredita na temelju ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz promjenu valute CHF za vrijeme trajanja kredita, te naložio tuženiku da tužiteljici plati iznos od 3.250,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja pojedinog iznosa preplate do isplate, sukladno odredbama čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 323. st. 1. ZOO-a a glede stope zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. U konkretnom slučaju riječ je o stjecanju bez osnove (čl. 1111. st. 1. ZOO-a) a budući da je tuženik dosuđeni iznos preplate primio od tužiteljice na temelju nepoštene a time i ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu iz 2006., a ta odredba je ništetna od početka pa tuženik nije pošten stjecatelj i zatezna kamata pravilno je dosuđena tužiteljici od dana stjecanja od strane tuženika do isplate.

17. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se ti navodi zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

19. Tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a.

Osijek, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković