Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2481/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1047/2023-34 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovna i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-

1047/2023-34 od 23. listopada 2025:

a) potvrđuje u dijelu (dio toč. I. izreke) kojim je utvrđena ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u čl. 3. toč. 3. i 4., u čl. 4., u čl. 19. i 24., te u dijelu za isplatu iznosa od 4.214,06 eura sa zateznom kamatom (toč. II. izreke), te odluci o parničnom trošku (toč. III. izreke),

b) preinačava u dijelu (dio toč. I. izreke) kojim je utvrđena ništetnost odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u čl. 2. i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"l. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., sklopljenog dana 24. travnja 2007., između Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-9.687/07 dana 25. travnja 2007., i to:

- u čl. 2.: „...CHF… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; - u čl. 3. t.2.: „…u kunskoj protuvrijednosti…CHF“;

- u čl. 3. t.3.: „…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“;

- u čl. 3. t.4.: „…Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“;

- u čl. 4.: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“;

- u čl. 19.: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“;

- u čl. 24.: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“

ll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa s osnove tečajne razlike isplati iznos od 4.214,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 207,31 EUR od 14. svibnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. lipnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 10. srpnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 8. kolovoza 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. rujna 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. listopada 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. studenoga 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. prosinca 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. siječnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 13. veljače 2008..,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. ožujka 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. travnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 13. svibnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. lipnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 9. srpnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 8. kolovoza 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 9. rujna 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. listopada 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. studenoga 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 10. prosinca 2008.,

- na iznos od 11,12 EUR od 14. siječnja 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 11. veljače 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 11. ožujka 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 9. travnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 12. svibnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. lipnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. srpnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 13. kolovoza 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 14. rujna 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 14. listopada 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. studenoga 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. prosinca 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 15. siječnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 10. veljače 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. ožujka 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. svibnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. srpnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. kolovoza 2010.,

- na iznos od 22,12 EUR od 10. rujna 2010.,

- na iznos od 22,07 EUR od 11. listopada 2010.,

- na iznos od 21,93 EUR od 9. studenoga 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 13. prosinca 2010.,

- na iznos od 21,59 EUR od 12. siječnja 2011.,

- na iznos od 21,45 EUR od 10. veljače 2011.,

- na iznos od 21,43 EUR od 9. ožujka 2011.,

- na iznos od 66,56 EUR od 12. travnja 2011.,

- na iznos od 62,45 EUR od 24. svibnja 2011.,

- na iznos od 80,73 EUR od 21. lipnja 2011.,

- na iznos od 83,33 EUR od 21. srpnja 2011.,

- na iznos od 101,69 EUR od 8. kolovoza 2011.,

- na iznos od 97,93 EUR od 26. rujna 2011.,

- na iznos od 85,55 EUR od 7. listopada 2011.,

- na iznos od 88,51 EUR od 8. studenoga 2011.,

- na iznos od 79,06 EUR od 8. prosinca 2011.,

- na iznos od 87,31 EUR od 11. siječnja 2012.,

- na iznos od 91,07 EUR od 8. veljače 2012.,

- na iznos od 101,79 EUR od 12. ožujka 2012.,

- na iznos od 80,53 EUR od 11. travnja 2012.,

- na iznos od 90,11 EUR od 11. svibnja 2012.,

- na iznos od 92,04 EUR od 14. lipnja 2012.,

- na iznos od 90,74 EUR od 13. srpnja 2012.,

- na iznos od 90,19 EUR od 14. kolovoza 2012.,

- na iznos od 88,89 EUR od 14. rujna 2012.,

- na iznos od 83,47 EUR od 15. listopada 2012.,

- na iznos od 87,36 EUR od 15. studenoga 2012.,

- na iznos od 87,34 EUR od 14. prosinca 2012.,

- na iznos od 96,99 EUR od 15. siječnja 2013.,

- na iznos od 87,35 EUR od 15. veljače 2013.,

- na iznos od 87,38 EUR od 15. ožujka 2013.,

- na iznos od 87,37 EUR od 15. travnja 2013.,

- na iznos od 87,36 EUR od 15. svibnja 2013.,

- na iznos od 87,36 EUR od 14. lipnja 2013.,

- na iznos od 998,86 EUR od 16. srpnja 2013., do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. g po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

lll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.933,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a niti je počinjena koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor za kupnju vozila u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva po Odluci o kamatnim stopama tuženika, te odredbe kojom je glavnica i povrat obveze vezan uz švicarski franak, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.214,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove razlike anuiteta, radi rasta tečaja CHF.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika 24. travnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu za kupnju vozila, te da je prednik tuženika tim Ugovorom (čl. 2.) odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 26.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita i da je ugovorena otplata kredita vezana uz promjenjivu kamatu po Odluci banke koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 3,21%, a koja se obračunava u CHF na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja po srednjem tečaju HNB-a, kao i da je kredit otplaćen.

9. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu prednika tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu prednik tuženika u navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Dakle, u provedenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i prednik tuženika u ovom predmetu, prije zaključenja Ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

14. Nadalje, iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj radi kupnje automobila obratio auto kući PSC Osijek, koji su mu ponudili financiranje putem kredita kod prednika tuženika, te mu je ponuđen unaprijed pripremljen Ugovor u CHF, da mu od strane tuženika nisu pojašnjene pojedine odredbe Ugovora niti je imao utjecaj na sadržaj tih odredbi, kao niti posljedice i rizik ugovaranja u CHF valuti, a da je automobil kupljen za osobne potrebe.

15. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu (čl. 3. toč. 3. i 4., čl. 4., čl. 19. i čl. 24.) u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo prema Odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati, te odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula otplata kredita vezana za švicarski franak o kojima se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, kao takve nerazumljive i nepoštene i time ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, te prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u dijelu toč. I. izreke pobijane presude.

18. Neosnovani su žalbeni navodi glede utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u čl. 19. i čl. 24., jer ocjenom iskaza tužitelja jasno proizlazi da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora, da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane i da su dio tipskog ugovora, što tuženik ne osporava ni u žalbi, pa kako o istim odredbama nije bilo moguće pregovarati niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, iste su u smislu odredbe čl. 81. st. 1. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP-a, kao takve nepoštene i ništetne.

19. Međutim, ugovorna odredba (u čl. 2. Ugovora) kojom je određena visina kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, a koji iznos je tuženik isplatio tužitelju u kunama, nije ništetna, a niti to proizlazi iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, to je valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i u tom dijelu i preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan kao u toč. I. b) ove presude.

20. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta tečaja CHF) u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 4.214,06 eura, koje je iznose vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka povećanjem tužbenog zahtjeva.

21. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku u toč. II. pobijane presude isplatiti tužitelju iznos od 4.214,06 eura sa zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 322. st. 1., te čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 48/08., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

22. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem, i u odnosu na zahtjev po preinaci tužbe, a ne kako to smatra tuženik da zatezna kamata teče od dana kada je preinaka izvršena.

23. U konkretnom slučaju preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva proizlazi iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), ista je moguća i dopuštena (čl. 190. ZPP-a), te se zastara prekida već podnošenjem tužbe i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva), što je sukladno zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 27. svibnja 2024.

24. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 13. lipnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO- a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

25. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

26. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te neosnovano tuženik osporava dosuđeni trošak tužitelju za podnesak od 13. lipnja 2025., jer se radi o obrazloženom podnesku po Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) koji je bio potreban u predmetnoj parnici, obzirom da se u istom tužitelj očituje na navode tuženika i specificira tužbeni zahtjev.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer je s izjavljenom žalbom uspio u neznatnom dijelu, a djelomičnim uvažavanjem žalbe nije bitno promijenjen omjer uspjeha stranaka u parnici.

28. Zbog izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš