REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IR-eu-59/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Gordane Korotaj i Renate Popović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv osuđenog ĆT, u postupku priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 16. listopada 2025., broj: Pp Ikp-eu-8/2024-15, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osuđenog ĆT, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 16. listopada 2025., broj: Pp Ikp-eu-8/2024-15, odlučeno je u t. I. da se, na temelju čl. 77. st. 1. i 3. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24. – nastavno: ZPSKS-EU), priznaje pravomoćna odluka nadležnog tijela Republike Austrije, Bezirkshauptmannschaft Vocklabruck broj: BHVB/923170093741/23 od 18. siječnja 2024., koja je postala pravomoćna 2. veljače 2024. i kojom je osuđenom ĆT izrečena novčana kazna 350,00 eura i trošak postupka 5,00 eura; u t. II. je navedeno da je osuđenik obvezan platiti ukupno 355,00 eura; dok je u t. III. navedeno da će se, ukoliko osuđenik novčanu kaznu ne plati, ista naplatiti prisilno po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio osuđenik putem branitelja odvjetnika Vedrana Pajića s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se odbije zahtjev za priznavanje strane odluke.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da osuđenik žalbenim navodima osnovano ukazuje da je odluka prvostupanjskog suda preuranjena.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud "utvrdio da nema zapreka za priznanje i izvršenje predmetne odluke propisanih u čl. 80. ZPSKS-EU jer iz podataka u potvrdi proizlazi da je odluka pravomoćna te da postoje svi propisani uvjeti za njeno priznanje i izvršenje u skladu s odredbama ZPSKS-EU“. Kod takvog zaključivanja, prvostupanjski sud je previdio svoju obvezu provjere podataka navedenih u potvrdi.
6. Naime, odredbom čl. 80. st. 1. t. 1. ZPSKS-EU, kao razlog obligatornog odbijanja priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, propisano je, između ostalog, i ako potvrda u smislu čl. 87. st. 2. istog Zakona "očito nije u skladu s odlukom", a to znači da je nužno provjeriti sukladnost svih podataka navedenih u potvrdi s odlukom o novčanoj kazni i tek tada se s izvjesnošću može tvrditi da ne postoji navedeni razlog za obligatorno odbijanje priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni. S obzirom da spisu ne prileži prijevod odluke o novčanoj kazni na hrvatski jezik čije se priznaje i izvršenje traži (postoji samo prijevod opomene za plaćanje), a što nije u skladu s čl. 9. st. 1. ZPSKS-EU, obrazloženje prvostupanjskog suda da „nema zapreka za priznanje i izvršenje predmetne odluke propisanih u čl. 80. ZPSKS-EU“ je u jednom dijelu potpuno paušalno.
7. Nadalje, osuđenik u žalbi, između ostalog, tvrdi da nikada nije bio obaviješten o počinjenju prekršaja u Republici Austriji, da nije sudjelovao u postupku te da nije imao mogućnost koristiti pravni lijek protiv predmetne odluke, a spisu ne prileži nikakav dokaz o tome, nejasno je kako je to prvostupanjski sud u ovom predmetu provjerio jesu li podaci naznačeni u h)1.a) potvrde (da je odluka pravomoćna) i u h)2.b potvrde (da je vođen pisani postupak i da je osuđenik obaviješten, u skladu s pravom države izdavateljice, o svom pravu da osporava odluku i o rokovima za takav pravni lijek) sukladni s odlukom o novčanoj kazni.
8. Povezujući odredbu čl. 80. st. 1. t. 1., st. 2. t. 5., 6. i 7. i st. 3. ZPSKS-EU sa čl. 6. st. 3. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prvostupanjski sud ima pravo, ali i nesumnjivu obvezu, provjeravati, između ostalog, i podatke naznačene u potvrdi, koji se odnose na pravo obrane osuđenika u smislu je li to pravo poštovano u postupku pred tijelom države izdavanja. Nužnost i važnost obveze prvostupanjskog suda da vodi računa o ostvarenju temeljnih prava osuđenika u postupku, uključujući i utvrđenje činjenica o tome jesu li ta prava poštovana u postupku pred tijelom države izdavanja, jasno proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3084/2018 od 14. svibnja 2020., U-III-4448/2018 od 14. svibnja 2020. i U-III-4791/2018 od 14. svibnja 2020., a naročito iz odluke Suda Europske unije broj C-671/18 (ECLI:EU:C:2019:1064) od 5. prosinca 2019.
9. S tim u vezi treba navesti da je, kako je to navedeno u odluci Suda Europske unije broj C-671/18 (ECLI:EU:C:2019:1064) od 5. prosinca 2019., zakonodavac Europske unije prepustio državama članicama da odluče na koji će način stranku u postupku obavijestiti o njenom pravu da ospori odluku, roku za takav pravni lijek i trenutku od kojeg bi taj rok trebao početi teći, ali sve pod uvjetom da je takva obavijest učinkovita i da je stranci zajamčeno ostvarivanje prava na obranu. U istoj odluci Suda Europske unije, jasno je navedeno da se zahtjev poštovanja prava na učinkovitu sudsku zaštitu ostvaruje kroz osiguravanje stvarnog i učinkovitog primitka odluka odnosno njihove dostave strankama, kao i osiguravanje dovoljnog vremena da se protiv njih pripremi i podnese žalba.
10. U ovom konkretnom predmetu je u t. h)2.b) potvrde navedeno da je u državi izdavanja vođen pisani postupak i da je osuđenik, u skladu s pravom države izdavateljice, osobno ili preko zastupnika ovlaštenog u skladu s nacionalnim pravom obaviješten o svom pravu da osporava odluku i o rokovima za takav pravni lijek. Budući da osuđenik tvrdi suprotno, a spisu ne prileži ni dostavnica niti neki drugi dokaz iz kojeg bi proizlazile odlučne činjenice u vezi pitanja ostvarenja prava obrane osuđenog ĆT u postupku koji se vodio u državi izdavanja, za pravilno donošenje odluke o priznanju i izvršenju odluke o novčanoj kazni Republike Austrije koja je predmet ovog postupka, nužno je utvrditi je li osuđenik doista imao mogućnost sudjelovati u postupku u Republici Austriji i ostvariti svoja elementarna prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve prema standardima naznačenim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije.
11. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, nakon što prevede stranu sudsku odluku na hrvatski jezik te nakon što od nadležnog tijela države izdavanja zatraži dopunske podatke potrebne za odluku (čl. 80. st. 3. ZPSKS-EU), a eventualno i na drugi način pribavi podatke koji dokazuju vjerodostojnost onoga što je u pogledu osuđenikovih prava komunicirano u potvrdi, donijeti novu, na zakonu zasnovanu, odluku koju će valjano obrazložiti.
12. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerena prijepisa za spis, ODO, osuđenika i branitelja.
