REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-251/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Kristijanu Lanča, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Kristijan Lanča i ĆĐK u [adresa], protiv tuženika GRAD [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Petrinić, odvjetniku u Rijeci, te umješača na strani tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Cibralić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d., u Labinu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 18. siječnja 2024., poslovni broj: Pn-76/2022-32, i žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 27. veljače 2024. poslovni broj: Pn-76/2022-42, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika GRAD OPATIJA se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice ĆĐ djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 18. siječnja 2024., poslovni broj: Pn-76/2022-32;

- potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I izreke),

- preinačuje rješenje o troškovima posutpka (točka II izreke), i rješava:

Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.341,14 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2 ZOO-a), koje teku od dana donošenja ove presude, tj. od 18. siječnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana, a odbija se tužiteljica sa preostalim zatraženim parničnim troškom.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 58,37 EUR u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika GRAD OPATIJA kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 27. veljače 2024., poslovni broj: Pn-76/2022-42.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.680,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, a preostali dio zahtjeva u iznosu od 3.052,63 EUR je odbijen kao neosnovan (točka I izreke); tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.074,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, a s preostalim zatraženim troškom tužiteljica je odbijena (točka II izreke).

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Pn 76/2022-42 od 27. veljače 2024. (dalje: rješenje), odbijen je prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-76/2022 od 7. travnja 2024.

3. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužiteljica i tuženik.

4. Tužiteljica pobija presudu u dijelu odluke o troškovima (rješenje o troškovima postupka), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se rješenje o troškovima postupka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

5. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Protiv rješenja suda prvog stupnja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje stavi van snage, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika protiv presude.

8. Žalbe tuženika protiv presude i rješenja su neosnovane.

9. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

O žalbama protiv presude

10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao odgovorna osoba, naknadi štetu u iznosu od 3.052,63 EUR, nastalu kao posljedica pada na oštećenom i neispravnom šahtu na plaži u Ičićima, uslijed kojeg je zadobila lake tjelesne ozljede.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 1. ožujka 2019., prilikom šetnje na plaži u Ičićima, tužiteljica stala desnom nogom na poklopac šahta vodovodnih instalacija, koji je bio razbijen, odnosno bio je razbijen okvir koji treba držati poklopac, te se, kada je tužiteljica stala na njega poklopac izvrnuo i tužiteljica je pala na tlo,

- da se šaht nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] vl. POMORSKO DOBRO, uz stepenice koje odvajaju pješčano igralište na nižem nivou od betoniranog platoa koji je na nižem nivou,

- da nije bilo nikakvog znaka upozorenja da je zabranjeno stati na poklopac,

- da je pri padu zadobila lake tjelesne ozljede - kontuzija glave (lica), razderotina supraorbitalno desno, kontuzija grudnog koša (desni hemitoraks), kontuzija desnog ručnog zgloba, kontuzija s hematomom i oguljotinom desnog gležnja i lijevog koljena,

- da mehanizam ozljeđivanja odgovara zadobivenim ozljedama,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kratkotrajno, u trenutku i neposredno po samom ozljeđivanju, srednjeg intenziteta u trajanju jednog dana, a radi se o bolovima u području regije lica po kontuziji i razderotini, kao i na bolove u desnom prsištu radi kojih je tužiteljica i upućena na daljnju radiološku obradu, te slabog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, a tu su uključene nelagode koje su se javljale prilikom oblačenja, osobne higijene, odlaska na previjanja i liječničke kontrole, kao i da je trpjela primarni strah jakog intenziteta

– kratkotrajno, u trenutku ozljeđivanja i sekundarni strah slabog intenziteta – u trajanju od 2-3 dana (zabrinutost za vlastito zdravlje i tijek liječenja), te da je kod tužiteljice preostala naruženost lakog stupnja (kozmetički defekt) - u vidu uredno saniranog ožiljka supraorbitalno desno u duljini od cca 2.5 cm koji je vidljiv trećim osobama,

- da su tužiteljici u štetnom događaju uništene dioptrijske naočale, te je nova stakla platila 1.070,40 kn.

13. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica pretrpjela štetu za koju je odgovoran tuženik, sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), jer nije održavao javnu površinu sigurnom, kao i da tužiteljica ničim nije doprinijela šteti jer se kretala predjelom kojim nije zabranjeno za prolazak pješaka i nije mogla očekivati da je poklopac šahta razbijen i da će joj noga upasti u šahtu ako stane na poklopac, te je utvrdio primjerenu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 130,00 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 350,00 EUR, za naruženost u iznosu od 1.000,00 EUR, a za uništene naočale u iznosu od 200,00 EUR, i pobijanom presudom naložio tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 1.680,000 EUR (1.480,00 EUR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i 200,00 EUR na ime imovinske štete za uništene naočale), a u preostalom dijelu, do iznosa od 3.052,63 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen.

14. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da niti jednim provedenim dokazom nije utvrđeno da je tužiteljica pala baš na šahtu, niti da je uslijed pada zadobila ozljede a da, ukoliko je do pada tužiteljice došlo na način kako to ona tvrdi, postoji znatan doprinos tužiteljice jer nije primijenila primjerenu pažnju prilikom kretanja i hodala je u neprimjerenoj obući, kao i da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti dosuđeni iznos štete za svaku kategoriju štete.

15. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica prilikom šetnje plažom, nakon što je stala desnom nogom na poklopac šahta pala i ozlijedila se, da je odmah nakon pada potražila liječničku pomoć u bolnici u [adresa], kao i da je do pada došlo jer je poklopac šahta, odnosno okvir poklopca bio razbijen, i izvrnuo se, nakon što je tužiteljica stala na njega.

17. Navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice, iskaza svjedokinje ŽĐ, koja se šetala s tužiteljicom neposredno prije pada i bila je očevidac događaja, te je pomogla tužiteljici nakon pada i odvezla ju je u bolnicu, kao i iz medicinske dokumentacije tužiteljice i nalaza i mišljenja liječnika vještaka, iz kojih proizlazi da ozljede zbog kojih je tužiteljica dovežena u bolnicu odgovaraju padu, pa su neosnovani žalbeni navodi da niti jednim provedenim dokazom nije utvrđeno da je tužiteljica pala zbog neispravnog šahta i da se tom prilikom ozlijedila.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, jer je do ozljede došlo uslijed oštećenja javne površine - razbijenog poklopca šahta koji se izvrnuo kada je tužiteljica stala na njega, što je dovelo do pada tužiteljice i ozljeđivanja, te je pravilno utvrdio da je tuženik, koji je dužan održavati javnu površinu na kojoj je došlo do štetnog događaja, odgovoran za štetu prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi da je tužiteljica pridonijela nastanku štete.

20. Tužiteljica je hodala po plaži uobičajenim korakom, te je kao pješak opravdano mogla očekivati da je plaža kojom je prolazila održavana i sigurna za kretanje, a bilo bi nelogično i neživotno očekivati da prilikom hodanja gleda u pod kako bi eventualno primijetila da je poklopac šahta neispravan.

21. Tuženik ničim nije dokazao da se tužiteljica kretala u neodgovarajućoj obući, kako ukazuje u žalbi, niti da nije upotrijebila pažnju prosječnog čovjeka, pa nema doprinosa tužiteljica nastanku štete, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

22. Obzirom na težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koji je pretrpjela, te stupanj naruženosti, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio primjerenu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.480,00 EUR (130,00 EUR za fizičke bolove, 350 EUR za strah i 1.000,00 EUR za naruženost). Dosuđeni iznos je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te ga prihvaća i ovaj sud.

23. Obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljici prilikom pada uništene dioptrijske naočale, kao i da iz računa za dioptrijska stakla proizlazi da je stakla platila 142,07 EUR (1.070,40 kn), a naočale je bilo potrebno zamijeniti, jer su uništene u cijelosti, dakle i okvir naočala, pravilno je primjenom članka 223. ZPP-a, dosudio tužiteljici za uništene naočale iznos od 200,00 EUR.

24. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima postupka, nepravilno utvrdio uspjeh stranaka u postupku.

26. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica uspjela s osnovom 100%, a s visinom 55,03%, pa je uspjeh tužiteljice 77,51%, a tuženika 22,48%, slijedom čega je tuženik, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a dužan naknaditi tužiteljici 55,03% troška postupka.

27. Suprotno žalbenim navodima trošak pristojbe ovisi o uspjehu u postupku, pa je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici priznao 55,03% troška plaćene pristojbe.

28. Međutim, osnovani su žalbeni navodi u dijelu da trošak provedenih vještačenja

– medicinsko vještačenje i geodetsko vještačenje na licu mjesta, ne ovise o uspjehu u postupku i da taj trošak pripada tužiteljici u cijelosti, i to iz razloga jer je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je trebalo provesti navedena vještačenja.

29. Kako je trošak vještačenja tužiteljica platila 592,37 EUR, pravilnom primjenom materijalnog prava taj trošak joj je trebalo dosuditi u cijelosti, a ne samo 55,03% tog troška (325,98 EUR), pa je žalba tužiteljice djelomično prihvaćena i rješenje o troškovima postupka preinačeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.341,14 EUR, umjesto u iznosu 1.074,75 EUR.

30. Tužiteljica je djelomično uspjela sa žalbom pa joj, prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (318,08 EUR), pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 12,5 bodova (Tbr 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), odnosno 25,00 EUR, PDV u iznosu od 6,25 EUR i trošak pristojbe na žalbu 38,49 EUR, ukupno 69,74 EUR, od čega joj prema uspjehu žalbe od 83,7 % pripada trošak u iznosu od 58,37 EUR koji joj je dužan naknaditi tuženik.

O žalbi tuženika protiv rješenja

31. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi poslovni broj: Pn-76/2022 od 7. veljače 2024., kojim je tuženik pozvan na plaćanje pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 153,96 EUR na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR, ukupno 167,23 EUR. Tuženik je prigovor temeljio na tvrdnji da je kao jedinica lokalne samouprave, oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, sukladno članku 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN broj 118/2018 i 51/2023 dalje - ZSP), a koji prigovor je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim, jer je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, jedinica lokalne samouprave oslobođena od pristojbi u postupcima proizašlim iz obavljanja javnih ovlasti, što ovdje nije slučaj, jer se radi o postupku naknade štete fizičkoj osobi, proizašlim iz neobavljanja javnih ovlasti.

32. Tuženik u žalbi osporava navedeni pravni stav prvostupanjskog suda, ističe da se u predmetnom spisu tužiteljica spotaknula na šaht koji predstavlja komunalnu infrastrukturu, a tuženik se brine o komunalnoj infrastrukturi, pa su ispunjeni uvjeti iz članka 11. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama za njegovo oslobođenje od plaćanja pristojbi.

33. Nije sporno da je tuženik jedinica lokalne samouprave koja ima javne ovlasti, međutim da bi bila ostvarena pretpostavka za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe jedinice lokalne samouprave koja ima javne ovlasti iz članka 11. stavka 1. točka 2. ZSP-a, potrebno je da se radi o postupku koji je proizašao iz obavljanja te javne ovlasti.

34. Pojam javne ovlasti, koji definira članak 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 11/21), odnosi se isključivo na javnu ovlast rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku, odnosno na pravne osobe kojima je zakonom dodijeljena ova vrsta javne ovlasti.

35. U ovom konkretnom slučaju radi se o postupku naknade štete koji nije proizašao iz obavljanja javne ovlasti, nego zbog propusta obavljanja javne službe, za koji je odgovoran tuženik, pa je tuženik dužan platiti sudsku pristojbu u ovom predmetu, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

36. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

37. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić