REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2525/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice CEK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženice traži isplatu 1.116,95 EUR (tisuću sto šesnaest eura i devedeset pet centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 25,69 EUR od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 44,24 EUR od 15. travnja 2021. do isplate i

- na iznos od 29,49 EUR od 15. svibnja 2021. do isplate.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 2.018,23 EUR (dvije tisuće osamnaest eura i dvadeset tri centa) u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 20. svibnja 2020. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je suvlasnica stana na trećem katu na adresi [adresa], u 1/18 dijela, a da se navedeni stan sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija ukupne površine 85,65 m2 (zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] knjige položenih ugovora Grad Zagreb). Pojašnjava da je suvlasništvo predmetnog stana stekla nasljeđivanjem iza svog oca pok. SE, sukladno rješenju o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O- 1352/19 od 13. ožujka 2019. Tužiteljica navodi da je tuženica, iako joj je naprijed navedeno bilo poznato, nastavila koristiti predmetnu nekretninu kao da je ista njeno isključivo vlasništvo. Navodi da ju je tuženica onemogućila da koristi svoj dio predmetne nekretnine i to bez isplate bilo kakve naknade za korištenje, iako ju je višekratno, što usmeno, što pismeno, pozivala na isto. Tužiteljica navodi da bi se u odnosu na predmetnu nekretninu mogla ostvariti zarada po osnovi najamnine u iznosu 6.000,00 kn mjesečno, a da bi stoga tužiteljica, s obzirom da je vlasnica 1/18 dijela, po toj istoj osnovi od 13. ožujka 2019. (od trenutka kad je ranije spomenuto rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno i ovršno) nadalje mogla ostvariti zaradu u iznosu 333,33 kn mjesečno. Tužiteljica stoga u ovom postupku od tuženice traži isplatu spomenutog mjesečnog iznosa za razdoblje od 13. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020. pa nadalje, sve dokle će tužiteljica biti vlasnica 1/18 dijela predmetne nekretnine. Stoga tužiteljica traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da tužiteljici isplati 600,81 EUR (4.526,83 kn) sa zateznim kamatama na iznos 193,54 kn od 15. travnja 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. rujna 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. listopada 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. studenog 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. veljače 2020. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. travnja 2020. do isplate, na iznos od 333,33 kn od 15. travnja 2020. do isplate te da joj ubuduće plaća 333,33 kn mjesečno sve dok je tužiteljica vlasnica 1/18 dijela predmetne nekretnine sa zateznom kamatom od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Također, traži da joj tuženica naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužiteljica nikada nije tražila predaju nekretnine u suposjed, a da je tek dopisom od 25. veljače 2020. tužiteljica uopće zatražila sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno isplatu po osnovi prava vlasništva svog dijela nekretnine. Osporava da je tužiteljica tuženicu pozivala na predaju nekretnine, odnosno isplatu naknade za korištenje iste pa da tuženica ni u kom slučaju nije nepošteni posjednik. Navodi da su u tijeku pregovori oko razvrgnuća suvlasničke zajednice. Također, u pogledu prigovora visini tužbenog zahtjeva upućuje na činjenicu da je predmetna nekretnina oštećena u potresu u ožujku 2020. Stoga tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici.

3. Na ročištu održanom 13. siječnja 2021. (list 29 spisa) tuženica je učinila nespornim da je tijekom utuženog razdoblja bila u isključivom posjedu predmetne nekretnine, dok je podneskom od 28. svibnja 2025. (list 102 spisa) učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

4. Tužiteljica pak u nastavku postupka navodi da je došlo do razvrgnuća predmetne suvlasničke zajednice i to na temelju rješenja ovog suda poslovni broj R1- 512/2020 od 20. travnja 2021. Stoga je tužiteljica podneskom od 19. siječnja 2025. (list 82-84 spisa) konačno uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženice traži isplatu 1.116,95 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 25,69 EUR od 15. travnja 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. rujna 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. listopada 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. studenog 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. veljače 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. travnja 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. rujna 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. listopada 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. studenog 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. veljače 2021. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. ožujka 2021. do isplate, na iznos od 44,24 EUR od 15. travnja 2021. do isplate i na iznos od 29,49 EUR od 15. svibnja 2021. do isplate.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem izvatka iz knjige položenih ugovora (list 5 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 6-8 spisa), dopisa (list 9-10 spisa), povratnice (list 11 spisa) i rješenja ovog suda (list 53-59 spisa) uz potvrdu pravomoćnosti (list 60 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem stranaka (list 33 i 48-49 spisa).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje 1/18 stana na adresi [adresa] (stan na trećem katu koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija) od strane tuženice i to u visini 1/18 dijela mjesečne najamnine, to jest u iznosu koji je tužiteljica mogla ostvariti da je nekretnina u razdoblju od 13. ožujka 2019. do 20. travnja 2021. (tijekom kojeg je stan koristila tuženica koja je isto tako vlasnica dijela te iste nekretnine) bila dana u najam.

8. Među strankama nije sporno da je tuženica tijekom utuženog razdoblja bila u isključivom posjedu stana, a tijekom postupka je postala nesporna i visina tužbenog zahtjeva. S druge strane, sporna je osnova tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženica osporava da bi tužiteljica uopće tražila predaju svog dijela nekretnine u posjed, odnosno s obzirom da je tužiteljica tek dopisom od 25. veljače 2020. predložila samo sudsko razvrgnuće suvlasničke zajednice ili isplatu po osnovi njenog suvlasničkog djela, a zbog čega tuženica zapravo upućuje na to da se nikako ne može smatrati nepoštenim posjednikom.

9. Tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. c st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), navodeći da, uz isplatu 600,81 EUR (4.526,83 kn), a koji iznos se odnosi na njezinu tražbinu prema tuženici za prethodno razdoblje (od 13. ožujka 2019. do 30. travnja 2020.), traži isplatu iznosa po istoj osnovi, a koji iznosi će dospjeti 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec nakon podnošenja tužbe i to sve dokle će tužiteljica biti vlasnica 1/18 dijela predmetne nekretnine. Tijekom postupka tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev (list 83-84 spisa) na način da od tuženice traži isplatu 1.116,95 EUR za razdoblje od 13. ožujka 2019. do 20. travnja 2021., navodeći da je bila vlasnica 1/18 spomenute nekretnine sve do 20. travnja 2021., kada je suvlasnička zajednica predmetne nekretnine razvrgnuta sudskim putem. Treba reći da se u ovom slučaju ne radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica tijekom postupka naprosto specificirala svoj već ranije postavljeni zahtjev za isplatu, prilikom čega ista nije promijenila istovjetnost zahtjeva, niti je povećala postojeći, a niti istakla drugi tužbeni zahtjev uz već postojeći.

10.1. Čitanjem [broj poduloška] zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] (list 5 spisa) sud je utvrdio da su stranke ovog postupka suvlasnici stana na trećem katu stambene zgrade u [adresa] (sagrađena na zkčbr. [katastarska čestica], po novoj izmjeri zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija ukupne površine 85,65 m2 i to tužiteljica u omjeru 1/18, dok je vlasnik 14/18 predmetnog stana tuženica, a 1/18 dijela ME i 2/18 NE. Nadalje, čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1352/19-10 od 13. ožujka 2019. (list 6-7 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica stekla svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine nasljeđivanjem iza svog oca SE.

10.2. Nadalje, čitanjem rješenja poslovni broj R1-512/2020-18 od 20. travnja 2021. (list 53-59 spisa), koje je postalo pravomoćno 7. svibnja 2021. (potvrda pravomoćnosti na listu 60 spisa) sud je utvrdio da je na temelju istog razvrgnuta suvlasnička zajednica NE, ME te tužiteljice i tuženice na stanu na trećem katu koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija ukupne površine 85,65 m2 na adresi [adresa] i to na način da je spomenuta nekretnina u cijelosti postala vlasništvo tuženice, a koja je u obvezi preostalim suvlasnicima isplatiti vrijednost odgovarajućeg suvlasničkog dijela.

10.3. Dakle, sud nalazi utvrđenim da su stranke u ovom postupku bile suvlasnice predmetnog stana (tužiteljica u 1/18 dijela, a tuženica u 14/18 dijela) i to sve do razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koja je u konačnici razvrgnuta 20. travnja 2021. u sudskom postupku, a da je potom tuženica postala vlasnica nekretnine u cijelosti.

11.1. Treba reći da je čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP) popisano da, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Iako svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje (čl. 42. st. 1. ZVDSP-a). U situaciji kad jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju suvlasništva stvari, prilikom procjene pravnog položaja suvlasnika primjenjuju se čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a, a koje odredbe propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika. Treba reći da je identičan pravni stav ranije zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021.

11.2. Tužiteljica i tuženica su doista, kako je već ranije utvrđeno, tijekom utuženog razdoblja bile jedne od nekoliko suvlasnika predmetnog stana. Tijekom postupka postalo je nesporno da je tuženica tijekom utuženog razdoblja predmetnu nekretninu imala u isključivom posjedu, a što bi u načelu bilo u skladu s čl. 38. st. 1. ZVDSP-a. Stoga je prilikom odlučivanja o tome da li je tužbeni zahtjev osnovan ili ne potrebno utvrditi da li se pravni položaj tuženice prosuđuje na temelju čl. 164. ili čl. 165. ZVDSP-a, odnosno da li je tuženica tužiteljicu doista onemogućavala u korištenju njenog dijela nekretnine zbog čega bi tužiteljica u konačnici imala pravo na isplatu naknade za razdoblje tijekom kojeg je tuženica koristila 1/18 dijela predmetnog stana koji je u tom dijelu bio u vlasništvu tužiteljice. Treba reći da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja takve tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. S obzirom da iz činjeničnog supstrata ne proizlazi da bi tužiteljica podnijela bilo kakvu tužbu na predaju u suposjed, ključno je utvrditi da li je tužiteljica na neki drugi odgovarajući način tuženici izrazila volju za posjedovanjem stvari, odnosno svog dijela predmetnog stana.

12.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno da li je tužiteljica na odgovarajući način tuženici izrazila volju za posjedovanjem stvari, sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka (list 33 i 48-49 spisa).

12.2. Iz iskaza tužiteljice (list 33 spisa) proizlazi da je u svibnju 2018. (nakon smrti svog oca) tuženici rekla da želi da joj ista omogući korištenje nekretnine ili da joj isplati njen suvlasnički dio. Pojasnila je da je u predmetnom stanu s tuženicom živio otac tužiteljice i to do otprilike 2011. kad je otišao u dom za starije osobe. Iskazala je da joj je tuženica rekla da nema novaca da ju isplati, a da niti ne dolazi u obzir da joj omogući korištenje stana jer tuženica tamo živi. Navela je da je tuženicu nakon toga krajem 2018. uspjela dobiti na telefon pa da joj je tom prilikom ponovila da želi da ju tuženica isplati ili da joj omogući korištenje stana, no da joj je tuženica spustila telefonsku slušalicu. Pojasnila je da njezin brat nije bio prisutan telefonskim pozivima, a da ga nije niti posebno obavještavala o istima. Tužiteljica je iskazala da je nakon toga odlučila angažirati odvjetnika.

12.3. Iz iskaza tuženice (list 48-49 spisa) proizlazi da tužiteljica nikada nije tražila da joj tuženica preda posjed predmetne nekretnine. Navela je da tužiteljici nije predala ključeve nakon što je predala tužbu u ovom postupku jer tužiteljica to nije niti tražila, a da je u međuvremenu okončan postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nakon čega je isplatila tužiteljicu pa da je tuženica sada vlasnica stana u cijelosti. Tuženica je iskazala da je brinula za svog brata, a da do podnošenja tužbe u ovom postupku nije niti znala da je tužiteljica postala suvlasnik stana, odnosno da prethodno nije vidjela niti rješenje o nasljeđivanju iza svog brata. Iskazala je da smatra da se tužiteljica glede predmetnog stana trebala javiti njoj pa da ju zato ona sama nije niti zvala. Također, iskazala je da tužiteljica nikada ništa nije tražila od nje, no potvrdila je da je primila dopis od 25. veljače 2020.

12.4. Analizirajući i međusobno povezujući iskaze stranaka s ostalim izvedenim dokazima, sud prihvaća iskaz tuženice u dijelu u kojemu je ista iskazala da ju tužiteljica ni na koji način nije pozivala na predaju suposjeda predmetne nekretnine.

12.5. Naime, čitanjem dopisa od 25. veljače 2020. (list 9-10 spisa) utvrđeno je da su tužiteljica i njezin brat ME tim istim dopisom tražili da im tuženica isplati naknadu za korištenje predmetne nekretnine u iznosu 333,33 kn mjesečno i to od dana donošenja rješenja o nasljeđivanju, odnosno od 13. ožujka 2019. pa sve dokle tuženica koristi nekretninu. Također, iz istog dopisa proizlazi da su tužiteljica i njen brat tuženici ponudili mogućnost da im ista isplati njihove suvlasničke dijelove i postane vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Prema mišljenju suda nije niti životno, niti logično da bi tužiteljica tražila da joj tuženica preda posjed njenog dijela nekretnine, dok to s druge strane punomoćnik odvjetnik kojeg je tužiteljica angažirala s ciljem rješenja spora s tuženicom, očigledno postupajući po uputi tužiteljice, to nije učinio.

12.6. Usto treba reći da, iako je u dopisu navedeno da su tužiteljica i njezin brat od tuženice prethodno tražili predaju suposjeda nekretnine, to ne znači da je tome doista tako. Također, niti samo upućivanje na to da je tuženica ranije pozvana na predaju suposjeda u spomenutom dopisu ne znači da ju je tužiteljica tim istim dopisom pozvala na predaju suposjeda.

12.7. Također, iz samog dopisa proizlazi da je NE od tuženice izričito zatražio predaju u suposjed čime je izrazio svoju volju za posjedovanjem predmetne nekretnine. S druge strane tužiteljica i njen brat ME to nisu učinili već su samo zatražili naknadu za korištenje, odnosno isplatu njihovih suvlasničkih udjela. Dakle, da je kod tužiteljice doista postojala volja za posjedovanje predmetne nekretnine, isto bi sasvim sigurno bilo uključeno u predmetni dopis, kao što je to bio slučaj s KE.

12.8. Nadalje, tuženica je iskazala da je tužiteljicu vidjela na sahrani svog brata, a tužiteljica je iskazala da je nakon pokopa svog oca razgovarala s tuženicom i tražila predaju u suposjed. Dakle, očito je da stranke govore o susretu na sahrani koja se održala 2018. Prema ocjeni ovog suda nije logično da bi tužiteljica potegnula pitanje predaje u suposjed stana u trenucima gubitka člana obitelji, kad je potrebno poduzeti sve radnje neophodne za organizaciju pogreba i sve što je u takvim okolnostima potrebno. K tome, treba reći da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. SE doneseno tek 13. ožujka 2019. pa da tužiteljica do tog trenutka nije niti znala da li je iza svog oca doista naslijedila predmetnu nekretninu, odnosno nije imala saznanja da li je njezin otac možda nekretninom raspolagao na drugačiji način, odnosno da li je možda u tom smislu napravio oporuku. Zbog naprijed navedenog nije niti životno, niti logično da bi se tužiteljica, kako je sama iskazala, 2018. obraćala tuženici i tražila predaju nekretnine u suposjed.

12.9. Treba reći da tužiteljica čak niti u ovom postupku ne traži da joj tuženica preda suposjed nekretnine, već je njen tužbeni zahtjev usmjeren isključivo na isplatu naknade za korištenje njenog dijela nekretnine tijekom utuženog razdoblja.

12.10. Što se tiče navoda tuženice da iskaz tužiteljice nije u skladu s iskazom njenog brata ME kojeg je isti (u procesnoj ulozi tužitelja) dao u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1846/20 na ročištu održanom 7. travnja 2021., treba reći da iz samog zapisnika koji je sastavljen na spomenutom ročištu (list 35-37 spisa) proizlazi da je tužiteljičin brat ME iskazao da je, nakon što je saznao da je iza pokojnog oca naslijedio dio predmetnog stana, razgovarao s tuženicom jer je htio da njega i tužiteljicu isplati za njihove "kvadrate", da je o tome pokušao razgovarati s tuženicom i nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza njegovog oca, no da mu se tuženica nije javljala pa da je zato angažirao punomoćnika odvjetnika koji je potom napisao dopis tuženici. Također, iz zapisnika proizlazi da je ME iskazao da tužiteljica i on nikada nisu razgovarali s tuženicom o tome da bi koristili stan, jer su željeli da ih tuženica naprosto isplati sukladno njihovim nasljedničkim udjelima, odnosno da im plati naknadu za korištenje njihovog dijela stana. Međutim, s obzirom da dokaz saslušanjem ME nije bio predložen niti od strane tužiteljice, niti od strane tuženice u ovom postupku, sud isti ne može cijeniti. Naime, kako se dokazi u parničnom postupku izvode na ročištu za glavnu raspravu neposredno pred sudom koji vodi postupak, tako ovaj sud ne može utvrđenja u ovom postupku temeljiti na dokazu saslušanjem koji je izveden u drugom postupku, odnosno ne može se ni u kojem slučaju upuštati u ocjenu istinitosti takvog iskaza.

12.11. Naprijed navedeno ukazuje na to da tužiteljica u biti nije niti željela da joj tuženica preda posjed nekretnine, već je samo htjela da ju tuženica isplati, odnosno da joj isplati naknadu za korištenje njenog dijela nekretnine ili iznos kojim bi otkupila njen suvlasnički dio pa stoga ovaj sud ne prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je ista iskazala da je tuženicu pozivala na predaju suposjeda nekretnine.

12.12. Što se tiče iskaza tuženice, treba reći da je tuženica iskazivala uvjerljivo, logično i životno. Iako je ista tijekom svog iskaza navela da ju tužiteljica nije ništa tražila do podnošenja tužbe u ovom postupku, potvrdila je da je prije podnošenja tužbe primila već ranije spomenuti dopis od 25. veljače 2020. (a što i proizlazi i iz povratnice na listu 11 spisa), a da je iz sadržaja spomenutog dopisa shvatila da tužiteljica želi da ju isplati. U predmetnom dopisu, iako je od tuženice tražena naknada za korištenje, ponuđena joj je i opcija isplate suvlasničkih dijelova (kupoprodaja suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine). U tom smislu treba reći da se od prosječne osobe, koja je ujedno i pravni laik, ne može razumno očekivati potpuno shvaćanje sadržaja dopisa kao što je to ovaj pa je jasno da tuženica opravdano nije shvatila da se od nje alternativno traži ili isplata naknade za korištenje, ili kupoprodaja predmetne nekretnine, to jest suvlasničkih omjera tužiteljice i ostalih suvlasnika.

12.13. Stoga na temelju iskaza tuženice, koji je ovaj sud prihvatio kao istinit, te dopisa od 25. veljače 2020. sud nalazi utvrđenim da tužiteljica nije tuženici na odgovarajući način izrazila volju za posjedovanjem svog dijela predmetnog stana, a zbog čega bi sukladno čl. 165. ZVDSP-a bila smatrana nepoštenim posjednikom te bila u obvezi tužiteljici isplatiti korist koju je imala zbog posjedovanja njenog dijela nekretnine. Iz izvedenih dokaza proizlazi upravo suprotno – da je tuženica koristila nekretninu sukladno čl. 38. st. 1. ZVDSP-a, odnosno da je bila pošten posjednik tužiteljičinog dijela nekretnine u smislu čl. 164. ZVDSP-a, sukladno kojoj odredbi tuženica nije u obvezi tužiteljici isplatiti utuženi iznos.

13. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 164. ZVDSP-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

14.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 120-121 spisa).

14.2. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 75 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava dva podneska (od 21. siječnja 2022. i 28. svibnja 2025.) u visini 75 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), sastava jednog podneska (od 30. siječnja 2025.) u visini 18,75 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na šest ročišta (održana 13. siječnja 2021., 8. travnja 2021., 4. srpnja 2022., 4. lipnja 2024., 27. svibnja 2025. i 9. prosinca 2025.) u visini 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 20. siječnja 2025. u visini 18,75 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) i trošak pristupa na ročište održano izvan zgrade suda 11. studenog 2021. u visini 75 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 787,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u visini od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.968,75 EUR. Tuženica ima pravo i na naknadu troška nastalog zbog izlaska sudske komisije radi održavanja ročišta izvan zgrade suda u iznosu 49,48 EUR. Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.018,23 EUR.

14.3. Tuženica nema pravo na naknadu troška po osnovi pristojbe za odgovor na tužbu jer joj takav trošak, koji nastaje nakon što je parnični postupak pravomoćno završen i to razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. t. 2. ZSP-a), a koji se naknađuje sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, nije niti nastao.

14.4. S druge strane, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

14.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama II i III izreke.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku