REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IR-eu-61/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Tomislava Tomašića i Renate Popović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u predmetu protiv osuđenika EU u postupku priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, odlučujući o žalbi osuđenika EU podnesenoj putem branitelja Vedrana Pajića odvjetnika iz Osijeka protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 16. listopada 2025., broj: Pp Ikp-eu-12/2024-12, na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osuđenika EU ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 16. listopada 2025., broj: Pp Ikp-eu-12/2024-12, na temelju Okvirne odluke Vijeća 2005/214 PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni i članka 77. stavka 1. točke 1. i članka 78.a Zakona o pravosudnoj suradnji u Kaznenim stvarima s državama članicama Europske („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20., 18/24. – u daljnjem tekstu: ZPSKS-EU) priznaje se i izvršit će se odluka o novčanoj kazni nadležnog tijela Republike Austrije, Bezirkshauptmannschaft Vocklabruck broj: BHVB/923170095494/23 od dana 9. travnja 2024. koja je postala pravomoćna 24. travnja 2024. u dijelu odluke o novčanoj kazni i troškovima a kojom odlukom je osuđenik EU , proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 20. stavka 2. i članka 6,7. stavak 1. i 8. Austrijskog zakona o naplati cestarine na državnim cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 350,00 (tristo pedeset) eura i trošak postupka u iznosu od 5,00 (pet) eura, a koja će se izvršiti u državi izvršenja Republici Hrvatskoj.
II. Temeljem članka 82. stavak 1. ZPSKS-EU osuđenik je dužan platiti novčanu kaznu i trošak iz točke I. izreke ove presude u sveukupnom iznosu 355,00 (tristo pedeset pet) eura.
III. Temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ukoliko osuđenik novčanu kaznu ne plati, ista će se naplatiti prisilno po pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio osuđenik EU, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je osuđenik EU, žalbenim navodima kojima tvrdi da nije sudjelovao u prekršajnom postupku u Republici Austriji niti zaprimio odluku o novčanoj kazni inozemnog tijela o počinjenom prekršaju slijedom čega nije imao mogućnost iskoristiti svoje pravo na izjavljivanje pravnog lijeka, dovela u sumnju pravilnost pobijane prvostupanjske presude, u kom smislu je odluka prvostupanjskog suda, za sada, preuranjena.
5. Naime, odredbom čl. 80. st. 1. t. 1. ZPSKS-EU, kao razlog obligatornog odbijanja priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, propisano je, između ostalog, i ako potvrda u smislu čl. 87. st. 2. istog Zakona (dalje: Potvrda) "očito nije u skladu s odlukom", a to znači da je nužno provjeriti sukladnost svih podataka navedenih u Potvrdi s odlukom o novčanoj kazni i tek tada se s izvjesnošću može tvrditi da ne postoji navedeni razlog za obligatorno odbijanje priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni.
6. U prethodno navedenom smislu, a s obzirom da osuđenik pobija činjenicu primitka odluke države izdavanja čije je priznanje i izvršenje zatraženo, a spisu ne prileži nikakav dokaz o tome, nejasno je kako je to prvostupanjski sud u ovom predmetu provjerio jesu li podaci naznačeni u h)1.a) Potvrde (da je odluka pravomoćna) i u h)2.b Potvrde (da je vođen pisani postupak i da je osuđenik u skladu s pravom države izdavateljice, o svom pravu da osporava odluku i o rokovima za takav pravni lijek) sukladni s odlukom o novčanoj kazni.
7. Povezujući odredbu čl. 80. st. 1. t. 1., st. 2. t. 5., 6. i 7. i st. 3. ZPSKS-EU sa čl. 6. st. 3. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prvostupanjski sud ima pravo, ali i nesumnjivu obvezu, provjeravati, između ostalog, i podatke naznačene u Potvrdi, koji se odnose na pravo obrane osuđenika u smislu je li to pravo poštovano u postupku pred tijelom države izdavanja. Nužnost i važnost obveze prvostupanjskog suda da vodi računa o ostvarenju temeljnih prava osuđenika u postupku, uključujući i utvrđenje činjenica o tome jesu li ta prava poštovana u postupku pred tijelom države izdavanja, jasno proizlazi iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3084/2018 od 14. svibnja 2020., U-III-4448/2018 od 14. svibnja 2020. i U-III-4791/2018 od 14. svibnja 2020., a naročito iz odluke Suda Europske unije broj C-671/18 (ECLI:EU:C:2019:1064) od 5. prosinca 2019.
8. S tim u vezi treba navesti da je, kako je to navedeno u odluci Suda Europske unije broj C-671/18 (ECLI:EU:C:2019:1064) od 5. prosinca 2019., zakonodavac Europske unije prepustio državama članicama da odluče na koji će način stranku u postupku obavijestiti o njenom pravu da ospori odluku, roku za takav pravni lijek i trenutku od kojeg bi taj rok trebao početi teći, ali sve pod uvjetom da je takva obavijest učinkovita i da je stranci zajamčeno ostvarivanje prava na obranu. U istoj odluci Suda Europske unije, jasno je navedeno da se zahtjev poštovanja prava na učinkovitu sudsku zaštitu ostvaruje kroz osiguravanje stvarnog i učinkovitog primitka odluka odnosno njihove dostave strankama, kao i osiguravanje dovoljnog vremena da se protiv njih pripremi i podnese žalba.
9. U ovom konkretnom predmetu je u t. h)2.b) Potvrde navedeno da je u državi izdavanja vođen pisani postupak i da je osuđenik, u skladu s pravom države izdavateljice, osobno ili preko zastupnika ovlaštenog u skladu s nacionalnim pravom obaviješten o svom pravu da osporava odluku i o rokovima za takav pravni lijek. Budući da osuđenik tvrdi suprotno, a spisu ne prileži ni dostavnica niti neki drugi dokaz iz kojeg pri proizlazile odlučne činjenice u vezi pitanja ostvarenja prava obrane osuđenika u postupku koji se vodio u državi izdavanja, za pravilno donošenje odluke o priznanju i izvršenju odluke o novčanoj kazni Republike Austrije koja je predmet ovog postupka, nužno je utvrditi je li osuđenik doista imao mogućnost sudjelovati u postupku u i ostvariti svoja elementarna prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve prema standardima naznačenim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije.
10. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti dopunske podatke potrebne za odluku (čl. 80. st. 3. ZPSKS-EU), kao i na drugi način pribaviti podatke koji dokazuju vjerodostojnost onoga što je u pogledu osuđenikovih prava komunicirano u Potvrdi, te donijeti novu, na zakonu zasnovanu, odluku koju će valjano obrazložiti.
11. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerena prijepisa za spis, osuđenika, branitelja i ODO.
