REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-61/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mičin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Irene Rada, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tuženika Nataše Grubišić, odvjetnice, radi isplate, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužitelju PS iznos od 3.184,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 19,47 EUR od dana 04.09.2007. do isplate,

- na iznos od 19,23 EUR od dana 04.10.2007. do isplate,

- na iznos od 19,52 EUR od dana 11.11.2007. do isplate,

- na iznos od 19,49 EUR od dana 06.12.2007. do isplate,

- na iznos od 19,62 EUR od dana 06.01.2008. do isplate,

- na iznos od 19,74 EUR od dana 05.02.2008. do isplate,

- na iznos od 35,16 EUR od dana 04.03.2008. do isplate,

- na iznos od 35,24 EUR od dana 08.04.2008. do isplate,

- na iznos od 34,59 EUR od dana 03.05.2008. do isplate,

- na iznos od 34,38 EUR od dana 10.06.2008. do isplate,

- na iznos od 34,70 EUR od dana 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 33,94 EUR od dana 02.08.2008. do isplate,

- na iznos od 34,22 EUR od dana 06.09.2008. do isplate,

- na iznos od 34,47 EUR od dana 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 36,14 EUR od dana 20.11.2008. do isplate,

- na iznos od 35,37 EUR od dana 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 37,79 EUR od dana 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 40,52 EUR od dana 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 40,70 EUR od dana 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 39,49 EUR od dana 08.04.2009. do isplate,

- na iznos od 39,56 EUR od dana 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 39,07 EUR od dana 08.07.2009. do isplate,

- na iznos od 39,32 EUR od dana 14.07.2009. do isplate,

- na iznos od 38,83 EUR od dana 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 39,04 EUR od dana 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 38,66 EUR od dana 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 39,41 EUR od dana 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 40,08 EUR od dana 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 40,36 EUR od dana 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR od dana 25.03.2010. do isplate,

- na iznos od 41,04 EUR od dana 23.04.2010. do isplate,

- na iznos od 83,22 EUR od dana 05.06.2010. do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR od dana 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 44,14 EUR od dana 21.08.2010. do isplate,

- na iznos od 44,21 EUR od dana 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 91,34 EUR od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 46,98 EUR od dana 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,12 EUR od dana 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,29 EUR od dana 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 49,47 EUR od dana 25.06.2011. do isplate,

- na iznos od 149,06 EUR od dana 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 49,08 EUR od dana 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 51,75 EUR od dana 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 156,18 EUR od dana 25.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1.222,57 EUR od dana 28.02.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužitelju PS iznos od 11.862,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15,71 EUR od dana 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 22,03 EUR od dana 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 23,73 EUR od dana 14.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,18 EUR od dana 08.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR od dana 16.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR od dana 08.07.2009. do isplate,

- na iznos od 10,57 EUR od dana 14.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR od dana 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od dana 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,32 EUR od dana 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,42 EUR od dana 22.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,78 EUR od dana 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,49 EUR od dana 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 27,43 EUR od dana 25.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,99 EUR od dana 23.04.2010. do isplate,

- na iznos od 64,86 EUR od dana 05.06.2010. do isplate,

- na iznos od 51,85 EUR od dana 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 56,53 EUR od dana 21.08.2010. do isplate,

- na iznos od 57,23 EUR od dana 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 142,33 EUR od dana 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 83,65 EUR od dana 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 75,50 EUR od dana 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 86,66 EUR od dana 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 107,44 EUR od dana 25.06.2011. do isplate,

- na iznos od 328,58 EUR od dana 23.09.2011. do isplate,

- na iznos od 103,71 EUR od dana 23.11.2011. do isplate,

- na iznos od 120,37 EUR od dana 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 364,75 EUR od dana 25.02.2012. do isplate,

- na iznos od 10.158,17 EUR od dana 28.02.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužitelju PS parnični trošak u iznosu od 3.515,77 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.140,37 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. lipnja 2019. navodi kako je 25. siječnja 2006. zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9010975465, prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita. Navodi kako su odredbom čl. 4.1. ugovorili obvezu plaćanja kamate po stopi od 7,73% godišnje, promjenjivu sukladno Odluci Banke o kreditiranjima građana. Kamata se obračunava u CHF sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Nadalje navodi kako je točkom 7.2. Ugovora o kreditu ugovorena za tužitelja otplata kredita – obveza povrata iznosa kredita od 62.000,00 CHF i kamate iz točke 4. Ugovora u 180 jednakih mjesečnih rata, uz valutnu klauzulu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Upućuje na sadržaj presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Navodi kako je ovaj sud u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07, odnosno čl. 118. ZZP/14 vezan pravnim utvrđenjima iz navedenih presuda. Budući da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i odredbe kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora bez učinaka promjenjivosti kamatne stope i oslobođenog učinaka povrata kredita uz valutnu klauzulu. Stoga smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se za cijelo razdoblje otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 7,73% godišnje, kao i pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do konačne otplate duga po ugovoru o kreditu cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tužitelj je tužbu podnio kao stupnjevitu tužbu te je predložio naložiti tuženiku dostavu dokumentacije u vezi s predmetnim Ugovorom o kreditu te je predložio donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos koji će biti preciziran nakon pribave podataka od tuženika te nakon provedenog financijskog vještačenja, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti kao neurednu jer postavljeni tužbeni zahtjev ne udovoljava odredbama čl. 186.b ZPP-a te jer je tužba nerazumljiva, neodređena te nepodobna. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Smatra da predmetnim Ugovorom o kreditu nisu povrijeđena prava tužitelja kao potrošača, a sve jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te na navodno jednostrano mijenjane kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Nema objektivnog identiteta ugovornih odredbi pa se tužitelj ne može pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12. ističe da je tužba podnesena radi isplate, a ne radi naknade štete pa se ne primjenjuje odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi kako je valutna klauzula u predmetnom Ugovoru u skladu s važećom zakonskom regulativom i drugim propisima pa stoga nije ništetan pravni posao jer je ugovorena valutna klauzula u CHF. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora mogao birati u koji će konkretni ugovorni odnos ući i koji će kredit odabrati. Ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u kunama izračunava na temelju tečaja te valute u odnosu na CHF je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa stoga ne podliježe tumačenju već se primjenjuje onako kako glasi. Nije dopušteno ocjenjivati nepoštenost ugovornih odredbi o predmetu ugovora i cijeni ako su odredbe jasne. Također, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je poštena, jer je jasna i ne postoji potreba da se tumači bilo kako drugačije od onoga kako je jasno i nedvojbeno napisana, odnosno kako ista u ugovoru glasi. Ugovorom je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana i ne postoji potreba za njegovim tumačenjem. Nadalje ističe kako je Ugovor zaključen u formi javnobilježničkog akta koji svojom snagom obvezuje ugovorne strane kao i presuda. Tužitelj je svojim potpisom potvrdio da je bio informiran o svim parametrima za donošenje odluke pa tako i onim koji bi ukazivali na eventualni rizik od rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Ističe kako je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, a da je odredba o kamatnoj stopi jasna i razumljiva za korisnike kredita. Smatra da je tužitelj trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina za donošenje svoje odluke i brinuti o svojim interesima više nego što bi drugi trebali. Ističe prigovor zastare. Prigovara da bi tužitelj bio potrošač, a s tim u vezi ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je tužbu podnio sukladno odredbi čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 11/7/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te je predložilo da sud naloži tuženiku dostavu određene dokumentacije u vezi s predmetnim Ugovorom o kreditu. Sud je rješenjem posl. br. P- 8857/2019-7 od 4. prosinca 2019. naložio tuženiku dostaviti traženu dokumentaciju, po kojem rješenju je tuženik i postupio. Nakon dostave dokumentacije tužitelj je podneskom od 2. srpnja 2021. određeno postavio svoj zahtjev kojim potražuje isplatu od tuženika. Dakle, tužitelj je postupio u skladu s odredbom čl. 186.b ZPP-a, prema kojoj odredbi je i podnio tužbu. Neosnovano se stoga tuženik protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 2. srpnja 2021. jer tužba tim podneskom nije preinačena.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. ožujka 2023. (koju preinaku je sud dopustio rješenjem od 2. svibnja 2023. tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.185,29 EUR (uslijed ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) i iznos od 14.356,26 EUR (uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Sud je donio presudu i rješenje posl. br. P-8857/2019-42 od 2. svibnja 2023. Presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.184,37 EUR (točka I. izreke) te iznos od 11.862,82 EUR (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.491,05 EUR (točka III. izreke), odbijen je tuženikov prigovor radi prijeboja njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 3.695,47 EUR (točka IV izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.610,76 EUR (točka V. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (točka VI. izreke). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 13. ožujka 2023,

6. Odlučujući o žalbama stranaka Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici presudom i rješenjem posl. br. Gž-1079/2023-2 od 28. studenog 2024. potvrdio je navedenu presudu u točkama III. i IV. izreke, dok je istu ukinuo u točkama I., II. V. i VI. izreke te je u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnom se navodi (a u pogledu sporne uplate po Ugovoru o kreditu izvršene 27. veljače 2012.) kako je sud utvrdio činjenicu koju niti jedna od stranaka u tijeku postupka nije iznijela, a to je da je tužitelj sa osiguravajućim društvom sklopio ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja te daljnju činjenicu da je osiguravajuće društvo vršeći 27. veljače 2012. uplatu preostalog iznosa kredita ispunilo svoju obvezu plaćanja osigurnine iz tog ugovora o osiguranju. Nadalje se navodi, a s obzirom da je tužitelj u svom iskazu naveo da je Croatiji osiguranju podmirio cjelokupan iznos koji su oni platili tuženiku, kako bi osiguravajuće društvo imalo pravnu osnovu za traženje povrata uplaćenih iznosa jedino ukoliko je s tuženikom sklopilo ugovor o osiguranju predmetnog Ugovora o kreditu te je tuženik, nakon što je tužitelj prestao otplaćivati kredit, od osiguravajućeg društva na temelju tog ugovora o osiguranju zatražio otplatu preostalog neotplaćenog iznosa kredita i svoju tražbinu nakon što je osiguravajuće društvo izvršilo uplatu, cediralo osiguravajućem društvu pa je osiguravajuće društvo steklo pravnu osnovu da od tužitelja traži povrat iznosa kojeg je uplatilo tuženiku, a što je tužitelj prema vlastitim navodima i učinio. Navodi se kako je potrebno razmotriti može li se iz činjenica koje su stranke iznijele i dokaza utvrditi na temelju kakve pravne osnove je osiguravajuće društvo izvršilo uplate izvršene 27. veljače 2012. te postoji li osnova koja bi tužitelj ovlašćivala da od tuženika traži povrat preplaćenog i u odnosu na uplate izvršene 27. veljače 2012., iako tužitelj te uplate nije izvršio.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 90109754465 od 25. siječnja 2006. (list 7-12), plan otplate (list 13-17), dokaze o uplati (list 18), izvadak računa po kreditu za 2007. (list 19-20), obavijest o promjeni kamatne stope (list 21), potvrdu o zaprimljenom prigovoru (list 22), pregled uplata po kreditu (list 84-85), plan otplate (list 142-144), knjigovodstvenu karticu (list 165-185), izvadak iz obrtnog registra (list 365), plan otplate (list 366-379, 400-404), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković (list 410-418), dopunskim vještačenjem (list 431), saslušanjem vještakinje Petre Blašković (list 495-496), svjedokinje MS (list 496-497) i tužitelja (list 497-498), izvršen je uvid u zemljišnoknjižni izvadak (list 587-588), obavijest o ustupu prava po ispravi od 4. svibnja 2012. (list 589), prijedlog za ovrhu od 30. svibnja 2014. (list 590-591), dopis Croatia osiguranja d.d. upućen poslodavcu tužitelja od 8. studenog 2017. (list 592).

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, dana 25. siječnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010975465, solemniziran 27. siječnja 2006. kod javnog bilježnika Marije Baković broj OU-113/06, na iznos 62.000,00 CHF. Sporno je da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Sporno je i pripada li tužitelju ta razlika i za uplate po kreditu koje nije izvršio on već osiguravajuće društvo.

10. Iz odredbe čl. 4.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena kamata od 7,73%, promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

11. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita. Odredbom čl. 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja.

12. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 - dalje: ZZP) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

16. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

17. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 4. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 7. spornu odredbu o otplati kredita prema tečaju za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Navedene odredbe Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

18. U svrhu utvrđivanja činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, saslušani su svjedokinja MS, djelatnica tuženika i tužitelj. U svom iskazu svjedokinja navodi je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu radila kod tuženika na poslovima osobnog bankara. Ne prepoznaje tužitelja, nije joj poznato niti njegovo ime. Ne sjeća se okolnosti konkretnog ugovora o kreditu. Ne zna jesu li u to vrijeme već postojale informacije o kreditima na internetu. U svakoj poslovnici su bili dokumenti, opći uvjeti poslovanja iz kojih je klijent mogao dobiti informacije o pojedinim proizvodima banke. Ne sjeća se jesu li klijente upozoravali što znači promjenjiva kamatna stopa i na koji se način i pod kojim uvjetima ista mijenja, odnosno ne sjeća se detalja o tome što su vezano za kamatnu stopu govorili klijentu. Odgovarajući na pitanje jesu li upozoravali klijente na rizike ugovaranja s valutnom klauzulom, navodi da se sjeća da je u to vrijeme CHF bio stabilna valuta, a nije znala, kao niti drugi što će se dogoditi.

19. U svom iskazu tužitelj navodi kako je 2005. dobio dijete i supruga i on su htjeli proširiti stan u kojem su živjeli. U to je vrijeme bio obrtnik, a supruga nije radila. Zbog toga su uzeli nenamjenski kredit s kojim su i renovirali stan. Imali su minimalna primanja i stoga je ovo bila jedina opcija koju su mogli dobiti u banci. Nije se raspitivao za ugovore o kreditima u drugim valutama, misli da mi nisu niti nudili kredite u drugim valutama, ali ne sjeća se točno. Nisu pregovarali oko visine kamatne stope, tražio je nižu kamatnu stopu, ali nije dobio konkretan odgovor. Nitko mu ništa nije pojašnjavao o kamatnoj stopi. Čuo je da je kamatna stopa promjenjiva, ali nije točno znao što to znači, niti su mu to u banci rekli. Nitko mu u banci ništa nije govorio o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom. Kredit je uredno otplaćivao dok nisu otišli jedno vrijeme živjeti u [adresa] te u jednom periodu nije otplaćivao kredit. Banka je otkazala ugovor, ali ga o tome nije obavijestila. Ugovorom je bilo ugovoreno osiguranje za slučaj otkaza, koje je banka aktivirala. Vratili su se iz Francuske i zaposlio se, a tuženik mu je ovrhom ustezao još tri godine (od 2012. do 2015.) određene iznose po ovom kreditu i to su uplate koje su utvrđene u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka. Nakon što je saznao da je banka aktivirala osiguranje kontaktirao je Croatia osiguranje d.d. i kroz nekih par mjeseci im je podmirio cjelokupan iznos koji su oni platili tuženiku. Radilo se o iznosu od 120.000,00 kn ili 130.000,00 kn, ne sjeća se točno. To je bilo 2012. Nije od tuženika tražio povrat ustegnutih iznosa. Banci je od dokumentacije dostavio podatke o dohotku obrta, odnosno porezno izvješće, uvjerenje o nekažnjavanju, obrtnicu, jer im je rekao da je obrtnik, a bila je potrebna i hipoteka.

20. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo. S obzirom na iskaz tužitelja te odredbe Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjene visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao. Iskaz svjedokinje MS ne utječe na drugačiji zaključak suda jer se svjedokinja ne sjeća konkretnih okolnosti oko zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, a ne sjeća se niti općenito na što su upozoravali klijente prethodno zaključenju ugovora o kreditu u vrijeme kad je isti zaključen.

21. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s odlukom banke te čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita prema tečaju CHF naspram kune na dan plaćanja pojedinih anuiteta je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

22. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

23. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

24. Radi navedenog, kako odluka o tome jesu li ništetni dijelovi odredbi čl. 4. kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana i čl. 7. Ugovora kojom je ugovoreno da se mjesečni anuitet kredita podmiruje u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom, to je sukladno odredbi čl. 12. ZPP-a, uvažavajući sve naprijed navedeno, ovaj sud utvrdio ništetnima dijelove odredbi čl. 4. i čl. 7. prijepornog Ugovora o kreditu.

25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 7,73% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan korištenja kredita. U svrhu utvrđenja iznosa preplata izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković.

26. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9010975465 dana 25. siječnja 2006. na iznos od 62.000,00 CHF. Ugovoren je rok otplate od 180 mjeseci, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 7,73% godišnje. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 6. veljače 2006., a dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31. ožujka 2006. te slijedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Utvrđeno je da je čl. 8. Ugovora definirano osiguranje vraćanja kredita kojim radi osiguranja plaćanja tražbine korisnik kredita daje u zalog kreditoru policu osiguranja te ovlašćuje banku da se bez ikakve njegove daljnje suglasnosti može namiriti iz otkupne vrijednosti police te se u dokumentu Plan otplate navodi da je dana 28. veljače 2012. kredit prenesen na osiguravajuće društvo. Nadalje se navodi kako je 27. veljače 2012. izvršena uplata prema kreditoru u iznosu od 313.130,17 kn čime je podmirena u cijelosti preostala glavnica kredita. Iza 27. veljače 2012. vršene su uplate prema kreditoru za koje vještak ne može utvrditi po kojoj osnovi su ti iznosi naplaćeni te da li je za njih tuženik izvršio povrat tužitelju. U mišljenju se navodi kako ukupan iznos preplata u cijelom razdoblju otplate kredita (uključivo i uplatu od 27. veljače 2012.) uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 113.373,03 kn od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 23.992,60 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 89.380,43 kn. Od ukupnog iznosa svih preplata za vrijeme redovne otplate kredita (otplate bez uplate 27. veljače 2012.) uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rasta tečaja, tužitelj je preplatio iznos od 34.112,68 kn od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope tužitelj preplatio iznos od 16.350,33 kn te je zbog većeg tečaja primijenjenog za otplatu u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit preplatio iznos od 17.762,35 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na smanjenje kamatne stope i pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 3.695,47 kn. Cijeli iznos manje plaćenog je nastao za vrijeme redovne otplate kredita. Sveukupni iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme cjelokupne otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 109.677,56 kn od kojeg iznosa je sveukupno više plaćeno (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme redovne otplate bez uplate od 27. veljače 2012. iznosilo 30.417,21 kn, od čega je ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate 23.705,88 kn. Od navedenog ukupnog iznosa preplata zbog promjene kamatne stope iznos od 16.063,61 kn se odnosi na preplate za vrijeme redovne otplate kredita. Ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dana plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 85.971,68 kn. Od toga iznosa preplata zbog promjene tečaja iznos od 14.353,60 kn se odnosi na preplate za vrijeme redovne otplate kredita.

27. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja predložio da vještakinja specificira koliko ukupno iznose plaćanja koja je tužitelj izvršio nakon 27. veljače 2012. Postupajući po rješenju suda od 4. travnja 2022. vještakinja je dostavila pregled uplata nakon 27. veljače 2012. te se očitovala na navode tužitelja iz podneska od 24. ožujka 2022. Tako vještakinja navodi kako je tužitelj nakon 27. veljače 2012. izvršio još 19 uplata u ukupnom iznosu od 58.639,10 kn, a od čega je više plaćen iznos uslijed rasta tečaja 18.786,82 kn.

28. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Ističe kako je predmetni Ugovor o kreditu otkazan te je 28. veljače 2012. prenesen na osiguravajuće društvo. Navodi kako je osiguravajuće društvo namirilo cjelokupno dospjelo potraživanje tužitelja. Smatra da bi se eventualna razlika u predmetnom postupku mogla utvrđivati samo do otkaza kredita te se u obzir mogu uzeti samo stvarne uplate korisnika kredita.

29. S obzirom na istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenja, u usmenom očitovanju na ročištu vještakinja navodi kako pod pretpostavkom da uplate od 27. veljače 2012. nije izvršio tužitelj već osiguravajuće društvo kao i pod pretpostavkom da tužitelj nije regresno podmirio dug prema osiguravajućem društvu, ukupan iznos razlika u plaćanju zbog promjene kamatne stope i tečaja na više i niže bio bi 25.181,93 kn od kojeg iznosa se 14.494,41 kn odnosi na razliku zbog promjene kamatne stope, a iznos od 10.687,52 kn odnosi na razliku zbog promjene tečaja. Ako se gledaju samo pozitivne razlike tada je ukupno više plaćeno zbog rasta kamatne stope i zbog rasta tečaja 28.877,40 kn. Predaje u spis u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane novu tablicu s pregledom potraživanja po datumima uplata bez uplata od 27.02.2012. U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja navodi kako su u istoj obuhvaćena plaćanja koja je vršio tužitelj nakon što je Ugovor o kreditu bio raskinut i podmiren u cijelosti, a iste uplate su evidentirane u dokumentaciji tuženika.

30. U odnosu na usmeno očitovanje vještakinje i novu tablicu predanu na ročištu valja reći da iz izvedenih dokaza proizlazi da su 27. veljače 2012. osim uplate u iznosu od 313.130,17 kn, izvršene i druge uplate iskazane pod rednim brojevima 68 do 71 te je uslijed izuzimanja i navedenih uplata iz konačnog izračuna nastala razlika između preplaćenih iznosa koje je vještakinja naznačila u svom usmenom očitovanju, u odnosu na osnovni nalaz i mišljenje u kojem je prilikom izračuna isključena samo uplata od 313.130,17 kn.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Tužitelj istom nije prigovorio, a vještakinja je usmenim očitovanjem otklonila sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje.

32. Na prigovore tuženika u pogledu zadatka kojeg je sud dao vještaku valja odgovoriti da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu izričito naveli da kamatna stopa iznosi 7,73%. S obzirom na to kao i činjenicu da je iznos kredita u Ugovoru određen kao kunska protuvrijednost iznosa od 62.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, to se tako utvrđena kamatna stopa i tečaj imaju smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenim (tako i VSRH u odluci Revt-249/14). Stoga sud nije prihvatio prijedlog tuženika za dopunu vještačenja na način da se zadatak vještaku odredi tako da izračuna koliko bi tužitelj plaćao da je uzeo istu vrstu kredita i istog trajanja s valutnom klauzulom te primjenom promjenjivih kamatnih stopa koju su za tu vrstu kredita i to trajanje vrijedili na tržištu, odnosno napravi usporedbu s kreditom u EUR.

33. Iako je vještak u dopuni nalaza i mišljenja preplatu s osnove ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izračunao uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, sud je prihvatio utvrđenja vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja uzimajući u konačni obračun jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan isplate kredita (pozitivne preplate). Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razliku više plaćenih anuiteta, a uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF i to je zahtjev koji je predmet odlučivanja u ovom postupku.

34. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog iznosa, a u odnosu na uplate izvršene 27. veljače 2012. jer iste nije izvršio tužitelj nego osiguravajuće društvo valja reći sljedeće. Tužitelj je na ročištu održanom 8. rujna 2025. dostavio prijedlog za ovrhu koji je podnijela Croatia osiguranje d.d. protiv tužitelja, a radi naplate tražbine koja je nastala podmirenjem obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu, kao i dopis od 8. studenog 2017. koji je Croatia osiguranje d.d. dostavila njegovom poslodavcu, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj dug prema Croatia osiguranju d.d. u cijelosti podmirio. Iako je navedena dokumentacija dostavljena sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je istu uzeo u obzir jer do zaključenja prethodnog postupka između stranaka nije bilo sporno da je upravo tužitelj vršio uplate po predmetnom kreditu pa tužitelj tu nespornu činjenicu nije trebao dokazivati. Kako je tuženik prigovorio da tužitelj ne može potraživati razliku nečeg što nije ni platio nakon provedenog vještačenja i nakon zaključenja prethodnog postupka (u podnesku od 13. lipnja 2022.), to je i tužitelj, a u skladu s odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a, dostavio dokaze o tome da je podmirio potraživanje Croatia osiguranja d.d., nakon zaključenja prethodnog postupka, zbog čega je sud te dokaze uzeo u obzir.

35. Tako iz dostavljenog prijedloga za ovrhu proizlazi da su Croatia osiguranje d.d. i tuženik zaključili Ugovor o osiguranju, a temeljem kojeg je, po postavljenom odštetnom zahtjevu, Croatia osiguranje d.d. i postupila i isplatila tuženiku određeni iznos uslijed neispunjenja obveze tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu. Croatia osiguranje d.d. stupila je na mjesto svog vjerovnika, ovdje tuženika, a sukladno odredbi čl. 963. ZOO-a. Iz dostavljenog dopisa od 8. studenog 2017. proizlazi da je tužitelj taj dug prema Croatia osiguranju d.d. u cijelosti podmirio, o čemu je tužitelj i iskazivao pred sudom.

36. Prema stavu ovog suda, s obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu zaključio tužitelj kao korisnik kredita, nije odlučno tko je vršio uplate budući da su uplatama izvršenim 27. veljače 2012. zatvorene obveze upravo po predmetnom kreditu, a ukoliko je netko drugi izvršio plaćanje to je stvar njihovog odnosa, a ne tuženika čije je potraživanje prema tužitelju po Ugovoru o kreditu u cijelosti podmireno (tako i Županijski sud u Puli-Pola posl. br. Gž-525/2025-2 od 17. studenog 2025). U prilog tome zaključku govori i činjenica da je dug prema Croatia osiguranju d.d. koji je upravo nastao time što je Croatia osiguranje d.d. izvršila plaćanje tuženiku zbog duga tužitelja s osnova Ugovora o kreditu, tužitelj u cijelosti podmirio pa je stoga tuženik dužan vratiti tužitelju sve iznose koje je stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi (tako i Županijski sud u Rijeci posl. br. Gž-1707/2022-4 od 12. veljače 2025.).

37. Slijedom svega navedenog, tužitelju su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještaka, osim u dijelu kojim potražuje i preplaćene iznose za uplate izvršene nakon zatvaranja kredita. Dakle, sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 3.184,37 EUR uslijed ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa od 11.862,82 EUR uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.

38. Valja reći još i to da su tužitelju dosuđeni iznosi koji su izračunati zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa izraženih u kunama, kako su isti prikazani u tablici nalaza i mišljenja vještaka. Potom je taj zbroj preračunat u valutu EUR. Dosuđeni ukupni iznosi odgovaraju u cijelosti iznosima iz nalaza i mišljenja vještaka, dok nisu identični konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je tužitelj isti postavio na način da je pojedinačne mjesečne iznose najprije preračunao u EUR, potom zbrojio, a onda ukupni iznos preračunao u kune, uslijed čega je došlo do razlike između tužiteljevog zahtjeva i konačno dosuđenih iznosa.

39. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

40. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan plaćanja pojedine rate, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

41. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/2022), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

42. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača prvenstveno valja istaknuti kako je, prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03 i 47/07), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

43. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o nenamjenskom kreditu. U svom iskazu tužitelj navodi da je 2005. dobio dijete te su on i supruga htjeli proširiti stan u kojem su živjeli. Iznosom kredita su renovirali stan. Sud je povjerovao navodima tužitelja te je na temelju navedenog utvrdio da je kredit doista podignut u svrhu renoviranja stana. Sud je mišljenja da je tužitelj dostavljanjem Ugovora o kreditu koji je sklopio kao fizička osoba, a ne kao fizička osoba vlasnik obrta, dakle obrtnik, dokazao svoje svojstvo potrošača. Dokazivati da Ugovor nije sklopljen u svrhu namijenjenu zanimanju odnosno poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti tužitelja, a kako smatra tuženik, značilo bi dokazivati negativne činjenice, što nije u skladu s odredbama ZPP-a. Upravo je tuženik taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe, a što tuženik svojim paušalnim navodima nije dokazao.

44. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

45. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014., kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 13. lipnja 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

46. Tuženik je prigovarao zastari u odnosu na preinačeni dio tužbe. Podnošenjem tužbe zastara se prekida u smislu odredbe članka 241. ZOO-a. Tužitelj je podneskom od 13. ožujka 2023. povećao svoj tužbeni zahtjev, nakon provedenog vještačenja, a sud je preinaku tužbe dopustio. Kada tužitelj zahtijeva iz iste činjenične i pravne osnove veću novčanu svotu tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare prvobitnog zahtjeva podnošenjem kojega je došlo do prekida zastarijevanja te tražbine tužitelja. Ovaj sud stoga smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tj. da je došlo do prekida zastara podnošenjem tužbe i u odnosu na preinačeni dio zahtjeva jer se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

47. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, budući da se njegovim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemnizirao (tako i USRH u odlukama U-III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.).

48. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu održanom 17. ožujka 2023. Prema vrijednosti predmeta spora od 65.000,00 kn tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 2. srpnja 2021. i 24. ožujka 2022. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 1. srpnja 2019., 18. listopada 2019. i 3. studenog 2021. u visini 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 8. listopada 2020., 6. srpnja 2021., 19. listopada 2021. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr 9. t. 1. Tarife). Prema vrijednosti predmeta spora od 17.541,55 EUR tužitelju pripada trošak za sastav podneska od 13. ožujka 2023. u visini od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištima održanim 17. ožujka 2023., 8. rujna 2025. i 18. prosinca 2025. u visini od 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Navedeno iznosi 1.675 bodova, što uz vrijednost boda od 2.00 EUR (3.350,00 EUR) i uvećano za PDV (837,50 EUR) ukupno iznosi 4.187,50 EUR. Navedenom treba pribrojiti pristojbu na tužbu u iznosu od 132,72 EUR i pristojbu na presudu u iznosu od 221,87 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 4.542,09 EUR.

49. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe protiv presude jer tužitelj nije uspio sa svojom žalbom te je ista odbijena kao neosnovana.

50. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je tužitelj uspio s 85,78% svog zahtjeva (s obzirom da je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 2.491,05 EUR odbijen kao neosnovan), dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 14,22%. Kad se od postotka tužitelja koja je u većoj mjeri uspio u sporu oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u sporu, tada se utvrđuje da je preostali postotak 71,56%.

51. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu pripada mu pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 3.250,32 EUR, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, koji je tužitelju dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak pa ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 3.515,77 EUR.

52. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 20. siječnja 2026. do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

352. Uslijed navedenog, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

534. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici