Poslovni broj: Povrv-443/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomić odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave, koja je održana i zaključena 19. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice ŠL i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Lene Bubalović, 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

1. Ukida se u cijelosti platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjić iz Samobora, poslovnog broja: Ovrv-14198/2025 od 1. kolovoza 2025., te se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva od tužene da mu namiri tražbinu u iznosu od 1.390,95 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: na iznos od 137,35 EUR od 26.04.2024., na iznos od 99,55 EUR od 25.05.2024., na iznos od 49,02 EUR od 27.06.2024., na iznos od 25,76 EUR od 26.07.2024., na iznos od 25,76 EUR od 24.08.2024., na iznos od 25,76 EUR od 25.09.2024., na iznos od 25,76 EUR od 29.10.2024., na iznos od 118,04 EUR od 07.12.2024., na iznos od 198,62 EUR od 28.12.2024., na iznos od 249,02 EUR od 29.01.2025., na iznos od 219,81 EUR od 25.02.2025., te na iznos od 216,50 EUR od 26.03.2025. odbija u cijelosti kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 865,59eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tužene podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate svote od 1.390,95eur s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Javni bilježnik Boro Bubnjić je 1. kolovoza 2025., pod poslovnim brojem Ovrv-14198/2025, dozvolio predloženu ovrhu i donio rješenje o ovrsi na koje je tužena pravodobno izjavila prigovor, pa je rješenje o ovrsi i to u dijelu u kojem je određena ovrha stavljeno izvan snage i ukinute su provedene radnje, te je predmet upućen na put parnice.

2.Tužitelj tvrdi da ima novčanu tražbinu prema tuženoj koja da je dospjela i koju da tužena nije podmirila po dospijeću, i to prema dostavljenom izvodu iz poslovnih knjiga u ukupnom iznosu od 1.390,95eur.

3.U prigovoru protiv platnog naloga rješenja o ovrsi, kao i tokom postupka, tužena osporava osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja, ističući i prigovor zastare.

4.U dokaznom postupku izvršen je tako uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, ovosudne spise br. Povrv-195/2022, Povrv-662/2022 i Povrv-573/2023, dopis tužitelja od 25. siječnja 2018., reklamaciju tuženika, zahtjev tuženika od 4. ožujka 2019., elektroničku prepisku stranaka, dopise tuženika od 21. travnja i 17. srpnja 2020. i 12. siječnja 2022., Ugovor o potrošnji toplinske energije od 16. prosinca 2014. s Odlukom suvlasnika zgrade i prijepise računa za razdoblje od mjeseca ožujka 2024. pa do mjeseca veljače 2025., te je uz izričitu suglasnost tužitelja pročitan zapisnik o održanom očevidu dana 29. lipnja 2023. na licu mjesta na adresi u [adresa] s iskazima svjedoka Stjepana Kraljić i tužene iz spisa ovoga suda poslovnog broja Povrv-195/2022.

4.a.Druge dokaze ovaj sud nije provodio, jer se nisu pokazali potrebnim za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju ostvarenih rezultata dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bore Bubnjić, poslovnog broja: Ovrv-14198/2025 od 1. kolovoza 2025. potrebno ukinuti u cijelosti, a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena namiri novčanu tražbinu nastalu po osnovi dospjelih računa za obračunati utrošak za toplinsku energiju i naknadu za poslovni prostor na adresi u [adresa] za razdoblje od ožujka 2024. pa do veljače 2025., a što uključuje, kako obračun potrošene toplinske energije i naknadu za snagu – fiksni dio cijene proizvodnje i distribucije toplinske energije i naknade - naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije, tako i samo naknadu za snagu – fiksni dio cijene proizvodnje i distribucije toplinske energije i naknade - naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije.

7.U konkretnom slučaju, između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao dobavljača i pružatelja komunalne usluge opskrbe toplinskom energijom, kao niti pasivna legitimacija tužene kao vlasnika poslovnog prostora na adresi u [adresa].

8.U konkretnom slučaju sporna je osnovanost i visina novčane tražbine tužitelja.

9.Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, kao i u prijepise utuženih računa proizlazi da tužitelj potražuje od tužene ukupno iznos od 1.390,95eur.

10.Obzirom da se radi o tražbini tužitelja za toplinsku energiju isporučenu za potrebe poslovnog prostora, a ne kućanstva primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), što, imajući u vidu datum dospijeća najstarijeg računa (25. travnja 2024.) i datum utuženja (18. lipnja 2025.), znači da nije osnovan prigovor zastare koji ističe tužena.

11.Očevidom u ovosudnom predmetu poslovnog broja: Povrv-195/2022 koji je održan 29. lipnja 2023. u poslovnom prostoru tužene na adresi u [adresa], utvrđeno je da u prostoru koji je još u roh bau izvedbi ne postoje nikakva grijaća tijela (radijatori), kao i da ne postoji bilo kakva priprema za montažu grijaćih tijela, niti, pak, bilo kakvi instalacijski izvodi koji bi bili spojeni na zajedničke instalacije cijevi grijanja u zgradi, dok sa sigurnošću nije utvrđeno da dvije cijevi manjeg promjera i dvije cijevi većeg promjera koje su horizontalno položene ispod stropa prostora predstavljaju zajedničke instalacije toplinskog grijanja koje bi otpuštale toplinu u prostoru tužene, a teret dokazivanja te činjenice leži samo na tužitelju.

11.a.Osim što je neposrednim opažanjima suda utvrđeno da u predmetnom poslovnom prostoru tužitelj ne isporučuje toplinsku energiju, isto utvrđenje proizlazi i iz iskaza tužene i iskaza svjedoka JL, koje je i ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinite, jer su u skladu i s utvrđenjima suda prema zapisniku s očevida, dok tužitelj ničime ne dokazuje drukčije. Iz provedenih personalnih dokaza, dakle, proizlazi da se predmetni poslovni prostor od časa kad ga je tužena kupila od tvrtke graditelja zgrade koristi kao skladišni prostor, da u njemu nikada nije bilo centralnog grijanja i da se u njemu nikada nije obavljala nikakva gospodarska djelatnost, što znači da suprotne tvrdnje tužitelja i isprave na koje se poziva nisu vjeran i maksimalno mogući odraz objektivne stvarnosti. Naime, tužitelj svoje tvrdnje i tražbinu koju ima prema tuženoj temelji na očito pogrešno utvrđenoj činjenici da se radi o poslovnom prostoru u ranijem vlasništvu tvrtke Trgomontkomerc i da je baš za taj prostor izdana Termoenergetska suglasnost. U konkretnom slučaju, iz iskaza tužene i svjedoka JL jasno proizlazi da se radi o poslovnom prostoru koji je tužena kupila od graditelja i čiji je ona prvi vlasnik, a ne o poslovnom prostoru koji bi tužena kupila od tvrtke Trgomontkomerc i za koji bi već bila izdana Termoenergetska suglasnost, a koju, uostalom, tužitelj nije niti dostavio. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije ničime dokazao da tužena ima status krajnjeg kupca, da su glavnim projektom u poslovnom prostoru tužene grijaća tijela uopće predviđena i da je poslovni prostor tužene priključen na zajedničko mjerilo toplinske energije. Po ocjeni ovog suda, Odluka suvlasnika zgrade u [adresa] sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije u kojoj je kao krajnji kupac navedena tvrtka Trgomontkomerc ne predstavlja dokaz koji bi izvan svake razumne i opravdane sumnje stvorio uvjerenje o istinitosti tvrdnji tužitelja da se u konkretnom slučaju radi baš o poslovnom prostoru u ranijem vlasništvu potonje tvrtke, jer upravo suprotno proizlazi iz ostalih dokaza provedenih na glavnoj raspravi. Već sama činjenica da tužitelj evidentira potrošnju za poslovni prostor tužene u kojem nisu ugrađena grijaća tijela jasno pokazuje da tužitelj očigledno pogrešno identificira predmetni poslovni prostor u svojim evidencijama.

11.b.U konkretnom slučaju radi se o uličnom poslovnom prostoru izdvojenom u zasebnu cjelinu koji nije topliji grijanjem drugih poslovnih prostora, dok, s druge pak strane, tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije ničim dokazao da tužena ima bilokakve koristi od grijanja zajedničkih dijelova ili instalacija zgrade kao i od grijanja stanova u zgradi, odnosno da ima bilokakve koristi od održavanja cjelokupnog toplinskog sustava.

12.U konkretnom slučaju, tužitelj, dakle, potražuje od tužene kako utrošak za isporučenu (preuzetu) toplinsku energiju, tako i naknadu troškova zakupljene snage, odnosno naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije koje se obračunavaju i plaćaju u fiksnom iznosu neovisno o količini isporučene i potrošene toplinske energije.

13.Prema mišljenju ovog prvostupanjskog suda, obveza plaćanja utroška za toplinsku energiju i navedenih fiksnih troškova i naknada postoji samo na strani korisnika priključenog na zajednički sustav grijanja u zgradi kojem se toplinska energija i isporučuje.

14.U konkretnom slučaju, na temelju rezultata parničnog raspravljanja, ovaj prvostupanjski sud zaključuje da poslovni prostor tužene nije priključen na zajednički sustav grijanja u zgradi, što, prema tome, znači da na strani tužene, ne postoji obveza plaćanja utuženog utroška za toplinsku energiju koju tužena nije potrošila (preuzela), jer je tužitelj nije niti mogao isporučiti, niti pak utuženih fiksnih troškova i naknada, a po ugledu i na odredbe čl. 2., čl. 4. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima.

15.Svaka odredba iz tužiteljevih Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije kao i svaka odredba Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/14, 27/15, 124/15), ili pak Odluke o iznosu naknada/cijena u djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknada/cijena u djelatnosti kupca toplinske energije HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. od 1. rujna 2014., koja bi nalagala obvezu plaćanja utuženih fiksnih ili stalnih troškova i naknada ima se smatrati nepoštenom u smislu odredaba iz čl. 53. i 54. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22 i 59/23), jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tuženika. Takve odredbe koje je unaprijed formulirao tužitelj i na njihov sadržaj potrošač nije imao nikakvog utjecaja su ništetne u smislu čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača i smatra se kao da nisu nikada niti bile ugovorene.

16.Dakle, na temelju prikupljene procesne građe ovaj prvostupanjski sud zaključio je da tužitelj nije ničime dokazao da bi između njega i tužene postojao obveznopravni odnos u utuženom vremenskom razdoblju u kojem bi upravo tužitelj bio subjekt ovlaštenja, a upravo tužena subjekt obveza iz takvog odnosa.

1 Tako i: presuda Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-4290/2020 od 20. siječnja 2021.; presuda Županijskog suda

u Zadru broj: Gž-1458/2019 od 1. lipnja 2020. i presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-1066/2021 od 10. siječnja 2023. i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-260/2024 od 19. travnja 2024.

17.Valjalo je zbog toga, na podlozi svih tako utvrđenih činjenica, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u točki 1. izreke.

18.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP- a.

19.Obzirom da tužena nije izgubila parnicu, nema uvjeta da joj se naloži da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, pa je tužiteljev zahtjev za nadoknadu parničnih troškova valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u točki 2. izreke presude.

20.Tuženoj je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odmjerena nadoknada troškova ovog parničnog postupka temeljem odredaba Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT), a odnosi se na trošak sastava prigovora u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak sastava podneska od 25. kolovoza 2025. u iznosu od 62,50eur (Tbr. 8.4. i 46. OT), trošak sastava podneska od 9. siječnja 2026. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), te na trošak zastupanja na ročištu od 19. siječnja 2026. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), a što, uvećano za trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 53,09eur, ukupno iznosi 865,59eur, kao u točki 3. izreke presude.

21.Slijedom navedenih i obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 20. siječnja 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 53,09eur

2. Tuženiku, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na prigovor od 53,09eur,