Broj: IR-eu-1/2026

Broj: IR-eu-1/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca

Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Gordane Korotaj i Renate Popović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv osuđenika CE, u postupku priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni Savezne Republike Njemačke, broj: 155523045974, odlučujući o žalbi osuđenika CE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. listopad 2025., broj: Pp Ikp-eu 102/2025-2, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba osuđenika CE kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom zagrebu od 20. listopada 2025., broj: Pp Ikp-eu 102/2025-2-3, na temelju Okvirne odluke Vijeća 2005/214 PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni i članka 77. stavak 1. točka 1. i članka 78.a Zakona o pravosudnoj suradnji u Kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019. i 141/2020. i 18/2024. – dalje: ZPSKS-EU), priznaje se odluka o novčanoj kazni Savezne Republike Njemačke, broj: 155523045974 od 12. siječnja 2024., pravomoćna 13. veljače 2024. te se određuje izvršenje novčane kazne od 98,50 eura.

2. Protiv te odluke, žalbu je pravodobno osobno podnio osuđeni CE iz sadržaja koje proizlazi da je povrijeđeno njegovo pravo na službeni jezik, a time i njegova prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Prekršajnim zakonom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu osuđenog povrijeđene odredbe materijalnog

prekršajnog prava.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da osuđeni JE tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na službeni jezik jer mu odluka Savezne Republike Njemačke nije dostavljena na hrvatskom jeziku.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje strane sudske odluke o novčanoj kazni, da je odluka o novčanoj kazni donijeta zbog djela sa popisa kažnjivih djela navedenih u odredbi članka 77. stavak 1. ZPSKS-EU za koja djela je isključena provjera dvostruke kažnjivosti te da ne postoje razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne odluke iz članka 80. ZPSKS-EU i članka 7. Okvirne odluke 2005/214/PUP.

5.2. Naime, uvidom u Potvrdu, koja je priložena uz odluku i koja je sastavljena sukladno članku 4. Okvirne odluke Vijeća 2005/214 PUP o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni, proizlazi da se u Republici Njemačkoj vodio pisani postupak te da je osuđenik, u skladu s nacionalnim pravom države izdavateljice, obaviješten o pravu da osporava odluku i o rokovima za pravni lijek, a što osuđenik nije iskoristio. Dakle, nedvojbeno je da se postupak u Republici Njemačkoj, pa tako i dio u vezi jezika na kojem se vodio predmetni postupak, vodio u skladu s nacionalnim pravom te države. Osim toga, razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni taksativno su navedeni u članku 80 ZPSKS-EU (stavak 1. obligatorni; stavak 2. fakultativni) i jasno je vidljivo da predmetni žalbeni navodi nisu predviđeni kao razlog odbijanja.

5.3. Nadalje, osuđeniku se ukazuje da je pravo na tumačenje u kaznenim postupcima regulirano Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima, u kojoj je jasno i izričito navedeno (članku 1. stavak 3.) da se, u slučaju da je pravom države članice predviđeno da kazne za prekršaje izriče neko drugo tijelo, a ne sud nadležan za kaznene stvari, a na izrečenu je kaznu moguće uložiti žalbu na takvom sudu (a o čemu se ovdje radi), navedena Direktiva primjenjuje samo na postupke pred takvim sudom nakon podnošenja žalbe. Kao što je prethodno već navedeno, osuđenik je, u skladu s nacionalnim pravom države izdavateljice, obaviješten o pravu da osporava odluku i o rokovima za taj pravni lijek, nakon čega bi došlo do primjene citirane Direktive, a koje pravo osuđenik nije iskoristio.

5.4. Domaći sud je jedino dužan provjeriti je li djelo za koje je izrečena novčana kazna kažnjivo i prema domaćem pravu (ako se ne radi o djelima za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava) te provjeriti postoje li razlozi za odbijanje izvršenja iz članka 80. ZPSKS-EU. Sud prvog stupnja je postupio upravo na navedeni način te je utvrdio i obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ispunjeni i da ne postoje niti jedan od razloga koji bi to sprečavao te je stoga ispravno donio odluku o priznanju i izvršenju citirane odluke Republike Njemačke.

6. Stoga, obzirom da se žalbom niti ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pobijanoj odluci, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti je utvrđeno da nije počinjena niti jedna od povreda na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, to je žalbu osuđenog CE trebalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 3 otpravka za spis, ODO u Zagrebu i osuđenika.