REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-6/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4777/2018-38 od 3. studenoga 2025., dana 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4777/2018-38 od 3. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka od 22. svibnja 2025., kao nepravovremen.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj u osnovnom ističući da je pobijana odluka nepravilna i nezakonita, jer je sud donošenjem predmetnog rješenja ostavio na snazi dvije međusobno isključujuće presude, i to presudu radnog suda poslovni broj Pr-4777/2018-36 od 28. travnja 2020. i presudu kaznenog suda poslovni broj K-997/2024-7 od 17. rujna 2024., a koje su presude donesene na temelju iste dokumentacije. Ističe da je kazneni sud utvrdio nove činjenice i dokaze koji potvrđuju da upozorenja pred otkaz nisu potpisana od ovlaštene osobe i sadržavaju neistinite navode, da te činjenice radni sud nikada nije ispitao ni u prvotnom postupku ni u predmetnom rješenju, a također da je radni sud u svojoj presudi pogrešno negirao i samo postojanje kaznene prijave, iako se u njegovom spisu nalazi kaznena prijava, kaznena presuda da predstavlja novi dokaz koji objektivno nije mogao postojati, pa se njegovo pravo na ponavljanje postupka ne može ograničiti rokom kao kada se radi o razlozima poznatim od ranije, da je sud pogrešno zaključio da njegov prijedlog nije podnesen iz razloga koji dopuštaju ponavljanje postupka, da sud prebacuje teret trajanja kaznenog postupka na njega, te održava na snazi presudu koja je pravno ništetan dokument. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači na način da dopusti ponavljanje postupka, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje ali pred drugim sucem pojedincem.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tužitelja a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP)), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbacio kao nedopušten prijedlog tužitelja za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-4777/2018, u kojem je donesena presuda poslovni broj Pr- 4777/2018-36 od 28. travnja 2020., koja je postala pravomoćna i ovršna s danom 15. svibnja 2020., sve to uz obrazloženje, u osnovnim, da je prijedlog za ponavljanjem postupka koji je kod suda zaprimljen 22. svibnja 2025., podnesen izvan objektivnog roka od pet godina koji je propisan člankom 423. stavkom 3. ZPP, a što je sve imalo za posljedicu postupanje s prijedlogom tužitelja sukladno odredbi članka 425. stavka 1. ZPP.
6. Naime, tužitelj svoj prijedlog za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka koji se vodio u predmetu poslovni broj Pr-4777/2018, u kojem je 28. travnja 2020. donesena presuda poslovni broj Pr-4777/2018-36 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim je zahtijevao utvrđenje da je Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 17. srpnja 21018. kojom je tuženica otkazala tužitelju ugovor o radu, nedopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženice nije prestao, slijedom čega da je tuženica dužna tužitelja vratiti na posao u roku od 8 dana, temelji na odredbi članka 421. stavka 1. točke 10. ZPP, u bitnom navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-997/2024-7 od 17. rujna 2024. pravomoćno oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog dijela lažnog prijavljivanja kaznenog dijela opisanog i kažnjivog po članku 304. stavku 1. KZ/11, a što da predstavlja novu činjenicu na temelju kojeg bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta činjenica bila poznata prvostupanjskom sudu u vrijeme donošenja pravomoćne presude.
7. Odredbom članka 241. stavka 1. točkom 10. ZPP propisano je da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, dok je člankom 423. ZPP propisano da se prijedlog se podnosi u roku od trideset dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da ako bi rok određen u stavku 1. ovog članka počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju, dok je stavkom 3. propisano da nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (članak 421. stavak 1. točka 1. ) ili iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 2. i 3. toga Zakona.
7.1. Slijedom navedenog, subjektivni rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka računa se od pravomoćnosti ukoliko nije izjavljen pravni lijek (kao u predmetnom slučaju) ili od dostave pravomoćne odluke višeg suda ukoliko je pravni lijek podnesen, a objektivni rok se uvijek računa od pravomoćnosti odluke.
8. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje - što konačno nije ni sporno, proizlazi da je tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka podnio prvostupanjskom sudu 22. svibnja 2025., dok je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 15. svibnja 2025., pa je očito da je prijedlog podnesen izvan roka od pet godina (objektivni rok) od kada je odluka postala pravomoćna (članak 243. stavak 3. ZPP) a u ovom slučaju nije riječ o razlozima za ponavljanje postupka iz odredbe članka 421. stavka 1. točki 2. i 3. ZPP.
8.1. Dakle, nakon proteka objektivnog roka od pet godina, tužitelj više ne može tražiti ponavljanje postupka na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP. Pri tome se ističe da protekom objektivnog roka iz citirane odredbe članka 423. stavak 3. ZPP, nije odlučno je li protekao subjektivni rok iz odredbe članka 423. stavka 1. ZPP od trideset dana za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka.
9. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer se radi o žalbenim navodima koji se svode na tvrdnje o opravdanosti podnijetog prijedloga za ponavljanjem postupka, a ne na njegovu pravovremenost, pa je stoga valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.
U Puli-Pola 20. siječnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
