Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-556/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranka Ivanović, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-3067/2020-24 od 4. lipnja 2024., na sjednici vijeća od 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana, pa se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-3067/2020-24 od 4. lipnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 8.800,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana. Točkom II. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

2. Tužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - nadalje: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba tužene u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena vrati iznos od 8.800,00 EUR- a koji iznos je prema tvrdnjama tužitelja isti isplatio tuženoj jer se ona odrekla zahtjeva za povrat dara radi namirenja nužnog dijela u ostavinskom postupku iza pokojnog oca stranaka DK glede stana upisanog u [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i garaže, a koje nekretnine je pokojni otac za života darovao tužitelju, kao i zahtjeva za povrat dara radi namirenja nužnog dijela za slučaj smrti majke stranaka UK glede istih nekretnina, a što da proizlazi iz izjave koju je tužena 21. ožujka 2014. potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika.

6. U postupku po žalbi kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom sporno je, da li se navedena izjava odnosila samo na ostavinu nakon smrti oca ili i na ostavinu nakon smrti majke, a što je od ključnog značenja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužena u obvezi vratiti navedeni iznos od 8.800,00 EUR-a koji je nesporno tijekom ostavinskog postupka koji se vodio iza smrti oca stranaka primila od tužitelja.

7. Prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev i naložio tuženoj isplatiti tužitelju navedeni iznos od 8.800,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2018.

7.1. Svoju odluku prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže: da se u ovoj parnici ne odlučuje o eventualnoj valjanosti odnosno nevaljanosti Izjave tužene od 21. ožujka 2014. godine; da je nesporno da je tijekom postupka utvrđeno da je tužena primila iznos od 8.800,00 EUR-a od strane tužitelja te da je isti iznos primljen u ostavinskom postupku iza pok. DK; da sud ne može prihvatiti navode tužene da se isplaćeni iznos od strane tužitelja odnosi samo na ostavinski postupak iza DK, a ne i na majku stranaka UK, jer da sadržaj izjave upućuje upravo na suprotno s obzirom da je ista potpisana od strane tužene te da po uvjerenju suda predstavlja stvarnu volju stranaka; da u prilog navedenog uvjerenja je ide i neuvjerljiv način iskazivanja tužene, pa tako među ostalim njeni navodi da ne zna koja je svrha izjave bila, da ne zna zašto je istu potpisala, da je istu potpisala iz razloga što je bila revoltirana jer je smatrala da se prema njoj ne postupa pošteno; da je sud mišljenja da se primitak navedenog iznosa odnosio i na nužni dio iza pokojne majke UK jer je sama tužena izjavila da je tražila u ostavinskom postupku iza majke nužni dio budući je brinula o majci i nije imala razloga vratiti novac te da ovakvim navodima sama tužena ukazuje da se primitak novca odnosi na nužni dio iza oba roditelja stranaka; da činjenica što je u specijalnoj punomoći o primitku iznosa od 8.800,00 EUR-a navedeno da se radi o iznosu na ime odricanja od zahtjeva za povrat dara radi namirenja nužnog dijela u ostavinskom postupku iza pok. DK sud nalazi u činjenici da su stranke sporazum naveden u Izjavi postigle u ostavinskom postupku iza pok. DK, a da pored toga specijalna punomoć sačinjena je po odvjetniku te bi unošenje u sadržaj odricanja od nužnog dijela tada žive osobe značilo postupanje protivno pravu; da je ugovorom o darovanju nekretnina od 6. listopada 2010. otac stranaka PK darovao predmetni stan UK dok je ugovorom o darovanju nekretnina od 1. rujna 2011. majka stranaka UK predmetni stan darovala tužitelju. Otac stranaka PK umro je 2013. godine nakon što je majka stranaka darovala stan tužitelju i on u vrijeme smrti oca nije bio vlasnik stana pa da se ukazuje nelogičnim i u niskom stupnju vjerojatnim da bi tužitelj sporni iznos od 8.800,00 EUR-a dao tuženoj radi odricanja od zahtjeva za povrat dara radi namirenja nužnog dijela samo iza pok. oca stranaka.

7.2. Prvostupanjski sud smatra da je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 8.800,00 EUR-a osnovan s obzirom da je riječ o stečenom bez osnove u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. – u nastavku teksta: ZOO). Nadalje, prvostupanjski sud smatra da je tužena nesavjestan stjecatelj, a navedeno nalazi u činjenici što je unatoč i znajući za Izjavu i primitak novca tužena tražila nužni dio, što da je učinila nasljedničkom Izjavom od 2. kolovoza 2018. u ostavinskom postupku iza pok. UK. Navedenim da je prestala pravna osnova držanja navedenog iznosa od 8.800,00 EUR-a primljenog od strane tužitelja što je bio razlog dosuđenja kamate od 3. kolovoza 2018. do plateža, a što da je sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

8. Tužena osporava utvrđenja, zaključke i primjenu materijalnog prava prvostupanjskog suda te kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom tako i u žalbi ističe da se isplaćeni iznos od strane tužitelja odnosi samo na ostavinski postupak iza oca stranaka DK, a ne i na majku stranaka UK, a što da proizlazi iz objektivne i pravilne ocjene dokaza provedenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, kao i iz pravilne primjene materijalnog prava.

9. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te navode tužene iznesene u žalbi i odgovor na žalbu tužitelja, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Protivno navodima u žalbi izreka pobijane presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a sud je na jasan i argumentiran način obrazložio zbog čega tužbeni zahtjev smatra osnovanim. Navedene su odlučne činjenice na kojima sud temelji svoju odluku. Stoga protivno navodima u žalbi donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9.2. Tužena žalbom zapravo samo analizira provedene dokaze i preocjenjuje utvrđeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda tumačeći ih na način koji njoj ide u korist, a bez uporišta u provedenim dokazima.

9.3. Protivno navodima u žalbi tužene prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a savjesno i brižljivo cijenio sve dokaze provedene u postupku i to kako svaki zasebno, tako i međusobno ih dovodeći u vezu, pa je tako pravilno cijenio i iskaz tužene, kao i svjedoka SK, te je dao jasne i argumentirane razloge zbog čega nije poklonio vjeru iskazu svjedoka SK, a sa čime je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

9.4. Nema spora da dio navedene izjave od 21. ožujka 2014. kojom se tužena odriče zahtjeva za povrat dara radi namirenja nužnog dijela u slučaju možebitne smrti majke UK nije valjan (s obzirom da je majka stranaka UK umrla kasnije, dakle u trenutku sačinjenja izjave bila je živa), odnosno da takvo raspolaganje ovdje tužene nije sukladno odredbama članka 128. i članka 109. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 3/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u nastavku teksta: ZN).

Međutim, kako pravilno u pobijanoj presudi navodi prvostupanjski sud u ovoj parnici ne odlučuje se o eventualnoj valjanosti odnosno nevaljanosti izjave tužene od 21. ožujka 2014. nego je sud utvrđivao stvarnu volju stranaka, te je nakon detaljne analize svih provedenih dokaza pravilno zaključio da se ne mogu prihvatiti navodi tužene da se isplaćeni iznos od strane tužitelja odnosi samo na ostavinski postupak iza pokojnog oca stranaka DK, a ne i na majku stranaka UK jer da to predstavlja stvarnu volju stranaka. Dakle, i prema mišljenju ovoga suda primitak navedenog iznosa odnosio se i na nužni dio iza pokojne majke UK, a do kojeg zaključka je pravilno došao prvostupanjski sud između ostalog pravilnom analizom iskaza same tužene.

10. Protivno navodima u žalbi pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kod odluke o početku tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos imajući u vidu odredbu članka 1115 ZOO-a. Naime i prema mišljenju ovoga suda tužena jest nesavjestan stjecatelj jer je, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, unatoč i znajući za Izjavu i primitak novca tražila nužni dio i to nasljedničkom Izjavom od 2. kolovoza.2018. u ostavinskom postupku iza pok. UK majke stranaka.

11. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marijana Žulj Jakovljević