REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

P-1633/2024

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Penić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva BUDIN i PENIĆ j.t.d. u Zagrebu, Svetice 23, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 14.424,71 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.356,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 68,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 26. kolovoza 2021. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 14.356,69 EUR od 26. kolovoza 2021. do 12. listopada 2021.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke I. izreke ove presude preko dosuđene kamatne stope.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.489,90 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 25. kolovoza 2021. u 16:55 sati dogodila prometna nesreća na autocesti A6 stacionaža 10km TJO Bosiljevo u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u Euroherc osiguranju d.d. Predmetno teretno vozilo (kamion) udarilo je u rubni kamen u tunelu, kojom prilikom je došlo do puknuća gume teretnog vozila koje se potom popelo na rubnik i otkinulo zvučnik i mjerač vidljivosti CO, koji sukladno čl. 4. Zakona o cestama čine sastavni dio autoceste. Tužitelj nadalje ističe da je 10. rujna 2021., prema zapisniku o prometnoj nesreći broj 74/08 – TEHNIČKA JEDINICA BOSILJEVO prijavio predmetnu štetu te je kao prilog prijavi predmetne štete dostavio tuženiku detaljni troškovnik za sanaciju štete za sve radove koje su poduzeli radnici Hrvatskih autocesta d.o.o. i angažirani vanjski izvođači (TEB - Inženjering d.d. i Matrel d.o.o.) radi otklanjanja štete na predmetnoj dionici autoceste. Uz troškovnik, tuženiku je dostavljena sva relevantna interna dokumentacija tužitelja, računi kao i potvrda o plaćanju vanjskom izvođaču koju je izvršio tužitelj na ime sanacije predmetne štete, odnosno društvima TEB- Inženjering d.d. i Matrel d.o.o. Nadalje, tuženik navodi da je vozaču KČ, koji je upravljao teretnim vozilom koje je kod tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog izazivanja prometne nesreće po predmetnom štetnom događaju naplaćena novčana kazna na mjestu počinjenja prekršaja iz čega je vidljivo da je vozač teretnog vozila kriv za izazivanje prometne nesreće, a samim time i za nastalu predmetnu štetu. Po predmetnom odštetnom zahtjevu, 27. lipnja 2022. tuženik je uplatio na račun tužitelja iznos od 46.087,50 kn ili 6.116,86 EUR. Tuženik je odbio naknaditi preostalu štetu po predmetnom štetnom događaju u iznosu od 108.682,94 kn ili 14.424,71 EUR na ime predmetnog štetnog događaja smatrajući da ista ne odgovara stvarno nastaloj šteti, odnosno tuženik smatra da je isplatom iznosa od 46.087,50 kn ili 6.116,86 EUR u cijelosti izvršio obvezu naknade štete po predmetnom štetnom događaju. Tužitelj ukazuje kako su radnici tužitelja i njegovih stručnih službi izvršili sve potrebne radnje za sanaciju predmetne štete koja je nastala povodom predmetne prometne nesreće, odnosno radnje koje su bile neophodno potrebne za uklanjanje štetnih posljedica te radi ponovne uspostave redovitog prometa na predmetnoj dionici autoceste. Osim toga, tužitelj je putem vanjskih izvođača sanirao štetu koja je povodom predmetne prometne nesreće nastala na zvučniku i mjeraču vidljivosti CO, a koja je uzrokovana vozilom koje je kod tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik, dakle po primitku prijave predmetne štete nije osporavao niti jednu okolnost vezano uz nastanak predmetnog štetnog događaja niti je osporavao svoju odgovornost za naknadu predmetne štete, što proizlazi iz njegovih dopisa, uplate po njemu nespornog iznosa štete te prijedloga o sklapanju izvansudske nagodbe, no spornim je učinio visinu stvarno nastale štete koju je kao osiguratelj dužan regresno naknaditi tužitelju. S obzirom da između tužitelja i tuženika nije sporna tuženikova odgovornost za predmetnu štetu, a da je tužitelj sanirao, odnosno snosio troškove stvarno nastale štete na sastavnom dijelu autoceste po predmetnom štetnom događaju, tuženik kao osiguravajuće društvo za štetu nastalu tužitelju kao trećoj osobi (osobi koja upravlja, gradi i održava autocestu) odgovara kao osiguratelj koji je s vlasnikom predmetnog vozila sklopilo ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti slijedom čega tužitelj predlaže sudu donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja te prigovara nedostatku aktivne legitimacije. Navodi u bitnome da dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju koje se financira cestarinama kako je to jasno propisano odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o cestama te ukoliko je došlo do štete na stvarima, tužitelj za istu nije aktivno legitimiran, a svakako mu je i ovaj trošak plaćen proračunskim sredstvima te sredstvima iz naplate cestarine preko svih korisnika. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene, kao i navodne posljedice ove prometne nesreće te osporava sve stavke iz troškovnika kao i sam troškovnik između ostalog jer nema pečata i potpisa. Navodi da tužitelj potražuje štetu jer je njegov radnik za vrijeme obavljanja svog posla, a u koji djelokrug ulazi i održavanje prometnica, postavio prometnu signalizaciju i pomeo ručno cestu nakon nesreće, a na sličan način tužitelj tvrdi da bi tuženik morao platiti i dolazak ophodara na mjesto nesreće te platiti što je isti za vrijeme obavljanja svog radnog zadatka postavio prometnu signalizaciju. Dakle, navedeno bi se trebalo dva puta naplatiti po 303,43 kn. Tuženik osporava i zatraženi iznos od 209,00 kn za sastavljanje očevida, kao i iznos od 329,07 kn za intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica, a pri tome kasnije traži i naknadu za "postavljanje regulacije". Osim navedenog, osporava visinu štete i iz razloga jer navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu pa smatra da se mora utvrditi potrošenost oštećene stvari te je li ista otpisana iz imovine tužitelja, a ako jest, na koji je način otpisana. Tuženik osporava i istinitost dostavljenog troškovnika, te zatraženi tijek i stopu zakonske zatezne kamate.

3. Podneskom od 3. rujna 2025. (list 51. - 76. spisa) tužitelj se očitovao na navode iz odgovora u tužbu na način da je specificirao imovinsku štetu opisanu u dostavljenom troškovniku. Ističe u bitnome kako po predmetnom štetnom događaju, na ime otklanjanja štetnih posljedica predmetnog štetnog događaja i otklona štete potražuje ukupni iznos od 20.541,57 EUR (154.770,44 kn), pa s obzirom da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 6.116,86 EUR na ime naknade nespornog iznosa nastale štete, tužitelj prema dostavljenom troškovniku te računima u njegovom prilogu, potražuje daljnji iznos od 14.424,71 EUR. Tužitelj se predmetnim podneskom usprotivio i tuženikovom osporavanju aktivne legitimacije, kao i ostalim navodima sadržanim u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu te su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja i otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari, s time da je tuženik obrazložio po kojim stavkama predmetnog troškovnika je izvršio uplatu iznosa od 6.116,86 EUR (tada 46.087,50 kn) istaknuvši da je plaćen zvučnik u iznosu od 625,52 EUR (tada 4.713,00 kn) i mjerač vidljivosti 5.491,34 EUR (tada 41.374,50 kn) s time da je iznose za navedene stavke umanjio zbog amortizacije te je stoga na tražene iznose primijenio uporabnu vrijednost opreme od 30% u odnosu na novo nabavnu vrijednost.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: presliku korespondencije elektroničkom poštom (list 5. spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 6. spisa), prijavu štete (list 7. spisa), troškovnik (list 8. – 9. spisa), Potvrdu Policijske uprave primorsko-goranske, Policijska postaja Vrbovsko od 11. studenog 2021., Broj: 511-09-33/06-P-43-2/2021 (list 10. – 11. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 13. spisa), komercijalni račun broj 136-VP1-1 od 30.9.2021. - TEB- Inženjering d.d. u iznosu od 19.637,50 kn (list 14. – 16. spisa), komercijalni račun broj 120/01/1 od 12.10.2021. – Martel d.o.o. u iznosu od 172.393,75 kn (list 17. – 20. spisa), zapisnik o prometnoj nesreći 74/08 TJO Bosiljevo od 25. kolovoza 2021. i fotografije kao prilog (list 21. – 25. spisa), prijavu štete (list 58. spisa), troškovnik za štetu nastalu dana 25.08.2021., na autocesti A6, TJO BOSILJEVO, STACIONAŽA 010,000 km (list 59. – 71. spisa) i sudsku praksu (list 72. – 76. i 84. – 91. spisa).

6. Sud nije izveo dokaz uvidom u dostavljene preslike presuda prvostupanjskih sudova iz razloga što sud prilikom donošenja odluke nije vezan pravnim shvaćanjima sadržanim u nepravomoćnim sudskim odlukama. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza kombiniranim građevinsko prometnim vještačenjem na okolnost stvarno nastale štete i visine štete, po predmetnom štetnom događaju, za saslušanjem svjedoka VČ te za pribavljanjem službenim putem obveznog prekršajnog naloga izdanom vozaču KČ, kao i dokazni prijedlog tuženika za pribavom podataka o svim radnicima koji su sudjelovali na predmetnim radovima uklanjanja oštećenja, pribavom njihovih potvrda o plaćama za period 3 mjeseca prije i 3 mjeseca nakon što su izvršeni predmetni radovi, pribavom podataka o vrsti i marki oštećenog uređaja uređaja sa svim specifikacijama, datumom proizvodnje i ugradnje te očekivanom vijeku trajanja, pribavom podataka o vrsti i marki ugrađene opreme sa svim specifikacijama, datumom proizvodnje, očekivanom vijeku trajanja te dokazom o nabavnoj cijeni koju je tužitelj platio za taj uređaj, za izvođenjem knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja, za izvođenjem strojarskog vještačenja na okolnost vrijednosti oštećenog uređaja u trenutku štetnog događaja s obzirom na njegovu novonabavnu vrijednost i stupanj amortizacije, za priklopom ovosudnog spisa P-761/2022 te za dostavom radnog naloga i Dnevnika rada.

7. Naime, iste je ovaj sud ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a, a sve iz razloga koji će biti iznijeti u daljnjem obrazloženju ove presude.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 14.424,71 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 26. kolovoza 2021. pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu troškova sanacije oštećenog zvučnika i mjerača vidljivosti na autocesti A6, a sve povodom štetnog događaja koji se dogodio 25. kolovoza 2021., a za nastanak kojeg je odgovoran vozač motornog vozila (kamiona) koje je vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

10. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi i da tuženik ne osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, a što proizlazi i iz potvrde MUP-a, Policijske uprave primorsko-goranske RIjeka, Policijska postaja Vrbovsko od 11. studenog 2021., Broj: 511-09-33/06-P-43-2/2021 (list 10. – 11. spisa). Između stranaka nije sporna ni činjenica da su djelatnici tužitelja otklonili štetu koja je nastala prilikom predmetnog štetnog događaja. Zaključno, nesporno je i da je tuženik povodom ovog štetnog događaja tužitelju temeljem odštetnog zahtjeva nadoknadio štetu u iznosu od 6.116,86 EUR.

11. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te utuženi tijek kamata.

12. Prvotno valja naglasiti da je sud ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je Zakonom o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) propisano da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona. (čl. 81. st. 1. ZC-a), dok poslovi održavanja javnih cesta u smislu ZC-a jesu i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta (čl. 26. ZC-a). Dakle, tužitelj kao pravna osoba koja upravlja javnim cestama aktivno je legitimiran u konkretnom postupku potraživati naknadu štete osobe za koju tvrdi da je istu svojom krivnjom počinila, a sve imajući u vidu i odredbe čl. 42., 44. i 54. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine broj: 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/14; dalje: POZJC) pri čemu je nedvojbeno da oprema oštećena u predmetnom štetnom događaju predstavlja dio autoceste.

13. Dakle, u konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe ZC-a i POZJC-a, dok u konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) koja sadržajno predstavlja mogućnost ekskulpacije tuženika u slučaju da dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi čl. 1069. ZOO-a, a šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu odredbe čl. 1046. ZOO jer je time došlo do umanjenja njegove imovine. S obzirom da u ovom postupku tuženik ne osporava krivnju svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nesreće u kojoj je došlo do oštećenja dijela autoceste, tuženik je prema gore citiranim odredbama dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

14. Uvidom u troškovnik (list 59. - 60. spisa) razvidno je da je tužitelj po predmetnom štetnom događaju obračunao: intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do tri sata u iznosu od 43,68 EUR (329,07 kn) (1.) te postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta nesreće u iznosu od 40,28 EUR (303,43 kn) (2.). Nadalje, po osnovi otklona štete obračunato je: postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,28 EUR (303,43 kn) (1.), zvučnik – sanacija štete po računu br. 136-VP-1 od 30. rujna 2021. TEB-INŽENJERING d.d. u iznosu od 2.085,08 EUR (15.710,00 kn) (2.) i mjerač vidljivosti CO – sanacija štete po računu br. 120/01/1 od 12. listopada 2021. Matrel d.o.o. u iznosu od 18.304,47 EUR (137.915,00 kn) (3.). Na ime raznih radova obračunato je obavljanje očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 EUR (209.51 kn) (1.).

15. Valja naglasiti da je ovaj sud tuženikove prigovore glede nevjerodostojnosti predmetnog troškovnika ocijenio neosnovanim i usmjerenim na izbjegavanje plaćanja dijela utuženog potraživanja, a sve imajući u vidu da je prije pokretanja ovog postupka, postupajući po tužiteljevom odštetnom zahtjevu, na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, na temelju tog istog troškovnika, tuženik nadoknadio tužitelju 30 % od novonabavne vrijednosti zvučnika i mjerača vidljivosti i CO, a što je razvidno i iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 13. spisa).

16. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor amortizacije valja naglasiti da je tužitelj bio dužan radi sanacije nastalih oštećenja zamijeniti oštećeni zvučnik te mjerač vidljivosti CO, a sve kako bi se osiguralo da stanje ceste bude u skladu s propisanim standardom redovitog održavanja (čl. 41.a POC-a), i to u opsegu radova i rokovima izvođenja propisanih odredbama čl. 46. i 47. navedenog Pravilnika. Naime, životno je i logično da se zamjena oštećenog odnosno uništenog zvučnika i mjerača vidljivosti vrši novima pa je stoga neodlučno da li je ta oštećena oprema prije nezgode bila u lošijem stanju od nove kojom je zamijenjena pri čemu valja istaknuti kako tužiteljevo materijalno stanje nije dovedeno u bolji položaj samim time što će mu tuženik nadoknaditi štetu u visini vrijednosti tog dijela opreme. Isto tako, šteta na predmetnoj opremi nije nastala jer se radi o redovnom održavanju ceste odnosno sanacija oštećenja koja su nastala u predmetnoj prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ne spada u redovno održavanje autoceste, već se radi o otklanjanju štete do koje je došlo u izvanrednoj situaciji.

17. U odnosu na tuženikove tvrdnje da ophodnja autoceste spada u redovan djelokrug tužitelja, valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radilo o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari povodom dojave o prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste izašli na teren te obavili potrebne poslove kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa, a što ne bi trebali obaviti da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do predmetne nezgode i posljedično nastalih oštećenja.

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba čl. 1045., 1046. i 1069. ZOO-a, 81. i 26. ZC-a te 42., 44. i 54. POZJC-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

19. Međutim, prema ocjeni ovog suda neosnovan je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stavku obavljanja očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika. Naime, tužitelj je na osnovu podataka iz potvrde MUP-a, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijska postaja Vrbovsko od 11. studenog 2021. (list 10. – 11. spisa) mogao utvrditi nastala oštećenja. Neosnovani su i neopravdani i troškovi izrade troškovnika jer se radi o izradi dokumenta, a što za tužitelja ne predstavlja štetu.

20. Nadalje, prema ocjeni ovog suda stavka „Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A-osiguranje mjesta rada“ u iznosu od 40,27 EUR (303,43 kn) u predmetnom je troškovniku dva puta obračunata, uz dvije različite napomene: „osiguranje mjesta nesreće“ i „osiguranje mjesta rada“ pa stoga nije opravdan dvostruki trošak navedene stavke.

21. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti (t. II. izreke).

22. U odnosu na osporeni tijek kamata, valja naglasiti da je predmetna šteta predstavljala za tužitelja imovinsku nenovčanu štetu do trenutka kada je tužitelj istu otklonio te se nakon toga radi o imovinskoj novčanoj šteti, a koja obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a).

23. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete u kojem slučaju trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U konkretnom slučaju tužitelj je sam otklonio štetu pa se stoga visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih stvarnih izdataka, zbog čega zatezne kamate teku od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1056/93 od 17. listopada 1994.). Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate najkasnije od dana kada je ispostavio visinu nastalih troškova otklanjanja štete po pojedinim stavkama u troškovniku (list 59.-60. spisa). S obzirom na to da je tužitelj zahtijevao zatezne kamate od ranijeg datuma (od dana nakon nastanka predmetnog štetnog događaja), a troškovnik je izrađen (kasniji datum) 13. listopada 2021., pravo na zakonsku kamatu tužitelj ima od 13. listopada 2021. slijedom čega je tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate valjalo odbiti od 26. kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. (t. III. izreke).

24. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope (t. IV. izreke).

25. Odluka o troškovima postupka iz t. V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici pri čemu je tužitelj uspio s 99,53 %, a tuženik s 0,47%.

26. Tužitelju je kao potreban (čl.155. st. 1. ZPP-a) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR, za sastav podneska od 4. rujna 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 7. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR, za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 625,00 EUR.

27. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 190,69 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 190,69 EUR.

28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime pristojbi na tužbu i presudu u prekomjerno postavljenom iznosu od 13,27 EUR za svaku odluku. Zaključno, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e- oglasnoj ploči suda, niti mu je priznat trošak na ime sudskih pristojbi u iznosu postavljenom preko iznosa od 190,69 EUR odnosno iznosa od 381,38 EUR budući da se navedeni trošak odnosi na iznos dodatne pristojbe koja se temeljem odredbe čl. 28. st. 9. ZSP-a plaća na rješenje o pristojbi, pa stoga taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

29. Kako je tužitelj u postupku uspio s 99,53 %, a tuženik s 0,47% primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 3.489,90 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. V. izreke.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.