REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-762/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja VENEZIA LINES LIMITED, 'VIRTU', TA, XBIEX TERRACE, TA XBIEX MALDA, OIB:87342767751, zastupanog po opunomoćeniku Valentinu Vižintinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, nakon održane javne rasprave, dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-384- 04/24-010/0914, URBROJ: 559-03/2-25-009/JP od 30. siječnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za registraciju žiga broj Z20240914A, podnositelja prijave tužitelja za verbalni žig ''VENEZIA LINES'' u dijelu koji se odnosi na sljedeće usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija: razred 39 prijevoz, organiziranje putovanja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je tuženiku dostavio detaljno očitovanje i brojne dokaze kojima je ukazao na stečenu razlikovnost prijavljenog znaka u odnosu na usluge iz razreda 39 - prijevoz, organiziranja putovanja. Navodi da je VENEZIA LINES LTD brzi trajektni operater koji je svoje prvo putovanje obavio u svibnju 2003. te da ploveći po Jadranu povezuje sjevernojadranske obale Italije, Hrvatske i Slovenije i da zbog dugotrajnosti obavljanja poslova prijevoza na navedenom području pod znakom VENEZIA LINES isti je znak ostao prepoznatljiv i razlikovan u očima prosječnog potrošača, a posebno onih koji koriste usluge navedenog prijevoza. Ističe kako se navedeni naziv povezuje upravno s njim jer on pod tim nazivom pružao usluge prijevoza već više od 20 godina i do sada je VENEZIA LINES prevezla više od milijun putnika te je vodeća trajektna kompanija sjevernog Jadrana, a na sjevernom Jadranu trenutno koristi dva broda SAN FRANGISK i SAN PAWL, oba kapaciteta 310 putnika. Navodi da od početka rada godišnje u prosjeku preveze 20000 pojedinačnih putnika u jednom smjeru. Navodi da je po broju prevezenih putnika vidljivo da je prijavljeni znak kroz uporabu stekao razlikovnost i da ga prosječni potrošač prepoznaje kao pružatelja usluga.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe, podnesaka od 26. veljače 2025., 12. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025., te zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.275,00 eura, ukupno 6.375,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužitelj u svom očitovanju nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka niti je dokazao stečenu razlikovnost znaka uporabom, a da je teret dokaza stečena razlikovnost uporabom bio na tužitelju. Ističe da je za dokazivanje stečene razlikovnosti na teritoriju Republike Hrvatske tužitelj trebao dostaviti dokaze koji moraju biti vezani za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga te dokaz prepoznatljivosti znaka kao žiga tužitelja od strane prosječnog potrošača. Pri tome naglašava da su relevantni samo dokazi koji se odnose na teritorij Republike Hrvatske i percepciju znaka isključivo od strane hrvatskih potrošača. U tom smislu lista dokaza koje tuženik uzima u obzir je neiscrpna, poput istraživanja tržišta i ankete, izjave struke, dokazi o zastupljenosti u medijima i intenzitet promidžbe znaka, vjerodostojni podaci o prodaji i udjelu o tržištu i slično. U skladu s tim, prema ustaljenoj praksi ocijene stečene distinktivnosti znaka, tužitelj mora podnijeti dokaze koji omogućuju tuženiku ustanoviti da barem značajan dio relevantne javnosti zbog prijavljenog znaka identificira prijavljene proizvode i usluge kao proizvode i usluge koji potječu od konkretnog poduzeća, što je tužitelj propustio učiniti.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Prema odredbi članka 6. Zakona o žigu (Narodne novine, broj: 14/19), žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća i da su prikladni za prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.

10. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. istoga Zakona propisana je nemogućnost registracije žigova koji nemaju nikakav razlikovni karakter.

11. Člankom 9. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona propisana je nemogućnost registracije žigova koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste pružanja usluge, ili za označavanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelji podnio prijavu za registraciju žiga broj Z20240914A za verbalni žig ''VENEZIA LINES'' u dijelu koji se odnosi na usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga razred 39 prijevoz, organiziranje putovanja.

13. Budući da je znak prijavljen u verbalnom obliku koji nema razlikovni karakter u odnosu na dio prijavljenih usluga u razredu 39. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga jer izraz LINES se s engleskog na hrvatski prevodi kao smjer, put odnosno linija, dok je riječ VENEZIA talijanski naziv za grad Veneciju pa stoga prijavljeni znak u odnosu na navedene usluge nema dovoljno elemenata koji bi ga razlikovali od istovrsnih usluga koje na tržištu pružaju druga poduzeća te se takav znak ne može štititi kao žig u odnosu na navedene usluge, tužitelj je morao dokazati da je žig prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na iste.

14. Tužitelj je u prilog tome dostavio podatke o prijevozu za 2018. (95 429 putnika), 2019. (75 234 putnika) i 2022. (43 604 putnika), dok podaci za 2020. i 2021. nedostaju zbog pandemije; poveznice i ispise ,,tour“ operatora i servisa putem kojih se prodaju karte za prijevoz; medijske objave u kojima se spominje kao linijski prijevoznik; izvještaj platforme za prodaju karata za trajekte, dokument marketinške agencije s kojom surađuje, izvještaj o prodaji putovanja koja nudi podnositelj te dozvole za pružanje usluga prijevoza od 2017. godine.

15. Navedene dokaze tuženik je ocijenio kao nedostatne i irelevantne da bi upućivale na to da velik dio javnosti na teritoriju Republike Hrvatske, slijedom kontinuirane i dugotrajne uporabe, percipira prijavljeni verbalni znak VENEZIA LINES samostalno kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih usluga. Naime, tuženik navodi, a što ovaj Sud prihvaća, da je za dokazivanje stečene razlikovnosti na teritoriju Republike Hrvatske trebalo dostaviti dokaze koji moraju biti vezani za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga te što je najvažnije dokaz prepoznatljivosti ovakvog znaka kao žiga tužitelja od strane prosječnog potrošača. Dakle, tužitelj je morao dokazati da je prijavljeni žig kroz uporabu utjecao na svijest potrošača tj. publike koju definira i sam tužitelj na način da ga ona percipira kao podatak o podrijetlu proizvoda i usluga tj. da ga povezuje sa određenim proizvođačem ili pružateljem usluga na teritoriju Republike Hrvatske. Dokazi koje tuženik uzima u obzir pri utvrđivanju stečene razlikovnosti su primjerice istraživanje tržišta i ankete, izjave struke, dokazi o zastupljenosti u medijima i intenzitet promidžbe znaka, vjerodostojni podaci o prodaji i udjelu na tržištu i slično. Podaci o broju prevezenih putnika na relaciji između nekoliko Hrvatskih gradova u Istri i Venecije ukazuju na činjenicu da tužitelj obavlja sezonsku uslugu prijevoza na spomenutom području no ti podaci sami po sebi ne indiciraju da relevantna javnost percipira prijavljeni verbalni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla usluga u pitanju bez dodatnih dokaza o percepciji samih potrošača, kako to pravilno navodi tuženik.

16. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog Suda, pravilno je zaključeno da tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu, a niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak kako je prijavljen u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga iz razreda 39. prijevoz, organiziranje putovanja te stoga nije bilo uvjeta za registraciju predmetnog žiga.

17. Sud nalazi da je osporavano rješenje valjano obrazloženo te da su razmotreni svi navodi tužitelja izneseni tijekom postupka i razlozi neusvajanja zahtjeva navedeni su u obrazloženju rješenja. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je činjenično stanje te pravni propisi, a isto tako dani su i razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje činjenice u konkretnom slučaju, što Sud prihvaća te nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

18. Tuženik se očitovao na sve navode tužitelja koji su izneseni tijekom postupka te na njih tuženik odgovorio u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje obrazloženje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

19. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

20. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Valentina Vižintin, Rijeka, Jadranski trg 4/II

2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis