24 P-1353/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ul. 3. studenog 1944. br. 14, zastupan po odvjetnicima iz ZOU Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., ul. Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. studenog 2025. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom Darija Silov, odvjetnica u Šibeniku i punomoćnice tuženika Tadijane Čulav, odvjetnice u OD Mađarić & Lui, po objavi odluke dana 20. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, da u roku 15. dana isplati tužitelju iznos od 2.602,68 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 2,77 Eura od dana 12. ožujka 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,52 Eura od dana 16. travnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,63 Eura od dana 21. listopada 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,63 Eura od dana 15. studenog 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,40 Eura od dana 6. prosinca 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,63 Eura od dana 14. siječnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 4,63 Eura od dana 14. veljače 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 9,87 Eura od dana 17. ožujka 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,94 Eura od dana 17. travnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,68 Eura od dana 12. svibnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 9,50 Eura od dana 11. lipnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,18 Eura od dana 11. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,42 Eura od dana 11. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 9,99 Eura od dana 8. rujna 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,90 Eura od dana 21. listopada 2009 godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,86 Eura od dana 11. studenog 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,76 Eura od dana 12. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12,92 Eura od dana 13. siječnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 14,97 Eura od dana 13. veljače 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 14,06 Eura od dana 11. ožujka 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 17,36 Eura od dana 20. travnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 21,08 Eura od dana 20. svibnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,73 Eura od dana 12. lipnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 28,74 Eura od dana 10. srpnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,32 Eura od dana 11. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 31,18 Eura od dana 7. rujna 2010 godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,06 Eura od dana 21. listopada 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,23 Eura od dana 12. studenog 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 37,82 Eura od dana 15. prosinca 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 46,26 Eura od dana 11. siječnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 37,34 Eura od dana 12. veljače 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 41,16 Eura od dana 23. ožujka 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 39,25 Eura od dana 16. travnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,23 Eura od dana 27. svibnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 44,45 Eura od dana 30. lipnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,85 Eura od dana 28. srpnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,04 Eura od dana 28. kolovoza 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 53,95 Eura od dana 01. listopada 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 53,97 Eura od dana 3. studenog 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 53,13 Eura od dana 2. prosinca 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 54,27 Eura od dana 24. prosinca 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,67 Eura od dana 1. veljače 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,45 Eura od dana 21. veljače 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 57,01 Eura od dana 31. ožujka 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,42 Eura od dana 1. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 59,32 Eura od dana 24. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,16 Eura od dana 30. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,08 Eura od dana 29. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 57,35 Eura od dana 28. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 54,61 Eura od dana 3. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,11 Eura od dana 14. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,55 Eura od dana 24. studenog 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,51 Eura od dana 13. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,11 Eura od dana 10. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,70 Eura od dana 6. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 57,64 Eura od dana 4. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,81 Eura od dana 30. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 52,16 Eura od dana 29. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,80 Eura od dana 10. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 51,61 Eura od dana 23. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 53,70 Eura od dana 3. rujna 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,37 Eura od dana 27. listopada 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,52 Eura od dana 6. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 57,57 Eura od dana 20. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 115,36 Eura od dana 14. veljače 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 59,03 Eura od dana 21. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

- na iznos od 115,38 Eura od dana 6. travnja 2014. godine, pa do isplate, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. veljače 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.396,53 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 20. siječnja 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj sa tuženikom dana 3. travnja 2007. godine u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu broj: 418-50-4015005, kojim Ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.997,12 CHF, a Ugovor da je sklopljen na razdoblje od 84 mjeseca.

1.1. Prvotno ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,20 % dok je prvotno ugovoren anuitet iznosio 256,06 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke kreditora na dan plaćanja, te u prilogu svojih navoda priložio Ugovor o kreditu, otplatni plan.

1.2.Temeljem citiranog Ugovora o kreditu tuženik da je odobrio korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.997,12 CHF-a obračunato prema srednjem tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita.

1.3. Odredbom članka 7. Ugovora da je ugovoreno da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.

1.4. Na dan isplate iznosa kredita iz predmetnog Ugovora prodajni tečaj Banke za 1 CHF da je iznosio 4.54995 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.5. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.6. Tužitelj navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, pravomoćno utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, nepoštena i ništetna, a u kojem da je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku 4. tuženik i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.

1.7. Tužitelj navodi kako je razvidno da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika zaključen u navedenom razdoblju na koje razdoblje se presuda odnosi u kojem razdoblju je tuženik u odnosu na tužitelja povećavao kamatnu stopu, a što da je vidljivo pregledom Ugovora o kreditu. Iz istog da proizlazi protupravnost takvog postupanja tuženika.

1.8. Ovo stoga što da su citirane presude donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14). Posebno da se naglašava da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi pa da je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi da ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila.

1.9. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao ne pripadajuću imovinsku korist, a koja da se ogleda u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

1.10. U svrhu izračuna preplaćenih sredstava zbog povećanja tečaja CHF, a za potrebe ove parnice tužitelj da je naručio izračun financijskog vještačenja, koji Izračun da je izradio Jurica Dobrinić dipl. oec., ovlašteni sudski vještak Županijskog suda u Splitu za računovodstvo i financije, u ožujku 2021. godine.

1.11. Iz navedenog vještačenja da je razvidno da razlika koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do dana konačne otplate iznosi ukupno 20.792,98 kn s dospijećima pojedinih iznosa kako su navedena u samom vještačenju i koja će se specificirati samim tužbenim zahtjevom.

1.12. Tužitelj navodi kako je iz svega iznesenog razvidno kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužitelja, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena. S obzirom na naprijed navedeno, predlaže se sudu, da se nakon provedenog postupka donese odluku kojim bi se tuženiku naložilo da tužitelju isplati iznos od 2.759,70 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos uplate, kao i da mu naknadi parnični trošak.

1.13. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje 2.602,68 Eura sa zateznim kamatama od dana svake pojedinačne uplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji da je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok da je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2.1.Tuženik navodi kako je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora, te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima.

2.2. Tužitelj da neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i da ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

2.3. Tuženik navodi da je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom, pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten.

2.4. Tuženik da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, a da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, da je vidljivo i iz Zahtjeva za kredit u kojem je tužitelj, između više ponuđenih valuta (EUR, CHF, USD, kunski kredit) vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF.

2.5. Takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) da predstavlja pojedinačno pregovaranje, te u svrhu dokaza svojih tvrdnji predložio saslušanje svjedoka djelatnika tuženika FS, na adresi sjedišta tuženika.

2.6. Nadalje, tuženik navodi kako promjena tečaja strane valute ni na koji način da nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute.

2.7. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj da je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula.

2.8. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, prema mišljenju tuženika, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama.

2.9. Tuženik da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.10. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, da je razvidno kako je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.11. Iz otplatnih planova koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tužitelj sve informacije o tečaju CHF na dan mogao dobiti korištenjem usluge RBA DIREKT, a koju uslugu da nije nikada koristio.

2.12. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužba je podnesena 7. lipnja 2021. godine.

2.13. Tuženik navodi da Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, da je propisan i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate, pa da je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenjiva.

2.14. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope da predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora.

2.15. Odredba o promjenjivosti kamatne stope da je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara, te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

2.16. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003.

2.17. Tuženik ističe i prigovor zastare.

2.18. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je presudom posl.br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

2.19. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja.2014. godine postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu na koju se tužitelj poziva.

2.20. Time da je zastarni rok za restitucijske zahtjeve koji se odnose na kamatnu stopu počeo teći dana 13. lipnja 2014. godine i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

2.21. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 7. lipnja 2021. godine da je razvidno da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.22. Tužitelj da se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer da se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

2.23. Tužitelj da ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj da nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe, pa da se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude, već je dužan dokazati ništetnost.

2.24. Tuženik se protivi visini tužbenog zahtjeva i provođenju financijskog vještačenja jer je potraživanje tužitelja prije svega u zastari kao i izračunu razlike kamata i anuiteta po kreditu koji je tužitelj dostavio jer je takav izračun izrađen isključivo prema subjektivnoj uputi tužitelja i sadrži tek varijante mogućeg iznosa preplate i razlike.

2.25. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut da bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu.

2.26. Tužitelj da nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje.

2.27. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu br. 418-50-4015005 od 3. travnja 2007., otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice za razdoblje od 2007. do 2021., izračuna razlika kamata i anuiteta po kreditu izrađen od vještaka Dobrinića u ožujku 2021., pregledom nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 15. srpnja 2025., čitanjem iskaza tužitelja, dok je tuženik odustao od izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka FS, djelatnika banke.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka .

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od ožujka 2008. godine do travnja 2014. godine.

7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, odnosno presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara, te da zastarni rok počinje ispočetka danom donošenja pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi, konkretno donošenjem pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi od dana 14. lipnja 2018. godine u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule.). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9. lipnja 2021. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 14 lipnja 2018. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO- a. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

8. U ovom postupku je utvrđeno da su stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj 418-50-4015005, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.997,12 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, na rok od 84 mjeseca.

9. Sukladno članku 2. Ugovora, redovna kamatna stopa da je ugovorena po stopi od 5,20% godišnje, kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora.

10. Sukladno čl. 7. Ugovora kredit da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća prema otplatnom planu koji da će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti da dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi da dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

11. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

12. Tužitelj na ročištu održanom dana 25. studenog 2025. navodi da mu je te 2007. trebalo osobno vozilo za privatne potrebe, u RBA da je već imao stambenu štednju, tako da se zbog kredita obratio ovoj banci, raspitujući se kod službenika banke koji kredit je najpovoljniji, s najmanjom kamatnom stopom i nepromjenjivom kamatnom stopom. Tada da mu je ponuđen kredit u švicarcima, koji je i prihvatio jer je službenica banke rekla da je najstabilnije uzeti takav kredit. Rata kredita u početku da je iznosila 1.000,00 kn, da bi nakon nekih 6 mjeseci do godine dana narasla skoro u duplo, te da se sjeća iznosa od 1.900 i nešto kuna. Kredit da je uredno otplatio, nikakav aneks ugovora da nije sklapao, već traži da mu se isplati razlika koju je više platio radi valutne klauzule.

12.1. U i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu da nije imao u svom vlasništvu nekakav obrt, udjel u nekom trgovačkom društvu i sl.

12.2. Tužitelj navodi da ga je napisan ugovor dočekao na stolu spreman za potpis, da ga je pročitao onako, da je davno bilo pa se detalja ne sjeća.

12.3. Na kraju svog iskaza navodi da mu je u banci rečeno da se radi o stabilnom kreditu, zbog kojeg je prihvatio i potpisao, te dodaje da mu je u banci rečeno da može uzeti kredit vezan uz euro ili švicarski franak, a kako je on tražio da kredit bude stabilan, preporučeno je bilo za uzeti kredit vezan za švicarski franak.

13. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

16. U ovom postupku je utvrđeno da je od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

17. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

18. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

19. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

20. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

21. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

22. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, sud isti ocjenjuje u potpunosti neosnovanim budući iz spisa ne proizlazi da bi netko drugi osim osobe tužitelja otplaćivao predmetni kredit.

23. Radi utvrđivanja i izračuna razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu dipl. oecc.

24. Vještak Miljas navodi da je izračun anuiteta u početnom i izmijenjenom otplatnom planu izvršen temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite („Narodne Novine“ 56/2001, dopune u 87/2001, i 111/2001) kao i temeljem Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija, te ugovaranju usluga s potrošačima („Narodne Novine“ 1/2009 i 41/2009). Kamate unutar anuiteta da su u cijelom razdoblju izračunate po proporcionalnoj metodi.

24.1. Vještak Miljas navodi da je kontrolom knjigovodstvene kartice prometa po kreditu ustanovio da je tužitelj vraćao kredit pretežno uredno, pri čemu visinu mjesečnog anuiteta nije korigirao s promjenom tečaja (plaćao je nešto više od mjesečne dospjele obveze).

24.2. Vještak Miljas navodi da je razlika anuiteta nastala temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja (efekat valutne klauzule).

24.3. Dio razlike anuiteta nastao temeljem promjene ugovorene kamatne stope da nije predmet vještačenja, dok dio razlike anuiteta koji se odnosi na promjenu tečaja da je potrebno izračunati dovođenjem u korelaciju početnog anuiteta (izračunatog po početnom tečaju i ugovorenoj kamatnoj stopi) i početnog anuiteta po tečaju na dan plaćanja.

24.4. Stalni sudski vještak financijske struke Goran Miljas navodi da je početni anuitet izračunao u kunama na bazi isplaćenog kunskog iznosa kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).

24.5. Iz dokumentacije banke da se vidi da je tužitelju isplaćen kredit dana 5. travnja 2007. godine po srednjem tečaju kreditora od 4,549952 kn za CHF, iz čega proizlazi da je u kunama isplaćeno ukupno 81.886,03 kn. Izračunom na bazi ugovorenih parametara da se dobije početni anuitet po početnom tečaju i ugovorenoj kamatnoj stopi u kunama i iznosi 1.165,08 kn.

24.6. Nadalje, vještak Miljas navodi da razlika anuiteta temeljem promjene tečaja da predstavlja razliku početnog anuiteta po tečaju na dan plaćanja i početnog anuiteta po ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju, te da iznosi 19.609,86 kn.

24.7. U presjeku izračuna, temeljem manjeg tečaja na dan plaćanja u odnosu na tečaj pri isplati kredita, da bi se pojavile i negativne razlike anuiteta, da je tužitelj plaćao točan iznos mjesečne dospjele obveze.

24.8. Međutim, tužitelj da je zaokruživao kunske iznose, nije pratio kretanje tečaja, pa je kod svake mjesečne uplate platio nešto više od dospjelog anuiteta, tako da nije ostvario negativne razlike anuiteta, odnosno takvih razlika nema, razlika anuiteta da je konstantno pozitivna. Iznosi u mišljenju prikazani u kunama preračunati su u EUR-e primjenom jedinstvenog pravila za preračunavanje i zaokruživanje definiranog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022), primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za EUR.

24.9. Radna tablica izračuna razlike anuiteta temeljem promjene tečaja priložena je na str 4. i 5. vještačenja (list 73 - 74 spisa).

24.10. Mišljenje vještaka Miljasa da na temelju izvršenog izračuna razlike anuiteta nastala uslijed plaćanja po većem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj) iznosi 2.602,68 Eura (19.609,86 kn), odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako je to na str. 6 i 7 vještačenja (list 75-76 spisa).

24.11. Negativne razlike anuiteta koje bi nastale uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj), da nisu ostvarene zbog nepravilnog plaćanja anuiteta (plaćanja kunskih iznosa u većem iznosu od dospjelog anuiteta, bez usklađivanja s promjenom tečaja).

25. Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Miljasa, te s istim uskladio tužbeni zahtjev.

26. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Miljasa, već se protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

27. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

28. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.602,68 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), imajući u vidu da je sud vodio računa o tome da se prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka uzima u obzir i uspjeh u pogledu dokazivanja u vezi osnove tužbenog zahtjeva, tužitelju pripadaju parnični troškovi u cijelosti.

31. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 11. ožujka 2025., 7. listopada 2025. i 25. studenog 2025. u iznosu od 200,00 Eura za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 11. srpnja 2024. i 29. rujna 2025. u iznosu od 200,00 Eura prema prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu od 74,05 Eura, sudske pristojbe presude u iznosu od 72,48 Eura tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 1.396,53 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 1.396,53 Eura.

Šibenik, 20. siječnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika