Povrv-331/2025-18

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja FRAG d.o.o., OIB: 05794439091, Zagreb, Samoborska cesta 236, kojega zastupa punomoćnik Dino Miše, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vl. obrta za parketarske i uslužne djelatnosti, radi isplate iznosa od 4.892,16 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 3. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-7344/2020 od 28. listopada 2020., kojim je tuženoj naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 4.892,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 744,57 EUR od 11. srpnja 2019. do isplate,

- iznos od 683,52 EUR od 28. srpnja 2019. do isplate,

- iznos od 179,18 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 238,90 EUR od 2. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 358,35 EUR od 3. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 139,36 EUR od 18. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 457,89 EUR od 23. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 345,08 EUR od 30. kolovoza 2019. do isplate,

- iznos od 1.745,30 EUR od 7. rujna 2019. do isplate,

kao i namiriti mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 233,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja, te predvidive troškove u iznosu od 109,83 EUR sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja , te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 1.220,43 EUR (slovima: tisuću dvjesto dvadeset eura četrdeset tri centa).

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-7344/2020 od 28. listopada 2020., nakon kojega je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužena je u prigovoru istaknula kako je tijekom srpnja i kolovoza 2019. od tužitelja kupila lak za parkete radi lakiranja parketa u dva vrtića i nekoliko privatnih objekata sveukupne površine od cca 1.000 m². Nakon lakiranja i sušenja određene površine parketa bilo je vidljivo da je lak izuzetno loš i nekvalitetan jer da su se vidjeli „otoci‟ po površini parketa, zbog čega su klijenti koji su naručili postavljanje i lakiranje parketa prigovorili tuženoj, tako da je suprug tužene o tome telefonskim putem odmah obavijestio prokurista IC, koji je priznao i potvrdio da se lak uvozi iz Novog Sada, da mu je tvornica od koje je dobavio nekvalitetni lak priznala da lak nije u redu, te mu ponudio u zamjenu novu garnituru tog istog laka. Međutim, i taj zamjenski lak da je također bio loš, tako da je suprug tužene odmah kupio novi lak od drugog dobavljača, kako bi čim prije mogao svojim klijentima ponovno izbrusiti i lakirati parket, odnosno nadoknaditi nastalu štetu. Unatoč usmenim obećanjima o rješenju nastalog problema, tužitelj je tek smanjio pojedine račune za 1.000,00-2.000,00 kn, što da nije ništa u odnosu na štetu koje je obrt tužene pretrpio zbog nedostataka kupljenog laka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao račune tužitelja broj 350/PP2/1, 343/PP2/1, 330/PP2/1, 323/PP2/1, 286/PP2/1, 285/PP2/1, 245/PP2/1, 274/PP2/1 i 280/PP2/1 s pripadajućim dostavnicama (list 8.-28. spisa), izvadak iz obrtnog registra za tuženu (list 29. spisa), pisani prigovor trgovcu od 13. prosinca 2019. (list 36. spisa), dopis Porezne uprave Ministarstva financija od 29. ožujka 2022. (list 70. spisa), te je saslušao svjedoke ZC (list 89.-90. spisa) i BC (list 114. spisa), obojicu na okolnost postojanja nedostataka isporučene robe.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je osam računa tužitelja za prodanu robu, lak i kit za parket, u ukupnom iznosu od 4.892,16 EUR.

6. Među strankama nije sporno da je tužena od tužitelja kupila predmetnu robu. Sporno jest je li robu zbog loše kvalitete i naknadno uočenih nedostataka pravovremeno reklamirala i vratila tužitelju, zbog čega ju nije niti dužna platiti.

7. Tužitelj u tijeku postupka navodi kako ne postoje materijalni nedostatci koje tužena navodi, te da tužena u svakom slučaju nije ni pravovremeno podnijela prigovor, uvažavajući da je iz spisa predmeta razvidno kada je roba isporučena (računi i potpisane otpremnice), kada je tužena koristila lak (ljeto iste godine), kada je navodno morala mijenjati lak, te kada je dostavila pisani prigovor potrošača, a što da nije kriterij njezine odgovornosti u pogledu prava i obveza iz poslovnog odnosa.

8. Na ročištu održanom 22. rujna 2025. saslušan je svjedok ZC. Iz njegovog iskaza (list 90. spisa) proizlazi da je predmetni lak ugrađen odmah po kupnji u kolovozu 2019. u Caritasovom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Brezovici, što da je vidljivo iz računa tužene prema naručitelju. Odmah nakon lakiranja vidjelo se lak nije kvalitetan jer je imao reljefnu podlogu, nije bio kompaktan, razdvajao se na cijeloj podlozi. Morali su čekati da se sve osuši i onda sve ispočetka brusiti. Kupili su drugi lak od druge firme da bi ponovno lakirali tu površinu, kako bi mogli predati kvalitetne radove naručitelju. Tužena, njegova majka je odmah po prvom lakiranju kontaktirala tužitelja i on joj je rekao da će nakon što se vrati s mora napraviti povrat robe i da joj tužitelj to neće naplatiti, s obzirom da na stanju ima drugi lak koji isto tako nije dobre kvalitete. Ostatak robe koji je preostao nakon lakiranja je vraćen tužitelju, a djelatnici skladišta tužitelja tuženoj nisu izdali povratnicu.

9. Iz iskaza svjedoka BC pak proizlazi da se drugi dan nakon nanošenja laka vidjelo da na više mjesta lak kao da je razliven po površini, te kao da ga na nekim dijelovima nema. Ravnatelj škole da je tada rekao da to nije to i da to tako ne može biti, nazvao gospodina ZC i da je drugi dan to riješeno, gospodin ZC je taj dio ponovno prebrusio i prelakirao. Svjedok nije vidio što je bilo prije nanošenja laka, ali poznaje kolegu ZC od devedesetih godina i nikada nije vidio da bi tako izgledao njegov završni rad. Kada su prvi put utvrđeni nedostaci, ZC da mu je rekao da lak ne valja, ali da mu nije rekao od koga je lak kupio.

10. Prema odredbi članka 404. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO), kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora - bez odgađanja.

11. Sud je iz iskaza svjedoka ZC utvrdio da je tužena odmah prigovorila tužitelju na kvalitetu laka usmenim putem, telefonski, nakon čega joj je direktor tužitelja rekao da će to riješiti nakon što se vrati s godišnjeg odmora . Obojica saslušanih svjedoka ukazuju na postojanje nedostatka prodane robe u vidu razdvajanja laka nakon lakiranja i stvaranja reljefne podloge, zbog čega je tužena morala sve ispočetka brusiti.

12. Iz dostavnica u prilogu tužiteljevih računa proizlazi da je tužena robu preuzimala u više navrata između 10. lipnja 2019. i 8. kolovoza 2019. Lak je ugrađen odmah po kupnji, u kolovozu 2019. Svjedok ZC je naveo da je tužena tužitelja telefonskim putem obavijestila i pozvala ga da pregleda lakirani parket, te da se sam uvjeri u nedostatke isporučene robe, ali se tužitelj tome pozivu nije odazvao. Prilikom pregleda robe tužena nije mogla vidjeti da isporučeni lak nije dobre kvalitete jer je lak dvokomponentni, što znači da se tek nakon premazivanja neke površine može vidjeti da se lak počinje povlačiti i stvarati reljefe. Nije stvar u tome da parket nije bio pripremljen, odnosno da nije bio dobro pobrušen jer bi se tada vidio stari lak ispod novog.

13. Odredbom članka 407. ZOO-a određeno je da kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.

14. Iz sadržaja iskaza svjedoka ZC koji je sud u cijelosti prihvatio jer je u skladu s ostalim dokazima u spisu, utvrđeno je da nađeni nedostatak tužitelju nije mogao ostati nepoznat jer ga je tužena odmah po prvom lakiranju telefonski kontaktirala i tužitelj joj je rekao da će nakon što se vrati s mora napraviti povrat robe i da joj to neće naplatiti, s obzirom da na stanju ima drugi lak koji isto tako nije dobre kvalitete.

15. Budući da prodana stvar u konkretnom slučaju nije imala svojstva i odlike koje su među strankama bile prešutno ugovorene, te s obzirom na to da tužena kao kupac nije izgubila pravo pozivanja na materijalne nedostatke stvari iz članka 410. ZOO-a, a ostatak neiskorištene robe koji je preostao nakon lakiranja je vratila tužitelju i 13. prosinca 2019. mu uputila dopis kojim traži da stornira sve račune (list 36. spisa), čime je tužitelju izjavila raskid ugovora, to tužena nije niti dužna platiti ugovorenu cijenu za robu koja je predmet ovog spora. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

16. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio parnicu, tužitelj je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženoj nadoknaditi parnične troškove koje čini trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine‟ broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/), trošak zastupanja na ročištima 7. lipnja 2022., 28. svibnja 2025., 22. rujna 2025. i 3. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 225,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 95,43 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023).

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude, ako uredno obaviještena stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u tri primjerka. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.