Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-1032/2021-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja Rumat d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima iz OD Knežević i partneri j.t.d., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Duji Žagaru, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 02. listopada 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-6150/2021 od 06. rujna 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RUMAT d.o.o., OIB: 79513253561, podmiri potraživanje u iznosu od 353,08 EUR (tristo pedeset tri eura i osam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 14,20 EUR od 26. rujna 2020. pa do isplate

– na iznos od 22,29 EUR od 26. listopada 2020. pa do isplate

– na iznos od 22,06 EUR od 26. studenog 2020. pa do isplate

– na iznos od 39,65 EUR od 26. prosinca 2020. pa do isplate

– na iznos od 45,00 EUR od 26. siječnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 50,51 EUR od 26. veljače 2021. pa do isplate

– na iznos od 54,19 EUR od 26. ožujka 2021. pa do isplate

– na iznos od 45,29 EUR od 26. travnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 14,18 EUR od 26. svibnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 13,55 EUR od 26. lipnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 32,23 EUR od 26. srpnja 2021. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 6150/2021 od 06. rujna 2021. kojim je naloženo tuženiku tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR (sto sedam eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-6149/2021 od 06. rujna 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RUMAT d.o.o., OIB: 79513253561, podmiri potraživanje u iznosu od 377,08 EUR (tristo sedamdeset sedam eura i osam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 15,13 EUR od 26. rujna 2020. pa do isplate

– na iznos od 13,68 EUR od 26. listopada 2020. pa do isplate

– na iznos od 33,37 EUR od 26. studenog 2020. pa do isplate

– na iznos od 42,37 EUR od 26. prosinca 2020. pa do isplate

– na iznos od 48,21 EUR od 26. siječnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 54,06 EUR od 26. veljače 2021. pa do isplate

– na iznos od 58,09 EUR od 26. ožujka 2021. pa do isplate

– na iznos od 48,42 EUR od 26. travnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 15,00 EUR od 26. svibnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 14,32 EUR od 26. lipnja 2021. pa do isplate

– na iznos od 34,42 EUR od 26. srpnja 2021. pa do isplate

IV. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-6149/2021 od 06. rujna 2021. kojim je naloženo tuženiku tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR (sto sedam eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

V. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mario Brajdića iz Delnica, posl.br. Ovrv- 19511/2022 od 17. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RUMAT d.o.o., OIB: 79513253561, podmiri potraživanje u iznosu od 492,13 EUR (četiristo devedeset dva eura i trinaest centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 11,61 EUR od 26. kolovoza 2021. pa do isplate

– na iznos od 9,96 EUR od 26. rujna 2021. pa do isplate

– na iznos od 16,42 EUR od 26. listopada 2021. pa do isplate

– na iznos od 14,28 EUR od 26. studenog 2021. pa do isplate

– na iznos od 16,10 EUR od 26. prosinca 2021. pa do isplate

– na iznos od 22,36 EUR od 26. siječnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 15,95 EUR od 26. veljače 2022. pa do isplate

– na iznos od 18,38 EUR od 26. ožujka 2022. pa do isplate

– na iznos od 14,54 EUR od 26. travnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 7,47 EUR od 26. svibnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 19,55 EUR od 26. lipnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 26,68 EUR od 26. srpnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 43,34 EUR od 26. kolovoza 2022. pa do isplate

– na iznos od 12,24 EUR od 26. kolovoza 2021. pa do isplate

– na iznos od 10,46 EUR od 26. rujna 2021. pa do isplate

– na iznos od 17,42 EUR od 26. listopada 2021. pa do isplate

– na iznos od 15,12 EUR od 26. studenog 2021. pa do isplate

– na iznos od 17,38 EUR od 26. prosinca 2021. pa do isplate

– na iznos od 17,34 EUR od 26. siječnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 19,26 EUR od 26. veljače 2022. pa do isplate

– na iznos od 19,54 EUR od 26. ožujka 2022. pa do isplate

– na iznos od 15,39 EUR od 26. travnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 15,66 EUR od 26. svibnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 20,80 EUR od 26. lipnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 28,48 EUR od 26. srpnja 2022. pa do isplate

– na iznos od 46,41 EUR od 26. kolovoza 2022. pa do isplate

VI. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mario Brajdića iz Delnica, posl.br. Ovrv- 19511/2022 od 17. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku tuženiku AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR (sto sedam eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

VII. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 2.731,78 EUR (dvije tisuće sedamsto trideset jedan euro i sedamdeset osam centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 17. kolovoza 2021. radi naplate novčanog iznosa od 353,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Velibor Panjković, 06. rujna 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-6150/2021.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući predmetno rješenje navodeći kako pobija osnov i visinu potraživanja, odnosno osporava dugovanje iz vjerodostojne isprave te da se iz priloženog ne može utvrditi na što se navedeno dugovanje odnosi. Predlaže stavljanje izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi i naknadu troškova postupka.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 14. listopada 2021. rješenjem stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako su navodi tuženika u cijelosti neosnovani, paušalni, nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, te su usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka odnosno odgodu naplate dugovanja. U spis dostavlja Ugovor o upravljanju zgradom, Međuvlasnički ugovor, povijesni e-izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetni prostor za koji se potražuje naplata pogonskih troškova, a kojom se dokumentacijom dokazuje aktivna i pasivna legitimacija. Predmetni ugovori su na snazi te je upravo Rumat d.o.o. upravitelj predmetne zgrade. Tužitelj je upravitelj zgrade u [adresa],2,3,4, i to temeljem Ugovora o upravljanju zgradom od 01. srpnja 2020. Tužitelj je stoga temeljem odredbe čl. 93. st. 2. ZVSP-a ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom i drugim tijelima vlasti. Tuženik je vlasnik stana u navedenoj zgradi, te je isti sukladno čl. 90. ZVSP-a obvezan plaćati pričuvu koja je namjenski vezana imovina svih suvlasnika zgrade namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova te su je kao takvu svi suvlasnici dužni uplaćivati, te pogonski trošak uz istu. Pogonski trošak se potražuje sukladno čl. 23. i 24. Međuvlasničkog ugovora. Obračun troškova povjeren je temeljem Ugovora br. 5/2020 o očitavanju, utvrđivanju potrošačkih udjela ukupnih troškova za grijanje i hlađenje te način obračuna troškova za pripremu topline za grijanje i hlađenje za stambeno-poslovni dio zgrade od 01. kolovoza 2020. tvrtki Teh-projekt oprema d.o.o. Utužene račune tuženik nikada nije osporio. Naprotiv, isti je u nekoliko navrata i vršio djelomično plaćanje istih. Račun 2021041703382 izdan je na iznos od 246,89 HRK na ime pogonskih troškova, te je tuženik podmirio dio navedenog iznosa pa je ukupno ostalo nepodmireno 106,81 HRK koliko je i utuženo. Također, ista je situacija i sa računom 2021051703935 (izdan na iznos od 241,53 HRK, a neplaćen je iznos od 102,06 HRK). Tuženik ne može osnovano odbiti plaćanje pogonskih troškova. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

5. Podneskom od 16. prosinca 2021. tuženik ističe kako nije potpisao dostavljeni međuvlasnički ugovor, te kako navedeni ugovor, odnosno pojedine njegove točke smatra ništavim i to čl. 17. Međuvlasničkog ugovora, kojim se određuju različiti koeficijenti plaćanja pričuve za pojedine suvlasnike zgrade. Predmetni suvlasnički ugovor je predmet parničnog postupka radi utvrđenja njegove ništetnosti, koji se vodi pred Naslovnim sudom pod posl. br. R1-106/2021. Članak. 23. Međuvlasničkog ugovora protivan je kogentnim normama Hrvatskog prava i nesrazmjerno tereti tuženika, te je obračun troškova koje tužitelj potražuje ne transparentan, te nije moguće utvrditi na što bi se navedeni troškovi odnosili. Tuženik uvećava trošak grijanja odnosno hlađenja, množivši ga s koeficijentom 1.10 za što tužitelj navodi da se navedeno povečanje odnosi na manipulativne troškove,a pritom se ničime ne obrazlaže na što bi se navedeni troškovi odnosili. U odnosu na takozvani "fiksni trošak" u iznosu od 30% čitanjem navedenog čl. 23. može se zaključiti da isti ustvari predstavlja postotak od ukupnog mjesečnog troška grijanja za cijelu zgradu, a što i proizlazi iz dostavljenih mjesečnih obračuna, pa tako tužitelj za pojedine mjesece od tuženika potražuje više iznose, a za pojedine mjesece manje iznose. Iz navedenog proizlazi da takozvani "fiksni trošak" uopće nije fiksan, već je isti povezan sa potrošnjom ostalih stanara. Znači ukoliko potrošnja toplinske energije ostalih stanara poraste plaćanje istog povećanja se bez pravne osnove prebacuje na tuženika. Tuženik uopće ne koristi usluge centralnog grijanja, niti hlađenja, te je tuženik u svom trošku odvojen od centralnog grijanja, na način da su cijevi koje vode u stan tuženika fizički odvojene od ostatka centralnog grijanja, te su iste začepljenje od strane trgovačkog društva SITEH d.o.o. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

6. U ovom predmetu određeno je spajanje sa predmetom koji se vodi pod posl.br. Povrv-1033/2021 i posl.br. Povrv-71/2023 budući se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te se postupak nastavio voditi pod jedinstvenim posl.br. Povrv- 1032/2021. Potrebno je napomenuti kako se postupak posl.br. Povrv-1033/2021 vodi za stan tuženika br. 511, dok se postupak pod posl.br. Povrv-1032/2021 vodi za stan tuženika br. 411, a oba se vode za razdoblje od 01. kolovoza 2020. do 01. lipnja 2021. dok se postupak pod posl.br. Povrv-71/2023 vodi za oba stana tuženika za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 01. srpnja 2022.

7. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovrv-6150/2021, posl.br. Ovrv-6149/2021 i posl.br. Ovrv-19511/2022, Ugovor o upravljanju zgradom od 01. srpnja 2020. (list 25-31 spisa, dalje: Ugovor o upravljanju), Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambeno-poslovnog objekta u [adresa]., 2., 3. i 4. od 22. svibnja 2020. uz izvadak iz zemljišne knjige (list 32- 100, dalje: Međuvlasnički ugovor), izdane račune (list 101-111 spisa posl.br. Povrv- 1032/2021, list 100-110 spisa posl.br. Povrv-1033/2021 i list 199-244 spisa posl.br. Povrv-71-2023), knjigovodstvenu karticu (list 112-113 spisa), Ugovor o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade od 07. siječnja 2015. sklopljenog između tužitelja kao korsinika usluge i RI-STAN d.o.o. kao davatelja usluge (list 114-118 spisa, dalje: Ugovor o pružanju usluga), ponudu br. 44/20 Teh- projekt oprema d.o.o. od 22. srpnja 2020. za raspodjelu troškova grijanja i hlađenja (list 119-129 spisa), Ugovor br. 05/2020 od 01. kolovoza 2020. o očitavanju, utvrđivanju potrošačkih udjela ukupnih troškova za grijanje i hlađenje te način obračuna troškova za pripremu topline za grijanje i hlađenje za stambeno-poslovni dio zgrade, sklopljen između suvlasnika zgrade, tužitelja i Teh-projekt Oprema d.o.o. (list 130-133 spisa, dalje: Ugovor o očitavanju potrošačkih udjela), Aneks br. 1/2020 Ugovora o očitavanju potrošačkih udjela (list 134 spisa, dalje: Aneks), Metodologiju jednakog troška, raspodjela-dijeljenje troška grijanja (list 148-162 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Marino Soriću (list 756-766, 782- 785, 793-798 i 805 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

8. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U ovom postupku nije sporno da je tuženik vlasnik stana br. G/S 511 na petom katu jugozapadne poslovno stambene zgrade ukupne površine 82,33 m2, 114. suvlasnički dio: 248/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-114), kao i da je vlasnik stana br. G/S 411 na četvrtom katu jugozapadne poslovno stambene zgrade ukupne površine 76,36 m2, 107. suvlasnički dio: 230/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 107). na adresi [adresa],2,3,4. Nije sporno da su računi za pogonski trošak i pričuvu, a koji se odnose na utuženo potraživanje, uredno dostavljeni tuženiku.

10. Sporno je potraživanje tužitelja obzirom tuženik prigovara točnosti i osnovanosti obračuna troška, sporna je ništetnost pojedinih odredbi Međuvlasničkog ugovora u čl. 17. i 23., te je sporno na što se točno odnosi fiksni trošak. Također je sporno da li tuženik koristi usluge centralnog grijanja odnosno da li navedeno dovodi do njegovog oslobođenja od plaćanja takvih troškova. Ujedno je sporna aktivna legitimacija tužitelja.

11. Uvidom u izvatke iz poslovnih knjiga utvrđeno je kako tuženik na dan 02. kolovoza 2021. ima nepodmireno dugovanje na ime pogonskog troška za stan br. 511 u razdoblju od 01. kolovoza 2020. do 01. lipnja 2021 u visini od od 377,08 EUR, za stan br. 411 u visini od 353,08 EUR, a za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 01. srpnja 2022. u ukupnoj visini od 492,13 EUR.

12. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da se isti odnosi na zgradu na adresi [adresa]., 2., 3. i 4., Rijeka, te da je u čl. 23. ugovoreno da se ukupni trošak grijanja odnosno hlađenja za zgradu utvrđuje na način da se ulazni troškovi energenata struje i plina množe sa koeficijentom 1,10, dok se raspodjela troškova grijanja odnosno hlađenja za pojedine suvlasnike vrši prema očitanju mjernog uređaja osim za prostore koji nemaju mjerni uređaj. Također je utvrđeno da se ukupni trošak grijanja odnosno hlađenja raspodjeljuje na način da su fiksni troškovi 30% ukupnog troška a koji se plaća nevezano za to da li suvlasnik koristi navedenu uslugu, dok se promjenjivi trošak od 70% raspodjeljuje na pojedine suvlasnike prema očitanju mjernog uređaja osim onih koji taj uređaj nemaju, te se tim suvlasnicima obračunava prosječna potrošnja zgrade po metru kvadratnom pomnožena sa kvadraturom njihova posebnog dijela.

13. Ugovorom o upravljanju tužitelj je postavljen kao upravitelj predmetne zgrade (zgrade u kojoj je tuženik u vlasništvu stana br. 411 i 511).

14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

15. Saslušan je svjedok OJ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako predstavlja tvrtku Teh-projekt d.o.o. iz Rijeke koja je ugovorno vezana sa suvlasničkom zajednicom stambeno-poslovnog kompleksa Zagrad [adresa],2,3,4 u Rijeci. Uslugu za koju su potpisali ugovornu obvezu obuhvaća raspodjelu ukupnih zajedničkih troškova zgrade među kojima je i raspodjela troškova el. energije za sustav hlađenja zgrade te troškova plina za raspodjelu grijanja zgrade, kao i troškove plina za grijanje zgrade. Svi suvlasnici za koje je projektom centralnog grijanja kao dio glavnog projekta zgrade osiguran priključak na zajednički sustav grijanja i hlađenja odnosno na zajednički uređaj zgrade sudjeluju u svim troškovima koji se tiču opskrbe topline svakoj pojedinoj uporabnoj cjelini te svim ostalim troškovima koji proizlaze iz rada zajedničkih uređaja (gubitci toplinske energije na zajedničkim instalacijama centralnog grijanja, trošak el. energije, kotlovnice i rada rashladnog uređaja kao zajedničkog uređaja, održavanje kotlovnice, osiguranje kotlovnice itd.). Međuvlasničkim ugovorom je definiran način raspodjele takvih zajedničkih troškova gdje je pritom eksplicitno navedeno da su takvi troškovi 30% ukupnih troškova dok preostalih 70% predstavljaju individualni trošak toplinske energije isporučen samostalnim uporabnim cjelinama. Pravna osnova za raspodjelu zajedničkih troškova na samostalne uporabne cjeline bez obzira bili oni uključeni, isključeni ili nikad osigurali ogrjevna ili rashladna tijela u svojim prostorima proizlazi iz činjenice da je u izvedenom stanju prema projektu i stanovima 411 i 511 osiguran priključak na zajednički sustav te da njima kao suvlasnicima zajedničkog uređaja pravna obveza sudjelovanja u troškovima započinje na obračunskom mjernom mjestu.

16. Kao ugovorni izvoditelj troškova na kompleksu Zagrad vrše raspodjelu za stan 411 i 511 na način da mu se 30% ukupnog troška plina i el. energije raspodjeljuje na temelju suvlasničkog udjela a preostali dio isporučeni dio toplinske energije prostora ne postoji odnosno mjerila toplinske energije pokazuju potrošnju od 0 kWh. Ostali zajednički troškovi koji se dijele na samostalne uporabne cjeline zgrade kao što je zajedničko el. brojilo za potrošnju rasvjetnih tijela, dizala zgrade, zajedničkih vodomjera zgrade, čišćenja stubišta, ulice te sanitarnih čvorova dijele se za predmetne stanove 411 i 511 također putem određenih korisnih udjela u pojedinim grupama korisnika. Prostor 411 i 511 sudjeluju isključivo u troškovima jednog dizala, troškove el. energije, za stanove na PMKK1 trošak električne energije teretnog lifta kompleksa, rasvjetu stubišta i hodnika PMKK1, rasvjetu ulice, čišćenje ulice, te trošak el. energije za pogon ostalih zajedničkih uređaja poput antenskog protupožarnog satelitskog sustava te sustava za upravljanje kotlovnicom. Uslugu vrše od lipnja 2020. te su svi podaci odnosno izvješća raspodjela očitanih mjerila računa dostupni na poveznici koja vodi na podatkovni oblak koji se redovno mjesečno ažurira. Poveznica je suvlasnicima dana na redovnom prilogu računu pogonskih troškova koji je izdavao RI-STAN a sada Poslovni sustavi pod nazivom specifikacija ukupnih pogonskih troškova zgrade. Isključivanje iz zajedničkog sustava i hlađenja kod takvih zgrada moguće je isključivo na temelju suglasnosti ostalih suvlasnika kojima se suvlasnik koji se isključuje odrješuje suvlasništva nad takvim zajedničkim uređajem. Ulaskom u suvlasništvo stana 411 i 511 predmetni suvlasnik prihvatio je suvlasništvo i na svim zajedničkim uređajima i zajedničkim potrošnjama zgrade te je međuvlasničkim ugovorom jasno definirano kako će se predmetni troškovi raspodjeljivati. Isključenje se mora izvesti tako da predmetnom prostoru više nije omogućeno korištenje zajedničkog sustava uz pisanu privolu suvlasnika da će omogućiti najavljene i nenajavljene kontrole u budućnosti. Drugi način da se stanovima omogući isključene svim troškovima na zajedničkim mjerilima je u primjeru kada je takvom suvlasniku prisilno oduzeto korištenje takvoga sustava bez njegove želje za isključenjem, npr. nemogućnost popravka sustava opskrbe toplinom ili hladom u tom stanu. Stanovi 411 i 511 od 2002. ili 2003. su isključeni iz svih troškova upravo iz takvog razloga gdje je njihova razvodna grana cjevovoda P11-1-2 prisilno ugašena zbog nemogućnosti utvrđenja puknuća odnosno velikim financijskim troškovima za dovođenje opskrbne grane za stanove na IV i V katu PMKK1.

17. Saslušan je svjedok IJ koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je vlasnik trgovačkog društva Siteh d.o.o. te obavlja poslove montaže grijanja i hlađenja. Vršio je radove u prostorijama tuženika odnosno u stanovima oznaka 411 i 511 a to je bilo prije kojih 7-8 godina. U odnosu na radove koje je vršio u tim stanovima ističe kako je ugrađivao dizalicu topline za grijanje i hlađenje i pripremu tople vode. Prije nego što su započeli te radove ti stanovi su bili spojeni na sustav centralnog grijanja a pod time mislim da su stanovi gornji i donji imali dva razdjelnika i to na gornjem i donjem katu te su imali ormarić kalorimetar a po kojem se vidi potrošnja energije od sustava toplane. Oni su spojili te cijevi na razdjelnik koji se nalazi u stanu. Nisu ih na bilo koji način pečatili. Ti stanovi i dalje su spojeni na sustav centralnog grijanja koliko mu je poznato jedino to što su ventili zatvoreni, no ne zna da li je tuženik u međuvremenu taj razdjelnik skinuo.

18. Sud je iskaze svjedoka cijenio istinitim i logičnim, posebice imajući u vidu da su u skladu sa izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka, te ovaj sud nije našao da bi isti bili nevjerodostojni.

19. U postupku je provedeno strojarsko vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Marino Soriću koji je izradio nalaz i mišljenje, a kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, smatrajući da je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina, a vještak je u istom dao jasne i obrazložene odgovore na sva postavljena pitanja, kako u samom nalazu i mišljenju, tako i u svim dopunama i usmenom očitovanju. Iz tako izrađenog nalaza i mišljenja u bitnom proizlazi kako kupno pogonski trošak za utuženi period za prostor E-107 – G/S 411 iznosi : 2.995,96 + 3.784,52 = 6.779,52 HRK , odnosno 899,80 EUR, a ukupno pogonski trošak za utuženi za prostor E-114 – G/S 511 iznosi 3.213,35 + 4.058,45 = 7.271,80 HRK , odnosno 965,13 EUR. Predmetna metodologija za obračun pogonskog troška je sukladna pravilima struke. Korekcija je izvršena jedino prema dijelu učešća prostora u zgradi u fiksnom dijelu pogonskog troška. Umjesto udjela 25% korišten je udio 30% za fiksni dio, pa je stoga došlo do manje korekcije mjesečnog odnosno ukupnog pogonskog troška.

20. Tuženik je prigovorio tako izrađenom nalazu i mišljenju u bitnom navodeći kako iz metodologije obračuna proizlazi da je “fiksni trošak” u cijelosti ovisan od mjerene potrošnje pa nije logično trošak koji je u ovisnosti od mjerene potrošnja nazivati fiksni odnosno nepromjenjivim. Također se ne može utvrditi koji se troškovi grijanja i hlađenja podmiruju iz navedenog “fiksnog troška”, niti se može utvrditi na što se tako naplaćeni iznosi troše.

21. Vještak je u dopuni nalaza istaknuo kako se nemjereni dio sastoji od troškova grijanja i hlađenja zajedničkih dijelova zgrade, a utvrđen je proporcionalno grijanoj površini pojedinog stana. Nemjereni dio predane topline iz sustava cjevovoda određuje se s obzirom na ukupno oplošje cijevi u stanu, tj. promjer, visinu i broj vertikala. Ako bi u cijeloj zgradi isključili sve stanove iz sustava grijanja to ne znači da mjerilo toplinske energije u toplinskoj stanici ne bi iskazalo potrošnju topline. Mjerilo bi iskazalo potrošnju zbog toplinskih gubitaka u sustavu izmjenjivača topline, te glavnih vodova instalacije centralnog grijanja do mjesta gdje se račvaju cijevi u stanove. Kroz te elemente centralnog grijanja bez obzira na isključene radijatore kruži topla voda, te oni odaju u okolicu zgrade određenu količinu topline koju nazivamo prisilna potrošnja, a koja je iskazana na glavnom mjerilu toplinske energije kao količina potrošene toplinske energije. Prisilnu potrošnju ne može se mjeriti osim ako se na svako grijaće tijelo ne namjesti zakonsko mjerilo što je teško izvedivo zbog visokih troškova ugradnje. Zato je najčešće primjenjiva inženjerska ocjena prisilne potrošnje.

22. Tuženik je prigovorio dopuni u bitnom navodeći kako navod da se nemjereni dio sastoji od troškova grijanja i hlađenja zajedničkih dijelova zgrade“ nije točan, budući hodnici i ostali zajednički dijelovi zgrade nemaju instalirane sustave grijanja niti hlađenja. Sukladno tome, ukupan „nemjereni dio troškova“ trebao bi obuhvaćati isključivo gubitke energije u sustavu. Navedena razina gubitaka čini se neutemeljenom te mora biti potkrijepljena objektivnim dokazima. U predmetnoj zgradi nalazi se nekoliko poslovnih prostora koji nemaju zasebna mjerila toplinske energije. Slijedom navedenog, tuženik, koji ima ugrađena zasebna mjerila, dužan je plaćati isključivo troškove toplinske energije temeljem očitanja svojih mjerila. Budući da je potrošnja tuženika jednaka nuli, ukupni trošak hlađenja i grijanja također iznosi nula.

23. Vještak je u dopuni naveo kako u slučaju predmetne zgrade radi se o složenom tehničkom sustavu sa izdvojenim razvodima na razini kotlovnice pri čemu svaki razvod - grana ima ugrađeno zasebno kontrolno mjerilo toplinske energije, te se na razini kotlovnice prvo vrši primarna raspodjela među granama, a tek potom raspodjela za svaku granu pojedinačno. Na grani P11 – svi stanovi imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije. Na ostalim granama raspodjela se vrši prema kombiniranom modelu s obzirom da nemaju svi jednake tehničke uvjete za ugradnju mjerila, te se raspodjela vrši ili prema udjelima grijane površine ili prema procjeni na temelju svih relevantnih podataka – procjenom.

24. Obzirom na daljnje prigovore tuženika to je sud sukladno čl. 260. st. 1. ZPP-a pozvao vještaka radi davanja usmenog očitovanja, pa tako vještak u svom usmenom očitovanju u bitnom navodi kako je sam sustav kompliciran te su takvi stanari u obvezi se konzultirati sa tvrtkom kako bi vidjeli da li su ti troškovi opravdani. Ističe kako pitanje o obvezi plaćanja fiksnoga troška nije pitanje za tehničkoga vještaka, te isto tako svi oni stanari koji su se odvojili od samoga sustava zgrade imaju određene troškove koje podmiruju. U odnosu na razliku iz prvobitnoga obračuna navodi kako tvrtka u to vrijeme nije imala saznanja o postojanju međuvlasničkoga ugovora, pa su stoga postojale određene minorne razlike u visini troška. Na upit da li stanovi tuženika primaju bilo koju isporuku toplinske energije iz centralne kotlovnice, navodi kako takvo pitanje nema smisla a budući se tuženik izdvojio iz samoga sustava, te nema dotoka energije u njegov stan no to ne znači da on nema obvezu prema fiksnom trošku odnosno sudjeluje u udjelu određenih gubitaka isporuke energije. Činjenica da stanovi tuženika nisu tipični stanovi već se radi o izdvojenim objektima na krovu zgrade utječe na obračun utoliko što takav stan nije u potpunosti okružen sa svih strana s drugim stanovima, pa je tada fiktivno grijanje prema zidovima manje. Vezano za izračun te manje potrošnje ističe kako je sam izračun potrošnje veoma kompliciran te nije moguće fiksno izračunati a da je u potpunosti točno već je moguće dati nekakvu eventualnu procjenu obračuna. Tvrtka koja vrši obračun ima mogućnost da stanari mogu preko njezinih stranica tražiti razinu potrošnje a u konačnici sa tom tvrtkom dobiti precizan odgovor.

25. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale daljnjih primjedbi, te je ovaj sud stava kako je vještak svojim usmenim očitovanjem (imajući u vidu nalaz i mišljenje i sve dopune) otklonio sve istaknute prigovore tuženika.

26. Sukladno čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVSP-a) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova , dok je stavkom 2. propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

27. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

28. Neosnovan je navod tuženika da se ne može točno utvrditi na što se točno odnosi dugovanje koje tužitelj potražuje ovom tužbom. Naime, tužbeni zahtjev se odnosi na podmirenje pogonskog troška uz pričuvu, koje je tuženik dužan podmirivati temeljem vlasništva nad stanovima br. 411 i 511, u zgradi [adresa]. Tuženik je u tijeku postupka istaknuo kako osporava točnost tužiteljevog obračuna zatražnog troška. U tom pogledu upire se u nalaz i mišljenje vještaka gdje isti navodi kako je metodologija obračuna pogonskog troška sukladna pravilima struke te je u tom pogledu naveo kako se određivanje udjela korisnika mjernog dijela za grijanje i hlađenje u višestambenim zgradama sa centralnim sustavom provodi temeljem formule koju je u svom nalazu sačinio, te je ujedno naveo kako se postupak temelji na principu metodologije jednakog troška, tako da svaki korisnik jednako velikog stana ili prostora koji dostigne jednaku srednju temperaturu u stanu ili prostoru, ostvaruje isti udjel troška za grijanjem, neovisno o položaju stana u zgradu. U tom pogledu uzeo je u obzir metodologiju tvrtke Teh- projekt oprema d.o.o.

29. Tuženik je prigovorio kako nije jasno na što se točno odnosi fiksni trošak, te da isti uopće nije fiksan već da je povezan sa potrošnjom ostalih stanara. U odnosu na takve navode tuženika ovaj sud ističe kako je čl. 23. propisano da se ukupni trošak grijanja odnosno hlađenja raspodjeljuje na način da su fiksni troškovi 30% ukupnog troška, a koji fiksni trošak se plaća nevezano za to da li suvlasnik koristi navedenu uslugu, dok se promjenjivi trošak od 70% raspodjeljuje na pojedine suvlasnike prema očitanju mjernog uređaja osim onih koji taj uređaj nemaju, te se tim suvlasnicima obračunava prosječna potrošnja zgrade po metru kvadratnom pomnožena sa kvadraturom njihova posebnog dijela. Člankom 24. propisano je da će se raspodjela troškova grijanja i hlađenja regulirat posebnim ugovorom, a što je i učinjeno Ugovorom o očitanju te je ono povjerenu trgovačkom društvu Teh-projekt oprema d.o.o.

30. Vještak je u svojoj dopuni nalaza istaknuo kako se nemjereni dio (fiksni trošak) sastoji od troškova grijanja i hlađenja zajedničkih dijelova zgrade, što uključuje grijanje hodnika te gubitaka na dovodnim cjevovodima od zajedničkog mjerila u toplinskoj podstanici do svakog pojedinog stana, a utvrđen je proporcionalno grijanoj površini pojedinog stana. Nemjereni dio predane topline iz sustava cjevovoda određuje se s obzirom na ukupno oplošje cijevi u stanu, odnosno promjer, visinu i broj vertikala.

31. Stoga se u odnosu na tuženikov prigovor posebno ističe dio mišljenja gdje vještak ističe da ako bi u cijeloj zgradi isključili sve stanove iz sustava grijanja, to ne znači da mjerilo toplinske energije u toplinskoj stanici ne bi iskazalo potrošnju topline. Mjerilo bi iskazalo potrošnju zbog toplinskih gubitaka u sustavu izmjenjivača topline, te glavnih vodova instalacije centralnog grijanja do mjesta gdje se račvaju cijevi u stanove. Kroz te elemente centralnog grijanja bez obzira na isključene radijatore kruži topla voda, te oni odaju u okolicu zgrade određenu količinu topline koju nazivamo prisilna potrošnja, a koja je iskazana na glavnom mjerilu toplinske energije kao količina potrošene toplinske energije.

32. Drugim riječima, fiksni trošak se ne obračunava temeljem određene mjerene količine potrošnje energije, već ono predstavlja fiksni iznos koji tada podmiruju suvlasnici, budući da se fiksni trošak ne može mjeriti. Upravo u tom smjeru vještak ukazuje u činjenicu kako je najčešće primjenjiva inženjerska ocjena prisilne potrošnje.

33. Tuženik navodi kako je odvojen od sustava centralnog grijanja budući su cijevi koje dovode toplinsku energiju fizički odvojene od ostatka centralnog grijanja. Međutim, vještak je vrlo decidirano dao odgovor na takav prigovor, ističući da isključenjem pojedinog stana iz grijanja ne znači da se takav stan koji se isključi, neće zagrijati do određene temperature, a isključeni stan će se pasivno grijati preko zidova, poda i stropa susjednih stanova, te akumulacije topline u vanjskim zidovima, a taj fiksni odnosno pogonski trošak ne znači da je račun za svaki mjesec isti za bilo koji stan, već se radi o trošku koji se ne očitava, odnosno ne dobije se mjerenjem. Stoga je ujedno neosnovan navod tuženika kako isti predstavlja skriveno prebacivanje potrošnje ostalih stanara koji koriste sustav grijanja na stanare koji ga ne koriste.

34. Ponavljano isticanje tuženika da isti uopće ne koristi usluge centralnog grijanja niti hlađenja, te da je odvojen od centralnog grijanja na način da su cijevi koje vode u stan tuženika fizički odvojene i začepljene ovaj sud nije cijenio osnovanim. Naime, svjedok IJ u svome iskazu navodi kako je vršio radove u stanovima tuženika te da su isti i dalje spojeni na sustav centralnog grijanja, no da su ventili zatvoreni, te da cijevi oni nisu ni na koji način pečatili. Vještak je u svojoj dopuni nalaza istaknuo kako je predmetna zgrada u kojoj se nalaze stanovi tuženika složenog tehničkog sustava sa izdvojenim razvodima na razini kotlovnice pri čemu svaki razvod ima ugrađeno zasebno kontrolno mjerilo toplinske energije, te se na razini kotlovnice prvo vrši primarna raspodjela među granama, a tek potom raspodjela za svaku granu pojedinačno, a na grani P-11 svi stanovi imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, dok se u ostalim granama raspodjela vrši procjenom.

35. Iz svega navedenog razvidno je kako neovisno o tome da li su stanovi tuženika (411 i 511) spojeni na sustav centralnog grijanja, imajući u vidu da se fiksni trošak plaća neovisno o činjenici spojenosti na centralni sustav grijanja, isti se ne može mjeriti, već se radi o procjeni koja se utvrđuje temeljem gubitaka toplinske energije. Isto proizlazi iz iskaza svjedoka OJ koji navodi kako pravna osnova za raspodjelu zajedničkih troškova na samostalne uporabne cjeline bez obzira bili oni uključeni, isključeni ili nikad osiguravali ogrjevna ili rashladna tijela u svojim prostorima proizlazi iz činjenice da je u izvedenom stanju prema projektu i stanovima br. 411 i 511 osiguran priključak na zajednički sustav, te da njima kao suvlasnicima zajedničkog uređaja pravna obveza sudjelovanja u troškovima započinje na obračunskom mjestu. Također navodi kako isključivanje iz zajedničkog sustava grijanja i hlađenja kod takvih zgrada moguće je jedino na temelju suglasnosti ostalih suvlasnika kojima se suvlasnik koji se isključuje odrješuje suvlasništva nad takvim zajedničkim uređajem, a što tuženik nije učinio.

36. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe se kako je iz Ugovora o upravljanju vidljivo da tužitelj obavlja poslove koji su vezani uz upravljanje zgradom. Tužitelj je u obvezi obavljati poslove vezane uz predmetnu nekretninu, dok je tuženik dužan podmirivati iznos pogonskog troška i pričuve.

37. Sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sukladno čl. 327. st.1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

38. Tuženik je istaknuo kako je Međuvlasnički ugovor ništetan i to u čl. 17. i 23. U odnosu na čl. 17. tuženik upire u činjenicu kako suvlasnik Best In Parking za svoj suvlasnički dio plaća paušalni iznos dok tuženik plaća točno određeni iznos od 4,00 HRK po m2. Sukladno čl. 89. st. 3. toč 1. ZVSP-a suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi, i to odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnoga potroška svakoga pojedinoga suvlasnika. Potrebno je napomenuti kako je kod sklapanja Međuvlasničkog ugovora poštivana odredba koja se odnosi na potrebnu većinu za sklapanje istog, neovisno o činjenici da li je tuženik dao svoju suglasnost, pri čemu sud nije našao da bi Međuvlasnički ugovor, odnosno pojedine njegove odredbe bile ništetne.

39. Iz svega gore navedenog to je razvidno kako je tuženik u obvezi podmiriti pogonski trošak uz pričuvu, budući da takva obveza proizlazi iz čl. 89. ZVSP-a, a što je vještak potvrdio u svom konačnom mišljenju, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točkama I., III. i V. izreke ove presude.

40. Tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži održavanje na snazi platni nalog na ime troškova ovršnog postupka ovaj sud nije cijenio osnovanim. Naime, u skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

41. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti ovršni trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točkama II. IV. i VI. izreke ove presude.

42. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljima priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25 dalje: Tarifa).

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, kao i troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav 7 podnesaka u ukupnom iznosu od 862,50 EUR (11. studeni 2021., 24. veljače 2022., 01. prosinca 2021., 24. veljače 2022. i 16. siječnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, 17. ožujka 2023. u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife te 01. srpnja 2024. u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 2. Tarife), za pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (27. lipnja 2022., 02. svibnja 2024., 22. svibnja 2024. i 02. listopada 2025. u pojedinačnim iznosima od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 365,63 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 527,04 EUR, kao i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 323,52 EUR.

44. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužitelja budući je isti previsoko zatražen, podnesak od 01. prosinca 2022. ne prileži spisu, dok trošak pristupa ročištu za objavu presude nije osnovan.

45. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 2.731,78 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki VII. izreke ove presude.

46. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

47. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 22. siječnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09

EUR.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte