REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj Pn-654/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Vukmir u pravnoj stvari tužitelja EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku NM, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. za izdavačku djelatnost, OIB 79517545745, Koranska 2, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ĐM, radi Naknada štete - mediji, na ročištu za objavu odluke dana 19. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 isplatiti tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.246,78 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više traženo do iznosa od 5.372,62 EUR-a tužbeni zahtjev odbija, kao i u pogledu više tražene kamate s početkom od dana podnošenja tužbe, kao i u dijelu gdje se traži uvećanje kamate za osam postotnih poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 isplatiti tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od:

- 2.062,51 kn/273,74 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.062,51 kn od dana 03.09.2019.godine pa do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. na iznos od 273,74 EUR-a pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena;

- 3.127,31 kn/415,07 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.127,31 kn od dana 02.10.2019.godine pa do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. na iznos od 415,07 EUR pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena;

- 1.299,53 kn/172,48 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 1.299,53 kn od dana 05.11.2019.godine pa do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. na iznos od 172,48 EUR-a pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena. "

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa sve do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je 27.08.2019. u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" na naslovnoj strani objavljen naslov članka "Direktor (67) djelatnici (38) : Skidaj se ili ti skidam plaću", a na str. 8. članak pod naslovom "Direktor Stanouprave pod istragom zbog seksualnog maltretiranja. Tužitelj ej 05.09.2019. zatražio od nakladnika objavu ispravka sporne informacije prema č. 22. st. 2. Zakona o medijima, ali tuženik nije objavio ispravak. Objavljivanjem navedenog članka tužitelju je počinjena nematerijalna šteta zbog povrede prava osobnosti u vidu prava na ugled, dobar glas i čast, te mu ej narušen poslovni ali i privatni ugled zbog čega potražuje naknadu u iznosu od 30.000,00 kuna. Također tužitelj je nakon objave članka bio na bolovanju zbog zdravstvenih problema uzrokovanih objavom članka i to 3 dana u kolovozu, čitav rujan, te 4 dana u listopadu 2019. god., pa potražuje razliku u plaći koja mu je zbog korištenja bolovanja bila smanjena.

1.1. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 21.10.2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da da su duševne boli, ako je do njih došlo, uzrokovane pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv tužitelja, a ne objavom članka. Poziva se na 21. st.4. t.1. ZM-a kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, a čl.21. st.4. t.3. ako je utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, te navod da je Izvor informacije bila je obavijest preuzeta na e-Oglasnoj ploči suda, a novinar je informaciju provjerio i sa oštećenicom koja je potvrdila da je podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja. Tuženik ističe da je objavljivanje informacija iz članka bilo u javnom interesu, da je postojalo opravdano zanimanje javnosti jer je tužitelj direktor firme u vlasništvu Grada Splita, a da su informacije utemeljene na točnim činjenicama dokazuje i to da je protiv tužitelja u međuvremenu podignuta optužnica radi sumnje u počinjenje kaznenih djela spolnog uznemiravanja i zlostavljanju na radu. Ističe da je tužitelju dana prilika da se čuje njegova strana priče (op.a. izjava Joška Čeha, branitelja), ali on to pravo nije iskoristio, već se neosnovano pozvao na tajnost istraživanja. Tuženik ne spori da je tužitelj iskoristio svoje pravo na ispravak objavljene informacije i da mu se obratio dopisom od 5. rujna 2019. Međutim, tuženik ističe da je tužitelj, a ne on, spriječio objavu ispravka i na taj način pridonio tome da šteta ako mu je nastala, a nije - bude veća nego što bi inače bila. Naime, tuženik je tužitelja dopisima od 10. i 27. rujna 2019. upozorio na činjenicu da glavni urednik, u skladu s čl.42. st.4. ZM-a, nije dužan objaviti ispravak na način na koji ga je tuženik koncipirao. Tuženik je to učinio u dobroj vjeri, međutim tužitelj nije uskladio tzv. demanti vodeći se primjenjivim dijelovima ZM-a, a tuženik nije ovlašten sam mijenjati predloženi tekst jer se ispravak ili isprika moraju objaviti bez promjena i dopuna, a u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Tužitelj je imao mogućnost, ako je već smatrao da je tuženik bez razloga odbio objaviti tzv. demanti, podnijeti tužbu sudu, a nije. Podnošenje tužbe radi objave ispravka informacije nije preduvjet za podnošenje tužbe radi naknade štete, ali sama činjenica da tužba nije podnesena ukazuje na intenciju tužitelja za isključivo materijalnom satisfakcijom.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i tužitelj, te provedeno vještačenje po vještaku za psihijatriju dr. Nikoli Sikirici.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da je uzrokovana objavom članka novinara AM u Slobodnoj Dalmaciji od 27.08.2019. god.

6. Nije sporan autor niti sadržaj članka već to je li istim došlo do povrede prava osobnosti tužitelja jer bi tužena neistinitim insinuacijama, informacijama i pogrešnim zaključkom povrijedila ugled i čast tužitelja,

7. Odredbom čl. 19. st. 1 ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u smislu stavka 2. članka 19. citiranog Zakona pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema tome, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli su samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a ne predstavljaju samostalne oblike povrede prava osobnosti.

9. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a, je propisano da je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema dugogodišnjoj i stabilnoj sudskoj praksi građansko-pravna odgovornost je šira od kaznene odgovornosti što znači da ona može postojati čak i u slučaju da neka osoba nije u kaznenom postupku proglašena krivom za počinjenje određenog kaznenog djela kojim bi se počinila šteta. U konkretnom slučaju dana 14.04.2024. u predmetu ovog suda K-311/2020 donesena je osuđujuća presuda protiv tužitelja ubog kaznenog djela protiv spolne slobode- spolnim uznemiravanjem, djelo opisano po čl. 156. st. 1. i 2. KZ/11, ali ista još uvijek, zbog uložene žalbe tužitelja (okrivljenog) nije postala pravomoćna. Iako sud dakle nije vezan presudom u predmetu K-311/20 jer nije pravomoćna, kako je navedeno obzirom je građanskopravna odgovornost šira od kaznene dužan je odlučiti o tužbenom zahtjevu. Pri tome treba uzeti u obzir da je protiv tužitelja ipak podignuta optužnica od strane ODO-a Split, zbog navedenog kaznenog djela.

10. Zakon o medijima ( "Narodne novine" 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje ZM) u bitnim odredbama propisuje:

Članak 21.

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). (3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Članak 22.

(1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. (2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Članak 23.

Tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

11. Nije sporno da je tužitelj zatražio ispravak informacije, te je po svom punomoćniku sastavio tekst kojeg je tražio da se objavi. Prema dopisu tuženika od 10.10.2019. upućenom pun tužitelja proizlazi da je odbio objaviti takav tekst ispravka članka jer kako se navodi "predmetni dopis ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog sukladno primjenljivim odredbama Zakona o medijima." Zatim navodi dijelove originalnog teksta dopisa/zahtjeva za ispravak za koje ističe da predstavljaju komentiranje, uslijed čega glavni urednik "Slobodne Dalmacije" nije dužan objaviti tekst ispravka. Slijedi dopis pun. tužitelja tuženiku od 25.09.2019. u kojem navodi da je u zaprimljenoj obavijesti od 10.09.2019. naveo koji dio teksta Zahtjeva za ispravak bi trebao ispustiti, odnosno obavijestio o razlozima neobjavljivanja ispravka, pa da sada dostavlja tekst ispravka bez tih određenih dijelova i novi Zahtjev za objavu ispravka. No, na ovo mu je tuženik odgovorio dopisom od 27.09.2019. da svojim dopisom od 10.09.2019. nije zahtijevao da ispusti bilo koji dio teksta već samo obavijestio o razlozima neobjavljivanja sukladno čl. 42. st. 5. ZM. -a

12. Članak 40. st. 2., 3. i 4. ZM-a propisuje: Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije. Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

12.1. Isto tako čl. 41. ZM-a propisuje da ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja

12.2 Odredba čl. 45. st. 4. i 5. glase:

4) Glavni urednik je dužan objaviti ispravak, izuzev ako:

– se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba,

– u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji,

– bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima,

– zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe,

– je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode,

– bi objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu,

– je ispravak napisan na jeziku koji nije istovjetan jeziku na kojem je objavljena osporavana informacija,

– je zahtjev za ispravak informacije podnesen nakon proteka roka iz članka 40. stavak 2. ovoga Zakona,

– se radi o znanstvenoj ili umjetničkoj kritici, izuzev ispravaka netočnih podataka ili uvredljivih navoda,

– je druga ovlaštena osoba na istu informaciju ranije podnijela ispravak istoga sadržaja,

– je zahtjev za objavu ispravka istoga sadržaja kao i zahtjev za ispravak povodom kojega se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili neodgovarajućeg načina objave ispravka.

(5) Glavni urednik dužan je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka pisano obavijestiti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravaka, a u roku propisanom za objavu ispravka.

13. Tužitelj je dakle zatražio objavu ispravka članka, dostavio napisani zahtjev, a tuženik mu je odbio objaviti ispravak navodeći svojim dopisom od 10.09.2019. da "zahtjev za ispravak tj. predmetni dopis ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog po odredbama Zakona o medijima", a da pri tome nije izričito naveo po čemu ne odgovara. Tuženik se poziva na to da tužitelj nije uskladio tzv. demanti vodeći se primjenjivim dijelovima ZM-a, a tuženik nije ovlašten sam mijenjati predloženi tekst jer se ispravak ili isprika moraju objaviti bez promjena i dopuna, no ni nakon što je tužitelj "izbacio" dijelove prvotnog zahtjeva tuženik nije objavio ispravak sada navodeći da nije zahtijevao da ispusti dijelove teksta već samo obavijestio o razlozima neobjavljivanja. Umjesto da su se ovako dopisivali, tuženik je trebao odmah konkretno reći zbog kojeg točno razloga tekst ne odgovara za objavu, uputiti tuženika što treba napraviti, ili ukoliko je drugi dostavljeni zahtjev (sa ispuštenim dijelovima) odgovarao za objavu kao ispravak- demant, objaviti taj tekst.

13.1. Svakako tužitelj je postupio sukladno zakonskim odredbama i zatražio ispravak članka i nije on "spriječio objavu ispravka" kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu.

14. Potrebno je naglasiti da naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti - povrede časti i ugleda se samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, pa je novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve izuzetno jake napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove ličnosti. Naime, dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu, a na tužitelju je da dokaže da su postojale takve reakcije okoline da je kod njega došlo do poimanja osjećaja manje vrijednosti, koji se barem s izvjesnošću mogu ocijeniti da su posljedica sporne informacije.

15. Kao sporno trebalo je utvrditi je li objavljena informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri (čl. 21. st. 4. ZM) u kojem slučaju nakladnik ne odgovara za štetu. U tom slučaju dakle, neovisno o tome je li šteta nastala, nakladnik za nju ne bi odgovarao.

16. Saslušan je kao svjedok autor članka AM koji je naveo da je do informacije došao tako što je na oglasnoj ploči suda bio objavljen dopis ODO-a kojim se od Stano-uprave tražila dostava neke dokumentacije. Naveo je da je novinar crne kronike pa je dio njegovog posla da prati objave na oglasnoj ploči suda radi dobivanja informacija pogotovo ove koji se tiče kaznenog postupka. Misli da je u činjeničnom opisu koji je bio naveden u dopisu ODO-a stajalo iz kojeg razloga se tražila dokumentacija zbog čega je zaključio da se radi o prijavi za seksualno zlostavljanje, moguće da je stajao i čl. iz kaznenog zakona na koje se djelo odnosi pa je provjerio u kaznenom zakonu. Čini mu se da je iz dopisa ODO-a shvatio činjenični opis kako je bio naveden, pa je zato kontaktirao oštećenu koja je potvrdila da je podnijela prijavu, pokušao je kontaktirati protivnu stranu gosp. E putem njegovog odvjetnika koji nije htio komentirati a u tekstu članka piše doslovno što je rekao. Upitan je li se predmetni članak odnosio isključio na "seksualno uznemiravanje djelatnice Stano- uprave", je li to bila jedina tema članka, odgovara to je bila glavna tema i bit priče, gdje sam ja samo iskoristio informacije iz dopisa ODO-a kojim se tražila određena dokumentacija od Stanouprave. Pozadinska priča da je bila sistematizacija radnih mjesta. Kasnije da je nastavio pratiti pratio priču seksualnog zlostavljanja i napisao još dva članka na tu temu. Upitan tko je na konkretnom članku stavio naslov i nadnaslov, odgovorio je da ne zna tko, jer u rubrici novosti, kronika ima tri četiri urednika, svakako da on nije. Pretpostavlja da je konkretnu sliku uz članak stavio urednik kao neku ilustraciju, a da oni te slike uzimaju iz agencije za opisne slike vezano za određenu tematiku. Urednik ili onaj koji bira naslov u pravilu bira i slika, koja bi odgovara tematici članka jer je on osoba koja oprema tekst. Dalje upitan da li mu je u razgovora sa odvjetnikom gosp. EM za kojeg je rako da je s njim razgovarao prije objave članka, LM, on kazao da u toj fazi postupka ne smije pisati jer se radi o nejavnom izvidu Državnog odvjetništva, navodi da misli da mu to nije rekao, sve što je rekao da je doslovno i napisao, odnosno citirao njegovu izjavu. Naveo je da inicijale navodnih počinitelja stavlja ako su u pitanju maloljetnici, ako su u pitanju teška kaznena djela protiv spolne slobode, silovanja, i kada god su uključena djeca, a da puno ime stavlja kada su u pitanju djela kao što su ubojstva, pokušaji ubojstva droga itd.. U konkretnom slučaju stavio je puno ime i prezime i naziv firme jer je u dopisu ODO-a sve to stajalo i jer je smatrao da se radi o javnom interesu budući je gradska firma. Nakon što je vidio dopis ODO-a da je pročitao kaznenu prijavu.

16. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je prateći objave na oglasnoj ploči suda naišao na dopis ODO-a kojim traži određenu dokumentaciju od Stanouprave, da je u istoj naveden članak kaznenog djela u vezi kojeg se protiv direktora Stanouprave vodi kazneni postupak, pa je provjerom u kaznenom zakonu utvrdio o kojem se djelu radi, te je potom pročitao i kaznenu prijavu HM. Oglasna ploča suda je javno dostupna i sve što se na njoj nalazi je dostupno širem krugu ljudi. Činjenica je da je svjedok, autor članka kontaktirao potom prijaviteljicu, žrtvu navodnog kaznenog djela spolnog uznemiravanja koja je potvrdila daje protiv direktora Stanouprave podnijela kaznenu prijavu zbog tog djela, irelevantno je je li mu ona kazala na koji način je isto počinjeno, ako je opis djela saznao iz kaznene prijave. Nije sporno da je prije pisanja članka kontaktirao punomoćnika tada osumnjičenog tužitelja i zatražio izjavu, dakle, provjeru točnosti navoda iz same kaznene prijave i oštećene HM i nije sporno što mu je ovaj rekao jer je to citirano u samom članku, a izjava glasi: "Moj klijent još nije pozvan i nije iznio obranu na Državnom odvjetništvu, pa smatram da bi bilo neprilično da to radi preko medija.". Ova izjava je svakako korektna te je autor istu pravilno citirao. Svakako proizlazi da je novinar prije pisanja i objave članka dao priliku objema strankama odnosno i oštećenoj i navodnom počinitelju kaznenog djela da se izjasne i da iznesu svoju stranu događaja, odnosno provjerio navode kaznene prijave, što ej i mogao učiniti jedino kontaktirajući ih oboje. Također, da su navodi kaznene prijave točni imao je razloga povjerovati jer mu je sama CM potvrdila daje prijavila direktora firme u kojoj radi zbog spolnog uznemiravanja (ili pak samo uznemiravanja, a da se radi o spolnom uznemiravanju je saznao izu članka kaznenog zakona navedenog u dopisu ODO-a). Pri tome, novinar ne ulazi u opravdanost prijave ili sadržaj kaznene prijave jer će se o tome voditi sudski postupak, on samo provjerava je li točan navod da je podignuta kaznena prijava ili pak da je gđa. HM prijavila tužitelja zbog navedenog kaznenog djela, a daje to točno potvrdio je i punomoćnik tužitelja odvj. Joško Čeh, koji nije htio dati konkretniju izjavu obzirom da njegov klijent još nije na Državom odvjetništvu iznio svoju obranu. Dakle, autor članka je pri objavi članka opravdano postupao u dobroj vjeri i prethodno provjerivši točnost navoda i sadržaj kaznene prijave.

16.1. Autor članka je smatrao i da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije jer kako navodi radi se o gradskoj tvrtci, dakle tvrtci kojom upravlja Grad Split i koja u širem smislu predstavlja javnu tvrtku, pa bi sve što se u istoj događa trebalo biti transparentno i široj javnosti poznato. Samim time i direktor gradske tvrtke je u javnosti eksponirana osoba.

16.2. U samom članku, također, nisu iznesene neistinite informacije., a obzirom su sve objavljene informacije utemeljene na službenom dokumentu, dopisu ODO-a i kaznenoj prijavi, to ni sam novinar nije imao razloga posumnjati u njihovu istinitost, naročito nakon provjere sa akterima predmetnog kaznenog djela.

17. Iz naprijed navedenog proizlazi zaključak suda da tuženik u smislu odredbe čl. 21.st.4. t. 3. ZM-a ne odgovara za štetu tužitelju nastalu objavom spornog novinskog članka.

18. Međutim, navedeno u točki 17. obrazloženja odnosi se na sam tekst novinskog članka ali ne i na nadnaslov objavljen na naslovnici tiskovine "Slobodna Dalmacija" od 27.08.2019. a koji glasi: " Direktor (67) djelatnici (38): Skidaj se ili ti skidam plaću", te ispod toga upućuje na tekst na str. 8. tiskovine.

19. Naime iz nadnaslova se daje zaključiti da je direktor uputio djelatnici riječi stavljene pod navodnike. Nesporno je da obzirom se upućuje na str. 8., gdje je direktor Stanouprave naveden imenom i prezimenom već u naslovu odnosno podnaslovu teksta članka se odmah može zaključiti da bi baš on navedene riječi uputio djelatnici.

19.1. Sam nadnaslov baš kao i naslov uostalom, mora biti napisan senzacionalistički kako bi privukao što više čitatelja, ali se pri tome često izgubi mjera i pretjera sa senzacionalnošću, pa tako dođe do toga da se u samom nadnaslovu (ili naslovu) iznese i nešto što niti je provjereno niti je istinito. U konkretnom slučaju nije istinito da bi tužitelj djelatnici HM ušutio riječi "Skidaj se ili ti skidam plaću", isto nije ni provjereno ni potvrđeno, niti proizlazi iz navoda kaznene prijave odnosno opisa kaznenog djela ( vidljivo iz presude K-311/2020).

20. Stoga je ovaj sud, ocijenivši da uvredljivost konkretne informacije proizlazi iz njene neistinitosti i senzacionalističke intoniranosti zaključio da je sporni tekst kod tužitelja izazvao štetu, kako u domeni njegovog subjektivnog proživljavanja tako i u osudi okoline koju je morao trpjeti.

21. Tužitelje je u svom iskazu naveo da je PM nakon jednog incidenta protiv njega podnijela prijavu, da je novinar N nakon što ga je kontaktirao objavio članak u kojem je nju prikazao u negativnom svjetlu i na koji nitko nije reagirao i da se godinu dana ništa nije događalo. Potom da bi oštećena HM na prijedlog odvjetnice odlučila dati izjavu pa ga je kontaktirao novinar AM kojem da je na navod da namjerava o tome pisati članak odgovorio da ne smije ništa o tome govoriti jer je u tijeku postupak pa da se obrati njegovom odvjetniku Jošku Čehu, što je ovaj i učinio. Odvjetnik mu je doslovno izdiktirao članke kaznenog zakona i rekao da mu da ne smije o tome pisati dok se vode istražne radnje. Nakon konzultacije s urednikom novinar je nazvao njegovog odvjetnika i rekao mu da će ipak o tome pisati te ga je odvjetnik obavijestio da će izaći neki članaka i da pripremi obitelj, tako da je svima objavio da će i zaći neki članak gdje ću on biti prikazan u lošem svjetlu, ali članak je i gori nego što je mogao zamisliti, a naslov je izmišljena rečenica da bi djelovalo senzacionalistički što da mu je u razgovoru kasnije potvrdio novinar.

Dalje je naveo da je bio šokiran kada je članak izašao, posebno fotografijom uz članak, da ga je zgrozila ilustracija koja je imala očitu namjeru, ali je onda vidio da je to preuzeta fotografija. Međutim da njegova majka nije to shvatila i govorila je da to na slici nije ruka njenog sina Supruga mu je bila kao da joj je netko najmiliji umro. Supruga je plakala i majka, zvala ga je sestra, ali da nije imao volje razgovarati s nekim, te nije išao raditi iduća dva mjeseca, otvorio je bolovanje, počeo je izbjegavati sve prijatelje i kontakte, a mnogi su ga pokušavali kontaktirati. Čak ga je zvao i tadašnji gradonačelnik Đ jer su na njega vršili pritisak da pokrene postupak njegova smjenjivanja što on nije htio i rekao mu je da ne vjeruje u to što se piše u članku. Supruga i on da su otišli na KBC Firule, na psihijatriju, zamolili da ih prime radi pružanja psihološke pomoći te ih je primio dežurni psihijatar ne sjeća se imena, nisu išli privatno u neke klinike ili kod psihijatra. On je s njima porazgovarao i prepisao im tablete za smirenje i spavanje, zakazivao im je termine, napisao je da je teško depresivno stanje pa su išli kod njega svaki mjesec, kroz više mjeseci, a prekinuli su odlaske psihijatru samo iz razloga što je nastupila pandemija korone pa je bio zabranjen ulazak u bolnicu. Kadaje u listopadu došao na posao, da su se kolege, ali pogotovo kolegice, starije gospođe, prema njemu fenomenalno ponašale, vjerojatno znajući situaciju u firmi i o kome se radi. Naime, svi su se djelatnici bojali da će ukinuti Stanoupravu, radi gubitaka koje je napravilo prošlo rukovodstvo, a da su njega bili izabrali za direktora doslovno da spasi firmu. Njemuje upravo to i ponašanje mojih kolega kada sam se vratio, bio motiv za rad, no ipak je uglavnom sjedio u svom uredu pa su kolege koji bi ga trebali dolazili k njemu.

22. Provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Nikoli Sikirici koji je nakon pregleda tužiteljeve medicinske dokumentacije naveo da je spisu priloženo nekoliko nalaza psihijatra počevši od 29.08.2019 do 13.02.2020 godine. U tim nalazima psihijatar postavlja dijagnozu akutne reakcije na stres, anksioznog poremećaja i psihosomatskog sindroma. Tužitelju se zbog simptoma tjeskobe i anksioznosti preporučuje uzimanje lijekova iz klase anksiolitika i hipnotika. Uzevši u obzir sve navedeno iznosi mišljenje da je tužitelj trpio neugodno emocije jakog intenziteta u trajanju od tri dana nastavilo se skupa neugodnih emocija umjereno intenziteta u trajanju 3-4 tjedna te skupa neugodnih emocija blažeg intenziteta 5-6 mjeseci. Smatram da sukladno med dokumentaciji u ovom slučaju nije bilo trajnih povreda duševnog integriteta kod tužitelja. Napomenuo je da dio vezan za vođenje kaznenog postupka nije uključio u ovu procjenu.

22.1. Stranke nisu imale primjedbi na vještvo pa ga kao stručno i jasno prihvaća i sud.

23. Kada se uzme u obzir da tuženik ne odgovara za sve objavljene informacije, već samo za dio teksta, konkretno nadnaslov na naslovnici izdanje Slobodne Dalmacije, te da je objavom neistinite, neopravdane i senzacionalističke rečenice, a imajući u vidu ne samo značaj nego i intenzitet povrijeđenog dobra, tužitelju ipak narušeno pravo osobnosti, sud smatra primjerenim dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.246,78 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Međutim, kako je tužitelj podneskom od 21.10.2025. precizirao tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete odnosno pravične novčane naknade tako što ga je i povećao, a što je sud rješenjem na ročištu od 08.12.2025. temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP- a i dopustio, to mu zakonske zatezne kamate pripadaju od 21.10.2025.

24. Dodatno je za naglasiti još i da dosuđivanjem pravične novčane naknade nije povrijeđeno pravo tuženika na slobodu izražavanja iz čl. 10. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer to pravo podrazumijeva da se objavljuju točne činjenice ili barem one činjenice za koje je nakladnik imao osnovan razlog povjerovati da su točne, a u konkretnom slučaju objavljene su činjenice koje nisu točne, niti je tuženik dokazao da je imao osnovanog razloga povjerovati da su točne, odnosno niti ne tvrdi da bi rečenica iz nadnaslova " Direktor (67) djelatnici (38) : Skidaj se ili ti skidam plaću" uopće bila točna, istinita i izrečena od strane tužitelja.

25. U točki II tužbenog zahtjeva potražuje se naknada imovinske štete u vidu izgubljene zarade jer je tužitelju za vrijeme bolovanja isplaćivana manja plaća, a da bi na bolovanju bio upravo zbog psihičkih posljedica koje su na njegovo zdravstveno stanje nastale objavom predmetnog članka.

26. U pogledu zahtjeva za naknadu imovinske štete potrebno je osim njene visine utvrditi i postojanje uzročno posljedične veze između objave spornih informacija i štete koju tužitelj zbog istih trpi. Pri tome treba opet poći od toga da je utvrđeno da su navodi članka u Slobodnoj Dalmaciji utemeljeni na točnim činjenicama, a sukladno odredbi čl. čl. 21.st.4. t. 3. ZM-a, tuženik kao nakladnik, ne odgovara za štetu tužitelju nastalu objavom spornog novinskog članka. Dakle, ni za imovinsku ni za neimovinsku štetu. No u situaciji kada je sud dosudio makar manji dio pravične novčane naknade tužitelju zbog rečenice iz nadnaslova teksta objavljene na naslovnici tiskovine, a koja se nedvojbeno dovodi u vezu sa člankom i sa tužiteljem, te koja je potpuno neistinita, napisana radi izazivanja utiska senzacije, sud smatra kako postoji uzročno posljedična veza između te neistinite objavljene informacije (konkretne rečenice) i imovinske štete nastale tužitelju. Naime, postojanje razloga za bolovanje tužitelja odmah nakon objave spornog članka sa predmetnim nadnaslovom, proizlazi iz priložene liječničke dokumentacije i vještva vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice.

27. Iz dostavljenih obrazaca IP-1 o isplati plaće tužitelju za kolovoz, rujan i listopad 2019. god. proizlazi da tužitelj u rujnu s osnove isplate plaće za kolovoz nije imao obustava zbog bolovanja odnosno isplate naknade zbog privremene nesposobnosti za rad, iako je dostavio potvrdu svoje liječnice obiteljske medicine o privremenoj nesposobnosti za rad sa prvim danom od 28.08.2019. god. , sa očekivanim trajanjem od 30 dana.

27.1. Na plaći za rujan 2019. koja je isplaćena 01.10.2029. stoji da je bio privremeno nesposoban za rad u trajanju od 168 sati, što je 21 radni dan, što je čitav mjesec rujan, a na obrascu o isplati plaće za listopad da je bio nesposoban za rad 32 sata što je 4 radna dana, što sve odgovara navodima iz iskaza tužitelja.

27.2. Tužitelj iznose po osnovi razlike plaće za ove mjesece računa tako da od iznosa neto plaće za srpanj 2019. kada nije bio na bolovanju i kada je neto plaća iznosila 20.135,71 kunu odbija iznose koji su mu isplaćeni za kolovoz (kada u obrascu niti ne stoji da je boi na bolovanju od 28.08. dakle 3 radna dana) – 18.073,20 kuna, za rujan 17.008,40 kuna i za listopad – 18.836,00 kuna i dobivenu razliku potražuje s osnove imovinske štete.

27.3. Tužitelj nije ni u tužbi ni na pripremnom ročištu predložio provođenje financijskog vještačenja na ove okolnosti, dok sud nema stručnog znanja da bi sam utvrdio umanjenje plaće tužitelja zbog korištenja bolovanja, a posebno stoga što tužitelj nije dostavio ispise plaća za više prethodnih mjeseci već samo za srpanj 2019. god. te se ne može znati je li njegova plaća svaki mjesec kada nije bio na bolovanju isplaćena u neto iznosu od 20.135,71 kunu, tim više što se plaća isplaćuje prema radnim danima odnosno satima, a svaki mjesec nema jednako radnih dana.

27.4. Dakle, kako je dokazivanje visine nastale imovinske štete na tužitelju, a on točne iznose nije dokazao niti u tom smislu predložio adekvatne dokaze pomoću kojih bi sud te iznose mogao neupitno utvrditi Osim pregleda Obrasca IP1), to je tužbeni zahtjev u točki II valjalo odbiti.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. PP-a i Tarifi o nagradama i naknadi odvjetnika.

28.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to : za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 02.07.2024., 23.10.2024., 28.01.2025., 10.09.2025., 08.12.2025. sve po 100 bodova, ukupno 600 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 1.200,00 eura, uvećano za 25 na ime PDV-a daje 1.500,00 eura.

28.2. Tužitelj je uspio sa 20% tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 80% tako da se tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a priznaje 60% troška a što iznosi 900,00 eura, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Splitu, 19. siječnja 2026. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene