REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-2379/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličević, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević - Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja EURO-ROAL d.o.o., Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 10, OIB: 22678421394, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulin, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja-protutuženika KI, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika- protutužitelja OI, odvjetnika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je odluka tuženika EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika 17.11.2022. godine nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 da tužitelja JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto skladištara poslova, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 da tužitelju JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2 i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. srpnja 2020. između tužitelja-protutuženog JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika protutužitelja EURO-ROAL d.o.o., D. Stupnik, Stupničke Šipkovine 3, OIB: 22678421394, sudski se raskida s danom 2. siječnja 2023.“

III. Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi: „Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku isplatu iznosa od 7.160,48 eura uvećano za zatezne kamate tekuće počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi parnične troškove tuženiku- protutužitelju u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj.-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladištara poslova. Dalje navodi da je 17. studenog 2022. tuženik donio Odluku o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika koju odluku je tužitelj zaprimio isti dan. Ističe da je tuženiku u zakonom određenom roku, 24. studenog 2022. podnio zahtjev za zaštitom prava iz radnog odnosa, smatrajući odluku o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštenom i nezakonitom, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 29. studenog 2022. Tuženik se na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja očitovao dopisom od 9. prosinca 2022., koji dopis je tužitelj zaprimio 14. prosinca 2022. Odluka tuženika od 17. studenog 2022. je u cijelosti nezakonita kako u pogledu razloga otkazivanja tako i pogledu procedure otkazivanja. Navodi da je 6. srpnja 2022., zbog probavnih tegoba završio na hitnom prijemu u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu te je odmah sutradan ujutro, 7. srpnja 2022., telefonskim putem obavijestio Poslodavca da je privremeno nesposoban za rad. Za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad, tužitelj i direktor tuženika su cijelo vrijeme bili u kontaktu putem telefona, tako da je tuženik imao saznanja o zdravstvenom stanju tužitelja i vremenskom trajanju njegove privremene nesposobnosti za rad, a naknadno su mu dostavljene i liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Dakle, tužitelj je svoju obvezu obavještavanja tuženika kao poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad izvršio sukladno odredbama čl. 37 Zakona o radu, te u takvom postupanju nema nikakvih propusta koji bi predstavljali kršenja radne obveze. Vezano za navode tuženika da je tužitelj za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto svog prebivališta, tužitelj ističe kako navedena činjenica ne znači da je isti time zloupotrijebio bolovanje ili prekršio radne obveze kako to pogrešno navodi tuženik, obzirom da bolest zbog koje je bio na bolovanju nije bila takve prirode da bi bio strogo vezan za kuću. Nadalje, navodi da nije sporno da je 11. studenog 2022. jednom kupcu otpremljena pogrešna roba, međutim predmetnog dana, tužitelj uopće nije obavljao poslove na izdavanju i otpremanju robe kupcima, već je zajedno s ostalim radnim kolegama, a po uputi nadređene mu osobe, obavljao poslove čišćenja, razvrstavanja i slaganja robe radi pripreme za inventuru. Dakle, ukoliko je prilikom otpreme robe došlo do greške, na način da je kupcu otpremljena roba koju isti nije naručio, tada za isto jedino može biti odgovoran voditelj skladišta koji robu prije otpreme iz skladišta nije prekontrolirao odnosno provjerio što je naručeno i što se otprema, a ne tužitelj kojemu navedeno nije u opisu posla. Osim toga, tuženik netočno navodi da mu je zbog navedene pogrešne isporuke robe nastala šteta, budući da je kupac odmah po primitku pogrešno mu isporučene robe obavijestio tuženika o tome te istu robu vratio tuženiku i preuzeo robu koju je zaista naručio. Dakle, nikakvih troškova oko povrata i zamjene robe odnosno dostave ispravne robe tuženik nije imao, budući da je kupac osobno vratio i preuzeo robu, te od tuženika nije tražio nikakvu naknadu troškova, štete i sl. Također, ističe se kako se isporuke pogrešne vrste robe kod tuženika događaju vrlo često i iste su se događale i prije navedenog događaja, stoga ovaj slučaj nije ni po čemu drugačiji niti specifičniji od drugih slučajeva u kojima je također bila pogrešno isporučena roba i to znatno veće vrijednosti te u kojem slučaju niti jednom radniku, a posebice voditelju skladišta, nije otkazan ugovor o radu niti izrečena pisana opomena. Dakle, opisane povrede koje tuženik stavlja na teret tužitelju su paušalni te ne predstavljaju opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, budući da u postupanju tužitelja nije bilo nikakvog skrivljenog ponašanja. Također, tužitelj ističe kako prilikom otkazivanja ugovora o radu nisu bile ispoštovane odredbe Zakona o radu zbog čega je počinjena bitna povreda koja Odluku čini ništavom. Naime, tuženik u Odluci navodi kako je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane odnosno da je isti saslušan prije donošenja Odluke, što je u potpunosti netočno. Tuženik prije donošenja sporne Odluke nije saslušavao tužitelja kako bi mu omogućio da iznese obranu, već ga pozvao kako bi mu uručio unaprijed pripremljeni pisani otkaz ugovora o radu odnosno Odluku. Dakle, tuženik je odluku o otkazu donio bez da je prethodno zaista omogućio tužitelju da iznese svoju obranu u vezi povreda koje mu se stavljaju na teret. Takvim postupanjem tuženik je postupio protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu, zbog čega je Odluka u cijelosti nezakonita i ništetna. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže utvrditi da je Odluka tuženika o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 17. studenog 2022. nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao, naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto skladištara poslova, kao i da se naloži tuženiku da nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužba paušalna i razlozi iste nisu obrazloženi. Tužba parcijalno navodi obrazloženje odluke o otkazu koju pobija. Tužitelj je dobio otkaz, a što proizlazi iz same Odluke o otkazu, jer je više puta povrijedio obveze iz radnog odnosa odnosno jer je postupio protivno odredbama Zakona o radu, i to: (i) kada je obavijestio tuženika o privremenoj nesposobnosti za rad po proteku više od 3 dana od dana nastupanja iste, (ii) kada je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto prebivališta odnosno boravišta i otišao na putovanje s partnericom u inozemstvo - Srbiju te (iii) nemarnim i nesavjesnim izvršavanjem radnih obveza radi čega je kupcu isporučena pogrešna roba. Tuženik osporava navode tužitelja da je isti telefonski putem obavijestio tuženika da je privremeno nesposoban za rad i da je završio zbog probavnih tegoba 7. srpnja 2022. na hitnom prijemu u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević odnosno da su bili u kontaktu. Tuženik sve do 12. srpnja 2022. nije znao iz kojeg razloga se tužitelj nije pojavio na poslu, odnosno o tome ga je tužitelj obavijestio po proteku više od 3 dana kada je nastupila privremena nesposobnost za rad, a radi čega je, između ostaloga, dobio opomenu pred otkaz zbog povrede radne obveze. Poziva se na odredbu čl. 37. Zakona o radu. Navodi tužitelja, da je tuženik imao saznanja o njegovoj privremenoj nesposobnosti za rad i vremenskom trajanju iste jer su bili u kontaktu uz obrazloženje da to potvrđuju doznake o bolovanju koje su predane tuženiku, su u cijelosti neistiniti. Pored toga, tuženik ističe kako predmetne doznake o bolovanju izabrani doktor obiteljske medicine izdaje na zahtjev samog radnika koji ga obavještava o nesposobnosti za rad kao i razdoblju trajanja bolovanja, odnosno istu izabrani doktor može izdati svom pacijentu bez pregleda tj. dovoljno je da se čuju putem telefona ili maila, radi čega ista ne može predstavljati dokaz u postupku radi utvrđivanja činjenice da li je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o spriječenosti za rad obzirom da ista samo potvrđuje činjenicu da je tužitelju bilo otvoreno bolovanja, a ne da je tuženik o tome bio obaviješten. Nadalje ističe, obzirom da privremena nesposobnost za rad obuhvaća odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom, sama činjenica da radnik zloupotrebljuje poštedu od rada čija je svrha da se zaposlenom omogući izlječenje i da se isti vrati na posao, a što radnik koristi umjesto ozdravljenja da ode na putovanje u drugu državu predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu odnosno takav radnik se ponaša krajnje neodgovorno prema sebe i prema poslodavcu. U odnosu na tvrdnje tužitelja da isti nije odgovoran za pogrešno isporučenu robu i da u slučaju nastale greške u otpremi robi za takvo postupanje jedino može biti odgovoran voditelj skladišta, tuženik navodi da kako je izvršavanje radnog zadataka spremanje robe spada u opis radnog mjesta tužitelja-skladištara, a potonje je razvidno iz Ugovora o radu. Naime, poslovi i radne zadaće skladištara su upravo: 1. Utovar/istovar i manipulacija robom; 2. Priprema robe za distribuciju; 3. Upravljanje i kontrola skladišnom dokumentacijom; 4. Priprema robe i dokumenata za utovar, pa tuženik smatra kako ne može biti jasnije da je upravo zadaća tužitelja pravilno pripremiti robu za distribuciju, upravljati i kontrolirati dokumentaciju skladištu (otpremnicu - narudžbu kupca) te pripremiti robu i dokumente za utovar, kao i napraviti sam utovar. Tužitelj je predmetnog dana prilikom obavljanja poslova radnog mjesta skladištara kupcu tuženika pripremio i utovario/izdao robu koja nije navedena na otpremnici, odnosno robu koju kupac nije naručio niti platio, a radi čega je kupcu isporučena pogrešna roba koja je skuplja od naručenog proizvoda čak 787,91 EUR-a. Tužitelj je takvim nemarnim, nesavjesnim izvršavanjem radne obveze povrijedio ugled tuženika, a uslijed čega su za tuženika nastali troškovi administracije povrata i zamjene robe te dostave ispravne robe kupcu. Dakle, sama zloporaba bolovanja predstavlja opravdan razlog za otkaz sukladno pravnoj praksi, a kada se tome dodaju još i ostale povrede, jasno je da je odluka o otkazu zakonita i razumno donesena, nakon svih postupaka tužitelja. Radi svega potonjeg navedenog, tuženik kao poslodavac je izgubio povjerenje u tužitelja čime su ispunjene pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 3. ZOR-a odnosno uz utvrđenje počinjenja radnji kojima je došlo do povrede obveza iz radnog odnosa, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tužitelju.

3. Podneskom od 23. svibnja 2025. tuženik navodi da mu nije prihvatljivo primiti radnika u radni odnos koji za vrijeme bolovanja isto zloupotrebljava i putuje na festival u drugu državu umjesto da koristi bolovanje za liječenje, s ciljem što bržeg povrata na rad. Nadalje, tuženiku nije prihvatljivo primiti radnika u radni odnos radnika koji ne postupa po uputama, ne prihvaća odgovornost za ništa što radi, nekritičan je i posao obavlja aljkavo, nemarno. Slijedom navedenoga tuženik, opreza radi, u slučaju da se Odluka o otkazu utvrdi nezakonitom, postavlja zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa s danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika (isteka otkaznog roka) te predlaže sudski raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. srpnja 2020. između tužitelja-protutuženog, kao radnika i tuženika protutužitelja s danom 2. siječnja 2023.

4. Tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 20. listopada 2025. naveo da se protivi prijedlogu tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, a u slučaju da sud prihvati takav zahtjev tuženika, tužitelj postavlja zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od osam ugovorenih plaća tužitelja, a koje prema ugovoru o radu iznose 6.743,86 kuna bruto mjesečno ili 895,06 eura. Slijedom stog osnova tužitelj potražuje isplatu iznosa od 7.160,48 eura uvećano za zatezne kamate tekuće počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci CI, II, TI, AI, ZI i RI te su saslušani tužitelji i zz tuženika kao stranke u postupku.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, kao i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika da se Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 17. studenog 2022. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2020., utvrdi nezakonitom i nedopuštenom te da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos, kao i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad kod tuženika na njegovo radno mjesto skladištar. Predmet spora je i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora kao i zahtjev tužitelja za naknadom štete na ime sudskog raskida ugovora o radu.

8. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2020. na radnom mjestu skladištar, da je tuženik 17. studenog 2022. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, da je tužitelj protiv iste 24. studenog 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 29. studenog 2022. te da se tuženik dopisom od 9. prosinca 2022. očitovao na zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava navodeći da u cijelosti ostaje kod odluke o otkazu, a koji dopis je tužitelj zaprimio 14. prosinca 2022., kao i da je da je tužitelj tužbu podnio unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

9. Između stranaka je sporno je li tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, predstavljaju li te povrede opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li navedena Odluka zakonita i dopuštena.

10. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod 10. srpnja 2020., sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika proizlazi da je člankom 3. ugovoreno da će radnik obavljati poslove i radne zadaće u okviru zanimanja: skladištar, a kojim Radnik obavlja sljedeće zadatke: istovar/utovar i manipulacija robom; zaprimanje robe i kontrola zaprimljene robe; smještaj robe na skladište; priprema robe za distribuciju; upravljanje i kontrola skladišnom dokumentacijom; priprema robe i dokumenata za utovar; materijalnu odgovornost za robu i sredstva za rad, te briga o urednosti i higijeni skladišnog prostora; druge poslove po uputi Poslodavca/nadređenog. Istim člankom je konstatirano da radnik potvrđuje kako je s navedenim opisom rada i zadataka i internim aktima poslodavca upoznat prije sklapanja Ugovora. Nadalje člankom 4. je ugovoreno da radnik može za vrijeme trajanja radnog odnosa biti raspoređen na druge zadatke osim onih u okviru njegova zanimanja, a koji zadaci odgovaraju stupnju njegove naobrazbe, znanja i sposobnosti. Radnik se obvezuje sve poslove iz članka 3. ovog Ugovora, kao i sve druge upute naloge Poslodavca, date u skladu s naravi i vrstom rada obavljati uredno, savjesno po primitku i prema svim pravilima posla - struke.

11. Iz Odluke o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 17. studenog 2022. proizlazi da se radniku JI redovno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2020. za radno mjesto skladištara poslova zbog kršenja radnih obveza.

11.1. Iz Obrazloženja odluke proizlazi da je radnik 12. srpnja 2022. dobio opomenu pred otkaz zbog povrede radne obveze, jer je o nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022, obavijestio Poslodavca tek 11. srpnja 2022., odnosno po proteku više od tri dana od dana privremene nesposobnosti. Nadalje, Radnik je zloupotrijebio bolovanje, budući da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto prebivališta, odnosno boravišta i otišao na putovanje sa partnericom, kako je to sam iskazao Poslodavcu. Poslodavac je upozorio J kako povrede radnih obveza ne može tolerirati i kako ista imaju za posljedicu gubitak povjerenja Poslodavca prema Radniku. Radnik je 11. studenog 2022. prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta skladištara isti obavljao aljkavo, nemarno, nesavjesno. Naime, Radnik je prilikom obavljanja poslova radnog mjesta skladištara predmetnog dana za kupca Poslodavca izdao robu koja nije navedena na otpremnici, odnosno robu koju kupac Poslodavca nije niti naručio niti platio. Tako Radnik kupcu Poslodavca nije isporučio robu AL-LIM 2X2500X3000 (onu što je kupac naručio), nego nešto sasvim drugo i to proizvod INOXNI-LIM. Proizvod koji je pogrešno isporučen kupcu od strane Radnika je skuplji čak 5.963.56 kn od naručenog proizvoda. Kupac se obratio Poslodavcu obavijestivši ga o navedenoj pogrešci u isporuci robe. Nemarnost u izvršavanju svojih radnih obveza je uzrokovala Poslodavcu povredu ugleda, troškove administracije povrata i zamjene robe te dostave ispravne robe kupcu. Imajući u vidu povrede radne obveze za koje je prethodno uručena opomena, te nove povrede radne obveze nemarnog obavljanja poslova svog radnog mjesta. Poslodavac je izgubio povjerenje u Radnika. Poslodavac smatra kako povrede radne obveze u svojoj ukupnosti predstavljaju opravdan razlog za donošenje Odluke, a smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć. Radniku je omogućeno iznošenje obrane, odnosno radnik je saslušan prije donošenja ove Odluke.

12. Iz Otpremnice broj 0005573 od 11. studenog 2022. proizlazi da je na istoj naznačeno „IZDAO KEMO ŽAC“.

13. Iz Izjave o činjenicama koja se nalazi na stranici 35 spisa proizlazi da TI potvrđuje da je 15. studenog 2022. bio prisutan kada je RI, direktor tuženika u prostorijama tuženika na temu pogrešnog izdavanja robe kupcu od 11. studenog 2022. od strane zaposlenika JI tražio da mu isti potvrdi da je upravo on nemarno i aljkavo izvršio radnu obvezu, a kako to proizlazi iz papira vezano za izdavanje robe, na što mu je JI rekao da je njegova krivnja.

14. Iz Izjava o činjenicama koja se nalazi na stranici 36 spisa proizlazi da BI potvrđuje da je 15. studenog 2022. bio prisutan kada je RI, direktor tuženika u prostorijama tuženika na temu pogrešnog izdavanja robe kupcu od 11. studenog 2022. od strane zaposlenika JI tražio da mu isti potvrdi da je upravo on nemarno i aljkavo izvršio radnu obvezu, a kako to proizlazi iz papira vezano za izdavanje robe, na što mu je JI rekao da je njegova krivnja.

15. Iz Izjave o činjenicama koja se nalazi na stranici 37. spisa proizlazi da CI potvrđuje kako je 12. srpnja 2022. bio prisutan kada je RI, direktor tuženika u prostorijama poslodavca pitao tužitelja zbog čega o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022., nije obavijestio poslodavca po proteku više od tri dana od dana privremene nesposobnosti, jer su se brinuli budući se uopće nije javljao, a nije dolazio na posao. JI je tom prilikom izjavio da je bio u Srbiji za vrijeme trajanja bolovanja s partnericom i ne vidi tu ništa sporno jer mu je kako sam kaže bilo dobro već u petak 8. srpnja 2022. i nije imao potrebu da se javi. Dakle, isti je izjavio da je napustio mjesto prebivališta, odnosno boravišta i otišao na putovanje u Srbiju za vrijeme bolovanja (koje je trajalo od 7. srpnja 2022. do 11. srpnja 2022.) te pritom o bolovanju nije obavijestio.

16. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 7. rujna 2021. proizlazi da je tužitelj kao radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu skladištara upozoren da je 6. rujna 2021. počinio povredu obveza iz radnog odnosa zbog učestalog korištenja privatnog mobitela za vrijeme rada. Upozoren je da je dužan uredno ispunjavati obveze iz radnog odnosa, kao i da u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa Radniku prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu. Iz obrazloženja proizlazi da je radnik 6. rujna 2021. za vrijeme rada provodio vrijeme na privatnom mobilnom uređaju u više navrata. Zadnji put kada ga je direktor tuženika vidio bilo je istoga dana u 13:50 sati gdje je bio prisutan i kolega II koji je u to vrijeme skupljao robu za kupca Alu- Lucijića. Radnik je do sada bio više puta usmeno upozoravan vezano za korištenje privatnog mobilnog uređaja za vrijeme rada te mu je bila skrenuta pažnja da je to nedopustivo te da će sljedeći put biti pismeno upozoren. Obzirom da je radnik ponovio povredu iz radnog odnosa donosi se navedeno Upozorenje.

17. Iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022. proizlazi da se ista odnosi na tužitelja te da je u istoj navedeno da je prvi dan nesposobnosti 7. srpnja 2022., a očekivano trajanje bolovanja je pet dana.

18. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 11. srpnja 2022. proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 7. srpnja 2022. do 11. srpnja 2022., s kojim danom je zaključena privremena nesposobnost za rad.

19. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, proizlazi da je tužitelj na graničnom prijelazu Bajakovo 7. srpnja 2022. prešao granicu u smjeru izlaza, a 11. srpnja 2022. prešao granicu u smjeru ulaza.

20. Svjedok CI, koji je bio zaposlen kod tuženika u vrijeme donošenja osporene odluke na radnom mjestu u komercijali-prodaja, je u svom iskazu naveo da je radio zajedno sa tužiteljem u skladištu. Naveo da je tužitelj u mjesecu srpnju 2022. bio na bolovanju, bio je prisutan u trenutku kad se tužitelj vratio s bolovanja na posao. Toga dana tužitelj je bio pozvan na razgovor kod direktora. U razgovoru s tužiteljem doznao je da tužitelj nije poslodavca na vrijeme obavijestio o bolovanju. Tužitelj mu je sam rekao da nije dostavio poslodavcu doznake o bolovanju. Tužitelj mu je ispričao da je za vrijeme bolovanja otišao na festival u Srbiju. U opisu radnog mjesta tužitelja je bilo izdavanje robe, slaganje, pripremanje robe. Tužitelj je bio zadužen kupcu predati robu koju je isti naručio. Svjedok nije bio prisutan u skladištu 11. studenog 2022., ali su mu kolege ispričali da je došlo do greške prilikom isporučivanja robe kupcu, kolege su ispričale da je upravo tužitelj napravio grešku pri slaganju i isporučivanju robe. Tužitelj je trebao u konkretnom slučaju robu složiti odnosno pripremiti sukladno sačinjenoj otpremnici a ista je predmetne zgode bila propisno sačinjena. Tužitelj mu je sam rekao da je predmetnog dana isporučio krivu robu kupcu. Radilo se o većoj količini robe. Zbog pogreške tužitelja poslodavcu je nastao trošak povrata robe, isporuka nove robe. Potvrdio je da je Izjavu o činjenicama dao nakon što se tužitelj vratio s bolovanja te nakon što je tužitelj bio pozvan na razgovor kod direktora. Ne sjeća se kada je izjava sačinjena. Podatak o početku i završetku tužiteljevog bolovanja, a koji podatak je naveden u sačinjenoj pisanoj izjavi, saznao je iz razgovora s tužiteljem.

21. Svjedok II, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu šef skladišta, je u svom iskazu naveo da je tužitelj napravio pogrešku pri izdavanju robe kupcu. Radilo se o limu, a tužitelj je kupcu izdao količinu lima koja je 2-3 puta skuplja od naručene robe. O ovome je saznao preko kolega jer nije bio na mjestu događaja. Tužitelj je prilikom izdavanje robe imao sačinjenu otpremnicu koja je bila ispravno sačinjena te je trebao postupiti po njoj. Tužitelju je u opisu radnog mjesta ulazilo i izdavanje robe. Ima saznanja o tome da je tužitelj u mjesecu srpnju 2022. bio na bolovanju te da je za vrijeme bolovanja otišao na festival u Srbiju. Tužitelj mu je sam ispričao o tome a isto je tužitelj ispričao i direktoru. Tužitelj je bio pozvan na razgovor kod direktora zbog toga te mu je poznato da je tužitelj dobo opomenu pred otkaz, a misli da je tužitelj više puta dobio opomenu. U slučaju kada ima vremena tada voditelj skladišta vrši kontrolu izlaza robe. Voditelj skladišta ne može uvijek vršiti kontrolu izlaza sve robe. U konkretnom slučaju upravo je kupac reagirao kada je dobio robu koju nije naručio, o tome je obavijestio tuženika, a pretpostavlja da je zbog toga došlo do dodatnih troškova tuženiku.

22. Svjedok TI, koji je u vrijeme donošenja osporene odluke bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu šef skladišta i prodaja, je u svom iskazu naveo da se ne sjeća svih detalja događaja od 11. studenoga 2022., pretpostavlja da je toga dana bio šef skladišta ali ne zna da li je baš bio prisutan na radnom mjestu. Zna da je u jednom trenu došlo do isporuke pogrešne robe kupcu. Tužitelj je radio na radnom mjestu skladištar te je u opisu njegovog radnog mjesta bila i obaveza pripremanje robe za isporuku iste kupcu. Ponekad bi se tijekom radnog vremena ako bi to dozvoljavale druge obaveze provjeravala pripremljena isporuka robe. Ne zna je li 11. studenoga 2022. bila vršena provjera pošiljke koju je trebao pripremiti tužitelj. Kod tuženika je bila propisana procedura isporuke robe na način da su postojale tri otpremnice a jednu potpisuje osoba koja je pripremila robu za isporuku dok druge dvije idu na knjiženje. Ne sjeća se da je sačinjavao i potpisao pisanu izjavu povodom događaja od 11. studenoga 2022. Sjeća se da je s tužiteljem razgovarao oko pogrešne vrste robe koja je izdana kupcu. Misli da je tužitelj u tom razgovoru rekao da je on pripremao robu. Sjeća se da je tužitelj bio na bolovanju, a da je za vrijeme bolovanja otišao na festival. U slučaju da je vršena kontrola sačinjene otpremnice i pripremljene pošiljke tada bi otpremnicu potpisao on ako je vršio kontrolu, a u slučaju da kontrola nije vršena otpremnicu bi potpisao onaj tko je slagao robu. U slučaju da je vršena kontrola pripremljene pošiljke tada otpremnicu potpisuje i osoba koja je pripremila pošiljku a isporuku i osoba koja je kontrolirala istu. Iz predočene otpremnice je razvidno da na istoj nema njegovog potpisa što znači da nije vršena kontrola. Kod tuženika je radio i AI kojeg su zvali K. Ne sjeća se je li 11. studenoga 2022. u skladištu radilo više osoba na pripremi i slaganju robe.

23. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se vezano uz bolovanje u srpnju 2022. sjeća da je negdje u srijedu, ne može se sjetiti datuma, u večernjim satima završio na zaraznoj zbog crijevne viroze, odmah sutradan zbog viroze otvorio je bolovanje te je o istome odmah obavijestio svoga poslodavca. Sada se ne sjeća s kim je razgovarao, samo zna da je telefonskim putem obavijestio poslodavca da je na bolovanju. Njegova doktorica mu je rekla da ne dolazi kod nje do ponedjeljka zbog toga što je bolestan, a bilo je vrijeme corone te da u ponedjeljak dođe na kontrolu i po doznake. Kako se već sutradan osjećao bolje, a njegova djevojka je imala službeni put u Srbiju ista ga je zamolila da ode s njom na put da joj bude pratnja. Na putu u Srbiji su bili do nedjelje, a u ponedjeljak je kod svoje doktorice uzeo doznake te iste predao poslodavcu. Što se tiče događaja od 11. studenoga 2022. iskazuje da je toga dana radio na svome radnom mjestu skladištara. On i kolega AI su u to vrijeme već mjesec dana slagali oštećenu robu te istu sortirali. Navedenog dana je nastala gužva jer su došli kupci. Osim njega i kolege AI radili su i II i SI. Njemu je tada neposredno nadređeni bio upravo SI koji je bio jedini zadužen za ulaz robe i izlaz robe jer je bio šef skladišta, a on sam nije još imao puno iskustva za rad na tom radnom mjestu te mu je pomagao II. Obzirom na nastalu gužvu II i SI su pozvali njega i kolegu AI da im dođu pomoći pripremiti robu za kupca odnosno pronaći lim koji je kupac naručio. Oni su im u tome pomogli ali izričito iskazuje da on nije bio taj koji je kupcu izdao pogrešnu robu jer za isto nije bio ovlašten. Nakon što mu je dan na uvid potpis na otpremnici koja se nalazi na stranici 24 spisa iskazuje da se na istoj ne nalazi njegov potpis niti stoje navodi da je on izdao robu. Tada je jedini odgovoran za isporuku robe kupcu bio SI. Radi navedenog osporava sve navode iz odluke o otkazu jer se ne smatra krivim ni za jednu povredu koja mu je stavljena na teret. Kupac kojem mu je isporučena pogrešna roba došao je nazad kod tuženika i ukazao na to da mu je isporučena pogrešna roba te su stoga oni u skladištu bili pozvani da zamijene pogrešno isporučenu robu, a sve se odvijalo u najnormalnijem tonu, nitko nije radio nikakve probleme. Inače se znalo događati da se kupcima isporučuje pogrešna roba i pune veće vrijednosti. Dalje navodi da je 11. studenoga 2022. bio odgovoran za obavljanje radnog zadatak kojeg mu je dao šef skladišta ili poslovođa, a tada je njegov radni zadatak bio da s AI slaže oštećenu robu iza skladišta. Nakon što su njega i AI kolege pozvale upomoć svi zajedno su sudjelovali u slaganju robe. Njega i AI su pozvali da dođu pomoći pronaći lim, ne može se sjetiti tko je na kraju pronašao lim, ali zna da su svo četvero sudjelovali u slaganju lima, kao i pri sastavljanju otpremnice sa stranice 24 spisa. Također iskazuje da su on i AI jedino tu otpremnicu složili taj cijeli mjesec dana jer su cijeli taj period radili na slaganju oštećene robe. Inače posao skladištara se sastoji u tome da nakon što dobije otpremnicu istu pročita, robu pronađe u skladištu i istu složi, napiše se tko je kupac, napiše se broj otpremnice te nakon što dođe kupac šef skladišta sve provjeri te se roba i isporuči kupcu. Za vrijeme puta u Srbiju nije posjetio festival Exit, već je isti posjetila njegova djevojka koja je otišla sama na festival. On je poslodavcu rekao da je bio na putu u Srbiji jer ga je šef tražio kod kuće za vrijeme dok je bio na putu. Njega inače zovu O.

24. ZZ tuženika BI je iskazao da je od listopada 2020. do listopada 2024. bio direktor prodaje. Naveo je da je u srpnju 2022. dobio informaciju od kolege također direktora tuženika RI da je tužitelj za vrijeme bolovanja bio na putu u Srbiju na festivalu te je tužitelj zbog toga što je za vrijeme bolovanja napustio mjesto svoga stanovanja dobio od poslodavca opomenu, ne zna da li pisanu ili usmenu. Kod tuženika je inače procedura da kod pripreme i isporuke robe kupcu šef skladišta uzme otpremnicu iz ureda, istu pročita, ode u skladište te podijeli radne zadatke skladištarima u skladištu koji tada po njegovoj uputi odu po robu koja je naznačena u otpremnicu istu poslože te se tako pripremljena roba izdaje kupcu. Ako je moguće šef skladišta pregleda da li je sve u skladu s otpremnicom, ali nije izričito određeno da šef skladišta uvijek mora izvršiti provjeru pripremljene robe. Naveo je da su 11. studenoga 2022. u skladištu radili tužitelj, II, ŽI, TI i AI. Misli da su svi petero radili na pripremi i slaganju robe. Predmetnog dana kupcu je izdana pogrešna roba te je kupac nakon što je isto uvidio vratio robu te zatražio robu koju je naručio. Inače kupcu je izdan Inox lim koji je puno veće vrijednosti od naručenog lima. Nakon što su pregledali otpremnicu koja se tiče izdane robe utvrđeno je da je na istoj navedeno da su robu izdali tužitelj i AI kojeg su svi zvali K. Inače pravilo je bilo da se na otpremnicu potpiše onaj koji je pripremio i izdao robu kupcu kao i da se navede datum i vrijeme kada je roba izdana. Nakon utvrđene nepravilnosti kod poslodavca je pokrenuta istraga s ciljem da se utvrdi tko je odgovoran za pogrešno izdavanje robe pa su tako zatražene izjave od svih prisutnih u skladištu. Sjeća se da su sve osobe iz skladišta dali pisanu izjavu da je upravo tužitelj taj koji je rekao da je roba koja je pripremljena upravo ta koja je i naručena. Sjeća se da su izjave sačinjene u pisanom obliku, ali se ne sjeća tko je sačinio sadržaj istih samo zna da su izjave potpisane. Izjave su uzete od II, TI i CI a ne zna da li je izjava uzeta od C. Kako je iz izjava proizlazilo da je tužitelj odgovaran za pogrešno isporučenu robu poslodavac nije poduzimao pravne korake protiv AI. Tuženik je kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika zbog toga što je tužitelj za vrijeme bolovanja bio na putu odnosno nije mirovao. Tada je tužitelj dobio opomenu zbog toga ali su mu svejedno dali drugu šansu da ponovno zadobije povjerenje. Zbog pogrešno isporučene robe ruši se ugled poslodavca, a ujedno se stvaraju i dodatni troškovi i poslodavcu i kupcu. Inače kod tuženika nije bilo uobičajeno da se kupcima izdaje pogrešna roba. Iako nije bilo uobičajeno da se isporučuje pogrešna roba kupcima isto se ponekad znalo dogoditi kod tuženika. Zbog takvih situacija nikada nitko od zaposlenika nije dobio otkaz već su bile podijeljene opomene. Kupac je robu koju je zaprimo vratio te mu je izdana upravo ona roba koju je naručio a kupac je i platio naručenu robu. Zbog pogrešno isporučene robe poslodavcu je nastao trošak u dodatnom radu radnika

25. Svjedok AI, koji je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladištara, je u svom iskazu naveo da je do 11. studenoga 2022. kada je došlo do krive isporuke robe kod tuženika radio svega mjesec dana. Toga dana on i tužitelj su bili upućeni da u skladištu pronađu naručeni lim te isti pripreme za isporuku. Kako nije imao iskustva nije ni znao prepoznati vrste limova koje su se nalazile u skladištu. Tužitelj i on su zajedno pripremili lim, lim su skinuli sa polica, a tužitelj je lim utovario u kombi. Potpis na otpremnici nije njegov potpis. Skladištari su inače imali zadatak potpisati otpremnicu. Ne može se sjetiti jesu li 11. studenoga 2022. dobili na potpis otpremnicu. Što se tiče otpremnice, ista se sačinjava prije pripreme robe, te skladištari istu dobiju, pročitaju te su dužni pronaći robu prema sačinjenoj otpremnice i istu isporučiti. Nakon predmetne zgode čuo je da je lim koji je bio isporučen bio pogrešan. Njega poslodavac nije tražio nikakvu izjavu povodom toga događaja. Predmetnog dana on je bio isključivo u svojstvu pomoćnika tužitelju te je tužitelj toga dana kontaktirao s kupcem. Naveo je da su 11. studenoga 2022. u skladištu bili tužitelj, II, ŽI i on. Toga dana je šef im je bio ŽI, postupak pripremanja robe tekao je uobičajeno, pretpostavlja da im je netko od nadređenih dao otpremnicu koju je uzeo iz ureda, istu je u svakom slučaju predao tužitelju, a tužitelj je njega pozvao da mu dođe pomoći u pripremi robe. Kupac nije radio nikakve probleme zbog krivo isporučene robe

26. Svjedok ZI je u svom iskazu naveo da je 11. studenoga 2022. došao u skladište tuženika preuzeti naručeni lim. Naručenu robu mu je izdao tužitelj, a s njim je bio još jedan njegov kolega. Sjeća se da je upravo tužitelj potpisao otpremnicu jer je on tužitelju predao u ruke nalog. Da je dobio pogrešnu robu primijetio je tek kada je došao kod svoga poslodavca. Odmah se vratio u skladište tuženika, tamo je zatekao tužitelja, istome je rekao da mu je isporučena pogrešna roba. On je zbog ove situacije imao zanemarive dodatne troškove u vidu troškova goriva. Dalje je naveo da je i nakon ovog događaja surađivao s tuženikom, a to radi i danas.

27. Svjedok RI je u svom iskazu naveo da tužitelj kroz mjesec srpanj 2022. nije došao na posao para dana. Nakon što je prošao vikend te tužitelj nije došao na posao ni prvi radni dan u idućem tjednu, a u međuvremenu se nije javio nikome od kolega, niti njemu kao direktoru niti njegovim suradnicima, otišao je na adresu stanovanja tužitelja. Tamo je zatekao majku tužitelja koja mu je rekla da je s tužiteljem sve u redu i da se tužitelj nalazi na putu u Srbiji zajedno sa svojom djevojkom. Isto je potvrdio tužitelj naknadno. Tužitelj je naknadno dostavio doznake za bolovanje. Nadalje iskazuje da je tužitelja pozvao na razgovor odmah prvi dan nakon što je došao na posao, sastanak se odvijao u prisutnosti svjedoka CI, a tužitelj je na tom sastanku potvrdio da je bio na putu u Srbiji, nakon što se njegovo zdravstveno stanje poboljšalo. Tužitelju je tada izrečeno upozorenje zbog neopravdanog izostanka. Nadalje u mjesecu studenome 2022. tužitelj je kao skladištar izdao pogrešnu robu kupcu, radilo se o zamjeni robe te je kupcu izdana roba puno veće vrijednosti nego je bila naručena. Tužitelj je u svojstvu skladištara pripremo i sakupljao robu unutar skladišta te je kao takav i bio odgovoran za pogrešno izdavanje robe. Na dan kada je kupcu izdana pogrešna roba u skladištu je radio i AI koji je bio novo zaposlen te kojem je tužitelj bio mentor, pa je stoga za izdavanje robe bio odgovoran isključivo tužitelj. Kod tuženika je dobro razrađena procedura izdavanja robe na način da se u uredu pripremi nalog za izdavanje robe koje preuzimaju skladištari te po sačinjenom nalogu trebaju prikupiti robu navedenu na nalogu i istu izdati kupcu. Tužitelj je zbog pogrešno izdane robe kupcu ponovno bio pozvan na razgovor u prisustvu svjedoka, a tužitelj je na sastanku potvrdio da je on bio taj koji je izdao kupcu pogrešno naručenu robu. Tuženik je zbog ovakve povrede tužitelja imao reputacijsku štetu jer mu je time narušen ugled. Zbog povreda koje je tužitelj počinio tuženik je kao poslodavac odlučio tužitelju otkazati ugovor o radu. Prije toga tužitelju je ponuđen sporazumni raskid radnog odnosa. Kod tuženika se znalo događati i da neki drugi zaposlenici izdaju kupcima pogrešno naručenu robu, a tuženik zbog toga nikada nije ni jednom zaposleniku otkazao ugovor o radu, ali se u tim situacijama dogovorio sa zaposlenicima oko sporazumnog raskida radnog odnosa. Tužitelj nije pokazao žaljenje nakon što je upozoren da je kupcu izdao pogrešnu robu, a roba koju je izdao tužitelj je bila veće vrijednosti od naručene. Zbog takvog propusta tužitelja kasnila je isporuka drugim kupcima jer je krivo isporučenu robu trebalo vratiti te kupcu izdati ispravno naručenu robu. Kupac kojem je roba pogrešno isporučena je negodovao zbog te situacije a također je negodovao i kupac kojem je ta roba trebala biti isporučena. Kupac kojem je isporučena pogrešna roba nije zbog toga prekinuo poslovnu suradnju s tuženikom ali je tuženik morao zbog te situacije uložiti dodatni trud i financijska sredstva da se ta suradnja održi.

28. Tužitelju se u pobijanoj odluci o otkazu stavlja na teret da je obavijestio tuženika o privremenoj nesposobnosti za rad po proteku više od tri dana od dana nastupanja iste, da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto prebivališta odnosno boravišta i otišao na putovanje te da je nemarnim i nesavjesnim izvršavanjem radnih obveza kupcu isporučena pogrešna roba.

29. Iz provedenih dokaza sud je kao nedvojbeno zaključio da je tužitelj počinio povrede koje su mu osporenom odlukom stavljene na teret.

30. Naime, sud je cijenio vrlo opsežne iskaze svjedoka, ali samo u dijelu koji su odlučni u ovom predmetu, odnosno u dijelu u kojem su iskazivali o onome što se tužitelju stavlja na teret u obrazloženju odluke o otkazu, dok sud iste nije cijenio u preostalom dijelu koji nije odlučan u ovom predmetu. Sud je također cijenio i pročitanu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.

31. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svih saslušanih svjedoka i zz tuženika, budući su isti jasni i logični te međusobno suglasni u bitnim dijelovima, kao i sukladni prilazećoj dokumentaciji. Naime, svi saslušani svjedoci su potvrdili da tužitelj nije u propisanom roku obavijestio tuženika kao poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad te da je tužitelj za vrijeme bolovanja napustio mjesto stanovanja te otišao na put (što među strankama nije sporno te je isto utvrđeno i potvrdom Uprave za granicu), a zbog čega je tužitelj bio usmeno upozoren. Okolnost da je radnik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zloupotrijebio pravo na korištenje bolovanja, predstavlja osobito tešku povredu obaveze iz radnog odnosa. Tužitelj je uslijed navedenog postupanja dobio usmenu opomenu pred otkaz, a pri tome se ističe da je tužitelj i prije toga bio pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa kako to proizlazi iz Upozorenja od 7. rujna 2021. koje je tužitelju uručeno zbog višestrukog korištenja privatnog mobilnog uređaja za vrijeme radnog vremena unatoč brojnim usmenim upozorenjima, što pokazuje odnos tužitelja prema radu i obvezama. Nadalje, iz iskaza svjedoka UI kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio taj koji je kupcu izdao pogrešno naručenu robu, kao i da je on predmetnog dana bio pomoćnik tužitelja jer još nije imao iskustva u radu, a također svjedok ZI je potvrdio da mu je upravo tužitelj izdao robu koju nije naručio. Svjedoci CI, TI i RI su suglasno naveli da im je tužitelj u razgovoru potvrdio da je upravo on izdao kupcu pogrešnu robu. Iz pisanih i potpisanih izjava zaposlenika tuženika razvidno je kako je tužitelj nemarno izvršavao radne obveze, odnosno nije na dovoljno pažljiv način izvršavao svoje radne zadatke precizno opisane u ugovoru o radu za koje je bio zadužen te navedeno predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja je u konkretnom slučaju predstavljala opravdani razlog za redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

32. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja te je isti ocijenio neuvjerljivim. Naime, tužitelj u svome iskazu navodi da je obavijestio na vrijeme svog poslodavca o privremenoj nesposobnosti iza rad, dok iz iskaza saslušanih svjedoka, koje je sud u cijelosti prihvatio, kao nedvojbeno proizlazi da im je tužitelj sam rekao da je bio pozvan na razgovor jer nije poslodavca na vrijeme obavijestio o svojoj nesposobnosti za rad. Nadalje, tužitelj tvrdi da predmetne zgode nije bio odgovoran za izdavanje robe kupcu, iako iz opisa posla njegovog radnog mjesta kao nedvojbeno proizlazi da je kao skladištar bio zadužen i za izdavanje robu kupcu.

33. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog toga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radnika pisano opomene na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR.

34. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik ispunio oba zakonom propisana uvjeta, obzirom da je tužitelj zbog činjenice da nije u zakonom propisanom roku obavijestio poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad te je za vrijeme bolovanja napustio mjesto stanovanja i otišao na put, bio usmeno upozoren te mu je tom prilikom bilo ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveza iz radnog odnosa, a kako to proizlazi iz iskaza zz tuženika i svjedoka RI koje je sud u cijelosti prihvatio. Također iz iskaza CI i II kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio pozvan na razgovor kod direktora po povratku s bolovanja. Iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj već bio upozoren na obveze iz radnog odnosa Upozorenjem od 7. rujna 2021. kojom prilikom mu je ukazao na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede obveze iz radnog odnosa, a također prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, tuženik je tužitelju omogućio iznošenje svoje obrane, kako to proizlazi iz iskaza RI i MI, koji je u svom iskazu potvrdio da je povodom pogrešno izdane robe kod tuženika pokrenuta istraga te je od svih uključenih osoba zatraženo očitovanje.

35. Naime, sud je mišljenja da je tuženik osnovano u takvog radnika izgubio povjerenje zbog čega mu nije prihvatljivo da se nastavi takav radni odnos pa je takvim postupanjem tužitelja i po stavu ovog suda počinjena osobito teška povreda radne obveze koja opravdava izricanje otkaza. Za odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja radnika dovoljno da se ostvare povrede obveza iz radnog odnosa koje su preuzete ugovorom o radu, a prema stavu ovog suda pri tome nije bitno da li je tuženiku bila učinjena kakva materijalna šteta, već je bitno da li su povrede radnih obveza ostvarene i da li iste imaju takav karakter da opravdavaju otkaz o radu.

36. Obzirom na sve prednje navedeno, ovaj sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza kod ovog suda, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužitelj počinio povrede obveze iz radnog odnosa koje su opisane u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog tužiteljevog skrivljenog ponašanja od 17. studenog 2022., a koje povrede opravdavaju otkazivanje tužiteljevog Ugovora o radu. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra da je tuženik u odnosu na povrede radne dužnosti za koje se tereti tužitelj dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a sve u skladu s čl. 135. st. 3. ZR-a. Naime, sud je mišljenja da je tuženik osnovano u takvog radnika izgubio povjerenje zbog čega mu nije prihvatljivo da se nastavi takav radni odnos te da je takvim postupanjem tužitelja i po stavu ovog suda počinjena povreda radne obveze koja opravdava izricanje otkaza.

37. Sud ukazuje da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a u skladu s čl. 7. st. 1. ZR. Nadalje, sud ukazuje da je radnik, tj. konkretno tužitelj sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR bio obvezan, odnosno dužan u radnom odnosu kod tuženika pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona i propisa te internim aktima poslodavca. Pri tome sud ukazuje da kada radnik ne postupa na navedeni način, tj. ponaša se suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca, a što je i utvrđeno za tužitelja u predmetnom postupku, da tada poslodavac, ovdje konkretno tuženik, s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika. Niti jedan poslodavac nije dužan u radnom odnosu trpjeti radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, eventualno nanosi i štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu.

38. Stoga je ovaj sud osporenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja utvrdio zakonitom i dopuštenom, odnosno sud je ocijenio da je tuženik donio zakonitu odluku po zakonito provedenom postupku. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te da radni odnos nije prestao, a budući da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto temeljem sklopljenog Ugovora o radu.

39. Budući da je radni odnos tužitelju prestao osnovom Odluke o otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, nema uvjeta za sudskim raskidom ugovora o radu kako se to traži podredno postavljenim protutužbenim zahtjevom tuženika slijedom čega je isti također odbijen.

40. Kako nema uvjeta za sudskim raskidom ugovora o radu, nema ni uvjeta za naknadom štete zbog raskida ugovora o radu pa je odbijen i podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 7.160,48 eura.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen.

42. Tuženiku je u ovom postupku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 500,00 eura, koji trošak je dužan platiti tužitelj.

42.1. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO- a), tekućima od presuđenja do isplate.

43. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

44. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja-protutuženika

2. punomoćniku tuženika-protutužitelja