REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: P-178/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Tomislav Metić, odvjetnik iz Požege protiv tuženika Tekija d.o.o., [adresa] OIB 57790565988, radi proglašenja ovrhe nedopuštena, nakon glavne rasprave održane 13. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dominika Brekala, odvjetnika iz Požege i punomoćnice tuženika MK i presude objavljene 19. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Proglašava se nedopušteno pljenidba i prijenos tražbine ovrhovoditelja/tuženika Tekija d.o.o. sa sjedištem na adresi [adresa], 34000 Požega, OIB 57790565988 temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenom od strane ovrhovoditelja/tuženika protiv ovršenika/tužitelja zaprimljen u Financijskoj agenciji dana 27. svibnja 2024., a koji proizlazi iz presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi broj P-793/2013-3 od 22. siječnja 2014. koja je postala ovršna 14. veljače 2014. II Nalaže se tuženiku Tekija d.o.o., OIB 57790565988 da tužitelju UK, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 679,63 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i u
Obrazloženje
1. Tužitelj PK podnio je tužbu protiv tuženika Tekija d.o.o radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je tužitelj zaključkom od 5. srpnja 2024., a kojeg je primio 21. srpnja 2025. upućen da u roku od 15 dana od dostave istog pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Tužitelj sukladno navedenom zaključku podnosi tužbu. Dana 22. siječnja 2014. Općinski sud u Požegi donio je presudu broj P-793/2013-3 koja je postala pravomoćna i ovršna 14. veljače 2014. i temeljem koje se ovršeniku nalaže isplatiti novčani iznos u visini od 2.523,06 kn zajedno sa kamatama u iznosu od 304,41 kn obračunanom do 30. rujna 2013., ukupno 2.827,47 kn te daljnje zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 2.523,06 kn počev od 1. listopada 2013. pa sve do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i da naknadi trošak parničnog postupka od 825,00 kn. Po navedenoj presudi tuženik je dana 27. svibnja 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem koje je ovršeniku zaplijenio novčani iznos u visini od 1.085,17 eur, a ostao je nenaplaćen novčani iznos od 0,30 eur s daljnjim zakonskim zateznim kamatama. Iz priložene dokumentacije je vidljivo kako tuženik od pravomoćnosti presude dakle od 14. veljače 2014. do 27. svibnja 2024. po ovršnoj presudi nikad nije pokrenuo nikakav postupak naplate svojih potraživanja odnosno nije došlo do prekida zastare. Sukladno navedenom evidentno je kako je protekao zastarni rok predviđen odredbom iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je uređeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina te je ispunjen uvjet iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Sukladno navedenom tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu protiv tužitelj zaprimljen u Financijskoj agenciji 27. svibnja 2024., a koja proizlazi iz presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi broj P-793/2013-3 od 22. siječnja 2014. koja je postala ovršna 14. veljače 2014. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Tuženik Tekija d.o.o. na odgovor na tužbu naveo je da je tužbeni zahtjev neosnovan i predložio je odbiti ga kao neosnovan u cijelosti. Tuženik je temeljem pravomoćne presude broj P-793/2013-3 od 27. svibnja 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije. Tužitelj je korisnik vodnih usluga tuženika te je iste usluge koristio iz čega proizlazi da je obveza podmiriti ih i ne postoje osnove da se tužbeni zahtjev usvoji.
3. Tužitelj se u podnesku od 5. prosinca 2025. očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da tuženik čini nespornom tvrdnju tužitelja koja proizlazi iz priložene dokumentacije kako je 27. svibnja 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu, a temeljem presude koja je postala pravomoćna 14. veljače 2014. Iz dostavljenog očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije za tužitelja od 13. lipnja 2024. nedvojbeno proizlazi kako tuženik od 2007. nikada nije pokrenuo postupak naplate na računima tužitelja temeljem navedene pravomoćne presude. Dakle, prošlo je 10 godina i 3 mjeseca od pravomoćnosti presude do pokretanja postupka prisilna naplate pa je evidentno da je nastupila zastara potraživanja tuženika te je takva ovrha nedopuštena.
4. Na pripremnom ročištu odnosno ročištu glavne rasprave tuženik se pozvao na članak 237. Zakona o obveznim odnosima koji određuje da zastara ne teče za svo vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze kao i na Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojima je dodan članak 25A kojim je određeno da će Fina zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenika fizičku osobu za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, u ovom slučaju odnosi se na pandemiju Covid 19 koja je ugrožavala zdravlje građana. Ova mjera je bila određena na 3 mjeseca, a Vlada Republike Hrvatske je naknadno donijela odluku o produženju roka trajanja posebnih okolnosti kojom odlukom je produžen rok trajanja posebnih okolnosti do 18. listopada 2020.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Požegi broj Ovr-442/2024-2 od 5. srpnja 2004., presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi broj P-739/2013-3 od 22. siječnja 2014., zahtjev za izravnu naplatu od 27. svibnja 2024. i očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje Fine (listovi 12-5 do 112-6).
6. Nesporno je, a utvrđeno je i temeljem izvedenih dokaz da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate ukupnog iznosa od 1.085,17 eur protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Požegi broj P-793/2013-3 od 22. siječnja 2014. koja je postala pravomoćna i ovršna 14. veljače 2014. na računima tužitelja, a zahtjev za izravnu naplatu predan je Financijskoj agenciji Požega 27. svibnja 2024.
7. Tužitelj je kao ovršenik podnio sudu 18. lipnja 2024. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te je sud rješenjem broj Ovr-442/2024-2 od 05. srpnja 2024. donio rješenje kojim je odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate i zaključak kojim je tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).
8. Dakle, tužitelj kao ovršenik traži proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona .
9. U članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) navedeno je da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
10. Dakle, tužitelj je upućen u parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je za tražbinu tužitelja nastupila zastara.
11. Tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužitelja kao ovršenika postupak izravne naplate kod Financijske agencije Požega na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Požegi broj P-793/2013-3 od 22. siječnja 2014., a koja je postala pravomoćna i ovršna 14. veljače 2014. dana 27. svibnja 2024.
12. Sud nalazi da je nastupila zastara potraživanja tuženika iz naprijed navedene pravomoćne presude.
13. Naime, prema odredbi članka 214. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
13.1. Člankom 216. istog Zakona određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
13.2. Člankom 225. istog Zakona određeno je da tražbina zastarijeva za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
13.3. Člankom 233. istog Zakona određeno je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
13.4. Prema članku 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
14. Budući je sud nesporno je utvrdio da je ovršna isprava temeljem koje je tuženik zatražio izravnu naplatu postala pravomoćnom i ovršnom 14. veljače 2014., a tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu 27. svibnja 2024., dakle po proteku 10 godina to je nastupila zastara potraživanja tuženik.
15. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesen od strane tuženika protiv tužitelja zaprimljen kod Financijske agencije 27. svibnja 2024., a koja proizlazi iz presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi broj P-793/2013-3 od 22. siječnja 2014. koja je postala ovršna 14. veljače 2014. prihvatio i odlučio kao u točki I izreke.
16. Tuženik se poziva na odredbu članka 237. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.
16.1. Isto tako se poziva na Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je dodan članak 25a kojim je određeno da će FINA zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenika fizičke osobe za vrijeme trajanja posebnih okolnosti i u ovom slučaju se odnosi na pandemiju Covid 19 koja je bila određena na 3mjeseca i produljena odlukom Vlade Republike Hrvatske do 18. listopada 2020.
17. Nije sporno da je odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 11. ožujka 2020. proglašena epidemija bolesti Covid 19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 za područje čitave Republike Hrvatske, a odlukom Vlade Republike Hrvatske od 11. svibnja 2023. proglašen je prestanak epidemije te bolesti.
18. Sud nalazi da epidemija navedene bolesti u razdoblju od ožujka 2020. kada je proglašena epidemija do svibnja 2023. kada je proglašen prestanak epidemije ne predstavljaju nesavladive prepreke zbog kojih zastara ne teče jer su svo vrijeme trajanja epidemija državna tijela i institucije radile iako u nešto manjem opsegu te je i kroz to vrijeme bilo moguće bilo sudskim putem bilo putem nadležne financijske agencije zahtijevati ispunjenje obveze. Tome u prilog govori i Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 47/2020) na koji se tuženik poziva i Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/2020). Naime, time je određeno da FINA zastaje s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenika – građanina i fizičke osobe koja obavlja registrirane djelatnost ili se bave slobodnim zanimanjem za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, a te posebne okolnosti je zakon i definirao, a radilo se o ublažavanju ekonomskih posljedica nastalih uslijed epidemije virusa Covid-19 i taj zastoj trajao je do 18. listopada 2020.
18.1. Dakle i kroz vrijeme kada je proglašene epidemija vjerovnik je mogao pokrenuti postupak prisilne naplate svoje tražbine, ali je financijska agencija zastajala s provedbom kroz vrijeme određeno navedenim zakonima.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP-a). Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa u iznosu od 150,00 eura, za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 05. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 eura te za pristup na ročište održano 13. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 eura pa je priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 600,00 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužitelja na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura pa je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 679,64 eura.
20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 19. siječnja 2026.
S u d a c:
Ilka Leko
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
DNA
1. Odvjetnik Tomislav Metić, Požege
2. Tekija d.o.o., [adresa]