Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-696/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Marko Došenu, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Hrvoje Stašeku, odvjetniku u Crikvenici, radi utvrđenja pravovaljanosti usmene oporuke, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 09. listopada 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je istinita i pravovaljana usmena oporuka ostavitelja pok. VC OIB: [osobni identifikacijski broj] izjavljena pred svjedocima EC iz [adresa] i GC iz [adresa], proglašena na ročišnom zapisniku Javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog posl.br.: O-3130/2018 27. rujna 2018. godine“

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženoj trošak ovog postupka u visini od 650,00 EUR (šesto pedeset eura i nula centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 02. svibnja 2019. podnijela tužbu navodeći kako se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi ostavinski postupak iza pok. VC iz [adresa], pod posl.br. O-3130/2018, a koji postupak je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-3130/2018 od 27. veljače 2019. prekinut te je tužiteljica upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti pokrene parnicu protiv zakonske nasljednice radi utvrđenja da je istinita i pravovaljana usmena oporuka pred svjedocima proglašena na zapisniku kod Javnog bilježnika Jelene Tus od 27. rujna 2018. U predmetnom ostavinskom postupku Javni bilježnik proglasio je usmenu oporuku pok. VC Svačića danu pred dva svjedoka usmene oporuke, a tužena je osporila istu te je tužiteljica upućena u ovaj parnični postupak. Usmenu oporuku je pok. VC dao pred svjedocima 15. kolovoza 2018., a isti je par dana nakon preminuo. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja isti u trenutku sačinjavanja usmene oporuke nije bio u stanju oporučiti na drugi način jer zbog neočekivanog, trenutnog i naglog pogoršanja zdravstvenog stanja nije bio u stanju sastaviti oporuku u drugom obliku. Da je tužena znala za takav način oporuke, volje ostavitelja te izvanrednih okolnosti i da je na istu pristala razvidno je iz izjave posl.br. OV-4517/2018 od 03. rujna 2018. Nadalje, pok. VC je i prije usmene oporuke pred brojnim svjedocima iskazivao namjeru da će oporučno nekretninu u [adresa] ostaviti tužiteljici, ali isti zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja i iznenadne smrti nije stigao sačiniti u drugom obliku. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se predmetna usmena oporuka utvrditi istinitom i pravovaljanom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe navodeći kako je tužiteljica podnijela tužbu protekom roka određenim rješenjem u ostavinskom postupku pa predlaže odbacivanje tužbe. Članak 37. Zakona o nasljeđivanju propisuje da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Tužena smatra da u konkretnom slučaju nije zadovoljen osnovni preduvjet, a to je postojanje izvanrednih okolnosti koje bi isključivale mogućnost sastavljanja oporuke u pisanom obliku. Prema saznanjima tužene nikakve izvanredne okolnosti nisu postojale niti u objektivnom niti u subjektivnom smislu. Osim navedenog, svjedoci su dužni u što kraćem roku, bez odgode, napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja ili oporučiteljlevo očitovanje usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom, a iz dostavljene dokumentacije svjedoci su svoje očitovanje javnom bilježniku dali 43 dana nakon što im se oporučitelj navodno usmeno očitovao o svojim željama o tome tko bi trebao naslijediti njegovu isključivo nepokretnu imovinu, dok o ostaloj imovini očito nije bilo riječi, jer to svjedoci nisu prenijeli javnom bilježniku. Tužena smatra da budući je ostavitelj navodno usmenom oporukom ostavio tužiteljici nekretninu u [adresa] prema posvjedočenju svjedoka s točnom zemljišnoknjižnom oznakom nekretnine i suvlasničkim udjelom, no bez navođenja adrese predmetnog stana u [adresa], očito je da je ispred sebe imao vlasnički list iz kojeg je čitao, pa tužena smatra da izvanrednih okolnosti očito nije bilo, već da je sve sastavljeno naknadno u korist tužiteljice. Tužena smatra da ukoliko je oporučitelj mogao točno navesti zemljišnoknjižnu oznaku mogao je i sastaviti oporuku u pisanom obliku, pa ukoliko nije bio u stanju pisati, a mogao je čitati, tada je mogao diktirati sadržaj oporuke drugoj osobi i pred svjedocima tu oporuku potpisati. Smatra neživotnim da bi osoba znala točne zemljišnoknjižne oznake nekretnine a da ne bi navela banalni podatak o adresi nekretnine. Ostavitelj očito nije smatrao da bi nakon njegove smrti trebao nešto ostaviti tužiteljici jer joj je za života plaćao za njegu. Osim toga ostavitelj je bio svjestan da predmetni stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu njega i tužene, pa nije mogao cijeli stan oporučno ostaviti tužiteljici. Naime, predmetni stan kupljen je za trajanja braka s tuženom, te je u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev, oporuka ništetna u jednom dijelu jer cijela nekretnina nije bila ostaviteljeva. Predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-3130/2018-3 od 27. veljače 2019. (list 4-5 spisa), zapisnik od 27. rujna 2018. sastavljenog pri Javnom bilježniku Jeleni Tus (list 6-8 spisa), pisanu izjavu tužene od 03. rujna 2018. (list 9 spisa), ovjerena posvjedočenja GC i EC od 25. rujna 2018. (list 10-11 spisa), saslušana je tužiteljica (list 62-64 spisa), svjedoci GC (list 65 spisa), EC (list 66 spisa), HC (list 67 spisa) te ĐCU (list 68 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem preostalih predloženih svjedoka budući se na temelju iskaza već saslušanih svjedoka može donijeti meritorna odluka, a što je razvidno iz daljnjeg tijeka obrazloženja ove presude, te bi provođenje takvih dokaznih prijedloga bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka (čl. 10. ZPP-a).

5. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. U ovom postupku sporno je da li je pok. VC izjavio usmenu oporuku pred svjedocima GC i EC, sporan je sadržaj oporuke kao što su sporne i okolnosti pod kojima je dana takva usmena oporuka, te da li su ispunjeni uvjeti da tako dana oporuka proizvodi pravne učinke, odnosno da je istinita i pravovaljana.

7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave osim izjave tužene koju nije cijenio kao dokaz budući se radi o izjavi koja nije ovjerena kod javnog bilježnika. Vjerodostojnost isprava sud je ocijenio na temelju drugih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih.

8. Saslušana je tužiteljica ĐC koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je sa pok. VC živjela u izvanbračnoj zajednici od 2001. U posljednjim danima svog života bio je bolestan, a 15. kolovoza 2018., nakon ručka mu je bilo pozlilo. On je sebi znao i davati inzulin budući je bio šećeraš. Kada mu je bilo pozlilo on je uhvatio za ruku njezinu rođakinju GC te joj je rekao da tužiteljici ostavlja stan u [adresa]. Tada su bili prisutni ona, pok. VC, GC i njezin suprug EC. Njoj pok. VC nije ništa govorio vezano za eventualno sastavljanje oporuke budući da je do toga trenutka bilo riječ o tome da će se taj stan prodati. Vezano za raspoređivanje imovine nakon njegove smrti govorio je kako će taj stan pripasti njoj, no nikada nije sastavio oporuku. U danima do **.**.2018., pok. VC povremeno je znalo biti loše no ne toliko loše kao što je bilo toga dana. Bila je upoznata sa time da je pok. VC bio u braku s tuženom. Oni su bili vjenčani samo na papiru, te kada se tužena nalazila u radnom odnosu još 2003. ili 2004. ista je odlazila u [adresa] na kojih dva tjedna, a kada je otišla u mirovinu tamo je odlazila puno češće i to negdje u ljetnom periodu najkasnije do kraja 10-tog mjeseca kada je odlazila u Austriju. Kada je tužena dolazila u [adresa] tužena se viđala sa pok. VC. U periodu kojih 6 mjeseci do godinu dana prije njegove smrti, VC je znao biti nervozan, odnosno znao se iznervirati i tada mu ne bi bilo dobro, ulovila bi ga neka panika. Ona sa njime nije razgovarala o sastavljanju oporuke no jednom su razgovarali da se napravi Ugovor o doživotnom uzdržavanju, no na tome nije inzistirala. Kada je pok. VC pozlilo nije nazvala hitnu budući joj je rekao da ne treba zvati Hitnu da će mu biti bolje. U razdoblju od 15. kolovoza do **.**.2018. pok. VC je 16. kolovoza bilo bolje, kao i 17. kolovoza 2018., te je zbog tog smatrala da će sve biti u redu, jedino se sjeća da su majice po noći bile mokre pa ih je mijenjala. U tom razdoblju od 15.do 18. kolovoza nije zvala Hitnu budući on to nije htio. Sličnih situacija u tom obujmu nije bilo. Mogli su sastaviti oporuku npr. 16. kolovoza, međutim kao što je to već prethodno navela na tome nije inzistirala. Pok. VC pred svjedocima je rekao da ĐC ostavlja Đ. U tom trenutku on nije imao vlasnički list, već je to kasnije izdiktirala GC. Od imovine pok. VC postojala je i nekretnina u [adresa], no njegova supruga je govorila kako je nemaju.

9. Saslušana je svjedokinja GC koja u svome iskazu u bitnom navodi kako su 15.kolovoza 2018. došli na ručak, pri čemu su bili prisutni ona, njezin nevjenčani suprug EC, tužiteljica i pok. VC. Tokom ručka VC je pozlilo, oni su se uspaničili, a u jednom trenutku VC ju uhvatio za ruku te joj je rekao kako ga jako brine to što nije obezbjedio tužiteljicu odnosno da nije ostavio ĐC taj stan u [adresa], odnosno da nije ništa o tome stavio na papir, ali je rekao da čim mu bude bolje da će to nastojati riješiti. Oni su se svi nalazili u kuhinji odnosno dnevnom boravku budući je to sve povezano. Što se tiče zdravstvenoga stanja VC ističe kako je imao šećer, no generalno je bio sasvim u redu. Znala je posjećivati tužiteljicu i za vrijeme tih posjeta bio je sasvim u redu, bio je veseo. Nema nikakvih saznanja da bi se tako nešto a kao što je to bilo 15. kolovoza događalo i ranije, niti je bila prisutna u slučaju da bi mu pozlilo. U odnosu na njegovu imovinu on je imao taj stan u [adresa]. Za drugu imovinu nije joj poznato. Kada mu je pozlilo nisu otišli istoga momenta, već su otišli kroz par sati kada mu je postalo bolje. Njoj pok. VC ništa nije govorio vezano za sastavljanje oporuke niti za raspoređivanje svoje imovine. U razdoblju od 15. kolovoza do 18. kolovoza nije posjetila tužiteljicu, a pok. VC u tom razdoblju nije vidjela. Bila je upoznata s činjenicom da VC ima suprugu u [adresa]. Pok. VC kada mu je pozlilo počeo se tresti, digao mu se šećer jer je bio šećeraš, no ne može se sjetiti da li je taj šećer bio mjeren, da li mu je tlak bio mjeren, niti se sjeća da li je bila pozvana Hitna pomoć. Pok. VC je rekao kako je strahovao da ako mu se nešto desi da zbrine ĐC.

10. Saslušan je svjedok EC koji u svome iskazu u bitnome navodi kako su on i GC **.**.2018. bili kod tužiteljice i pok. VC, tamo su išli ručati, te je u jednom trenutku izgledalo kao da će VC umrijeti, bio je u lošem stanju, a on se obratio GC i rekao joj je da je nekretnina za ĐC odnosno da tu nekretninu ostavlja njoj. Znao je viđati i posjećivati pok. VC prije toga događaja npr. kada je bio u bolnici, a on nikada nije bio u takvom stanju kao što je to bilo toga dana. Tamo se nisu dugo zadržavali, bili su negdje sat, sat i pol. Nije mu poznato da bi pok. VC nešto govorio vezano za sastavljanje kakve oporuke. Točnih riječi što je pok. VC rekao GC ne može se sjetiti no sažetak je taj da se radilo o verbalnoj oporuci čovjeka koji se nalazi u lošem stanju. Kada mu je postalo loše ništa nije poduzimao, ne zna da li su mu mjerili šećer, a Hitna se nije zvala, budući su valjda smatrali da njegovo stanje nije toliko drastično. Pok. VC mu nije govorio brojeve čestica.

11. Saslušan je svjedok HC koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je sa pok. VC bio prijatelj 10 do 15 godina. Ponekad su se nalazili, a ponekad ga je posjećivao. Što se tiče njegovoga zdravstvenoga stanja u posljednjoj godini života, on je bio bolestan, bio je šećeraš. Za vrijeme kada se družio s njime on se uvijek ponašao normalno, bio je u redu, te nema saznanja o tome kada bi mu bilo loše. On ništa nije govorio vezano za sastavljanje oporuke, niti je nešto govorio vezano za raspoređivanje njegove imovine nakon njegove smrti. pok. VC živio je u [adresa] sve do amputacije njegove noge, a nakon toga on se odselio u Novi kod tužiteljice. Rekao je da joj tamo plaća smještaj. VC nikada nije govorio o tome kome će pripasti taj stan u [adresa] nakon njegove smrti. Sa VC se posljednje čuo dan ili dva prije njegove smrti.

12. Saslušana je svjedokinja ĐCU koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je bila prijatelj s pok. VC još od 1980-tih godina. U posljednjoj godini njegova života nije se sa njime nalazila, ali ga je jednom slučajno srela. U posljednjoj godini života on je bio u lošem stanju, imao je dijabetes. Nije joj poznato da bi nešto govorio vezano za sastavljanje kakve oporuke niti na koji način bi raspoređivao svoju imovinu nakon svoje smrti. Ništa nije govorio vezano za stan u [adresa]. Pok. VC bio je u braku sa tuženom sa kojom je živio u stanu u [adresa], a ona je tamo živjela i nakon njegove smrti. Ne zna da li je VC nešto plaćao tužiteljici vezano za smještaj. U posljednjih 15 godina pok. VC bio je sa tužiteljicom sa kojom je živio.

13. Sud je ocijenio iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka istinitim i životnim obzirom se njihovi iskazi u svim bitnim dijelovima podudaraju odnosno ne postoje bitna odstupanja u njihovim kazivanjima. Sve osobe logično su kazivale stoga je ovaj sud iste cijenio kao vjerodostojne.

14. Sukladno čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne Novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a) propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

15. Da bi se uopće moglo govoriti o valjanosti usmene oporuke to je potrebno utvrditi da li su u vrijeme sastavljanja usmene oporuke postojale takve izvanredne okolnosti koje bi opravdale sačinjavanje takvog oblika oporuke u odnosu na druge zakonom propisane oblike. Iskazima tužiteljice i svjedoka utvrđeno je kako su pok. VC, tužiteljica te svjedoci GC i EC bili zajedno 15. kolovoza 2018. kada je pok. VC postalo veoma loše odnosno pozlilo mu je. Isto tako je utvrđeno kako je pok. VC izrekao GC da svoj stan u [adresa] ostavlja tužiteljici.

16. Neosnovan je navod tužene u kojem navodi kako su svjedoci GC i EC pred javnim bilježnikom dali svoja posvjedočenja, odnosno reproducirali sadržaj izjavljene usmene oporuke, te da iz razloga što su naveli katastarsku oznaku nekretnine bez navođenja adrese na kojoj se ista nalazi, da je pok. VC imao izvadak iz zemljišne knjige kada je sačinjavao usmenu oporuku. Ovaj sud je mišljenja, a sukladno iskazima svjedoka, da je pok. VC usmeno samo izrekao da ostavlja stan u [adresa] tužiteljici, dok su UC i EC pred javnim bilježnikom naveli oznake nekretnine kako bi se bolje opisala predmetna nekretnina odnosno kako ne bi došlo do zabune, a što je i potvrđeno iz dijela iskaza tužiteljice gdje iskazuje kako je to ona kasnije izdiktirala GC. Isto tako je svjedok EC naveo kako pok. VC nije govorio brojeve čestica, čime se dolazi do zaključka kako se sadržaj usmene oporuke odnosi samo na navođenje stana u [adresa], dok se pred javnim bilježnikom ta nekretnina samo točno identificirala. Ovaj sud je mišljenja kako sadržaj usmene oporuke u potpunosti predstavlja volju pok. VC koji je na taj način raspolagao svoj imovinom.

17. Međutim, u odnosu na nastale okolnosti u kojima je isti sastavio usmenu oporuku ističe se kako se ne radi o objektivno i subjektivno izvanrednim okolnostima koje bi opravdavale takav oblik oporučivanja, iz razloga što je isti bio šećeraš te je primao inzulin, a u posljednjoj godini života, a što potvrđuju iskazi tužiteljice i svjedoka, imao je već situacije da bi mu bilo loše. Isto tako činjenica da mu u tom periodu (posljednja godina dana života) nije bilo toliko loše kao tog dana ne umanjuje okolnost da mu je zdravstveno stanje bilo u određenoj mjeri već narušeno, pa je stoga pok. VC mogao i trebao biti svjestan da mu se zdravstveno stanje može pogoršati, te da u slučaju da želi raspolagati svojom imovinom to mora učiniti na zakonom propisan način i okolnostima koje mu to dopuštaju.

18. Ovaj sud ističe kako usmeno oporučivanje može biti valjano samo u slučaju da se radi o okolnostima koje se nisu mogle predvidjeti niti za koje se moglo pretpostaviti da će nastati. U konkretnom slučaju pok. VC, kao i njegovi bližnji, bili su svjesni situacije u kojoj se isti nalazi, pa se stoga ne može radi o okolnostima koje bi opravdavale sastavljanje usmene oporuke, odnosno koje bi dovele do valjanosti iste, budući da je njegovo zdravstveno stanje u najmanju ruku bilo zabrinjavajuće.

19. Isto tako se ističe da bi usmena oporuka bila valjana to je potrebno da su te izvanredne okolnosti trajale sve do smrti ostavitelja, odnosno da u periodu od nastanka izvanrednih okolnosti do smrti nije bila dana mogućnost ostavitelju da na neki drugi način sačini oporuku. Tužiteljica u svojem iskazu navodi kako mu je od dana nastanka predmetnog događaja 15. kolovoza 2018. do 18. kolovoza 2018. odnosno do njegove smrti postalo bolje, pa tako iskazuje da mu je 16. kolovoza bilo bolje kao i 17. kolovoza te da je zbog toga smatrala da će sve biti u redu. Isto tako, iz iskaza saslušanih svjedoka GC i EC proizlazi kako su ostali sa pok. VC do trenutka kada mu je postalo bolje, što drugim riječima znači da se zdravstveno stanje pok. VC popravilo.

20. Na temelju prethodno navedenog ovaj sud je stava kako je zdravstveno stanje pok. VC bilo bolje u satima nakon što mu je pozlilo, kao i u dva dana nakon toga događaja, što dovodi do sasvim logičkog zaključka da je pok. VC imao mogućnosti sastaviti oporuku u nekom drugom obliku, bilo sastavljanjem vlastoručne oporuke, bilo pisane oporuke pred svjedocima ili javne oporuke, što je sve bila opcija koju je isti mogao iskoristiti, posebice imajući u vidu iskaz GC gdje navodi kako joj je pok. VC rekao da ga jako brine to što nije obezbijedio tužiteljicu, odnosno da joj nije ostavio taj stan u [adresa], te da nije ništa o tome stavio na papir, ali da čim mu bude bolje da će nastojati to riješiti. Iz navedenog sasvim je razvidno da je pok. VC bio zabrinut vezano za raspodjelu njegove imovine nakon njegove smrti, pa je stoga sasvim nelogično da u trenucima kada mu je bilo bolje nije u drugom obliku sastavio oporuku.

21. U odnosu na navod tužene da su svjedoci svoja posvjedočenja dali tek protekom 43 dana od usmenog oporučivanja, ističe se kako je čl. 39. st. 1. ZN-a propisano da su svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju, dok je st. 2. propisano da neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ne šteti valjanosti usmene oporuke. Slijedom navedenog ovakve navode tužene ovaj sud smatra neosnovanima.

22. Navod tužene da pok. VC nije mogao kod očitovanja volje predati stan u [adresa] obzirom isti predstavlja bračnu stečevinu, ovaj sud nije cijenio osnovanim, posebice imajući u vidu sukladno čl. 5. st. 3. ZN-a gdje je propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, što drugim riječima znači da je predmet oporuke stan u [adresa] a koje je u određenom omjeru u suvlasništvu pok. VC, te se u ovom postupku ne odlučuje o bračnoj stečevini i nužnim dijelovima.

23. Ovaj sud je stava kako je zdravstveno stanje pok. VC u posljednjoj godini života bilo pogoršano, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te mu je trebalo biti poznato da bi se njegovo stanje moglo još više pogoršati, a u tom pogledu isti nije poduzeo radnje temeljem kojih bi svoju imovinu raspodijelio na tužiteljicu, odnosno nije sastavio oporuku u bilo kojem zakonom propisanom obliku, čime se dolazi do zaključka kako se ne radi o izvanrednim okolnostima koje propisuje čl. 31. ZN-a. Ponavlja se kako nakon nastalih okolnosti svog trenutno pogoršanog zdravstvenog stanja pok. VC nije poduzeo odgovarajuće radnje da sastavi oporuku u pisanom obliku, iako su okolnosti pod kojima je usmeno oporučio prestale, pa zbog svega gore navedenog ovaj sud je konačnog mišljenja kako usmena oporuka izjavljena pred svjedocima EC i GC, proglašena na ročišnom zapisniku Javnog bilježnika Jelene Tus posl.br. O-3130/2018 od 27. rujna 2018. godine nije valjana, te je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

24. Neosnovano tužena traži odbacivanje tužbe obzirom tužba nije podnesena u roku od 30 dana, budući je čl. 225. st. 4. ZN-a propisano da ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena. Iz navedene zakonske odredbe sasvim je razvidno da stranka može svoja prava ostvarivati u parnici i nakon proteka roka od 30 dana, slijedom čega takav prigovor tužene ovaj sud nije cijenio osnovanim.

25. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženoj priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, ZSP-a) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužene odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tužene u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 29. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (04. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te 27. rujna 2024. i 25. srpnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife).

27. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužene budući je isto previsoko zatražen.

28. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, to je tužiteljica sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna tuženoj isplatiti parnični trošak u visini od 650,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

29. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

30. Kamate na parnični trošak nisu dosuđene obzirom tužena iste nije zatražila (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

31. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR

 nalog računovodstvu: izvršiti tuženiku povrat isplaćenog a neiskorištenog predujma