Poslovni broj: Us I-1924/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9 i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 2), objavljene 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/265, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 5. svibnja 2025. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 28. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/265, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 5. svibnja 2025., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, nakon čega reproducira izreku osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko upravno tijelo je ispravno odlučilo da istom ne pripada pravo na povrat, međutim, pogrešno je odlučilo kad stranci predmetnu nekretninu nije vratilo u vlasništvo i posjed, već je utvrdilo pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Pri tom se i ovo drugostupanjsko rješenje tuženika kojim je odbijena žalba stranke VM kao neosnovana i praktički potvrđeno djelomično rješenje prvostupanjskog upravnog tijela uopće nije osvrnulo na žalbene navode stranke- žalitelja, već opet paušalno se poziva na odredbu čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi) koja kaže da „prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano“. Ono što je nesporno i može se pronaći u oba pobijana rješenja upravnih tijela jest činjenica da je pravnom predniku tužitelja bila rješenjem Kotara Zadar Narodnog odbora Općine Zadar broj: 06-5483/1-1959 od 30. lipnja 1959. nacionalizirano zemljište, među kojem je bila i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja je kasnije cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere i koji dio je Dopuni skice uklopa sačinjenoj od strane ČM, geometra u okviru prvostupanjskog postupka, označen zelenom bojom te likom i točkama 1-2-3-4-1 površine 28 m2 te crvenom bojom te likom i točkama 1-G-F-E-4-1 površine 16 m2, odnosno ukupne površine 44 m2, a danas odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere. U konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbe članka 52. Zakona o naknadi na koju odredbu tuženo tijelo upućuje u obrazloženju osporenog rješenja. Ovo iz razloga jer je za primjenu naprijed navedene odredbe potrebno da je treća osoba na temelju valjanog pravnog posla stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i to do dana stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.). Tako je i u odluci Visokog upravnog suda RH broj Us- 7267/2005-9 od 19. ožujka 2009. koja je dostavljena u privitku žalbe protiv prvostupanjskog upravnog rješenja. Naime, tuženo tijelo kao ranije i prvostupanjsko upravno tijelo pogrešno u svojim rješenjima reproducira sadržaj povijesti zk. upisa za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da je ista bila vlasništvo trećih fizičkih osoba od 1986., odnosno od 1993. vlasništvo VMB i od 2020. njegove nasljednice. Točno je da je sve do 2015. i donošenja rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-11176/2015, kao vlasnik je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo upisano Društveno vlasništvo. Dakle, radi se o upisu prava vlasništva treće fizičke osobe nakon 1. siječnja 1997. Međutim, kad se pogleda ranije doneseno rješenje od strane prvostupanjskog upravnog tijela klasa: UP/I-944-18/20-01/08; urbroj: 2198/1- 19-01/1-21-35 od 12. svibnja 2021. (str. 5.) slijedi da iz povijesti posjeda proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] – sati kao vlasništvo ĆM za ½ dijela i BM za ½ dijela (pravni prednika VM) te su sve do 1959. kad je ista nacionalizirana bila upisna u vlasništvu fizičkih osoba - prednika podnositelja zahtjeva, a otada kao Društveno vlasništvo. Nije sporno da je jedan dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stari (nastao cijepanjem od matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – stari) prilikom nove izmjere „ušao“ u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – novi, a jedan dio u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kad se već u upravnom postupku nije našlo shodnim vratiti u vlasništvo i posjed dio nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] - stari koje odgovaraju danas dijelu kat. čest 2214 k. o. [katastarska općina] – novi, nije bilo zapreke da se onaj dio koji je Dopuni skice uklopa sačinjenoj od strane ČM, geometra označen likom i točkama 1-G-F-E-4-1 površine 16 m2 i označen je crvenom bojom te predstavlja dio stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrati u vlasništvo VM jer taj dio je u njegovom posjedu, a ne trećih osoba. Dakle, radi se o nekretnini koja nije privedena namjeni, a isto tako nadležno tijelo u čiju je korist ova nekretnina bila nacionalizirana 1959. nije ju prenijela u vlasništvo trećih osoba. Drugostupanjsko upravno rješenje tuženika u zadnjem pasusu stranice 5. pobijanog rješenja opet pogrešno zaključuje da je predmetna nekretnina koja je predmet postupka vraćanja u vlasništvu treće fizičke osobe jer treće osobe su u vlasništvu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja nije predmet postupka, a ranije u ovoj tužbi je navedeno i koji točno dio se nalazi i danas u nesmetanom posjedu tužitelja. Ne treba ni govoriti da tijekom upravnog postupka nije nitko našao shodnim navesti temeljem kojeg to valjanog pravnog osnova treće osobe i to AM, a kasnije nakon njegove smrti i njegova supruga IM se nalaze u posjedu i vlasništvu nekretnine koja je oduzeta predniku tužitelja. Kao da se svjesno izbjegava odgovara na to pitanje. Dakle, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno je primijenjena odredba čl. 17. Zakona o naknadi, ili bolje reći, ova odredba nije primijenjena u konkretnom slučaju. Slijedom izloženog, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužitelja, podnosi se ova tužba te tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojim će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu ističe kako je drugostupanjsko tijelo pobijanim aktom zauzelo ispravan stav, te pravilno i zakonito odbilo žalbu tužitelja te potvrdilo prvostupanjsko rješenje. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba ističe kako je pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno po pravilima upravnog postupka, te pravilima materijalnog i procesnog prava, kojim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Tužitelj u tužbi nije svojim navodima doveo u pitanje niti jedno utvrđenje i zaključak tuženika. Slijedom navedenog, predlaže da naslovljeni sud nakon uvida u upravni spis u kojem je donesena pobijana odluka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4.Zainteresirana osoba pod 2) u odgovoru na tužbu ističe kako je suglasna s pravnim shvaćanjem tuženika iz osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5.U sporu je održana rasprava 18. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja , dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik te zainteresirane osobe pod 1) i 2), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Odsjeka za imovinsko- pravne poslove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-944-18/20-01/08, URBROJ: 2198-17-03/1-24-84 od 11. lipnja 2024., točkom 1. utvrđeno je da VM pok. V iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište površine 44 m2, a odnosi se na dio nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) odnosno danas dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), točkom 2. utvrđeno je da naknada za oduzeto građevinsko zemljište iz točke 1. izreke ovog rješenja iznosi 72,03 eura, točkom 3. određeno je da je obveznik naknade Ministarstvo financija Republike Hrvatske, točkom 4. Ministarstvo financija Republike Hrvatske kao obveznik naknade dužno je isplatiti cjelokupni iznos naknade iz točke 2. izreke ovog rješenja ovlašteniku naknade VM pok. V u obveznicama Republike Hrvatske koje glase na ime kune i isplative su u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom 20 godina, počevši od 1. siječnja 2000., točkom 5. određeno je da obveznice glase na donositelja, a Ministarstvo financija Republike Hrvatske dužno je utvrđeni iznos iz točke 2. izreke ovog rješenja isplatiti odjednom u gotovini u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, točkom 6. određeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknadno, dok je točkom 7. utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/24-01/265, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 5. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u predmetnoj upravnoj stvari pravilno utvrđena naknada za predmetno oduzeto zemljište ili je pak u konkretnom slučaju trebalo odrediti naturalni povrat istog, odnosno je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjega vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

Prema stavku 5. istog članka Zakona pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

Istim Zakonom propisane su i iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo (članci 52.-56. Zakona o naknadi).

Člankom 52. stavak 1. istog Zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed i stavkom 2. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđena naknada za predmetno oduzeto zemljište na način kao je to određeno prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravilne primjene naprijed citiranih odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/245, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-06 od 9. veljače 2023. poništeno prethodno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-18/20-01/08, URBROJ: 2198/1-19-01/1-21-35 od 12. svibnja 2021. u dijelu pod točkom 9. izreke i u tom dijelu premet vraćen na ponovni postupak. U citiranom rješenju tuženika od 9. veljače 2023., naloženo je prvostupanjskom tijelu da u nastavku postupka utvrdi je li čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeta pretku podnositelja zahtjeva na temelju akta nadležnog tijela ili se radilo o nekretnini oduzetoj po nekoj drugoj osnovi te da na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja podnositelju zahtjeva utvrdi naknadu radi činjenice upisa prava vlasništva treće osobe, što pak znači da je u tom rješenju utvrđeno da se s predmetnom česticom od dana oduzimanja do danas raspolagalo na način da je nakon pravnog oduzimanja postala vlasništvo VMB, pa da time naturalna restitucija nije moguća, već podnositelju zahtjeva za istu pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. U ponovljenom postupku pred prvostupanjskim tijelom izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je na temelju razmatranja svih činjenica i pravnih pitanja doneseno rješenje u kojem je utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) cijepana 1966., među ostalim i na nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) te da je od 44 m2 njihovih površina nastala nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), koja u naravi predstavlja dvorište obiteljske kuće izgrađene na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera). Nadalje, iz povijesti zk. upisa proizlazi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] bila od osnivanja zemljišne knjige upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) kao vlasništvo ĆM za ½ dijela i BM za ½ dijela od 24. kolovoza 1906., a od 29. ožujka 1909. umjesto BM upisan je njegov sin ĆM pok. BM. Potom, da je 7. studenoga 1929. umjesto ĆM upisan njegov sin KM, a 23. travnja 1959. umjesto ĆM upisani su njegovi nasljednici ĐM ud. ĆM, TM. ĆM, EM. ĆM, RM pok. ĆM, DM pok. ĆM i PM pok. ĆM za po ½ dijela. Navedena nekretnina je 22. prosinca 1959. postala društveno vlasništvo s pravom korištenja dotadašnjih vlasnika, a 2. prosinca 1966. je provedeno cijepanje predmetne nekretnine na više nekretnina, među ostalim, i na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. Iz povijesti ZK. upisa proizlazi da je nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] bila upisana od 14. studenoga 1911. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo ŽM pok. Č, da je od 1. lipnja 1920. bila upisana kao vlasništvo ČMB, a da je 6. studenoga 1925., bila upisana kao suvlasništvo GM pok. ŽM za ½ dijela i MM pok. ĆM za ½ dijela. Nadalje, da je 20. veljače 1935. umjesto GM kao suvlasnik za ½ dijela upisan FM pok. ČMB, da je 7. travnja 1936. upisana kao suvlasništvo NM pok. Ć za ½ dijela i da je navedeni suvlasnički udio 1. rujna 1937. prešao na [adresa] u [adresa]. Predmetna nekretnina je 22. prosinca 1959. prenesena u društveno vlasništvo s pravom korištenja dotadašnjih vlasnika, a 31. listopada 1969. je umjesto MM kao korisnika predmetne nekretnine za ½ dijela upisan JM pok. ĆM. Utvrđeno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora kao korisnik predmetne nekretnine za cijelo upisan ŠM pok. B, a da je 4. studenoga 1970. na temelju kupoprodajnog ugovora kao korisnik predmetne nekretnine upisan ĆMB. Iz povijesnog ZK upisa proizlazi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao dvorište površine 63 m2 u vlasništvu ŠM pok. B odnosno od 22. travnja 1986. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja dotadašnjeg vlasnika. Predmetna nekretnina je 30. srpnja 1993. bila upisana kao vlasništvo VMB odnosno od 24. ožujka 2020. kao vlasništvo UM. Nadalje, iz povijesnog posjedovanja proizlazi da je od 1920. nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana kao posjed ĆM pok. ĆM i KM pok. ĆM, a nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) kao posjed MM pok. ĆM za ½ dijela te Crkve sv. Šime za ½ dijela. Potonja nekretnina je od 1938. bila upisana kao posjed SM za cijelo, a revizijom katastra iz 1955. je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) bila upisana kao posjed HM pok. ĆM za cijelo. Iz povijesti posjedovanja proizlazi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1964. bila upisana kao posjed ZM pok. ĆM za cijelo odnosno od 1970. kao posjed ŠM. A. Nadalje, da je od 1973. kao posjednik predmetne nekretnine bio upisan ĆMB, a da je od 2021. i danas kao posjednik upisana IM. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da ovlašteniku naknade pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske pa ju je utvrdilo sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o naknadi na način kako je to precizirano u izreci prvostupanjskog rješenja, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi zapravo identični onima koje je već istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje opetovano ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

17.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju bio moguć naturalni povrat građevinskog zemljišta površine 44 m2, a koji se odnosi na dio nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno danas dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), slijedom čega da nije bilo mjesta određivanju naknade u obveznicama RH, a kako je naknada u ovoj upravnoj stvari određena upravo na takav način, da je osporeno rješenje nezakonito, za istaknuti je kako ovaj sud takve navode ne nalazi osnovanim.

18.Naime, s prethodnim u vezi, najprije je za navesti kako sud primjećuje da je već u rješenju tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/245, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-23-06 od 9. veljače 2023. kojim je pak poništeno prethodno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-18/20-01/08, URBROJ: 2198/1-19-01/1-21- 35 od 12. svibnja 2021. u dijelu pod točkom 9. izreke i u tom dijelu premet vraćen na ponovni postupak, a u čijem izvršenju je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo svoje rješenje od 11. lipnja 2024., naloženo prvostupanjskom tijelu da u nastavku postupka utvrdi je li čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzeta pretku podnositelja zahtjeva na temelju akta nadležnog tijela ili se radilo o nekretnini oduzetoj po nekoj drugoj osnovi te da na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja podnositelju zahtjeva utvrdi naknadu radi činjenice upisa prava vlasništva treće osobe, što pak nedvojbeno znači da je već u tom rješenju neprijeporno utvrđeno da se s predmetnom česticom od dana oduzimanja do danas raspolagalo i to na način što je nakon pravnog oduzimanja postala vlasništvo VMB, pa da time naturalna restitucija nije moguća, već da podnositelju zahtjeva za istu pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, s kojim pravnim shvaćanjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

19.Nadalje, za kazati je kako je dakle u provedenom postupku nesporno utvrđeno da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) u ukupnoj površini od 44 m2 faktički oduzeta HM pok. ĆM koji je od 1955. bio upisan kao jedini posjednik predmetne nekretnine, a da je od pravnog oduzimanja iste došlo prilikom provođenja obnove zemljišne knjige na tom području kad je predmetna nekretnina za cijelo upisana kao vlasništvo ŠM pok. B i da je danas predmetna čestica upisana kao vlasništvo UM, slijedom čega je potpuno jasno da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o stjecanju treće osobe u smislu naprijed citirane odredbe članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari se nekretnina ne vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku, već mu za tu imovinu pripada pravo na naknadu propisanu tim Zakonom, a što pravilno zaključuje i tuženik u osporenom rješenju.

20.Stoga, za apostrofirati je tužitelju kako je u ovoj upravnoj stvari nedvojbeno da je u provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nesporno utvrđeno kako su identificirane oduzete nekretnine sa prijašnjim i sadašnjim stanjem, isto tako utvrđen je današnji pravni status i stanje u naravi, a sve to kako bi se moglo odlučiti o obliku naknade, pa je tako utvrđeno da je oduzeto zemljište čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u površini od 44 m2, kojima je od dana oduzimanja raspolagano i to na način što su čestice u međuvremenu poništene, koje su postale sastavni dio druge čestice, slijedom čega su promijenile oblik, površinu i oznaku, a koje pak danas u naravi predstavljaju dvorište obiteljske kuće izgrađene na nekretnini oznake čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kod kojeg stanja stvari, u okolnostima kada je predmetna nekretnina, u čijem sastavu se nalaze površine oduzetih čestica, u vlasništvu treće fizičke osobe, nesumnjivo je da se u ovoj upravnoj stvari nisu stekli uvjeti za vraćanje u vlasništvo predmetnog zemljišta u smislu članka 17. i 52. Zakona o naknadi, slijedom čega je pravilan zaključak upravnih tijela da se u konkretnom slučaju ovlašteniku naknada odredi u obveznicima RH, dok naturalni povrat uslijed prethodno obrazloženih razloge nije moguć.

21.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, LM

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 18. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru,

Zadar, Plemića Borelli 9, uz zapisnik od 18. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, uz zapisnik od 18. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.