Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-4134/2020-34

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvj. u [adresa], protiv tuženika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po pun. Vlahi Duplančiću, odvj. u Splitu, radi isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 8. prosinca 2025. u prisutnosti pun. tužitelja odvj. Krešimira Vukovića i zamj. pun. tuženika odvj. vježbenice GH, na ročištu za objavu presude dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 73.858,02 kn, preračunato: 9.802,64 EUR ( po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR), uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na taj iznos teku od 26. svibnja 2018., pa do konačne isplate."

II. Dužan je tužitelj isplatiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.312,50 eura, sve to u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja pa do isplate.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj kao investitor s tuženikom kao izvođačem ugovorio izvođenje građevinskih radova na stambenom objektu anagrafske oznake Tice II/9, Stanići, i to prema ponudi/dogovoru za izvođenje radova od 12. 1. 2017.g. u iznosu od 34.912,00 kuna. Radovi su trebali biti završeni od strane izvođača u roku od cca. 15 dana od kada ga je investitor uveo u posao. Predmetne radove tuženik nikada nije do kraja izveo, a one koje je izveo nije izveo kvalitetno i sukladno pravilima struke, te je usred propusta i nepažnje za vrijeme izvođenja ugovorenih radova oštetio imovinu tužitelja, tj. dio stambenog objekta anagrafske oznake [adresa], a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za graditeljstvo, br. 39/2017 izrađen u okviru postupka osiguranja dokaza R1-273/17, kolovoz 2017. Tužitelj je pravovremeno pisanim putem obavijestio tuženika i njegova prednika sina PH (vlasnika obrta [obrt]) koji je i dao prvotnu ponudu za izvođenje predmetnih radova, na nedostatke uslijed izvođenja ugovorenih radova i tražili da se nedostaci uklone, na što se tuženi oglušio, a zbog čega je onda tužitelj (i njegova supruga) pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza, vođen pred naslovljenim sudom pod br. R1-273/17, a sve kako bi tužitelj mogao po trećem izvođaču, a o trošku tuženika ukloniti nedostatke tuženikova rada, što je sve tuženiku izazvalo daljnji trošak od ukupno 73.858,02 kn. Radove na otklanjanju svih nedostataka i dovršetku nedovršenih radova po dogovoru od 12.1.2017., tužitelj je izveo po trećim osoba u razdoblju od listopada 2017. (nakon što je izvršen očevid lica mjesta u postupku osiguranja dokaza R1-273/17), pa do kraja svibnja 2018.g., kada su svi radovi dovršeni i kada je konačno moglo biti utvrđeno konačan obujam pretrpljene imovinske štete zbog neobavljenih i nekvalitetno izvedenih radova od strane tuženika na stambenom objektu tužitelja anagrafske oznake [adresa] po predmetnoj ponudi/dogovoru za izvođenje radova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da su stranke zaključile dogovor za izvođenje radova datiran sa 12.012017.g., a sve za ukupnu cijenu u iznosu od 34.912,00 kuna. Tužitelj nadalje navodi da je tuženiku platio 30.000,00 kuna, što je također točno, pa je jasno da je tužitelj još uvijek dužan tuženiku platiti ostatak dogovorenog iznosa i to baš iznos od 4.912,00 kuna. Tuženik navodi da je on sve radove izveo kako je bilo dogovoreno, te u roku, te u svemu kvalitetno i prema pravilima struke. Za vrijeme radova i nakon što su radovi završeni tužitelj nije stavio nikakve primjedbe na izvedene radove, na njihovu količinu i kvalitetu. Tuženik, sve do primitka predmetne tužbe, a koju je primio 14.12.2020.g., nije imao nikakvih saznanja o prigovorima tužitelja na radove koje je izveo tuženik u siječnju 2017.g., a da moguće nije primio dopise koje tužitelj navodi u tužbi zbog bolesti (moždanog udara iz 2017. te operacije srca i potom karcinoma limfnog čvora) i hospitalizacija. Osporava valjanost uz tužbu dostavljene dokumentacije u vidu računa i ponuda drugih građevinskih firmi. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Na kraju tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja jer da pravo na naknadu štete zastaruje po proteku roka od tri godine kako je to propisano u odredbi članka 230.st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i stranke, te pregledan spis ovog suda o osiguranju dokaza R1-273/2017.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok prigovor zastare jest.

5. Stranke ovog postupka su dana 12.01.2017. potpisale Dogovor za izvođenje radova sa troškovnikom planiranih radova u kojem stoji da je početak radova 16.01.2017., a završetak za "cca 15 dana (ovisi o vremenu)".

6. Dana 28.03.2017. god. punomoćnici tužitelja šalju dopis sinu tuženika PH nazvan "Opomena pred tužbu" u kojem navode da je njihova stranka sa njim kao vlasnikom tvrtke IZO-AQUAMADOR dana 1.01.2017. sklopila dogovor za izvođenje radova prema njihovoj Ponudi od 11.01.2017., koji su trebali biti okončani u roku od 15 dana od dana sklapanja tog Ugovora, no da isti nisu završeni, a ono što je izvršeno da je urađeno krajnje neprofesionalno. Nabraja se zatim što nije izvršeno, što je napravljeno loše i nestručno, a što ej uz to još dodatno oštećeno i uništeno. Navode da njihove stranke traže povrat uplaćenog iznosa od 15.630,50 kuna, koji bi bio umanjen za iznos od 4.380,50 kuna ukoliko izvedu radove prskanja kamenih dijelova fasade specijalnom tekućinom, a što je bilo dogovoreno i izvršeno u roku od 8 dana.

7. Nakon ovog dopisa koji istina nije u pućen tuženiku punomoćnici tužitelja dana 03.04.2017. god. upućuju i na ime tuženika pismeno nazvano "Opomena pred tužbu". Prema povratnici tuženik ju je primio 08.04.2017. god.

8. Prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu R1-273/2017 tužitelj i njegova supruga LH po punomoćnicima podnijeli su dana 0.04.2017. god., te je sud izašao na lice mjesta i obavio očevid uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Josipa Šituma, dana 05. svibnja 2017. god., a isti je dostavio nalaz i mišljenje 21. kolovoza 2017. Ovdje je irelevantno to što je tuženik vještvo zaprimio tek 13.04.2018. god., baš kao i pun. tužitelja, kako će u nastavku još biti obrazloženo.

9. Tužba u ovom predmetu podnesena je 30. studenog 2020. godine.

10. Člankom 214. ZOO-a, stavkom 1. propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

11. Odredbom članka 230. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (stavak 2).

12. Prije svega, nije sporno da je tužitelj od samog početka znao za štetnika, jer je baš sa tuženikom ugovorio i dogovorio radove, koje ovaj nije do kraja izvršio, a one koje je izvršio je po navodima tužitelja napravio loše, nekvalitetno i ne po pravilima struke, te je još oštetio dijelove objekta tužitelja.

13. Da je tužitelj znao da svi radovi nisu napravljeni, kao i koji su loše izvršeni, koja su oštećenja nastala uslijed nekvalitetno obavljenog posla od strane tuženika i da je to znao već 28.03.2017. god. proizlazi iz dopisa njegovih punomoćnika kojeg su tog datuma uputili istina, tuženikovom sinu kao vlasniku tvrtke Izo-Aqua Mador. Stoga treba razjasniti da je tužitelj i sa ovom tvrtkom imao od dana 11.01.2017. sačinjen troškovnik planiranih radova koji se odnose na isti objekt i iste dijelove objekta, konkretno 1. kat, ali i mansardu, ali se radilo o Ponudi radova, dok je sa tuženikom osobno, a ne sa tvrtkom njegovog sina zaključio 12.01.2017. Dogovor za izvođenje radova kojeg je sastavni dio troškovnik planiranih radova za 1. kat.

14. Očito je daje sin tuženika odgovorio putem e-mail pošte punomoćnicima tužitelja (odgovor ne prileži uz tužbu, ali se na njega referiraju pun, tužitelja u sljedećem dopisu) pa su pun. tužitelja dana 03.04.2017. uputili dopis nazvan Opomena pred tužbu upravo tuženiku. Dakle, nije sporno da je 03.04.2017. god. tužitelj znao i za štetu i za štetnika, tuženika.

15. Dana 20.04. 2017. tužitelj je podnio prijedlog za osiguranje dokaza kako b i po drugom izvođaču potom mogao otkloniti štetu, odnosno dovršiti radove.

16. Prema članku 272., stranka može tražiti osiguranje dokaza ako postoji opasnost da se kasnije izvođenje dokaza neće moći provesti ili će njegovo izvođenje biti znatno otežano. Cilj ovog instituta je omogućiti izvođenje dokaza izvan redovitog toka postupka, čak i prije službenog podnošenja tužbe, kako bi se očuvala procesna prava stranaka i omogućilo donošenje pravilne i potpune sudske odluke.

16.1.

Osiguranje

dokaza

moguće

je

tražiti:

1. Prije pokretanja parničnog postupka – kada postoji opravdani strah da će se dokaz do početka postupka izgubiti, uništiti ili promijeniti.

2. Tijekom postupka – kada se ukaže potreba za hitnim izvođenjem dokaza zbog promjene okolnosti, bolesti svjedoka, tehničkih uvjeta, opasnosti od štete i sl.

17. Stoga dakle postupak osiguranja dokaza nije relevantan za trenutak saznanja tužitelja za štetu i štetnika, odnosno saznanje o visini štete nije odlučno za pitanje zastare jer se ne traži po čl. 230. ZPP-a da je tužitelj znao za visinu, dakle konkretan iznos štete već za nastalu štetu i njenog počinitelja dakle osobu štetnika.

18. Kako je utvrđeno da je tužitelj za štetu i štetnika znao najkasnije 03.04.2017., a tužba je podnesena 30.11.2020., to je podnesena izvan roka od 3 godina propisanog po čl. 230 ZPP-a, te je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, pa je tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno kao u izreci presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 16.10.2024. – 100 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 08.10.2025. – 25 bodova, te za zastupanje na ročištima od 02.07.2024., 12.03.2025., 08.10.2025., 14.10.2025., 15.10.2025., 21.1102025. i 08.12.2025. po 100 bodova, ukupno 925 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 1.850,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 2.312,50 eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 19. siječnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika