P-3419/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po punomoćniku Domagoj Petrinović, odvjetnik u OD Kožul&Petrinović d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 16. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti tuženika, objavljene dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 216- 302/2005, od 3. kolovoza 2005. godine, potvrđenog dana 8. kolovoza 2005. godine, kod Javnog bilježnika Zoje Puljiz Splita, broj OU-537/05, sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita : KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., danas:

ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i to :

- odredba članka 2., u dijelu koji glasi : ''promjeniva u sladu s Odlukom o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.'' i ''Kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.'' ;

- odredba članka 7., u dijelu koji glasi : ''u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke''.

II/ Nalaže se tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju: KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 216-302/2005, od 3. kolovoza 2005. godine, ništetnim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 2.492,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom

na iznos od dana do

od EUR dospijeća

3,54

30.09.05. isplate

3,59

31.10.05. isplate

4,07

30.11.05. isplate

2,53

31.12.05. isplate

0,03

31.01.06. isplate

0,94

15.02.06. isplate

3,53

30.09.07. isplate

3,48

31.10.07. isplate

3,42

30.11.07. isplate

3,37

31.12.07. isplate

3,32

31.01.08. isplate

3,27

29.02.08. isplate

11,49 31.03.08. isplate

11,30 30.04.08. isplate

11,12 31.05.08. isplate

10,93 30.06.08. isplate

10,75 31.07.08. isplate

10,56 31.08.08. isplate

10,37 30.09.08. isplate

17,86 31.10.08. isplate

9,99

30.11.08. isplate

23,22 31.12.08. isplate

25,40 31.01.09. isplate

26,25 28.02.09. isplate

23,00 31.03.09. isplate

27,05 30.04.09. isplate

22,09 31.05.09. isplate

18,35 30.06.09. isplate

18,94 31.07.09. isplate

20,41 31.08.09. isplate

19,94 30.09.09. isplate

17,79 31.10.09. isplate

20,87 30.11.09. isplate

23,27 31.12.09. isplate

26,83 31.01.10. isplate

25,60 28.02.10. isplate

30,55 31.03.10. isplate

29,20 30.04.10. isplate

30,82 31.05.10. isplate

47,38 30.06.10. isplate

43,56 31.07.10. isplate

53,85 31.08.10. isplate

49,82 30.09.10. isplate

43,55 31.10.10. isplate

55,67 30.11.10. isplate

71,18 31.12.10. isplate

59,59 31.01.11. isplate

63,55 28.02.11. isplate

51,96 31.03.11. isplate

6,22

18.04.11. isplate

52,65 30.04.11. isplate

6,06

16.05.11. isplate

78,25 31.05.11. isplate

1,33

16.06.11. isplate

75,40 30.06.11. isplate

5,88

19.07.11. isplate

95,99 31.07.11. isplate

2,66

16.08.11. isplate

89,16 31.08.11. isplate

78,80 30.09.11. isplate

77,35 31.10.11. isplate

75,14 30.11.11. isplate

80,57 31.12.11. isplate

84,33 31.01.12. isplate

84,50 29.02.12. isplate

81,24 31.03.12. isplate

82,79 30.04.12. isplate

83,71 31.05.12. isplate

81,08 30.06.12. isplate

81,27 31.07.12. isplate

79,19 31.08.12. isplate

i to:

- za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ;

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.979,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je pred ovim sudom ustao tužbom protiv tuženika u kojoj navodi da bi dana 03.08.2005. kao korisnik kredita sa Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 216-302/2005, Tuženik da bi bio pravni slijednik kreditora. Predmetnim ugovorom kreditor da je korisniku kredita odobrio isplatu iznosa od 25.820,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate kredita od sedam godina (84 mjeseca). Otplata kredita da je ugovorena u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, dakle sa valutnom klauzulom. Nadalje, odredbama predmetnog ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa te je određeno da će se ista u narednim anuitetima utvrđivati jednostranim aktom kreditora. Tužitelj da je započeo s isplatom anuiteta krajem 2005. a tijekom razdoblja otplate do 31.08.2021. tuženik je jednostrano mijenjao izvorno ugovorenu kamatnu stopu, bez unaprijed ugovorenih odnosno određenih kriterije o kojima se nikada nije konkretno pregovaralo s tužiteljem. Navodi da kroz dosadašnje razdoblje otplate kredita je došlo do iznimnog povećanja naplaćenih iznosa anuiteta u kunsko protuvrijednosti, odnosno do više plaćenih iznosa na mjesečnoj razini od preko 800,00 kn.

2.U tužbi se nadalje navodi da je dana 14. lipnja 2018. donesena presuda VTS RH broj Pž-6632/2017, odnosno Odluka u kolektivnom sporu u kojoj je kao 5. tuženik naveden ovdje tuženik, radi se o pravomoćnoj odluci u tzv. "Slučaj Franak" kojom je točkom I. izreke utvrđeno da su tamo tuženi "u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore i kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak……." .

Temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, predmetna odluka se obvezujućom s nakon primjenjuje na ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene. Dakle, tuženik je u razdoblju od 10 03 2005 do dana 10 01 2013 temeljem ništetne ugovorne odredbe tužitelju obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute čime je potvrdio odredbu čl. 3. Zakona i obveznim odnosima te bez osnove stekao iznos koji se potražuje ovim postupkom u skladu s odredbom čl. 1111. istog Zakona.

3.Odlukom VSRH br Revt-249/14 od 09.04.2015. potvrđena je preuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013. te drugostupanjska presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br Pž-7129/2013 od 13.06.2014. u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima a što je ovdje slučaj. Naime, predmetnom odlukom revizijskog suda koja se izravno odnosi ovdje na tuženika kao tamo 5. tuženika, prihvaćena su utvrđenja nižih sudova te su zauzeti stavovi da je ugovorena redovna kamatna stopa tijekom trajanja ugovornih obveza mijenjanja jednostranim odlukama tuženika, temeljem odredbi koje se imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se pojedinačno nije pregovaralo, odnosno ništetnim odredbama; predmetne ugovorne odredbe bile su nerazumljive i neodređene; potrošači (korisnici kredita) nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju; predmetne ugovorne odredbe uzrokovale su znatno neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti i suradnje i načela zlouporabe prava.

4. Nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 10.03.2025. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

5.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor zastare utuženog iznosa jer da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, te da se stoga u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok sukladno čl. 226. ZOO, temeljem kojeg da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tužitelj da nije ovlašten tražiti povrat dijela mjesečnih anuiteta budući da je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno navedenom trogodišnjem zastarnom roku. Tuženik drži da je nastupila zastara potraživanja za iznos koji se odnosi na isplatu s osnove navodno ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope čak u slučaju da sud prihvati stajalište da je zastara bila prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač". Budući da je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu "Potrošač" P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništenosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske presude VTSRH, Pž-7129/13 dana 13.06.2014., proizlazi da je dana 13.06.2019. protekao petogodišnji zastarni rok za podnošenje ove tužbe u dijelu u kojem tužitelj traži povrat navodno preplaćenih kamata.

6.Tuženik nadalje ističe da se tužitelj u ovoj parnici ne može pozivati na presude iz parnice "Potrošač" niti zbog razloga propisanog čl. 502 c ZPP-a, čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), budući odredbe navedenih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice na kojem mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova odnose samo na naknadu štete dočim u ovoj parnici tužitelj traži isplatu radi stečenog bez osnove dočim nije dokazao postojanje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu.

7.Tuženik ističe kako materijalni propis koji određuje koje su odredbe u potrošačkim ugovorima ništetne je Zakon o zaštiti potrošača osobito čl. 96, 99 i 102. Nadalje, ističe kako je odredba ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u ugovoru o kreditu te u navedenoj odredbi na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Slijedom navedenog da nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99 ZZP.

8.Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja kako istome od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Naime, tuženik je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere kako bi informirao potrošače pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, tuženik je educirao svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti švicarski franak, a zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita je tužitelju prilikom sklapanja ugovora priopćio moguće rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom švicarski franak. Također i guverneri HNB da su u više navrata u javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku i to zbog činjenice što HNB ne može utjecati na kretanje strane valute n svjetskim burzama. Stoga tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu slobodnom voljom pristao da mu se glavnica veže za valutu švicarski franak. Dakle, proizlazi kako tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Zaključno ističe kako je nakon sklapanja ugora o kreditu zbog neočekivanog rasta tečaja švicarskog franka poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit što samo potvrđuj činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno, u skladu s dobrim trgovačkim običajima, pravilima morala i poštenom poslovnom praksom.

9.U odnosu na navode tužitelja da bi promjenjiva kamatna stopa bila nepoštena ugovorna odredba tuženik ističe kako odredba ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna budući da bi ta odredba bila ništetna potrebno je da su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju tuženik smatra da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi budući je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je ista kao takva za njega prihvatljiva. nadalje, naveden odredba je jasna jer je naveden način promjene kamatne stope, ona je uočljiva jer je sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena te je razumljiva budući je tužitelj poslovno sposobna osoba koja razumije sadržaj dokumenta kojim svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu. Nadalje, navedena odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja buduće je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao kamatnu stopu sukladno ugovora o kreditu, a da nije sporno da je volja ugovornih strana bila da kamatna stopa bude promjenjiva.

10.U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe ZOO-a koje uređuju institut stjecanja bez osnove tuženik drži da takav postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavlja da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115 ZOO-a što da nije točno. Naime, čl. 1115 ZOO-a glasi: "kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja,a inače od dan podnošenja zahtjeva." Tuženik ističe da nije nepošten, a tužitelj da je takav zahtjev postavio tek podnošenjem tužbe.

11.Tijekom postupka u dokazne svrhe sud je pregledao izvod po kreditu Ugovora br. 216-302/2005, pregledan je povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, pregledana je preslika Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., otplatni plan, pregled prometa za klijenta, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 07.03.2024. i 04.12.2008., Ugovor o kreditu br. 216-302/2005, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Beus Ante iz Splita, te su pregledane sve sudske odluke koje su stranke prilagale ovom spisu tijekom postupka.

12.Tužbeni zahtjev tužitelja pravno je osnovan.

13.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje novčane tražbine na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, ništetnim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom.

14.U smislu čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/911, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 81/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu ZOO), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem odredaba čl. 1163. st. 1 ZOO/05, ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu naknadu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Također, čl. 12 ZOO propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

15.Temeljem činjenica koje su među strankama nesporne, a s obzirom na navode iz tužbe i odgovora na tužbu, te temeljem izvedenih dokaza, a koji su prethodno navedeni sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke dana 03.08.2005. zaključile ugovor o kreditu na iznos od 25.820,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to tužitelj kao korisnik kredita te Hypo Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb, kao davatelj kredita tj. kreditor,

- da iz priloženog povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je kreditor od izdavanja kredita do danas promijenio naziv u Addiko Bank d.d., što je nesporno među strankama,

- da je odredbom čl. 1 predmetnog ugovora kreditor korisniku odobrio isplatu iznosa od 25.820,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju kreditora važećim na dan korištenja kredita,

- da je u čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tada iznosila 5,25%, nadalje čl. 4 ugovoren je rok otplate kredita u 84 mjeseca.

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost stope ugovorene kamate, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, dočim korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune

- da je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Ante Beus u svom vještvu od 08.03.2025. utvrdio da je zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u EUR) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 2.005,13 EUR (ukupan zbroj stupca 9 tablice 3), bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Nadalje, zbog promjene kamatne stope, tužitelj da je kao korisnik kredita platio tuženiku više kamata u iznosu od 487,62 EUR (ukupan zbroj stupca 10 tablice 4) bez utjecaja promjene valutne klauzule.

16.Nakon što je tuženik predložio pozvati vještaka na očitovanje u svezi iznesenih prigovora tuženika, u podnesku od 16.04.2025. a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nakon provedenog financijskog vještačenja, vještak se u svom dopunskom nalazu očitovao se te naveo da je metodologiju obračuna detaljno objasnio na str. 3 i 4 vještačenja koja jasno prikazuje da su izračunati iznosi a koja metodologija je potvrđena presudama VSRH, Rev-308/22 i Rev-189/22, dočim je metodologija kojom se poslužio tuženik u potpunosti u suprotnosti sa navedenim presudama VSRH. Vještak nadalje navodi da je upravo koristio isti tečaj kao i tuženik pri čemu zadatak vještaka nije bio izrada simulacija, već izračun točnih iznosa za pretpostavku ništetnih ugovornih odredbi. Vještačenje da je izvršeno u potpunosti temeljem zadataka suda a kao vještak da nije ovlašten sam sebi postavljati zadatke niti proširivati zadatke koji su mu postavljeni kao ni ulaziti u pravna pitanja, što negativne razlike nesumnjivo jesu, a nije mu ni bilo naloženo izračunavanje negativnih razlika. Stoga da u cijelosti ostaje kod svog iznijetog nalaza i mišljenja. U svom podnesku od 04.07.2025. tuženik je i nadalje ustrajao na prigovorima kako na vještvo tako i na očitovanje.

17.Sud je vještaku poklonio punu vjeru držeći da je vještak izradio predmetni nalaz i mišljenje kako u skladu s nalogu suda tako i u skladu s pravilima financijsko računovodstvene struke.

18.Cijeneće izvedene dokaze sukladno odredbama čl. 7. i 8. ZPP-a ovaj sud drži da je tužbeno traženje tužitelja pravno osnovano.

19.Iz presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 (tzv. "Slučaj Franak") u toč. 1. izreke utvrđeno je da su tamo tuženi (kao 5. tuženik navedeni ovdje tuženik) u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključuju i ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja prethodnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

20.Iz navedenog proizlazi nesporna osnovanost tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku.

21.Odredbama novog ZZP-a i to baš odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22.Dana 19. ožujka 2019. donesena je odluka Vrhovnog suda RH br. Rev- 3142/2018 kojom je zauzet stav o vezanosti sudova u pojedinim restitucijskim postupcima koji su pokrenuti temeljem odluka u kolektivnoj parnici.

23.Sud također drži da bi osporavane odredbe ugovora i to odredbe čl. 3. toč. 1. i čl. 3. toč.2 kojim je ugovorena valutna klauzula bila ništetna budući dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka u ugovornom odnosu, što je ujedno protivno i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a , te da bi navedene odredbe bile ništetne i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03,) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora ovo stoga jer se radi o nepoštenoj odredbi unaprijed sačinjenog ugovora od strane jedne ugovorene strana i to tuženika kao kreditora, o kojoj odredbi ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaja na tu odredbu, što neprijeporno u ugovornom odnosu stranaka stvara neravnotežu na štetu korisnika kredita.

24.Valja također navesti da tuženik kao kreditor nije prije sklapanja ugovora pregovarao s tužiteljem kao korisnikom kredita, te stoga tužitelj neprijeporno nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj osporavane odredbe ugovora iz čl. 6. Naime, tuženik nije tijekom postupka isticao da bi o kamatnoj stopi na bilo koji način pregovarao s tužiteljem prije sklapanja ugovora o kreditu.

25.Polazeći od prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja ovaj sud drži da ugovorna odredba čl. 6. ugovora o kreditu i to baš u onom dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora tj. jednostranom odlukom tuženika, ništetna i to u smislu čl.47 i 50 ZOO, budući čl. 47 ZOO propisuje da je ugovor ništetan kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, a čl. 50. propisuje da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ih odredi a u suprotnom ugovor je ništav.

26.Dakle, u ovom postupku zbog nepoštene odredbe Ugovora kojom je glavnica vezana za švicarski franak (CHF), odnosno za ništetnu valutnu klauzulu (podredno, radi deklaratorne odluke o ništetnoj odredbi o ugovorenoj kamati s promjenljivom kamatnom stopom) tužitelj se pozvao na:

- presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013. od 13.06. 2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 09.04.2015., te na

- presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/2018 od 03.09.2019. Tim presudama je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećih ZZP/03 i ZZP/07, a i suprotno odredbama ZOO. Za navesti je da je u predmetu ovog suda posl. br. P- 6150/2018 već utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli a što predstavlja riješeno prethodno pitanje u ovom predmetu.

27.Dakle, na temelju rezultata provedenog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik, osim što je tijekom ugovorenog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovorenu kamatu temeljem ništetne ugovorne odredbe tj. prema stopi povećanoj njegovom jednostranom odlukom, ugovorio i primjenu ništetne valutne klauzule pa stoga neprijeporno tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenih kamata i razlike po valuti, odnosno povrat onog što je više dano u izvršenju ugovora a sve kako je to propisano odredbama čl. 113. ZOO koji regulira posljedice ništetnosti odnosno čl. 210. ZOO koja odredba određuje povrat neosnovano stečenog na temelju stjecanja bez osnove, pri čemu je samo za napomenuti da na identičan način tu materiju reguliraju odredbe čl. 323. i čl. 1111. ZOO/05. Financijskim vještačenjem utvrđena je preplata zbog ništetnoj odredbe o valutnoj klauzuli za razdoblje od 31.12.2018. -02.10.2023. u ukupnom iznosu od 9,453,52 EUR. U smislu čl. 1115 ZOO/05 kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim, nesavjesnim stjecateljem jer se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj ugovornoj odredbi koju je u ugovor unio sam tuženik i na temelju takve odredbe od tužitelja naplaćivao kamatu i valutu u iznosima koji mu nisu pripadali, to je sud odredio obvezu vraćanja onog što je dano sa zateznom kamatom od dana stjecanja, odnosno uplate svakog pojedinog anuiteta od strane tužitelja, a koja kamatna stopa je određena u skladu s odredbom čl. 29. ZOO.

28.U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja sud drži da bi taj prigovor bio neosnovan. Ovo stoga što odredba čl. 214 st. 1 i 2 ZOO/05 propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze te da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredba čl. 215 st. 1 ZOO/05 propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dočim čl. 241, ZOO/05 propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, čl. 245 st. 1 ZOO/05 propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st.3 istog članka propisuje da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, da zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30.10.2023., uslijed čega se ima primijeniti čl. 225 ZOO/05, koji određuje opći zastarni rok od 5 godina, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, zbog čega se istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim.

29.Presuđeno je stoga kao u izreci.

30.Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP-a, time da je sud na ime sastava tužbe tužitelju usvojio 100 bodova primjenom Tbr. 7. t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT). Na ime sastava obrazloženih podnesaka od 12.05.2020., 27.06.2024., 28.08.2024., 22.10.2024., 13.11.2024., 10.03.2025. tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr. 8.t. 1 u svezi s Tbr. 7. t.1 OT-a, dočim tužitelju nije obistinjen zatraženi trošak na ime sastava podneska od 21.09.2021 u iznosu od 25 bodova budući isti predstavlja požurnicu. Na ime zastupanja na ročištima dana 12.10.2020., 12.11.2024., 16.09.2025. tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr. 9.t. 1. OT. Tužitelju je dakle ukupno usvojeno 1000 bodova što u smislu Tbr. 54 OT iznosi 2.000,00 EUR uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 2.500,00 EUR. Kada se tom iznosu pridoda iznos od 400,00 EUR te uvećano na ime predujma za troškove vještačenja te iznos od 79,63 EUR uvećano na ime sudske pristojbe za tužbu to ukupan trošak tužitelja iznosi 2.979,63 EUR.

U Starom Gradu, 19. siječnja 2026.

SUDAC

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana i to stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana objave odluke, a stranke koje nisu uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika